Ljudi moji, kako se izboriti sa ovolikom tugom i depresijom? Ostala sam juce bez mog Dzonija... U momentu mi izleti napolje u subotu navece... Trazila danima, nije ga bilo. Juce dodjem kuci i komsije mi ga pokazu na drvetu... Vratio se bio i copor ga zaganja, on pobjegne gore i vjerovatno je srcani dobio i umro je. Iz postovanja i ljubavi kazem, umro je. Nije bilo ujeda nigdje na njemu, samo je povratio, valjda mu neko mlijeka dao da jede...
Ljudi dragi, samo me vi koji ste izgubili ovakvog clana porodice mozete razumjeti. Sve me boli za njim, cini mi se raspadam se od tuge. Ne mogu vam opisati kolika je to bila ljubav, obostrana. Sve ono sto lazu za macke, da su tvrdoglave, sebicne, licemjerne, s mojim Dzonijem nije vazilo. On je bio beba, malena maza, jedno NE je bilo dovoljno da se odmakne od zijana, vjecito je mjaukao da ga nosam po rukama. Cim sjedem bio mi je u krilu, mnogo se volio maziti, uvijek. Znao je da prede tako glasno, sve smo ga zvali traktor. Proslo mi je bruku djece kroz kucu, maltretirali su ga, gnjavili, ganjali, nikad nikoga ogrebao nije, osim mene kad ga kupam haha. Imao je veeeelike okrugle oci, caklile se ko da su od stakla, sa strane se presijavale u neke cudne boje. Bio je toliko pitom, toliko lijep, toliko umiljat... Imao je samo godinu i po.
Ne zelim drugu macu, jer nijedna nije Dzoni. Jer ne mogu opet prolaziti kroz sve ovo. Jer ce me svaki put kad je pomazim podsjetiti na mog Dzonija, moju prvu veliku ljubav. Imala sam maca i prije, ali Dzoni je jedan jedini!
Fale mi njegove sapice da me mazi s njima, fali mi da me lize po licu i rukama, fali mi da mi ne da da spavam, fali mi da me zove da se igramo... Fali mi njegov miris, mirisao je kao neki bebi puder, naljepse na svijetu
Ljudi dragi, ja cu da svisnem. Kako se preboli ovo????
Ovo je slika kad smo ga skinuli s drveta... Zbogom Dzoni, lijepo spavaj zivote moj maleni, bespomocni, nepripremljeni na okrutni svijet u kojem je zivot bijesnih pasa koji redovno napadaju i stanare i djecu, a i macke jer si treca macka u zadnje dvije sedmice koja je stradala, bitniji od zivota tih istih ljudi... U kojem "sterilisane" kuje i "kastrirani psi" redovno se kote jer je neko mlatnuo milione, a nije napravio nista. Osim sto su sebi kupili bijesna auta koja ponosno vozaju po gradu, sepureci se i smijuci nam se koji smo idioti, jer smo njima auta kupili i gledamo kako ih ponosno vozaju, gledamo ih iz tramvaja.
Laku noc macore veceg srca nego mnogi ljudi!
