MarlboroGold wrote:
Ne znam šta da ti kažem. Meni izgleda kao da nema života u sebi. Poznajem i druge vjernike koji su također dosta smireni, ali kod njega je pretjerano.
Druga stvar, ima i ljudi koji svoju lijenost opravdavju saburom, a tipičan komentar koji se može od takvih čuti je "šta Allah da" ili "Allah zna najbolje", a mogu poboljšati vlastitu situaciju ako bi to htjeli. Zar Allah voli i lijene ljude koji iskorištavaju sabur u tom smislu?
Ne postoji ništa pod kapom nebeskom a da čovjek ne može, ili neće, ili već nije na neki ili mnoge načine zloupotrijebio, pa tako i ljubav, i mržnju, i strah, vjeru, ideju, želju, sebe, roditelje, djecu, prijatelje, državu...
Pa tako i objašnjenja i primjenu
sabura. Često se zamjena
sabura brka s
kukavičlukom, čovjek nema hrabrosti, iako ima mogućnosti, da se digne protiv nepravde, pa onda
saburi. I tome slično. Ali to su duhovi s kojima se svaki pojedinac bori.
Sabur nije obični trpež, puko trpljenje neke neprijatne situacija, nekih okolnosti, nekog iskušenja, recimo neugodnih ljudi ili neke poteškoće, materijalne oskudice ili bolesti. Da je to sabur, onda bi neke životinje bile šampioni u saburu da ih čovjek nikada ne bi prestigao. A sabur je
propisan kao lijek ljudima, kao spas. Sabur nije ostvaren ako ga ne prati nastojanje da se pronikne u suštinu onoga zbog čega saburimo, šta je to što nam se događa, odakle dolazi, ima li kraja, itd. Sabur nije obično trpljenje i gutanje u sebe do pucanja, nego razumijevanje okolnosti i iskušenja koje trpimo, izvlačenje pouke, ubiranje plodova iz teške situacije, a ne pogubljenost na ledini na kojoj nas vjetar šiba...Što rek'o jedan:"Ja sam dobio čir na želucu od vašeg "sabura" dok nisam shvatio šta je stvarno
sabur..."
Moguće je da je do njega, a moguće je i da je do tebe. Ili ni do jednog, i sve se lijepo odvija kako treba, samo to tebi zabremedet...
