Prije nekoliko dana počnem čitati knjigu, od jednog od moja dva najdraža pisca, Arthur C Clarke-a, 2001: A Space Odyssey.
I počeo sam je čitati jer je istoimeni film od Kubrika bio jedan od glavnih razloga zašto sam počeo gledati zvijezde i svemir drugačiim očima. Ja, sa svojih 12 godina možda tad nisam u potpunosti shvatio Odiseju, ali je definitivno ostavila mističan i pomalo i zastrašujući osjećaj na mene - zbog čega sam zavolio svemir. Taj strah možeš osjetiti samo kada shvatiš koliko si mali.
No, kako sam čitao knjigu shvatio sam da je ona puno konkretnija, pitanja i odgovori nemaju velikog razmaka između sebe - a to nije bila Odiseja kakve sam se ja sjećao.
Stoga odlučih prekinuti knjigu, pregledati film ponovo pa nastaviti čitati.
Plašio sam se da će mi se osjećaji nostalgije, čuđenja i straha izgubiti sad kad sam stariji.
Nakon što sam pregledao film, idalje sam jednako oduševljen. Prvenstveno - stvari koje je Kubrik uspio snimiti tih godina se mogu nositi sa CGI-em iz ranih 90tih, hladno (sem jurrasic park-a, koji je sa CGI-em iz 93. se hladno nosi sa filmovima danas). Skoro svaki kadar sam pokušavao odgonetnuti kako su to uspjeli snimiti.
Međutim ono bitnije je ono što većina kažu za Odiseju. Da je dosadna.
Ja mislim da je film napravljen isključivo ciljano tako da ti dadne momenta da razmišljaš. Gotovo svaki put nakon što se nešto desi, otkrije ili kaže, slijede trenuci koje mnogi smatraju dosadnim, a koji su meni bili tačno dovoljni da se zapitam neke stvari.
Sve u svemu, fenomenalan film sa fenomenalnim kadrima i u potpunosti drugačijom vizijom i idejom pojma "filma" nego dosta istih danas.
Prema današnjim standardima bi filmu dao 7/10, ali pošto je film daleko ispred svog vremena, 10/10
