Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
callmethebreeeze wrote:
ja sam zlocin i kaznu procitao sa 16 rat i mir sam bio poceo vec u sedmom, ali ne dade mi se da zavrsim. a anu karenjinu sam procitao ljeta gospodnjeg 2002 ili 2003 kad sam sam isao busom na odmor u spaniju. jedva sam cekao da se baci pod voz.
i ja sam je sa 16 procitao a rat i mir pokusao i odustao ne lezi mi (ana je bila za lektiru)
callmethebreeeze wrote:
ja sam zlocin i kaznu procitao sa 16 rat i mir sam bio poceo vec u sedmom, ali ne dade mi se da zavrsim. a anu karenjinu sam procitao ljeta gospodnjeg 2002 ili 2003 kad sam sam isao busom na odmor u spaniju. jedva sam cekao da se baci pod voz.
i ja sam je sa 16 procitao a rat i mir pokusao i odustao ne lezi mi (ana je bila za lektiru)
ja još nisam čitao Tolstoja, al' hoću... nekad... a sa 16 i pročitah Zločin i kaznu i sjećam se da sam sebi rekao: "*ebote, ovo bolje od Sledž Hamera!"
callmethebreeeze wrote:
ja sam zlocin i kaznu procitao sa 16 rat i mir sam bio poceo vec u sedmom, ali ne dade mi se da zavrsim. a anu karenjinu sam procitao ljeta gospodnjeg 2002 ili 2003 kad sam sam isao busom na odmor u spaniju. jedva sam cekao da se baci pod voz.
i ja sam je sa 16 procitao a rat i mir pokusao i odustao ne lezi mi (ana je bila za lektiru)
ja još nisam čitao Tolstoja, al' hoću... nekad... a sa 16 i pročitah Zločin i kaznu i sjećam se da sam sebi rekao: "*ebote, ovo bolje od Sledž Hamera!"
garant sam o ovome prije pisao, ali, kao sto znamo, repeticija je majka znanja . kad sam bio negdje na pola "zlocina i kazne" sanjao sam jednu noc o raskoljnikovu i sjecam se da sam se u jednom trenutku otvorio oci, bio sam u nekom cudnom stanju svijesti, sanjao sam, a bio sam budan. sjecam se da se nisam mogao ni pokrenuti. bio je to jako, jako, jako cudan dozivljaj. i onda kazu da je citanje korisno za razvoj duha.
Znaš li kako na čačkalicu napisati svo znanje svijeta?
o cemu se radi??
Iskreno, teško je opisati o čemu se sve radi u Murakamijevim djelima - u ovom slučaju, radi se o dvije priče: jedna o utvrđenom gradu na kraju svijeta, a druga o svijetu kalkuteka u tvrdo kuhanoj zemlji čudesa - znam, nisam ti ništa rekao
A ovaj trik sa čačkalicom je nešto što sam zapamtio iz ove knjige: zapišemo li svo znanje svijeta - sveobuhvatnu enciklopediju u obliku šifrovanja svakog slova rednim brojem, dobićemo ogroman, konačan broj. Stavimo decimalni zarez ispred tog broja i nulu ispred zareza, te potezom pera ili noža podijelimo čačkalicu u tom omjeru, zapisali smo svo znanje svijeta na čačkalicu
adda_sa wrote:jel iko ista od kundere??? mozda cak "nepodnosljiva lakoca postojanja"??
pls pls pls
nasla sam je na engl, al mi beze to citati na engl :S
adda_sa wrote:jel iko ista od kundere??? mozda cak "nepodnosljiva lakoca postojanja"??
pls pls pls
nasla sam je na engl, al mi beze to citati na engl :S
citao sam ja, dobra je nepodnosljiva lakoca.
hahahha
ok, fali mi rijec...htjela sam reci jeli ima iko ista od kundere?
i ja sam cula da je knjiga super
adda_sa wrote:jel iko ista od kundere??? mozda cak "nepodnosljiva lakoca postojanja"??
pls pls pls
nasla sam je na engl, al mi beze to citati na engl :S
citao sam ja, dobra je nepodnosljiva lakoca.
hahahha
ok, fali mi rijec...htjela sam reci jeli ima iko ista od kundere?
i ja sam cula da je knjiga super
Chmoljo wrote:ja još nisam čitao Tolstoja, al' hoću... nekad... a sa 16 i pročitah Zločin i kaznu i sjećam se da sam sebi rekao: "*ebote, ovo bolje od Sledž Hamera!"
garant sam o ovome prije pisao, ali, kao sto znamo, repeticija je majka znanja . kad sam bio negdje na pola "zlocina i kazne" sanjao sam jednu noc o raskoljnikovu i sjecam se da sam se u jednom trenutku otvorio oci, bio sam u nekom cudnom stanju svijesti, sanjao sam, a bio sam budan. sjecam se da se nisam mogao ni pokrenuti. bio je to jako, jako, jako cudan dozivljaj. i onda kazu da je citanje korisno za razvoj duha.
Moram se na ovo dovezati pogotovo zato sto se u sljedecem postu spominje Murakami jer se meni on uvukao pod kozu. Dok Murakamija citam sanjam svaku noc ono sto sam procitala. I iako sam ga citala prije 2 godine sjecam se dobro nekih detalja iz mnogih prica, a jos uvijek mi je on prva asocijacija na ovcu.
Sto se tice Dostojevskog i Tolstoja nisu mi bili dostupni sve do moje 16 godine jer je i meni kao i nellingtonu, bibliotekarka birala knjige.
A kad sam se vec otvorila da priznam da jos nisam citala ni Millera ni Bukowskog, a Anais Nin procitah tek u 27.
Sad citam Zovem se crveno i iskreno ne razumijem ushicenost ovom knjigom (kao ni Hosseinovom btw.). Struktura poglavlja je zanimljiva i uklapa se u tematiku ali mi njegov stil mi bas „ne lezi“.