Mišo_Kovač wrote:vatrogasac wrote:Bloo wrote:
Zapravo ako pažljivije i polako pročitaš izjednačila je sve religije kao konstrukt, te joj je islam isto što i kršćanstvo itd., s obzirom kako reče funkcionišu na isti kalup, a pogotovo abrahamske.
Nije dala primat jednoj nad nekom drugom.
To je možda za tebe nepoštovanje tvog ličnog izbora religije?
Ne tražim ja poštovanje kao što i @arzuhal napisa. Ja sam sa tim riješio čitajući suru Kafirun.
Znači i budizam i zaroastrizam i šintoizam i ....a pogotovo abrahamske sa prethodnim su zajedno jedno. Uvjerena si stvarno u to?
Posmatrano izvana, objektivno, sa sociološke i antropološke strane - nema razlike. Posmatrano iznutra, subjektivno, to svakako nije slucaj i svaka religija ima svoju apsolutnu istinu koja je nekompatibilna sa ostalim i sebe smatra fundamentalno drugacijom od ostalih.
Objektivno

, nimalo se ne slazem.
Ne vjerujem da za ovako nesto mozes imati bilo kakav solidan dokaz.
Upravo suprotno. Orijentalne/istocnjacke (kakogod) religije su na duhovnom planu u skoro potpunoj suprotnosti sa abrahamovskim religijama.
Ali ne samo to, na drustvenom planu ove duhovne razlike su se manifestovale kroz drustvene prilike i uredjenja kakve tesko mozemo naci na okcidentu ili u islamskom svijetu.
Mozemo se (ne)sloziti o tome koliko je budisticko vidjenje zivota kao
patnje uticalo na opste vidjenje svijeta ..., iako islam i krscanstvo imaju svoj udio u "ljepoti patnje radi drugog svijeta".
Svijet (ili percepcije istog) u kojem je cilj prekinuti ciklus reinkarnacije i konacno umrijeti, je drasticno drugaciji od onog za koga uvijek postoji nada u bolje sutra. "Patnja" i "nada" stvaraju drugacije percepcije svijeta, drustva, okruzenja, itd.
Konfucijanizam, iako filozofija, je vjerovatno odigrao kljucnu ulogu u stvaranju orijentalnih drustava kao turbo-kolektivistickih. Ova cinjenica i danas ima znacajnog uticaja na ekonomiju, kulturu, drustvo uopste.
Teznja ka harmoniji u drustvu ali i preduzecima, ciji korijeni dolaze iz zen budizma (ovo mislim, ali nisam jos 100% siguran), doveli su prije nekoliko godina, nekoliko poznatih japanskih firmi do tacke gdje su doveli evropske direktore kako bi ovi donosili kljucne uloge za preduzece.
Iako je i u islamu i krscanstvu postojala tendencija da se neki vladar nazove "nadahnutim od Boga", nikada nijedan vladar pa cak ni katolicki papa nije prakticno dostigao nivo kakav je dostigao japanski car, a jedino objasnjenje je sintoisticko ucenje o "sinu Boga sunca".
Uglavnom, na prakticnom planu, orijentalne religije su izvajale istocnjacka drustva, isto koliko su islam, krscanstvo i judaizam drustva na drugoj strani (sto se krcanstva tice barem do 17. vijeka), i to je veoma vidljivo u hijerarhijskoj strukturi drustava, kulturi, ali najznacajnije u percepciji svijeta i uloge pojedinca na Zemlji.