#351
Posted: 15/03/2007 22:19
Baklja pripada Sarajevu
Skoplje - Zvonimir Budimirović iz Demir Kapije, gradića na jugoistoku Makedonije, zaljubljenik u bijele sportove, a pritom još i strastveni kolekcioner, posjeduje izgleda jednu od posljednjih rezervnih baklji sa Zimskih olimpijskih igara održanih 1984. u Sarajevu. I to, ko zna, možda baš onu kojom je Sanda Dubravčić te godine vježbala da upali olimpijsku vatru na Koševu.
U vitrinama ovog kolekcionera i ljubitelja starine počasno mjesto zauzima upravo baklja sa ZOI 84. iz Sarajeva. On ima i jednu od najvećih i najbogatijih kolekcija posuda za vino i svega onoga što je vezano za “piće bogova” na Balkanu.
U njegovoj zbirci se nalazi više od 500 “vinskih” eksponata, od praistorije pa do savremenog doba. Emotivno je, ipak, najviše vezan za baklju. Uprkos tome, želja mu je da se obilježje ZOI od prije 23 godine nađe tamo gdje mu je zaista i mjesto - u Sarajevu.
Baklju je odlučio da proda, ali ne bilo gdje, niti bilo kome. Do sada je to bezbroj puta mogao da učini preko Interneta, pa i da dobro zaradi, ali - nije. Za određenu nadoknadu, ustupiće je nekom muzeju, instituciji ili kolekcioneru isključivo iz Sarajeva. Iako ju je toliko godina brižno čuvao i njegovao tako da i danas izgleda baš kao da je sada izašla iz umjetnikovog ateljea, njegova odluka je definitivna i konačna. Baklja treba da pripada Sarajevu.
Susret u antikvarnici
Negdje uoči Nove godine, sasvim slučajno, iz radoznalosti, zavirili smo u jednu tek otvorenu starinarnicu u Skoplju. Tamo je, baš tada, u posjeti svom prijatelju, vlasniku prodavnice, bio i Zvonimir Budimirović iz Demir Kapije. Videći da se ne razumijemo u starine, ovaj šarmantan i pričljiv, ali i pun znanja gospodin, počeo je da nam objašnjava porijeklo i starost nekoliko izloženih zidnih satova. I tako, riječ po riječ, na kraju razmijenismo i brojeve telefona, a pao je i poziv da ga obavezno posjetimo ako nas nekada put odvede u Demir Kapiju.
Upoznali smo se sasvim slučajno, a rastali kao stari prijatelji.
Od tada smo se vidjeli još tri puta. I to uvijek na brzinu i u trku, jer je Zvonimir uvijek negdje žurio. Za vrijeme našag posljednjeg susreta, onako usput, pomenuo nam je baklju sa ZOI 84 iz Sarajeva. E, kada smo to čuli, od tad mu nismo dali mira. Htjeli smo da saznamo cijelu priču vezanu za ovo značajno obilježje i njen put od Sarajeva do makedonskog gradića Demir Kapije.
Razgovor o baklji Zvonimir je sa zadovoljstvom prihvatio. Dogovorili smo se da se nađemo kod njegovog starog prijatelja, u jednoj od prvih i najljepših makedonskih antikvarnica, Aminta u centru Skoplju.
Naravno, prvo nas je interesovalo da vidimo baklju. Uz blagi osmijeh počeo je da odmotava dugačak i tanani papir u koji je baklja brižljivo bila umnotana. Da se slučajno ne ošteti. Kada smo je ugledali, toliko je dobro bila očuvana da u prvom trenutku nismo povjerovali da se zaista radi o originalnom obilježju 14. ZOI od prije 23 godine, na kojoj je ugraviran simpatični Vučko, maskota tadašnje sarajevske zime čarolije.
Kasnije smo razabrali da se kolekcioneri tako odnose prema svim predmetima u svojim zbirkama. Zvonimir prema svojoj baklji još i brižnije, jer je, veli, emotivno vezan za nju.
“U to vreme, dva puta sam bio u Sarajevu. Na otvaranju i zatvaranju ZOI. Baklju sam na poklon dobio nakon otvaranja Igara od jednog mog dragog prijatelja iz Sarajeva, čije ime ne bih pominjao. On mi je baklju dao u kafiću hotela Terme na Ilidži, gdje je odsjeo i dio novinara i televizijskih ekipa koje su pratile ZOI. Tada su neki od novinara upitali koliko baklja košta. Oni su htjeli da je kupe, koliko god je on cijenio. Međutim, moj sarajevski prijatelj im je tada rekao da njihov novac ne vrijedi koliko jedno prijateljstvo. Nakon toga mi je poklonio baklju”, ispričao nam je Budimirović.
I nas je, naravno, zanimalo koliko baklja košta. Pogotovo danas, zato što se radi o zaista izuzetnom i veoma dobro očuvanom raritetu. Umesto direktnog odgovora, kolekcioner iz Demir Kapije je nastavio svoju priču:
“Kad sam nakon otvaranja ZOI iz Sarajeva vozom krenuo za Beograd, negdje na pola puta, baklju su mi ukrali. Čvrsto sam zaspao pa nisam ni osjetio da je neko preturao po mojim stvarima. Krađu sam, naravno, prijavio policiji, iako se nisam nadao da će je oni i pronaći. Na sreću, baklja ima jedan skriveni biljeg, po kome sam je poslije tri godine poznao na jednoj aukciji starina i vrijednih predmeta u Beogradu. Kada sam je ugledao i shvatio da se radi o istoj baklji, poželio sam da je ponovo imam.
Budući da nisam imao ništa čime bi dokazao da ona stvarno pripadala meni, morao sam da je otkupim. Prvo su za nju zatražili 5.000 tadašnjh nemačkih maraka, ali sam je, cjenkajući se, na kraju uspeo da kupim za 2.000 DM. Morao sam da otkupim svoju baklju koju sam dobio na poklon.”
Jedna od rezervnih
On ne zna tačno koliko komada baklji je napravljeno za ZOI u Sarajevu. Veli da je taj podatak poznat samo Olimpijskom komitetu. Ipak, čuo je da je jedna baklja bila ona kojom je zapaljena olimpijska vatra, jedna je poklonjena Muzeju ZOI u Sarajevu, a postoje još jedna ili tri rezervne baklje. One su trebale da se iskoriste u slučaju ako se ona, kojom je paljena olimpijska vatra, negdje na putu ugasi.
Pretpostavlja da je baklja koju on posjeduje jedna od tih rezervnih, jer ona nije bila upaljena. Naime, čep na vrhu baklje još stoji, a da je smjesa u njoj bila upaljena, metalna struktura od koje je ona napravljena, zbog visoke temperature veoma brzo bi propala.
Dugo skrivana tajna
Iako kolekcioneri po pravilu razmjenjuju informacije i predmete iz svojih zbirki, Zvonimir Budimirović nam je otkrio da osim nekoliko njegovih prijatelja, niko drugi ne zna da posjeduje baklju sa ZOI 1984. Sada je odlučio da je proda.
“ Nije mi važno da li će to biti neki muzej, kolekcioner, biznismen ili običan ljubitelj Olimpijskih igara, važno mi je da se baklja vrati tamo gdje i pripada - u Sarajevo”, veli Budimirović.
Dušan Joksić
Oslobođenje 23.2.2007.
Pomlađeni profesor Baltazar
Zagreb - Serijal animiranog filma "Profesor Baltazar" do kraja svibnja u potpunosti bi trebao biti restauriran i digitaliziran, čime će se prilagoditi zahtjevima novih medija, rečeno je na konferenciji za novinare "Zagreb filma", koji taj projekt radi u suradnji s tvrtkom "DVD lab" iz Rima.
Početkom siječnja u Rim je na restauraciju stiglo oko 400 kilograma negativa iz Hrvatske kinoteke i arhiva Zagreb filma, odnosno 39 epizoda po 10 minuta i 20 epizoda po pet minuta, rekao je Predrag Radanović, inicijator projekta iz tvrtke "DVD lab". Restauracija zvuka u cijelosti je gotova, dok je rad na videomaterijalu, što znači 19 tisuća slika po epizodi, zahtjevniji i dosad je završeno nekoliko epizoda, izvijestio je Radanović. Osim što će se poboljšati kvaliteta kopija za prikazivanje na televiziji i DVD izdanjima, po završetku projekta "Profesor Baltazar" bit će dostupan za video streaming i internet. "Profesor Baltazar" najutrživiji je proizvod "Zagreb filma" i za njega još uvijek postoji veliko zanimanje, osobito u skandinavskim zemljama, rekao je Albert Kapović, v.d. direktora Vinka Brešana, koji trenutno ne obnaša tu dužnost jer snima film.
Ocijenivši da je digitalizacija filmova nužna kako dugogodišnji rad naših autora ne bi nestao, Kapović je ustvrdio da bi se, s obzirom na loše stanje filmskog materijala u Hrvatskoj, slični projekti trebali napraviti na nacionalnoj razini. Uvjeren je da će projekt biti financijski isplativ jer, rekao je, postoji veliki interes više europskih televizija za prikazivanje "Baltazara", a planira se i distribucija DVD-a u Hrvatskoj.
HRT web vijesti 10.3.2007.
POMOZITE GABRIJELI VASIĆ
Poštovani, majka sam dvogodišnje djevojčice Gabrijele (Dalibora) Vasić kojoj je na UKC Tuzla dijagnosticiran tumor na oba oka sa trenutnim stanjem da je izlječenje i pokušaj spašavanja organa vida nemoguć u Tuzli, niti na jednoj drugoj klinici u Bosni i Hercegovini. Stoga smo od UKC Tuzla, Klinika za očne bolesti, dobili preporuku za odlazak i pokušaj liječenja naše kćerke u Essenu u Njemačkoj gdje su kod oboljele djece sa ovom dijagnozom uspijevali spasiti jedno oko. S obzirom da su za pomenute pretrage i spašavanje bar jednog oka moje kćeri potrebna sredstva u iznosu koji porodično nismo u mogućnosti obezbijediti, molimo dobre ljude da se uključe u akciju pomoći i da nama roditeljima daju nadu, a našoj kćerki šansu da život gleda makar i jednim okom. U prilogu su Otpusnica sa UKC Tuzla, Klinika za očne bolesti i Preporuka iste klinike za liječenje u Essenu, Njemačka. U svrhu uplata financijske pomoći otvorili smo račun kod:
Hypo Group Alpe-Adria Tuzla
Racun banke: 3060340000036328
TR: partija 1537840956
Na ime: Marina Vasić
Devizni žiro račun:
Devizni ziro-racun (Hypo Alpe-Adria-Bank):
Broj računa: 1237568381
SWIFT: HAABBA 22
Na ime: Dalibor Vasić
Iskreno zahvalni roditelji - Marina i Dalibor Vasić
Mali update za sve one koji mogu i zele pomoci maloj Gabrijeli. Pregled ociju joj je zakazan na klinici u Essenu 26. Marta 2007, pa bi bilo pozeljno da oni koji namjeravaju pomoci, to i urade do ovog datuma. Maloj Gabrijeli zelimo puno srece.
Skoplje - Zvonimir Budimirović iz Demir Kapije, gradića na jugoistoku Makedonije, zaljubljenik u bijele sportove, a pritom još i strastveni kolekcioner, posjeduje izgleda jednu od posljednjih rezervnih baklji sa Zimskih olimpijskih igara održanih 1984. u Sarajevu. I to, ko zna, možda baš onu kojom je Sanda Dubravčić te godine vježbala da upali olimpijsku vatru na Koševu.
U vitrinama ovog kolekcionera i ljubitelja starine počasno mjesto zauzima upravo baklja sa ZOI 84. iz Sarajeva. On ima i jednu od najvećih i najbogatijih kolekcija posuda za vino i svega onoga što je vezano za “piće bogova” na Balkanu.
U njegovoj zbirci se nalazi više od 500 “vinskih” eksponata, od praistorije pa do savremenog doba. Emotivno je, ipak, najviše vezan za baklju. Uprkos tome, želja mu je da se obilježje ZOI od prije 23 godine nađe tamo gdje mu je zaista i mjesto - u Sarajevu.
Baklju je odlučio da proda, ali ne bilo gdje, niti bilo kome. Do sada je to bezbroj puta mogao da učini preko Interneta, pa i da dobro zaradi, ali - nije. Za određenu nadoknadu, ustupiće je nekom muzeju, instituciji ili kolekcioneru isključivo iz Sarajeva. Iako ju je toliko godina brižno čuvao i njegovao tako da i danas izgleda baš kao da je sada izašla iz umjetnikovog ateljea, njegova odluka je definitivna i konačna. Baklja treba da pripada Sarajevu.
Susret u antikvarnici
Negdje uoči Nove godine, sasvim slučajno, iz radoznalosti, zavirili smo u jednu tek otvorenu starinarnicu u Skoplju. Tamo je, baš tada, u posjeti svom prijatelju, vlasniku prodavnice, bio i Zvonimir Budimirović iz Demir Kapije. Videći da se ne razumijemo u starine, ovaj šarmantan i pričljiv, ali i pun znanja gospodin, počeo je da nam objašnjava porijeklo i starost nekoliko izloženih zidnih satova. I tako, riječ po riječ, na kraju razmijenismo i brojeve telefona, a pao je i poziv da ga obavezno posjetimo ako nas nekada put odvede u Demir Kapiju.
Upoznali smo se sasvim slučajno, a rastali kao stari prijatelji.
Od tada smo se vidjeli još tri puta. I to uvijek na brzinu i u trku, jer je Zvonimir uvijek negdje žurio. Za vrijeme našag posljednjeg susreta, onako usput, pomenuo nam je baklju sa ZOI 84 iz Sarajeva. E, kada smo to čuli, od tad mu nismo dali mira. Htjeli smo da saznamo cijelu priču vezanu za ovo značajno obilježje i njen put od Sarajeva do makedonskog gradića Demir Kapije.
Razgovor o baklji Zvonimir je sa zadovoljstvom prihvatio. Dogovorili smo se da se nađemo kod njegovog starog prijatelja, u jednoj od prvih i najljepših makedonskih antikvarnica, Aminta u centru Skoplju.
Naravno, prvo nas je interesovalo da vidimo baklju. Uz blagi osmijeh počeo je da odmotava dugačak i tanani papir u koji je baklja brižljivo bila umnotana. Da se slučajno ne ošteti. Kada smo je ugledali, toliko je dobro bila očuvana da u prvom trenutku nismo povjerovali da se zaista radi o originalnom obilježju 14. ZOI od prije 23 godine, na kojoj je ugraviran simpatični Vučko, maskota tadašnje sarajevske zime čarolije.
Kasnije smo razabrali da se kolekcioneri tako odnose prema svim predmetima u svojim zbirkama. Zvonimir prema svojoj baklji još i brižnije, jer je, veli, emotivno vezan za nju.
“U to vreme, dva puta sam bio u Sarajevu. Na otvaranju i zatvaranju ZOI. Baklju sam na poklon dobio nakon otvaranja Igara od jednog mog dragog prijatelja iz Sarajeva, čije ime ne bih pominjao. On mi je baklju dao u kafiću hotela Terme na Ilidži, gdje je odsjeo i dio novinara i televizijskih ekipa koje su pratile ZOI. Tada su neki od novinara upitali koliko baklja košta. Oni su htjeli da je kupe, koliko god je on cijenio. Međutim, moj sarajevski prijatelj im je tada rekao da njihov novac ne vrijedi koliko jedno prijateljstvo. Nakon toga mi je poklonio baklju”, ispričao nam je Budimirović.
I nas je, naravno, zanimalo koliko baklja košta. Pogotovo danas, zato što se radi o zaista izuzetnom i veoma dobro očuvanom raritetu. Umesto direktnog odgovora, kolekcioner iz Demir Kapije je nastavio svoju priču:
“Kad sam nakon otvaranja ZOI iz Sarajeva vozom krenuo za Beograd, negdje na pola puta, baklju su mi ukrali. Čvrsto sam zaspao pa nisam ni osjetio da je neko preturao po mojim stvarima. Krađu sam, naravno, prijavio policiji, iako se nisam nadao da će je oni i pronaći. Na sreću, baklja ima jedan skriveni biljeg, po kome sam je poslije tri godine poznao na jednoj aukciji starina i vrijednih predmeta u Beogradu. Kada sam je ugledao i shvatio da se radi o istoj baklji, poželio sam da je ponovo imam.
Budući da nisam imao ništa čime bi dokazao da ona stvarno pripadala meni, morao sam da je otkupim. Prvo su za nju zatražili 5.000 tadašnjh nemačkih maraka, ali sam je, cjenkajući se, na kraju uspeo da kupim za 2.000 DM. Morao sam da otkupim svoju baklju koju sam dobio na poklon.”
Jedna od rezervnih
On ne zna tačno koliko komada baklji je napravljeno za ZOI u Sarajevu. Veli da je taj podatak poznat samo Olimpijskom komitetu. Ipak, čuo je da je jedna baklja bila ona kojom je zapaljena olimpijska vatra, jedna je poklonjena Muzeju ZOI u Sarajevu, a postoje još jedna ili tri rezervne baklje. One su trebale da se iskoriste u slučaju ako se ona, kojom je paljena olimpijska vatra, negdje na putu ugasi.
Pretpostavlja da je baklja koju on posjeduje jedna od tih rezervnih, jer ona nije bila upaljena. Naime, čep na vrhu baklje još stoji, a da je smjesa u njoj bila upaljena, metalna struktura od koje je ona napravljena, zbog visoke temperature veoma brzo bi propala.
Dugo skrivana tajna
Iako kolekcioneri po pravilu razmjenjuju informacije i predmete iz svojih zbirki, Zvonimir Budimirović nam je otkrio da osim nekoliko njegovih prijatelja, niko drugi ne zna da posjeduje baklju sa ZOI 1984. Sada je odlučio da je proda.
“ Nije mi važno da li će to biti neki muzej, kolekcioner, biznismen ili običan ljubitelj Olimpijskih igara, važno mi je da se baklja vrati tamo gdje i pripada - u Sarajevo”, veli Budimirović.
Dušan Joksić
Oslobođenje 23.2.2007.
Pomlađeni profesor Baltazar
Zagreb - Serijal animiranog filma "Profesor Baltazar" do kraja svibnja u potpunosti bi trebao biti restauriran i digitaliziran, čime će se prilagoditi zahtjevima novih medija, rečeno je na konferenciji za novinare "Zagreb filma", koji taj projekt radi u suradnji s tvrtkom "DVD lab" iz Rima.
Početkom siječnja u Rim je na restauraciju stiglo oko 400 kilograma negativa iz Hrvatske kinoteke i arhiva Zagreb filma, odnosno 39 epizoda po 10 minuta i 20 epizoda po pet minuta, rekao je Predrag Radanović, inicijator projekta iz tvrtke "DVD lab". Restauracija zvuka u cijelosti je gotova, dok je rad na videomaterijalu, što znači 19 tisuća slika po epizodi, zahtjevniji i dosad je završeno nekoliko epizoda, izvijestio je Radanović. Osim što će se poboljšati kvaliteta kopija za prikazivanje na televiziji i DVD izdanjima, po završetku projekta "Profesor Baltazar" bit će dostupan za video streaming i internet. "Profesor Baltazar" najutrživiji je proizvod "Zagreb filma" i za njega još uvijek postoji veliko zanimanje, osobito u skandinavskim zemljama, rekao je Albert Kapović, v.d. direktora Vinka Brešana, koji trenutno ne obnaša tu dužnost jer snima film.
Ocijenivši da je digitalizacija filmova nužna kako dugogodišnji rad naših autora ne bi nestao, Kapović je ustvrdio da bi se, s obzirom na loše stanje filmskog materijala u Hrvatskoj, slični projekti trebali napraviti na nacionalnoj razini. Uvjeren je da će projekt biti financijski isplativ jer, rekao je, postoji veliki interes više europskih televizija za prikazivanje "Baltazara", a planira se i distribucija DVD-a u Hrvatskoj.
HRT web vijesti 10.3.2007.
POMOZITE GABRIJELI VASIĆ
Poštovani, majka sam dvogodišnje djevojčice Gabrijele (Dalibora) Vasić kojoj je na UKC Tuzla dijagnosticiran tumor na oba oka sa trenutnim stanjem da je izlječenje i pokušaj spašavanja organa vida nemoguć u Tuzli, niti na jednoj drugoj klinici u Bosni i Hercegovini. Stoga smo od UKC Tuzla, Klinika za očne bolesti, dobili preporuku za odlazak i pokušaj liječenja naše kćerke u Essenu u Njemačkoj gdje su kod oboljele djece sa ovom dijagnozom uspijevali spasiti jedno oko. S obzirom da su za pomenute pretrage i spašavanje bar jednog oka moje kćeri potrebna sredstva u iznosu koji porodično nismo u mogućnosti obezbijediti, molimo dobre ljude da se uključe u akciju pomoći i da nama roditeljima daju nadu, a našoj kćerki šansu da život gleda makar i jednim okom. U prilogu su Otpusnica sa UKC Tuzla, Klinika za očne bolesti i Preporuka iste klinike za liječenje u Essenu, Njemačka. U svrhu uplata financijske pomoći otvorili smo račun kod:
Hypo Group Alpe-Adria Tuzla
Racun banke: 3060340000036328
TR: partija 1537840956
Na ime: Marina Vasić
Devizni žiro račun:
Devizni ziro-racun (Hypo Alpe-Adria-Bank):
Broj računa: 1237568381
SWIFT: HAABBA 22
Na ime: Dalibor Vasić
Iskreno zahvalni roditelji - Marina i Dalibor Vasić
Mali update za sve one koji mogu i zele pomoci maloj Gabrijeli. Pregled ociju joj je zakazan na klinici u Essenu 26. Marta 2007, pa bi bilo pozeljno da oni koji namjeravaju pomoci, to i urade do ovog datuma. Maloj Gabrijeli zelimo puno srece.
