Forum Klix.ba

Ja koliko znam, Saraph, bila je samo jedna jedina optika ove vrste u Sa tokom rata, i to je bila originalna kombinacija koja je dosla fabricki na tom SSG-u. Koliko znam, u Sarajevu je bilo svega 3 ili 4 ove puske, tamo do neke 94 kada ih je stiglo jos, ali ni tada ih nije bilo vise od 10-12 ukupno.

Zasto i kako je uradjena bas za ovu vrstu zrna - pojma nemam. Ali, kako se radilo o pred rat kupljenoj pusci, legalnoj, za policijske namjene, svasta je moguce. 8-9 stoja je islo stvarno glat s ovim, licno gledano kako covjek to radi, a ispod, od 400-700 pogotovo. Recimo, relacija I.V.>>Mis (Jadranka)=750 (testirano PASP-om). Ili, I.V.>>cesta za Vraca=800-900, kako na kojoj tacki. Ili, Dobrinja 1>>kasarna u Lukavici=700-850, opet zavisno od tacke. Sve ovo je isto radjeno i sa PASP-om, ali iskljucivo "ljubicicom". Lovackim je to bila skoro pa mission impossible, pogotovo ako ima vjetra, jer lovackom je teziste pomjereno malo unazad, za razliku od "ljubicice" kojem je teziste prema vrhu, radi polozenije i mirnije putanje (parabole).

Sto se tice fabrickih specifikacija, od 92-95 su popadale mnoge, pogotovo za PASP kao pusku, ali i za pripadajucu ljubicicu. Vrlo slicna stvar se desila i sa HK SG-1 (ili jos HK33A2 ili HK33SG1), 5.56 NATO (.223 REM), gdje je postojala bazdarena fabricka optika do 400m (2-6x40), ali kazu da se s ovim uredno radilo i na 600, pod uslovom da nema prejakog vjetra, kise ili snijega. Doduse, sama logika, gledajuci na pocetnu brzinu tog zrna (1.100m/s), na njegovu tezinu (4,5 gr.) i na nultu tacku (210m) jednostavno nalaze da to zrno mora ici bar 50% dalje od 400m. I tako je i bilo. Ovo je masina:


Idealni uslovi u kojima su radjene specifikacije za PASP, recimo, popadale su kao s kruske kada je doslo do koristenja u urbanoj sredini (zgrade, kovitlaci vazduha, uglovi pucanja uzbrdo ili nizbrdo, itd.). Slicno kao i sa SG-om, i ovdje se ispostavilo da on ipak moze raditi i do 1000, a ne do 800 kako je u prirucniku. Jedini problem je bila optika (4x26) i koncanica koja bi pokrila kompletnu metu na toj daljini, na sta su se zalili svi koje znam. Medjutim, ljudi su se bili ustelili i na to, tako da je bilo pogodaka cak i po Vracama, u staticne mete, a tu daljine nisu bile ispod 1000, odakle god da se gleda. I ovdje je ovo sasvim logicno ako se zna da je zrno tesko 13 gr., da mu je pocetna 890 m/s, a nulta tacka na 180.

Za 12,7 (.50), i to one rucne radove koje su pravili u CNP-u od cijevi PAM-a, ne McMillane koji su dosli tek nekad '94 i koji su bili fabricke varijante sa vrhunskim optikama, amortizacijom, skrivacima plamena, itd. itd., takodjer je radjeno do 1.500, pa nekad i 100-200 vise. Recimo, Hrasno brdo>>Lukavicka cesta=od 1.200 do 1.600. Ili, Dobrinja1 >>brdo iznad Lukavice (ne sjecam se imena) prema Trnovu = 1.400-1.600. McMillan je vec prava varijanta s kojom se, u zavisnosti od montirane optike, moze ganjati cak i do 2.500. Bilo je uspjesnih pogodaka transportera s njim u Krajini, na 2.200, recimo.
Medjutim, kako si i sam rekao, ovo je glomazno oruzje i zahtijeva vrlo pomnu pripremu i odabir mjesta. Medju zgradama je ovo cak i puno lakse nego na otvorenom, upravo radi mogucnosti treceg ili cetvrtog plana pozicije. Naravno, cak i tada je potrebno pripremiti prostor oko usta cijevi, a kako je voda bila deficitarna roba, to se najcesce radilo vlastitom "vodom" sa donje pipe

Hm...dobra tema. A lijepo je vidjeti i da ima onih sa iskustvom, poput gornjeg dvojca Deleter-Saraph. Obojica barataju terminima, ocito se i razumiju u materiju, samo sto mi se cini da je Deleter bio pravi prakticar, dok se Saraph vise bavio knjiskom teorijom, specifikacijama, pisanim podacima i slicno.

U svakom slucaju zasigurno osobe od kojih ova mladjarija moze stosta nauciti i razumjeti. Jos samo da ovi iskusni neiskusnima objasne dobre i lose strane tog "posla"...

Deleter wrote:Ja koliko znam, Saraph, bila je samo jedna jedina optika ove vrste u Sa tokom rata, i to je bila originalna kombinacija koja je dosla fabricki na tom SSG-u. Koliko znam, u Sarajevu je bilo svega 3 ili 4 ove puske, tamo do neke 94 kada ih je stiglo jos, ali ni tada ih nije bilo vise od 10-12 ukupno.

Zasto i kako je uradjena bas za ovu vrstu zrna - pojma nemam. Ali, kako se radilo o pred rat kupljenoj pusci, legalnoj, za policijske namjene, svasta je moguce. 8-9 stoja je islo stvarno glat s ovim, a ispod, od 400-700 pogotovo. Recimo, relacija I.V.>>Mis (Jadranka)=750 (testirano PASP-om). Ili, I.V.>>cesta za Vraca=800-900, kako na kojoj tacki. Ili, Dobrinja 1>>kasarna u Lukavici=700-850, opet zavisno od tacke. Sve ovo je isto radjeno i sa PASP-om, ali iskljucivo "ljubicicom". Lovackim je to bila skoro pa mission impossible, pogotovo ako ima vjetra, jer lovackom je teziste pomjereno malo unazad, za razliku od "ljubicice" kojem je teziste prema vrhu, radi polozenije i mirnije putanje (parabole).

Sto se tice fabrickih specifikacija, od 92-95 su popadale mnoge, pogotovo za PASP kao pusku, ali i za pripadajucu ljubicicu. Vrlo slicna stvar se desila i sa HK SG-1 (ili jos HK33A2 ili HK33SG1), 5.56 NATO (.223 REM), gdje je postojala bazdarena fabricka optika do 400m (2-4x40), ali se s ovim uredno radilo i na 600, pod uslovom da nema prejakog vjetra, kise ili snijega. Doduse, sama logika, gledajuci na pocetnu brzinu tog zrna (1.100m/s), na njegovu tezinu (4,5 gr.) i na nultu tacku (210m) jednostavno nalaze da to zrno mora ici bar 50% dalje od 400m. I tako je i bilo. Ovo je masina:


Idealni uslovi u kojima su radjene specifikacije za PASP, recimo, popadale su kao s kruske kada je doslo do koristenja u urbanoj sredini (zgrade, kovitlaci vazduha, uglovi pucanja uzbrdo ili nizbrdo, itd.). Slicno kao i sa SG-om, i ovdje se ispostavilo da on ipak moze raditi i do 1000, a ne do 800 kako je u prirucniku. Jedini problem je bila optika (4x26) i koncanica koja bi pokrila kompletnu metu na toj daljini. Medjutim, ljudi su se bili ustelili i na to, tako da je bilo pogodaka cak i po Vracama, u staticne mete, a tu daljine nisu bile ispod 1000, odakle god da se gleda. I ovdje je ovo sasvim logicno ako se zna da je zrno tesko 13 gr., da mu je pocetna 890 m/s, a nulta tacka na 180.

Za 12,7 (.50), i to one rucne radove koje su pravili u CNP-u od cijevi PAM-a, ne McMillane koji su dosli tek nekad '94 i koji su bili fabricke varijante sa vrhunskim optikama, amortizacijom, skrivacima plamena, itd. itd., takodjer je radjeno do 1.500, pa nekad i 100-200 vise. Recimo, Hrasno brdo>>Lukavicka cesta=od 1.200 do 1.600. Ili, Dobrinja1 >>brdo iznad Lukavice (ne sjecam se imena) prema Trnovu = 1.400-1.600. McMillan je vec prava varijanta s kojom se, u zavisnosti od montirane optike, moze ganjati cak i do 2.500. Bilo je uspjesnih pogodaka transportera s njim, u Krajini na 2.200, recimo.
Medjutim, kako si i sam rekao, ovo je glomazno oruzje i zahtijeva vrlo pomnu pripremu i odabir mjesta. Medju zgradama je ovo cak i puno lakse nego na otvorenom, upravo radi mogucnosti treceg ili cetvrtog plana pozicije. Naravno, cak i tada je potrebno pripremiti prostor oko usta cijevi, a kako je voda bila deficitarna roba, to se najcesce radilo vlastitom "vodom" sa donje pipe

Pozdrav Deleter,

sto se tice M76 PASP, imao sam priliku da isprobam pusku dosta puta, iskreno nije mi "lezala". I danas cesto prilikom testiranja cesto probam PASP,naravno sve ide teskim zrnom M76 (12,8grama, oznaka je ista kao i puska), za ono za sto je namjenjena, odlicna je. Ja sa PASP-om nikad nisam ni probao preko 500m, to je po meni neki optimum za ovu pusku, iako ona ide dalje, ali za ono sto prava snajperska puska trazi, PASP je daleko od idealnog. Spora brzina (mjerili smo tacno 720-730m/s na izlazu, i to kad na barbutu dobijemo..sala:)), ima opasan pad pritiska u cijevi pred izlaz sam, i upravo tu su cijele serije te puske imale fabricku fulu, doduse ne tako veliku, ali vise nego dovoljnu. Bilo kako bilo, nazalost, sahranio je taj "golf II" ljudi u konfliktima sirom Yuge (i ne samo Yuge:)) kao malo koje drugo snajpersko oruzje koristeno u nasim ratovima. Opet kontam, njavise zbog tog sto ih je bilo mnogo i rasprostranjeni na svim stranama. I naravno, fakat su se cuda desavala u ansem ratu, bez suplje.
E zadevera me sad sa HK33 SG-1...vec je misterija prava. I da je G3 SG-1 u pitanju, te distance su vise nego upitne. pocetna brzina na izlazu cijevi iz HK33SG1 ne prelazi 960m/s, i to kad je u pitanju M193 (55gr/3.6grama), svi parametri idealni (mjereno kronometrom). Pazi, pad tog zrna iz te cijevi na 400m je cijelih 44cm, skoro pola metra. Brzina tog zrna na 600m, ispaljena iz tog oruzja, pada ispod 400m/s, pad zrna je na 800m je oko 120cm...kako na 1000m? Evo dumam, slika SG-1 je tu, evo kontam da se radilo i M855/SS109 (zeleni vrh, 62gr/4grama), opet..1000, ma i 800m je predaleko iz tog oruzja, iz bilo kojeg oruzja ovim kalibrom, o zrnu da ne govorim..hajde pp/om posalji mail da ti posaljem snimak kako radim SPR-om i to Mk262 Mod.1 77gr na 700 da vidis koje su to muke:):) (a sigurno znas sta je HK33SG-1 u usporedbi sa SPR-om:):).
To su zrno meleci pronijeli preko Vrbanje do Vraca:):).
McMillan-om sam radio, do danas skoro da se nesto bolje i nije uradilo u tom kalibru. Ja sam radio "egzoticnim optikama" kojih u ratu kod nas nije ni moglo biti (radjene tek oko 2000 godine, Nightforce 5.5-22x50), interesantno iskustvo:):), trese kao minibus niz Sirokacu:):). Najdalje sam isao 1,700 i radi kao sat:):).
Te CNP-ove puske nikad nisam vidio uzivo, osim na snimcima, ludo izgledaju, nisam pucao pa pojma nemam kako rade, ali momci su govorili da su se pravo dobro pokazale, bas kao i tvoja iskustva..da je Bogdom bilo vise, prvih dana rata..
Svakako odlicno postovi Deleter, vratio si nas u istoriju, svaka cast druze:)!

Šapat wrote:Hm...dobra tema. A lijepo je vidjeti i da ima onih sa iskustvom, poput gornjeg dvojca Deleter-Saraph. Obojica barataju terminima, ocito se i razumiju u materiju, samo sto mi se cini da je Deleter bio pravi prakticar, dok se Saraph vise bavio knjiskom teorijom, specifikacijama, pisanim podacima i slicno.

U svakom slucaju zasigurno osobe od kojih ova mladjarija moze stosta nauciti i razumjeti. Jos samo da ovi iskusni neiskusnima objasne dobre i lose strane tog "posla"...

Dobra procjena Sapat, moja profesija sa profesionalnim koristenjem oruzja nema veze, ali zaljubljenik sam u lov i imam dosta prijatelja koji rade u jedinicama i drzavnim sluzbama sirom nam bivse SFRJ, pa imam priliku da se upoznam sa raznim primjercima "igracaka" o kojim pricamo. Iskreno, da mogu, u mirnodopsko doba, oruzje bih zabranio, osim za kuce, lova, i streljane.

pozdrav,

Nisi me dobro skontao Saraph (a i Sapat je fulio, ni ja nisam neki prakticar u vojno-snajperskom smislu). SG-1 je isao samo do 600, ne preko, iako je optika imala podjelu samo do 400. Dobra stvar s tom optikom je bila sto je koncanica reagovala na pomjeranje cak i nakon zadnjeg podioka 400 (koncanica i dalje isla dole). Pad mu je na 600m bio oko 90cm, sto je sasvim razumljivo s obzirom da se radilo o 4,5 gr. teskom zrnu koje je nakon 400m rapidno gubilo na brzini, pa samim tim rapidno dobijalo i na padu. Medjutim, ova masina je nesto najpreciznije za sta znam.

@deliter

Vidim da si covjek sa dosta iskustva iz te specijanosti pa ako mogu da te pitam ( a ako smatras da su pitanja neprimjerena nemoj zamjeriti) .

- Kazu da pametan covjek uci na svojim iskustvima a da pametan i sretan uci na tudzim pa me zanima kako ste vi ucili . Da li ste imali priliku da razmjenjujete iskustva isa snajperistima iz drugih jedinica/ dijelova grada ili cak drzave ili je sve bilo zasnovano na vlastitom iskustvu ? Da li ste imali priliku da se upoznate sa taktikom snajpera protivnicke strane kad ste isli na drugi teren ili dio grada unaprijed ?
- Da li ste djelovali po sistemu sovjetske skole ( individualni snajper ) ili ste koritili zapadne tehnike ( strijelac + spoter ) ? kako su djelovali vasi protivnici ( jer su snajperi ABIH djelovali i protiv cetnika a i iz HV ) ? Za HV znam da su imali zapadnu skolu gdje su neki djelovali kao tim od 2 clana a neki su djelovali kao tim od 3 clana ( bili trenirani na francuski nacin ) pa mozes li ti da ocjenis koje su mane i prednosti razlicitih skola ( nacina treniga i djelovanja )?

Nije problem kv99, pitanja su tehnicka

1. Realno, ko je na pocetku rata, na bilo kojoj strani, imao nekog stvarnog iskustva u svemu ovome? Niko, osim pojedinaca koji su eventualno vec bili na ratistima u HR, mada je upitno koliko su se i ta iskustva konkretno mogla primijeniti u Sa. Drugim rijecima, ucilo se na sve moguce nacine, ali najcesce licno i prakticno. Rasmjena iskustava i nije bilo pretjerano puno, ali su se tu i tamo desavala. Taktika protivnicke strane se mogla upoznati jedino konstantnom opservacijom na terenu, sto je i radjeno, naravno.

2. Djelovalo se po svim sistemima, sto je zavisilo od trenutne situacije (teren, okruzenje, cilj ili svrha), jer nije se uvijek radilo, kako mnogi misle, o pukom cekanju da se pogodi neki njihov vojnik. Nekada je cilj bio jednostavno blokiranje nekog manjeg ili veceg dijela njihove teritorije s ciljem otezanog dostavljanja MTS-a, odnosno logistike. Tada bi radila dvojica, uporedo pokrivajuci sve moguce uglove i pucajuci samo po njihovim polozajima, sto bi ih prikovalo gdje jesu i onemogucilo kretanje. Nije nimalo jednostavno cak ni istrcati na prostor za koji znas da ga u tom momentu pokriva snajper. Ali, ipak je nacesci vid rada bio individualni. Cak ni varijanta strijelac+spoter nije bila primjenjiva is prostog razloga nedostatka odgovarajuce tehnike (laseri, mjeraci vjetra, daljine, itd.), tako da spoter nikada nije ni postojao u tom smislu. Bar ne na nasoj strani. HV je imala zapadnu skolu, ali tek tamo negdje pred kraj 94. Sto se tice raznih skola i tehnika, sve to zavisi najvise od terena na kojem se radi. U urbanim zonama, kakva je bilo Sarajevo, po meni je najucinkovitija varijanta bila - solo. Eventualno, ako je potrebno brzo pokriti siri teren, par. Ista stvar je i za sumu.
Sve ima svoje mane i prednosti, pa tako i ovo. Solo rad moze biti vrlo los iz razloga sto je u slucaju ranjavanja covjek prepusten sam sebi. Takodjer, kada je covjek sam, puno stvari mu moze promaci jer mu je paznja uvijek fokusirana je jedno odredjeno mjesto ili prostor, tako da sve bocne strane ostaju relativno nepokrivene. Zato se ponekad radilo u paru SN-AP, gdje je tzv. automaticar bio tu cisto radi vizuelne podrske i osmatranja okoline koju strijelac ne pokriva u datom momentu. U timovima od 3 covjeka ne znam da se radilo, mada, sve zavisi od jedinice do jedinice. Negdje su mozda radili i u timovima od 5 ljudi, ali mislim da je to vise nego rizicna opcija i da su takvi timovi vrlo podlozni gubicima.

Logicno je da vise ljudi uzrokuje i vise kretanja, pa samim tim i povecava mogucnost otkrivanja polozaja. I ovo vazi za bilo koju kombinaciju. Razliciti ljudi imaju i razlicita shvatanja i razumijevanja istih stvari, tako da se vrlo tesko moze predvidjeti kako ce neko reagovati u slucaju necega. Zato je solo varijanta najcesce i najbolja jer strijelac sam odlucuje o svemu - koliko ce biti na jednom mjestu, koliko ce metaka ispaliti, u kojem razmaku, na koje tacke, u koje ciljeve, kada ce pishati, kada ce jesti, kada ce spavati, itd. itd.
U svakom slucaju, prilagodljivost je najbitnija stvar. Ako nisi u mogucnosti da se vrlo brzo prilagodis terenu i situaciji u kojoj se nalazis, rizik se vrlo brzo povecava.

Deleter wrote:Nije problem kv99, pitanja su tehnicka

1. Realno, ko je na pocetku rata, na bilo kojoj strani, imao nekog stvarnog iskustva u svemu ovome? Niko, osim pojedinaca koji su eventualno vec bili na ratistima u HR, mada je upitno koliko su se i ta iskustva konkretno mogla primijeniti u Sa. Drugim rijecima, ucilo se na sve moguce nacine, ali najcesce licno i prakticno. Rasmjena iskustava i nije bilo pretjerano puno, ali su se tu i tamo desavala. Taktika protivnicke strane se mogla upoznati jedino konstantnom opservacijom na terenu, sto je i radjeno, naravno.

2. Djelovalo se po svim sistemima, sto je zavisilo od trenutne situacije (teren, okruzenje, cilj ili svrha), jer nije se uvijek radilo, kako mnogi misle, o pukom cekanju da se pogodi neki njihov vojnik. Nekada je cilj bio jednostavno blokiranje nekog manjeg ili veceg dijela njihove teritorije s ciljem otezanog dostavljanja MTS-a, odnosno logistike. Tada bi radila dvojica, uporedo pokrivajuci sve moguce uglove i pucajuci samo po njihovim polozajima, sto bi ih prikovalo gdje jesu i onemogucilo kretanje. Nije nimalo jednostavno cak ni istrcati na prostor za koji znas da ga u tom momentu pokriva snajper. Ali, ipak je nacesci vid rada bio individualni. Cak ni varijanta strijelac+spoter nije bila primjenjiva is prostog razloga nedostatka odgovarajuce tehnike (laseri, mjeraci vjetra, daljine, itd.), tako da spoter nikada nije ni postojao u tom smislu. Bar ne na nasoj strani. HV je imala zapadnu skolu, ali tek tamo negdje pred kraj 94. Sto se tice raznih skola i tehnika, sve to zavisi najvise od terena na kojem se radi. U urbanim zonama, kakva je bilo Sarajevo, po meni je najucinkovitija varijanta bila - solo. Eventualno, ako je potrebno brzo pokriti siri teren, par. Ista stvar je i za sumu.
Sve ima svoje mane i prednosti, pa tako i ovo. Solo rad moze biti vrlo los iz razloga sto je u slucaju ranjavanja covjek prepusten sam sebi. Takodjer, kada je covjek sam, puno stvari mu moze promaci jer mu je paznja uvijek fokusirana je jedno odredjeno mjesto ili prostor, tako da sve bocne strane ostaju relativno nepokrivene. Zato se ponekad radilo u paru SN-AP, gdje je tzv. automaticar bio tu cisto radi vizuelne podrske i osmatranja okoline koju strijelac ne pokriva u datom momentu. U timovima od 3 covjeka ne znam da se radilo, mada, sve zavisi od jedinice do jedinice. Negdje su mozda radili i u timovima od 5 ljudi, ali mislim da je to vise nego rizicna opcija i da su takvi timovi vrlo podlozni gubicima.

Logicno je da vise ljudi uzrokuje i vise kretanja, pa samim tim i povecava mogucnost otkrivanja polozaja. I ovo vazi za bilo koju kombinaciju. Razliciti ljudi imaju i razlicita shvatanja i razumijevanja istih stvari, tako da se vrlo tesko moze predvidjeti kako ce neko reagovati u slucaju necega. Zato je solo varijanta najcesce i najbolja jer strijelac sam odlucuje o svemu - koliko ce biti na jednom mjestu, koliko ce metaka ispaliti, u kojem razmaku, na koje tacke, u koje ciljeve, kada ce pishati, kada ce jesti, kada ce spavati, itd. itd.
U svakom slucaju, prilagodljivost je najbitnija stvar. Ako nisi u mogucnosti da se vrlo brzo prilagodis terenu i situaciji u kojoj se nalazis, rizik se vrlo brzo povecava.

Hvala ti na odgovoru .
1) za iskustva sam mislio u toku rata jer znam da na pocetku nije bilo bas puno znanja pa je bilo sigurno tesko a i bolno , za neke kobno uciti sve to na svojoj kozi .
2) Pitao sam te za timove jer znam da npr USA i Britanska vojska ( a po njima i ostali zapadni blok) koriste vecinom 2 clana tima jer time dobivaju ne samo tehnicke mogucnosti djelovanja vec imaju i psiholoski aspekat, osjecaj da se nije sam + podjela odgovornosti jer strijelac sam ne treba da donosi sve odluke pogotovo onaj najtezi dio, povuci obarac na matu. Kod US marinaca je npr spoter vodza tima tj najiskusniji clan koji ustvari donosi sve vaznije odluke i tako strijelca oslobadza osjecaja odgovornosti ( psiholoski gledano ) a i tehnicki mu omogucava da se skoncentrise na svoju ulogu. Francuska skola potencira cak i 3 clana jer pored strijelca i spotera imaju i clana koji osigurava a HV je preko legionara i instruktora iz Francuske bila pod njihovim uticajem ( kao i vecina njihovih specijalnih jedinica ).

U vezi sa snajperistima i sl...
Može li neko ovdje postaviti dokumentarac "Tunel, tajna opsade Sarajeva" koji je 3. 2. i 4.2. bio na BHT?
Sadrži i do sada neprikazane "momente". Animirana ilustracija izgradnje tunela je odlična.

Ovaj HK G3 SG-1 i McMillan u ratu sam imao prilike vidjeti, s tim da ovaj prvi nije imao municije ( jedan dan sam ga koristio, za neke obuku i nista vise), a ovaj drugi bilo je municije, ali ga niko nije koristio.....to je bila 94 god. tako da ne znam kada smo ga dobili u nas sastav.

Sta danasnje OS imaju u misijama u Iraku, koji su modeli u pitanju....pozz

iceman ze wrote:Ovaj HK G3 SG-1 i McMillan u ratu sam imao prilike vidjeti, s tim da ovaj prvi nije imao municije ( jedan dan sam ga koristio, za neke obuku i nista vise), a ovaj drugi bilo je municije, ali ga niko nije koristio.....to je bila 94 god. tako da ne znam kada smo ga dobili u nas sastav.

Sta danasnje OS imaju u misijama u Iraku, koji su modeli u pitanju....pozz

Ja koliko znam, i koliko sam mogao vidjeti sa slika, oni su koristili HK33A2, sa okvirom od 40 metaka.

Neko pametan je odlucio da im obezbjedi kvalitetno oruzje, samo nazalost najvjerovatnije je taj deal inspirisan kvalitetnom zaradom (oruzje sigurno sa nekog njemackog vojnog stock-a), ko zna kakva je cijena tu u pitanju.
MO sada kupuje 1,000 M4 pusaka, ja mislim da su stigle vec, dobar znak da se modernizuju ( da prodaju ono smece od M16A1 u staro gvozdje), opet M4 za vojsku poput nase, za bosanske planine i misije u Afghanistanu u rukama vojnika koji je navikao na AK...jebaji ga, nasa posla.

gazija88 wrote:

Jara wrote:U vezi sa snajperistima i sl...
Može li neko ovdje postaviti dokumentarac "Tunel, tajna opsade Sarajeva" koji je 3. 2. i 4.2. bio na BHT?
Sadrži i do sada neprikazane "momente". Animirana ilustracija izgradnje tunela je odlična.

odavno nisam nista bolje pogledo. nego nesto mi nije bilo jasno
pred kraj, kad prikazuju, kako je snajper onog momka pogodio, i ta scena,
ali iza u kadru ljudi normalno hodaju, nesto mi je to cudno bilo.

Ne primijetih to ali nije nemoguće...nekad nisi znao sta se događa par metara dalje, da je neko pogođen...UN transporteri "zaklanjali" pješake, "štiteći" ih od snajperista s brda, polako se krećući ...crnjak...
Kad bi neko postavio film...

Evo jedan zanimljiv tekst, kako je rahmetli Saudin opisao svoje prvo snajpersko iskustvo:

Proteklih dana smo napravili prolaz kroz zivicu koja je dijelila dvije livade. Koristili smo makaze za voce da bi napravili tunel kroz gusto siblje. Na kraju smo uspjeli da dodemo do sume. Nasli smo jedno stablo lipe, koje daje odlican pogled na cetnicku liniju koja se u tom dijelu lomila. Pratila je tok rijeke tako da je ostala medu zona koja je bila u obliku klina.

Jutros sam rano sa prijateljem iz odjeljenja izasao ispred linije. Popeli smo se na lipu i cekali. Nakon dva sata cekanja konacno se pojavio jedan vojnik. Napokon sam imao svoju zrtvu. Bila je tu, dvije stotine metara od mene. Stajao je ispred mene, obasjan jutarnjim suncem. Nije ni slutio da su mu to poslednji udisaji. Izlazak sunca koje je posmatrao i uzivao u njegovoj prijatnoj toplini bilo je poslednje koje je vidio.

Podesio sam vec bio daljinu na nisanu. Ali umjesto da pucam poceo sam da razmisljam o covjeku kojeg sam gledao kroz optiku. Da li ima porodicu? Ko ce da place za njim? Odakle je? Da li se i on raduje dok nas ubijaju svakodnevno? Izvadio je nesto iz dzepa, nakon toga je zapalio cigaretu. Gledao je u sumu u kojoj sam se nalazio. Poceo me obuzimati strah da nas ne vidi.

Stablo lipe na kojoj sam sjedio bilo je dosta stabilno. Ponovo sam mjerio daljinu. Trazio sam razlog da dobijem na vremenu. Nakon toga sam ponovo pogledao u lice covjeka sa druge strane. Izgledao mi je kao da kaze hajde pucaj!! Sta cekas vise? To me zbunilo. Trenutak kasnije sam skinuo oko sa okulara, nisam mogao da pucam.

Ponovo su mi kroz glavu prosla cudna pitanja. Dali ima i on majku, oca, djevojku, nekoga ko ce da place za njim, dali ima prijatelje? Pitanja je bilo na milione a odgovor se nije nazirao. Prijatelj koji je bio sa mnom, signalizirao mi je da pucam.

Ponovo sam stavio oko na okular. Vidio sam da je i dalje nepomicno stajao i mirno pusio cigaretu. Gledajuci u istom pravcu. Kao da je cekao da pucam u njega. Pomislio sam, zasto nije otisao? Dao sam mu dovoljno vremena. Nakon par sekundi prst se povukao unazad i pokrenuo je nesto sto vise niko nije mogao da zaustavi, smrt!! jos jednu smrt u nizu. Cuo prasak koji je prolomio zrak. Prijatelj je potvrdno klimnuo glavom, sto je bio znak da je pogodak bio uspjesan.

Nisam vise imao vremena da razmisljam jer vrijeme za povlacenje je isticalo. Vratili smo se puzuci kroz zivicu u rov. Bili smo konacno na sigurnom. Cetnicima je trebalo sedam min da pocnu gadati kucu koja se nalazila ispred nase linije. Cetnici su pokusavali da namire danasnji gubitak. Na svu srecu danas smo mi vracali dug.

Prijatelj me pogledao i tiho mi rekao “
- Jesi li dobro?
- O.K. sam, bez brige!
- Nesto nije u redu, zasto nisi pucao odmah? Sta si cekao?
- Cekao sam da imam cist vidik, sunce mi nije bilo naklonjeno.
Znao je da lazem ali je ipak presutio.Mislim da je shvatio o cemu se radi.

Danas sam vidio koliko je tanka linija izmedu zivota i smrti. Uzasno tanka. Ne moze niko od nas biti siguran da ce sljedece sec biti ziv. Mozda i nas sada neko gleda kroz optiku, cekajuci da povuce prst…

http://boreokoociju.blogger.ba/arhiva/2005/05/26/42300

Lukavica.. nakraju se vidi njihov snajper kako djeluje iz rupe..

zadnji postovi su pobrisani. ne želim na ovoj temi da raspravljamo o ispranim mozgovima.

http://www.bim.ba/bh/192/10/23600/

Žalbeno vijeće je Miloševića oslobodilo odgovornosti za planiranje i izdavanje naredbi za snajperske incidente, ali je “bez razumne sumnje” utvrdilo njegovu komandnu odgovornost jer nije spriječio i kaznio počinioce tih zločina.

Vijeće je odbilo žalbu Miloševića da su Vojničko Polje, Ali-pašino Polje, Dobrinja, Sedrenik, Hrasnica i Marijin Dvor bili vojne zone, te utvrdilo da se radilo o civilnom području i da su meta snajperskog djelovanja i granatiranja tokom opsade Sarajeva bili civili.

Za djela nasilja čiji je prvenstveni cilj bilo širenje terora među civilnim stanovništvom Sarajeva, kao i za ubistva i nehumana djela, pred MKSJ-om je na doživotni zatvor osuđen Stanislav Galić, bivši komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a.

sve je to tu crno na bijelo.

ako bude još nekih provokacija, neće biti razloga da nas "neko" ostavlja da pričamo "svoje" priče... bit će odstranjen.

hvala.

ev jedna iz "radne mape" ....ja prikladnog naziva komadanta koji je osudjen...


MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU


PREDMET BR. IT-98-29-I


TUŽILAC MEĐUNARODNOG SUDA
PROTIV
STANISLAVA GALIĆA



OPTUŽNICA

Tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, u skladu s ovlaštenjem iz člana 18 Statuta Međunarodnog suda, optužuje

STANISLAVA GALIĆA

za ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI i KRŠENJA RATNOG PRAVA I OBIČAJA, kako slijedi:


OPŠTI PODACI:

1. Sarajevo je glavni grad Bosne i Hercegovine i proteže se u smjeru istok-zapad duž doline rijeke Miljacke u srednjoj Bosni. Grad je okružen strmim padinama obližnjih visokih planina. Na istoku se nalazi gusto naseljen gradski centar koji čini stambenu i trgovačku jezgru starog grada koji se proteže uz susjedna brda. Na otvorenijem prostoru prema zapadu nalaze se nove opštine sa razvijenom poslovnom djelatnošću i brojnim stambenim zgradama. Istorija grada seže skoro dvije hiljade godina unazad. Do 1992. godine Sarajevo je bilo prosperitetna višenacionalna zajednica, te kulturni i privredni centar u bivšoj Jugoslaviji. Prema popisu iz 1991. godine, u gradu i neposrednoj okolini bilo je 525.980 stanovnika čiji je nacionalni sastav bio sljedeći: 49,3% Muslimana, 29,9% Srba, 6,6% Hrvata, 10,7% onih koji su se izjasnili kao Jugoslaveni i 3,5% ostalih. U Sarajevu je živjelo 11% stanovništva Bosne i Hercegovine.

2. U Sarajevu su izbila oružana neprijateljstva ubrzo nakon što je 6. aprila 1992. Bosna i Hercegovina međunarodno priznata kao nezavisna država. Čak i prije izbijanja sukoba, oružane snage koje su podržavale Srpsku demokratsku stranku (SDS) i dijelovi Jugoslavenske narodne armije (JNA), uključujući jedinice 4. korpusa 2. vojne oblasti, zauzele su strateške položaje u i oko Sarajeva. Grad je nakon toga blokiran, te je sa tih položaja neprestano granatiran i napadan iz snajpera. Artiljerijski i snajperski napadi vršeni su uglavnom sa položaja na brdima iznad Sarajeva, odakle su napadači imali jasan, detaljan i sveobuhvatan pregled nad gradom i civilnim stanovništvom u gradu.

3. Na dan ili oko 20. maja 1992, nakon djelomičnog povlačenja JNA iz Bosne, 2. vojna oblast uspješno se transformirala u dio Vojske Republike Srpske (VRS). U sklopu te transformacije, 4. korpus 2. vojne oblasti postao je Sarajevsko-romanijski korpus sa štabom u kasarni Lukavica u neposrednoj blizini Sarajeva, jugozapadno od grada.

4. (a) Tokom četrdeset četiri mjeseca, Sarajevsko-romanijski korpus sprovodio je vojnu strategiju granatiranja i snajperskog djelovanja radi ubijanja, sakaćenja, ranjavanja i terorisanja civilnog stanovništva Sarajeva. Granatiranjem i snajperskim djelovanjem ubijeno je i ranjeno na hiljade civila oba pola i svih starosnih dobi, uključujući djecu i starce.

(b) Sarajevsko-romanijski korpus usmjeravao je granatiranje i snajpersko djelovanje na civile koji su obrađivali povrtnjake, čekali u redu za kruh, sakupljali vodu, išli na sahrane, kupovali na pijacama, vozili se tramvajima, sakupljali drva, ili jednostavno šetali sa djecom ili prijateljima. Ljudi su ranjavani i ubijani čak i u vlastitim domovima mecima koji bi ušli kroz prozore. Napadi na sarajevske civile često nisu imali veze sa vojnim djelovanjima i cilj im je bio da stanovništvo drže u neprekidnom strahu.

(c) Zbog granatiranja i snajperskog djelovanja protiv civila, život svakog stanovnika Sarajeva postao je svakodnevna borba za opstanak. Bez plina, struje ili tekuće vode, ljudi su morali izlaziti van da nađu osnovne životne potrepštine. Svaki put kad bi izašli, bilo da sakupe drva, donesu vodu ili kupe kruh, rizikovali su život. Pored pravog pokolja ljudi prouzrokovanog granatiranjem i snajperskim djelovanjem, neprekidni strah od smrti i osakaćivanja doveo je kod stanovnika Sarajeva do velikih trauma i psihičkih povreda.

OPTUŽENI:

5. STANISLAV GALIĆ, sin Dušana, rođen je 12. marta 1943. u selu Goleši u opštini Banja Luka. Imao je čin general-majora u Vojsci Republike Srpske. Preuzeo je komandu nad Sarajevsko-romanijskim korpusom na dan ili oko 10. septembra 1992. i ostao na tom položaju do otprilike 10. avgusta 1994. Za to vrijeme snage kojima je on rukovodio i komandovao sprovodile su kampanju snajperskog djelovanja i granatiranja usmjerenu protiv civilnog stanovništva Sarajeva.

OPŠTI NAVODI OPTUŽNICE

6. Sarajevsko-romanijski korpus bio je važan dio VRS kojom su komandovali Ratko MLADIĆ, komandant Glavnog štaba, i Radovan KARADŽIĆ koji je najprije bio predsjednik Predsjedništva vlasti bosanskih Srba u Bosni i Hercegovini, a kasnije predsjednik Republike Srpske i imenovani vrhovni komandant njenih oružanih snaga.

7. Do 10. septembra 1992. Sarajevsko-romanijski korpus uspostavio je kontrolu nad čitavim bosansko-srpskim teritorijem oko Sarajeva, uključujući uspostavljene linije sukoba i artiljerijske položaje.

8. STANISLAV GALIĆ je tokom svoje službe kao komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa bio u nadređenom položaju u odnosu na oko 18.000 pripadnika vojske raspoređenih u deset brigada.

9. Kao komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa, STANISLAV GALIĆ je svoj autoritet i kontrolu nad snagama koje su sačinjavale Sarajevsko-romanijski korpus i bile mu pripojene pokazao između ostalog i učestvovanjem u pregovorima i sprovođenju dogovora o zoni potpunog isključenja teškog oružja (TEZ), kao i kontroliranjem pristupa UNPROFOR-a i ostalog osoblja UN-a na teritorij oko Sarajeva, a osobito lokacijama teškog oružja.

10. STANISLAV GALIĆ snosi individualnu krivičnu odgovornost za planiranje, poticanje, naređivanje, izvršavanje ili na drugi način pomaganje i podupiranje planiranja, pripreme ili izvođenja kampanje granatiranja i snajperskog djelovanja protiv civilnog stanovništva Sarajeva, te za niže navedena djela koja su počinili pripadnici njegovih snaga i osobe pod njegovom komandom, u skladu sa članom 7(1) Statuta Međunarodnog suda.

11. Kao komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa STANISLAV GALIĆ takođe snosi individualnu krivičnu odgovornost za postupanje onih podređenih osoba u odnosu na koje je on bio u nadređenom položaju. STANISLAV GALIĆ je odgovoran za djela i propuste svojih podređenih jer je znao ili imao razloga da zna da će njegovi podređeni počiniti takva djela, ili da su ih već počinili, a on nije preduzeo razumne korake da spriječi takva djela ili da kazni počinioce. Zbog toga što nije preduzeo radnje koje je trebao preduzeti kao osoba u nadređenom položaju, STANISLAV GALIĆ je odgovoran za djela i propuste koji se navode niže u tekstu u skladu sa članom 7(3) Statuta Međunarodnog suda.

12. Za sve vrijeme bitno za ovu optužnicu u Bosni i Hercegovini na teritoriji bivše Jugoslavije trajao je oružani sukob.

13. U svakoj tački optužnice kojom se tereti za zločine protiv čovječnosti, što je krivično djelo priznato članom 5 Statuta Međunarodnog suda, navedena djela i propusti bili su dio rasprostranjenog ili sistematskog napada ili napada širokih razmjera usmjerenog protiv civilnog stanovništva.

14. U svakoj tački optužnice kojom se tereti za kršenje ratnog prava ili običaja, što je krivično djelo priznato članom 3 Statuta Međunarodnog suda, ta djela i propusti bili su usmjereni protiv civila.

15. Navodi svih tačaka optužnice odnose se na ukupnu kampanju snajperskog djelovanja i granatiranja civilnog stanovništva, no razmjeri su bili toliki da Prilozi pojedinačnim grupama tačaka u ovoj optužnici navode samo mali reprezentativan broj pojedinačnih incidenata u cilju konkretnosti iznošenja optužbi.

16. U predmetno vrijeme STANISLAV GALIĆ je bio dužan da se pridržava prava i običaja koji reguliraju vođenje rata.


OPTUŽBE:

TAČKA 1
(SPROVOĐENJE TERORA)

Otprilike od 10. septembra 1992. do otprilike 10. avgusta 1994, STANISLAV GALIĆ, kao komandant snaga bosanskih Srba koje su sačinjavale ili bile pripojene Sarajevsko-romanijskom korpusu, sprovodio je dugotrajnu kampanju granatiranja i snajperskog djelovanja na civilna područja i civilno stanovništvo Sarajeva, terorišući na taj način civilno stanovništvo i nanoseći mu psihičke patnje.

Svojim djelima i propustima STANISLAV GALIĆ odgovoran je za sljedeće:

TAČKA 1: Kršenja ratnog prava i običaja (protivpravno terorisanje civila kako je navedeno u članu 51 Dopunskog protokola I i članu 13 Dopunskog protokola II Ženevskim konvencijama iz 1949.) što je kažnjivo prema članu 3 Statuta Međunarodnog suda.

TAČKE 2 - 4
(SNAJPERSKO DJELOVANJE)

Između 10. septembra 1992. i 10. avgusta 1994, STANISLAV GALIĆ, kao komandant snaga bosanskih Srba koje su sačinjavale ili su bile pripojene Sarajevsko-romanijskom korpusu, sprovodio je koordiniranu i dugotrajnu kampanju snajperskih napada na civilno stanovništvo Sarajeva, u kojoj je ubijen i ranjen velik broj civila svih starosnih dobi i obaju polova. Ti napadi su bili takve prirode da su uključivali namjerno gađanje civila vatrenim oružjem za direktno djelovanje. U konkretne slučajeve takvih napada, kao reprezentativni navodi, spadaju slučajevi navedeni u prvom prilogu ovoj optužnici.

Svojim djelima i propustima STANISLAV GALIĆ odgovoran je za sljedeće:

TAČKA 2: Zločini protiv čovječnosti (ubistvo) kažnjivi prema članu 5(a) Statuta Međunarodnog suda.

TAČKA 3: Zločini protiv čovječnosti (nečovječna djela koja nisu ubistvo) kažnjivi prema članu 5(i) Statuta Međunarodnog suda.

TAČKA 4: Kršenja ratnog prava i običaja (napadi na civile kako je navedeno u članu 51 Dopunskog protokola I i članu 13 Dopunskog protokola II Ženevskim konvencijama iz 1949.) kažnjiva prema članu 3 Statuta Međunarodnog suda.


TAČKE 5 - 7
(GRANATIRANJE)

Između 10. septembra 1992. i 10. avgusta 1994, STANISLAV GALIĆ, kao komandant snaga bosanskih Srba koje su sačinjavale ili su bile pripojene Sarajevsko-romanijskom korpusu, sprovodio je koordiniranu i dugotrajnu kampanju granatiranja civilnih područja i civilnog stanovništva Sarajeva iz artiljerijskog i minobacačkog oružja. Posljedice granatiranja bile su smrt i ranjavanje hiljada civila. U konkretne slučajeve takvih napada, kao reprezentativni navodi, spadaju slučajevi navedeni u drugom prilogu ovoj optužnici.

Svojim djelima i propustima STANISLAV GALIĆ odgovoran je za sljedeće:

TAČKA 5: Zločini protiv čovječnosti (ubistvo) kažnjivi prema članu 5(a) Statuta Međunarodnog suda.

TAČKA 6: Zločini protiv čovječnosti (nečovječna djela koja nisu ubistvo) kažnjivi prema članu 5(i) Statuta Međunarodnog suda.

TAČKA 7: Kršenja ratnog prava i običaja (napadi na civile kako je navedeno u članu 51 Dopunskog protokola I i članu 13 Dopunskog protokola II Ženevskim konvencijama iz 1949.) kažnjiva prema članu 3 Statuta Međunarodnog Suda suda.

Dana

Potpis:
Louise Arbour
Tužilac

__________________________________________________________________________________________

MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

PREDMET BR. IT-98-29-I


TUŽILAC MEĐUNARODNOG SUDA
PROTIV
STANISLAVA GALIĆA



DRUGI PRILOG OPTUŽNICI


TAČKA 1 - TERORISANJE i TAČKE 5 do 7 - GRANATIRANJE

1. juna 1993: Dvije minobacačke granate od 82 mm ispaljene su kratko jedna za drugom na masu od oko 200 civila koji su u stambenom naselju Dobrinja 3B gledali nogometnu utakmicu. Ubijeno je dvanaest, a ranjena 101 osoba. Pucano je sa položaja VRS istočno-jugoistočno od Dobrinje.

12. jula 1993: Minobacačka granata od 82 mm pogodila je grupu od oko 100 civila koji su čekali na vodu u blizini komunalne česme kod broja 155 u Aleji B. Bujića u stambenom naselju Dobrinja. Ubijeno je dvanaest, a ranjeno petnaest osoba. Pucano je iz Nedžarića koje je držala VRS.

6. decembra 1993: Dvije artiljerijske granate od 122 mm pogodile su pijacu Ciglane u ulici Đure Đakovića. Ubijeno je četiri, a ranjeno trinaest osoba. Pucano je sa Poljine, područja koje je držala VRS.

22. januara 1994: Tri minobacačke granate od 82 mm pale su na Alipašino polje, jedna na parkiralište, a dvije u blizini civilnih stambenih zgrada. Djeca su se sanjkala u blizini. Granate su usmrtile šest osoba, uključujući i dvoje djece, a ranile pet. Pucano je sa teritorije pod kontrolom VRS u blizini Zavoda za slijepe u Nedžarićima.

4. februara 1994: Veliku grupu civila koji su čekali na podjelu humanitarne pomoću u stambenom naselju Dobrinja pogodila je salva od tri minobacačke granate od 120 mm. Tom prilikom ubijeno je osam osoba, a ranjeno 23. Pucano je sa teritorije VRS-a, a linije sukoba bile su udaljene samo 300 metara.

5. februara 1994: Minobacačka granata od 120 mm pogodila je pijacu Markale koja se nalazi u civilnom dijelu Starog grada u Sarajevu. Tom prilikom ubijeno je 66 osoba, a ranjeno preko 140. Pucano je sa teritorije koji je držala VRS, iz pravca sjever-sjeveroistok kod Špicaste Stijene ili Mrkovića.

Dana

Louise Arbour
Tužilac

Vidim tamo, na onom Lukavickom forumu, da i danas kukaju kako nisu mogli glave dici od nasih po Dobrinji, Lukavici, Grbavici. Za Ilidzu im necu priznati, jer je Ilidza bila podaleko i bez pravih pozicija s kojih je mogla biti kvalitetno pokrivena, osim pojedinih rubnih dijelova prema Hrasnici i Stupu.

Ali, mozda bismo mogli biti i malo realni - Sarajevo su u ogromnoj mjeri, pogotovo s pocetka rata, odbranili upravo snajperi jer na nasoj strani nije bilo nikakve artiljerije. Tu i tamo poneki minobacac, sa svega par granata, i nesto vise protivoklopnih lansera tipa OSA-e, zolje i RB-a, a sve ovo je bilo potroseno dok kraja '92.
Da nisu mogli dici glave, to ne sporim. Ali, isto tako se ni na ovoj strani nije mogla dici glava nigdje sto, uostalom, potvrdjuju i razne presude poput ove Galicu, kao i preko 10.000 poginulih u Sarajevu, od cega je svega nesto vise od 20% bilo onih koji su bili borci. Indikativno je sto slicnih ni presuda, a ni optuzbi koliko znam, nema za drugu stranu. Ali, oni ovu cinjenicu pravdaju tezama o svjetskoj zavjeri protiv njih, tj. jadnih i nenaoruzanih Srba. Pri tome, uredno zaboravljaju na drugu cinjenicu, tacnije stalno je koriste kako bi ocrnili drugu stranu, a to je - embargo na oruzje. Kao sto svi znamo, taj embargo se odnosio ma cijelu BiH, ali je direktno pogadjao samo ABiH, dok je VRS imala sirom otvorene granice izmedju BiH i Srbije i dovlacili su sve sto im je trebalo. Slicna situacija je kasnije bila i sa HVO, samo prema Dalmaciji. Eto, cisto da se poneki ponovo zapitaju protiv koga je postojala stvarna i prava zavjera...

P.S. Nas snajperista, onaj u plavom kombinezonu i koji je prikazan na ona 2 klipa je Srbin . Cisto da se zna, radi ovih sto misle da su se na Bosanskoj strani borili iskljucivo muslimani, posebno u Sarajevu. Covjek je i danas ziv, i ne izgleda mi kao da ima nekih pretjeranih nocnih mora. Ono je bio samo inicijalni, pocetnicki, trenutni i kratkotrajni slom, a i onaj snimak je nastao negdje u maju '92 .

Deleter wrote:...... i preko 10.000 poginulih u Sarajevu, od cega je svega nesto vise od 20% bilo onih koji su bili borci....

mozda je druga tema, ali gledajuci onaj IDC-ov popis poginulih, prema njima vise od 50% poginulih u sarajevu su borci armije bih. eh sad sta znaci biti borac, jeli svako sa legitimacijom ko se setao po sarajevu borac ili ne, ili je borac definisan kao svako ko nosi uniformu ili kako vec, ja ne znam. ali cini mi se, nisam sad otvaro IDC sajt, ali oko 6000 poginulih pripadnika ar bih i 5000 civila.

Sorry, da redefinisem - svega 20% poginulih je poginulo na linijama, kao pravi borci. Na to sam mislio.

Deleter wrote:Sorry, da redefinisem - svega 20% poginulih je poginulo na linijama, kao pravi borci. Na to sam mislio.

eh sad da postavim eticko pitanje: jeli eticno kao snajperista pucati u muskarca koji nije na borbenoj liniji, nije vidno naoruzan, ali u vojnoj uniformi hoda gradom?

karanana wrote:

Deleter wrote:Sorry, da redefinisem - svega 20% poginulih je poginulo na linijama, kao pravi borci. Na to sam mislio.

eh sad da postavim eticko pitanje: jeli eticno kao snajperista pucati u muskarca koji nije na borbenoj liniji, nije vidno naoruzan, ali u vojnoj uniformi hoda gradom?

Karnana ....jesu li saveznici bombardovali Njemacku industriju tokom WWII?...znali su da tamo rade civili, zene....vojni cilj
Tako isto snajperista...vidi nekog ide u uniformi bez oruzja...gdje on ide? na liniju? sa linije? mozda je kurir? vojna policija?....nazalost nema etike u ratu

@Karanana
U ratnim uslovima ne postoji etika u odnosu na neprijateljskog vojnika.
Bio on na liniji, van linije, sa puskom ili bez nje, apsolutno je nebitno sve dok je u uniformi. Uniforma ga cini neprijateljskim vojnikom, a ne neprijateljskim civilom. Sama uniforma ga automatski cini i potpuno legitimnim vojnim ciljem. Za bilo koje oruzije, ne samo za snajper.

Bolnicko osoblje moze biti u uiformi sa oznakom ,novinari,vojnik bez oruzja ako se predaje ,vojni zarobljenici ,vojnik na frontu ako je ranjen bez oruzja kao i civili i civilni objekati su pravilima o ratu i zenevskom konvencijom su zasticeni a to je Mladic ucio na vojnoj akademiji ko i drugi junacki generali kojisu sve to prekrsili.

U Sarajevu je najmanje ubijeno vojnika bez oruzja na ulicama grada vec iskljucivo civili a za bolesnoumne cetofasiste je sve sto hoda bio legitiman cilj ukljucujuci i bolnice i djecija porodilista,.......Dno ljudskog dna...

Bosnolog wrote:Bolnicko osoblje moze biti u uiformi sa oznakom ,novinari,vojnik bez oruzja ako se predaje ,vojni zarobljenici ,vojnik na frontu ako je ranjen bez oruzja kao i civili i civilni objekati su pravilima o ratu i zenevskom konvencijom su zasticeni a to je Mladic ucio na vojnoj akademiji ko i drugi junacki generali kojisu sve to prekrsili.

U Sarajevu je najmanje ubijeno vojnika bez oruzja na ulicama grada vec iskljucivo civili a za bolesnoumne cetofasiste je sve sto hoda bio legitiman cilj ukljucujuci i bolnice i djecija porodilista,.......Dno ljudskog dna...

De ba bosnolog ko se toga pridrzavao ikad...u kojem ratu su se tako ponasale suprostavljene strane....nikad i nigdje.
Snajperistima je cilj unosenje panike na suprotnoj strani, dali ganjaju vojnike ili civile nema razlike. Oni imaju specificne zadatke. Pogledaj samo zadnji rat....koliko je civila zaginulo u Sarajevu na obije strane..vise nego vojnika. Zasto ? Da se unese panika medju narod, ako je narod panican panicna je i vojska.

Bosnolog wrote: U Sarajevu je najmanje ubijeno vojnika bez oruzja na ulicama grada vec iskljucivo civili a za bolesnoumne cetofasiste je sve sto hoda bio legitiman cilj ukljucujuci i bolnice i djecija porodilista,.......Dno ljudskog dna...

ma ja sam postavio pitanje etike jer deleter rece da je od ukupnog broja poginulih vojnika ar bih, oko 20% poginulo na borbenim linijama, pa sam se ja onda pitao kako je poginulo preostalih 80%, pa sam onda kontao da je moguce da je jedan dio poginuo u gradu od snajpera krecuci se i radeci stvari nevezane za borbu.

exliberal wrote:

Bosnolog wrote:Bolnicko osoblje moze biti u uiformi sa oznakom ,novinari,vojnik bez oruzja ako se predaje ,vojni zarobljenici ,vojnik na frontu ako je ranjen bez oruzja kao i civili i civilni objekati su pravilima o ratu i zenevskom konvencijom su zasticeni a to je Mladic ucio na vojnoj akademiji ko i drugi junacki generali kojisu sve to prekrsili.

U Sarajevu je najmanje ubijeno vojnika bez oruzja na ulicama grada vec iskljucivo civili a za bolesnoumne cetofasiste je sve sto hoda bio legitiman cilj ukljucujuci i bolnice i djecija porodilista,.......Dno ljudskog dna...

De ba bosnolog ko se toga pridrzavao ikad...u kojem ratu su se tako ponasale suprostavljene strane....nikad i nigdje.
Snajperistima je cilj unosenje panike na suprotnoj strani, dali ganjaju vojnike ili civile nema razlike. Oni imaju specificne zadatke. Pogledaj samo zadnji rat....koliko je civila zaginulo u Sarajevu na obije strane..vise nego vojnika. Zasto ? Da se unese panika medju narod, ako je narod panican panicna je i vojska.

Ja iznosim pravila ratovanaj po zenevskoj konvenciji a zbog nepridrzavanja istih presudeni su Galic ,Dragan Milosevic kao i drugi oficiri VRS a u buduce ce biti presudzeni i mnogi u nizem rangu RiK kao i izvrsioci ali nece svi jer je to vjerovatno nemoguce zbog obima kampanje i broja ucesnika,a zbog planskog i selektivnog ubijanja civila Sarajeva a snajpersko ubijanje je bilo samo dio ukupne kampanje ubijanaj grada,...pa i prekid vode,struja i plina je dio taktite ratovanaj i iscrpljivanja grada ,....

Nadama se da ne zelis pravdati i podrzavati takvu neljudsku kampanju,.....ja sam izno da to nije trebalo biti i niti je nacin vodenaj rata ukoliko dode do novg,...jer svaka zloupotreba i krsenje konvencije o ratovanju se sudi onima koji je budu krsili,......tacno je da mnogima nije sudeno a posebno pobjednickim stranama u sukobima vecih sila i armija,......u Sarajevu je svjet gledao na TV godinama krsenje svih zenevskih konvencija i nacina ratovanaj sto se mora osuditi i osporiti,a mozemo teg zamisliti sto su radili onima koje su uspjeli imati u svojim rukama ukljucujuci silovanaj i klanja kao dio velikosrpskog terora i sijanaj straha nad nenaoruzanim civilima ..