Hladni rat postaje topao ! Rusija opalila cvoku USA i NATO-

[zemo_online]

ja ne kontam da poljska prihvata americke rakete na ruskoj granici.losa politika skroz.

[_veleposlanik]

Pa kad USA i NATO mogu da ratuju neprestano po celom svetu može i Rusija da reguliše probleme pored svojih granica a samo nije mi jasno otkud im hrabrosti da pored toliko sranja koja su napravili sada prete Rusiji, izgleda da im je sopstvena snaga udarila u glavu pa je bilo potrebno da ih neko čvokne a ko bi drugi nego Rusi.

Kakva ba Rusija i bakrači pa pogledajte malo statistiku GDP-a i ulaganja u vojsku pa vidite na kojem su mjestu nisu ni u prvih 5 negdje ni 10 a da ne spominjem da su prvih 5 ujedno i članice nato-a.

covjece...

danas se vrijednost, jacina, "dobrota" i "legalitet" jedne drzave mjere u kolicini ulozenog novca u vojne svrhe...

dok kompletno SHVATANJE, kompletnu viziju ovog iskvarenog svijeta ne promijenimo ka pravednom i postenom, imacemo ovakvih sranja, i nema niko od vas ovdje prisutnih ni trunke prava da prigovara na niti jednu nevinu zrtvu, zato sto podrzavate ovakve vrijednosti!

cim se izumi nesto novo, AUTOMATSKI se prevode svojstva i moguce upotrebe u vojno. NIPOSTO da izmisle "spravu" za sprovodjenje i odrzavanje mira... ali je veci problem sto mi, kao "moralna, pravedna i osjecajna" bica ustvari to podrzavamo, verbalno, shvatamo kao nesto sto je stoljecima uspostavljeno na taj nacin i nema daljeg bubanja. zakon covjeka kao zivog bica jeste da gine ubijajuci se izmedju sebe! imamo bolestan mentalitet a grozimo se kada gledamo smrt i krv preko TV-a... kako ovo nazvati???

a sve opet neki skriveni interesi, neki vodovi, neke crpke, strategije i hladni ratovi... i svjesni toga, niko nas ne moze nagovoriti da ipak idemo u krivom pravcu. to je zakon, takav nam je zakon, filozofija i smisao naseg zivota kao vrste...

(i jos kad cujem da se jedina Amerika upravo bori protiv svega ovoga...)
dabogda roknuo treci svjetski sa Rusijom i Kinom u punom potencijalu. jedini nacin za postizanje SVIJESTI koju smo izgubili kao roboti, bezosjecajne masine ovog okrutnog i nepravednog sistema!

pohlepa i materijalisti ovo nikada nece shvatiti

[_veleposlanik]

To je sto posto tacno, McCain kakav je god je bio godinama u zarobljenistvu Vijetnamu, pola senata su ratni veterani...Obama je krenuo ni od cega i bukvalno bio niko i nista, pa je karijeru nakon pravnog faksa zapoceo tako sto je radio kao socijalni radnik u pregradjima Chicaga i to je radio sa crnackim porodicama koji zive ispod svakog dostojanstvenog nivoa i uvijek je recimo bio najglasniji u onome sto je najosjetljivija stvar u crnackoj zajednici u Americi, a to je (ne salim se ovo je stvarno ozbiljno) potpuno odsustvo muskaraca u crnackim porodicama - jednostavno pola ih je u zatvoru, kad izadju nastavljaju po starom, porodica spadne na 3,4 djece i samohranu majku koja radi 3 posla, djeca nemaju kontrole i krenu u kriminal ili neko drugo devijantno ponasanje...A poslije 10 godina takvog rada, tek je onda poceo predavati na pravnom faksu u Chicagu, sto je super prestizno mjesto i super placeno, pa je i to napustio da bi bio najprije predstavnik u Illinoisum, a teka onda senator - a da se razumijemo kao advokat mozes 10 puta vise zaraditi u americi nego kao senator, i pored sve moci koju senatori imaju....ma ljudi jednostavno vjeruju u nesto i na tome rade, kakvo god misljenje neko imao o njima, ipak tu ima jos uvijek dosta etike, u svakom slucaju 100000 puta vise nego medju politicarima u mnogim zemljama (o nama da i ne pricam)

sve je to veoma namazano, dalltone...

krenuvsi od same cinjenice da je taj isti "eticar" Churchil aktivno sudjelovao u napadu na Pearl Harbor (da ne bih razglabao, imate, citajte!), do sadasnje kako je Obama ustvari jadno pashche, marioneta jednog od najvecih krvoloka danasnjice - Brzezinskog!

ali, to je ono iza zavjesa... oficijelno je da su USA prava drzava sa slobodom i demokratijom koji se bore da nas sviju na planeti spase od talibana. mass-media ce se pobrinuti da nazor bude tako, a za ovo ostalo, nemoj slucajno ni da bi pokusao procitati, nego samo reci naglas: CONSPIRACY THEORIES!

jedini nacin da dodjemo pameti jeste da i sami osjetimo po guzici. a to se nece desiti sve dok prave krize i pravi problemi ne pocnu... na zalost, to je jedini nacin!

[dallton]

sve je to veoma namazano, dalltone...

krenuvsi od same cinjenice da je taj isti "eticar" Churchil aktivno sudjelovao u napadu na Pearl Harbor (da ne bih razglabao, imate, citajte!), do sadasnje kako je Obama ustvari jadno pashche, marioneta jednog od najvecih krvoloka danasnjice - Brzezinskog!

ali, to je ono iza zavjesa... oficijelno je da su USA prava drzava sa slobodom i demokratijom koji se bore da nas sviju na planeti spase od talibana. mass-media ce se pobrinuti da nazor bude tako, a za ovo ostalo, nemoj slucajno ni da bi pokusao procitati, nego samo reci naglas: CONSPIRACY THEORIES!

jedini nacin da dodjemo pameti jeste da i sami osjetimo po guzici. a to se nece desiti sve dok prave krize i pravi problemi ne pocnu... na zalost, to je jedini nacin![/quote]

nisam ni mislio da nije namazano, vjeruj...evo ti primjer - konc-logore su izmislili britanci u juznoj africi u burskom ratu...ko je prvi primjenjivao ciklon gas kao ratno oruzje protiv civila - Cercil i to protiv Kurda, kad je stvarao Irak, jos je pisao u svojim memoarima da ne vidi razloga zasto ne koristiti tako efikasno oruzje...primjera je masa

[_veleposlanik]

eh pa, dalltone

ako se slazemo oko ovog, cemu onda diskusija i nesuglasice?

meni instinkt govori da je stvar vremena kada cemo saznati za Americku direktnu umjesanost u ovo sranje sa Gruzijom. ustvari, vidjeli smo o poducavanju, oruzavanju, pa i transportu gruzijskih vojnika iz Iraqa... (a to je samo onaj mali dio koji mozemo da vidimo)

ko je onda ovdje negativac? zasto je po tebi bolje navijati za Ameriku neg za Rusiju? molim objektivno, znam da 99% nas posmatra Rusiju kroz ratnu prizmu i onog sto su nama direktno ucinili. medjutim, problem je toliko globalan, toliko zapetljan, da prijatelja jednostavno NEMAMO, imamo samo neke na papiru, koji ce nas usput ugusiti kamatama MMF-a, a prijatelji nam...

Globalizacija ili Novi Svjetski Poredak - New World Order je cinjenica, upravo se sprovodi na djelo. ne mozemo ovo posmatrati kao "pogresna vanjskopoliticka uprava" ili slicno. nista se ne desava slucajno, ne bi slucajno Rusija dala tako zestok odgovor. a nebi ni Iran toliko prkosio da ne zna kako stvari stoje.

Ne bi bio ovoliki bojkot kineskim olimpijskim igrama, u vezi Tibeta, kada je Tibet dugogodisnji kineski problem. sta je sa ljudskim pravima prije 10, 20, 30 godina???

ne bi ovako brzinski potpisali ugovor sa poljacima oko tog stita, oko kojeg se prepiru vec godinama. ZASTO????? zasto rusi ne posade stitove po Meksiku pa da budu jednaki? zasto oko nuklearnog oruzja Izrael (invazor, ubica) da, Iran ne???

da bi sprijecili ovu McDonalds tiraniju koju zbog "brainwashinga" putem medija i materijalizma nismo u stanju uociti (cak ni zamisliti), Rusija i Kina moraju igrati vaznu ulogu.

uskoro pocinje North American Union, koja je potpisana prije nekoliko godina a za koju Americko stanovnistvo do mozda godinu dana nije imalo blage veze. naredna je Eurazija...

previse slucajnosti??? Amerikanci ce nas spasiti???

moramo se educirati SADA ILI NIKADA, mislim da zivimo u prelomnom periodu svjetske razine, od krucijalne vaznosti za cijelo covjecanstvo!

[dallton]

eh pa, dalltone

ako se slazemo oko ovog, cemu onda diskusija i nesuglasice?

meni instinkt govori da je stvar vremena kada cemo saznati za Americku direktnu umjesanost u ovo sranje sa Gruzijom. ustvari, vidjeli smo o poducavanju, oruzavanju, pa i transportu gruzijskih vojnika iz Iraqa... (a to je samo onaj mali dio koji mozemo da vidimo)

ko je onda ovdje negativac? zasto je po tebi bolje navijati za Ameriku neg za Rusiju? molim objektivno, znam da 99% nas posmatra Rusiju kroz ratnu prizmu i onog sto su nama direktno ucinili. medjutim, problem je toliko globalan, toliko zapetljan, da prijatelja jednostavno NEMAMO, imamo samo neke na papiru, koji ce nas usput ugusiti kamatama MMF-a, a prijatelji nam...

Globalizacija ili Novi Svjetski Poredak - New World Order je cinjenica, upravo se sprovodi na djelo. ne mozemo ovo posmatrati kao "pogresna vanjskopoliticka uprava" ili slicno. nista se ne desava slucajno, ne bi slucajno Rusija dala tako zestok odgovor. a nebi ni Iran toliko prkosio da ne zna kako stvari stoje.

Ne bi bio ovoliki bojkot kineskim olimpijskim igrama, u vezi Tibeta, kada je Tibet dugogodisnji kineski problem. sta je sa ljudskim pravima prije 10, 20, 30 godina???

ne bi ovako brzinski potpisali ugovor sa poljacima oko tog stita, oko kojeg se prepiru vec godinama. ZASTO????? zasto rusi ne posade stitove po Meksiku pa da budu jednaki? zasto oko nuklearnog oruzja Izrael (invazor, ubica) da, Iran ne???

da bi sprijecili ovu McDonalds tiraniju koju zbog "brainwashinga" putem medija i materijalizma nismo u stanju uociti (cak ni zamisliti), Rusija i Kina moraju igrati vaznu ulogu.

uskoro pocinje North American Union, koja je potpisana prije nekoliko godina a za koju Americko stanovnistvo do mozda godinu dana nije imalo blage veze. naredna je Eurazija...

previse slucajnosti??? Amerikanci ce nas spasiti???

moramo se educirati SADA ILI NIKADA, mislim da zivimo u prelomnom periodu svjetske razine, od krucijalne vaznosti za cijelo covjecanstvo!

nece amerikanci nikoga spasiti, prvo ce sebe, ali je fora da je kad si mali i nevazan i siromasan - a mi smo bas to - moras pametno izabrati stranu, a ne ispravljati krive drine svjetske politike....ako ti imas neku bolju stranu da izaberemo evo reci koja je to strana...kako ce dobra uloge rusije ili kine doprinjeti nasoj dobrobiti?

[paratrooper]

Pa kad USA i NATO mogu da ratuju neprestano po celom svetu može i Rusija da reguliše probleme pored svojih granica a samo nije mi jasno otkud im hrabrosti da pored toliko sranja koja su napravili sada prete Rusiji, izgleda da im je sopstvena snaga udarila u glavu pa je bilo potrebno da ih neko čvokne a ko bi drugi nego Rusi.

da li je to zato sto su vam skrsili veliku srbiju na kosovu ?

[simpozijum delirijum]

razgovarajuci sa americkim prijateljima ( vecina amerikanaca niti ne zna da je neki tamo rat u tamo nekom kavkazu ) kada spomenem Ruse i njihovu vojnu moc , odmah se zapjene !" jebacemo im majku , mi smo carevi , " mamu im jebem " i tako dalje !
propaganda americkih medija radi fantasticno precizno , srecom , ja se druzim sa pametnim amerima i oni mene pitaju o ruskom mentalitetu i ja njima kazem ;" zabili ste im prst u oko ,to je njihovo susjedstvo i nemojte se zajebavati , to vam nije kao lafo' Irak ili Afganistan jadni , to je Rusija zajebana i ojacana , vrlo bijesna na vas , amerikance "
moji prijatelji americki zasutise zabrinuti i psujuci predsjednika busha kretena , uvali ih on u extra govna , sada kontaju , napokon i nadam se da ce se stvoriti kriticna masa da se zaustavi ovo ludilo , jer po zadnjim infomacijama Rusija ( propaganda ili ne , ali Rusi jesu fakat toliko bijesni ) je raspodijelila projektile S-21 sa nuklearnim bojevim glavama na teritoriji juzne osetije !
ovo vise nije zajebancija !

[_veleposlanik]

razgovarajuci sa americkim prijateljima ( vecina amerikanaca niti ne zna da je neki tamo rat u tamo nekom kavkazu ) kada spomenem Ruse i njihovu vojnu moc , odmah se zapjene !" jebacemo im majku , mi smo carevi , " mamu im jebem " i tako dalje !
propaganda americkih medija radi fantasticno precizno , srecom , ja se druzim sa pametnim amerima i oni mene pitaju o ruskom mentalitetu i ja njima kazem ;" zabili ste im prst u oko ,to je njihovo susjedstvo i nemojte se zajebavati , to vam nije kao lafo' Irak ili Afganistan jadni , to je Rusija zajebana i ojacana , vrlo bijesna na vas , amerikance "
moji prijatelji americki zasutise zabrinuti i psujuci predsjednika busha kretena , uvali ih on u extra govna , sada kontaju , napokon i nadam se da ce se stvoriti kriticna masa da se zaustavi ovo ludilo , jer po zadnjim infomacijama Rusija ( propaganda ili ne , ali Rusi jesu fakat toliko bijesni ) je raspodijelila projektile S-21 sa nuklearnim bojevim glavama na teritoriji juzne osetije !
ovo vise nije zajebancija !

nije zajebancija otkako smo se rodili, u tom je najveca tragedija!

planovi ujedinjenja svjetskih masa u jedno postoje jos od vise desetljeca. danas, sa zavidnim pristupom informacija, mozemo i sami to potvrditi. zato je sada pravi "countdown", moraju brzo odigrati sve poteze kako bi plan nastavio dalje. od samog 11. septembra, koji je za njih znacio i najgora teatarska predstava kojom smo mladje generacije pocascene da otvorimo oci, stvar je dobila ogromnu prekretnicu. SVIJET OTVARA OCI, tajni ciljevi laznih demokratskih boraca za mir i prava su otkriveni.

oni ce itekako pozuriti sa III svjetskim ratom, zato se u Izraelu prave gigantski nuklearni bunkeri, zato slavne licnosti iz Amerike kupuju vile po evropi i sire, zato su tamo spremni FEMA koncentracioni logori, preko 600 njih rasporedjeni po cijelim SAD, navodno za imigracione mase... zato je Bush u svom zadnjem mandatu omogucio putem ustava uvodjenje martial law-a, a to je nista drugo do ubijanje i hapsenje civilnog stanovnistva...

Ameriku ceka ekonomski kolaps, ustvari vec se desava, zato se mora ubrzati rat protiv Irana, jos jedan autoatentat (ovaj put izgleda nuklearni), i naravno, potrebno je dici i tenzije sa Rusijom... mi ne znamo nista i zbog toga cemo da ginemo. ovo zvuci tako fantasticno i nerealno, bojim se i previse, da ce nas zahvatiti nespremne, iako malo sta mozemo uciniti.

@dallton: nema tu pozicioniranja. otvori oci, ti sebi, i ljudima u svom krugu. potrebna nam je svijest. pokusati zivjeti bez banaka, ovisiti sto manje o gorivu (nafti), izaci na manifestacije (medjunarodne, koje su vec bile, a koje ce biti sve cesce i masovnije)... ne podrzavati direktnog zlocinca koji nam ovo sve priredjuje, decenijama pa i stoljecima...

ovo ce biti jedna ogromna partija shaha, znamo da nasi gospodari nece ginuti, oni imaju obezbjedjenu lozu u bunkeru. makar da znamo na cemu smo, umjesto da ko patke lupetamo o nekakvim glupostima...

[sekiracija]

Nagomilalo se dosta nezakonitosti i nereda u svijetu,a to nikako nije dobro.Znajuci licemjerstvo mocnika siguran sam da ce pokusati to ispraviti lomeci ledja slabijim.
Evropa nema buducnosti bez svoje sopstvene odbrane i bez ustava,to potencira krizu NATO saveza i americke vojne industrije,koja je stub americke industrije.
Jedina alternativa koju je doktor Gor izradio je takozvana borba protiv globalnog zagrijavanja,a kojka u sustini ima za cilj Kinesko trziste.Zasto bas Kinesko nije tesko pogoditi,jer je Kina ima godisnji idustrijski rast preko 10%,a prodaja zastitnih ekoloskih sistema Kini bi osigurala dovoljno novca da se mirno hrce "americki san".
Drugi efekat bi bio totalno usporavanje tog razvoja,ako bi Kina popusila Gorovu ptricu.Mislim da je ova Busova posjeta olimpijadi bila jos jedan od pokusaja da se stvar pogura sa mrtve tacke.
Kako sada stvari stoje Amerika balansira izmedju Gorovog proojekta i Kisindzerove militantnosti,Obame i onog MaConje.
Ruska strategija rehabilitacije nakon pada komunizma ide u svim segmentima poprilicno brzo ili prebrzo za neke,pogotovo za Evropu.
Bojim se da vaj sukob u Gruziji bi mogao definitivno podijeliti evropu po pitanju sopstvene odbrane ,a ako ne ovaj onda ce to biti Iran zasigurno.

[0.7.1.]

Objavljeno: 18.8.2008, London
RUSI NUKLEARNIM GLAVAMA NAORUŽAVAJU FLOTU NA BALTIKU
Utjecajni britanski The Sunday Times objavio je da Rusija razmatra dopremanje nuklearnog oružja do Kalinjingradske oblasti, ruske pribaltičke enklave smještene između Poljske i Litve.

Navodeći neimenovani izvor iz vrha ruske vojske, list piše kako bi podmornice, brodovi i bombarderi nekad vrlo moćne sovjetske Baltičke flote, prvi put nakon svršetka hladnog rata, mogli biti opremljeni nuklearnim bojnim glavama.

"S obzirom na američku odlučnost u namjeri da postavi proturaketni sistem u Evropi, ruska vojska preispituje svoju strategiju kako bi Washington dobio adekvatan odgovor", izjavio je Timesov izvor.

Dan prije zapadnu javnost potresla je prijetnja general- pukovnika Anatolija Nogovicina po kojem se Poljska “stopostotno izlaže napadu” jer ruska vojna doktrina dopušta upotrebu nuklearnog arsenala protiv država koje pomažu drugim nuklearnim silama.

Novi je udarac Moskvi stigao iz Kijeva, prenosi Večernji hr.

S obzirom na to da više nisu na snazi sporazumi između Ukrajine i Rusije o korištenju ukrajinskih radarskih stanica, Ukrajina je, poručuje njezino ministarstvo vanjskih poslova, “spremna na aktivnu saradnju s evropskim državama”.

Saradnja bi uključivala i “ustupanje ukrajinskih proturaketnih i svemirskih sistema onim zemljama koje žele prikupljati podatke uz pomoć svemirske tehnologije”.

Moskva je prije optužila Kijev zbog navodnog logističkog pomaganja Gruziji tokom rata u Južnoj Osetiji, a protekle je sedmice ruskoj crnomorskoj floti na Krimu ograničeno područje kretanja.

"Samo u sklopu sistema kolektivne sigurnosti možemo steći najviše garancije da nam se neće događati intervencije poput onih u Gruziji", izjavio je predsjednik Viktor Juščenko, prozapadno orijentiran lider u politički antagoniziranoj Ukrajini.

*******************
da se još malo zaoštri, mislim da će nam jedino australija ostati sigurna

[_veleposlanik]

ne zelim previse odstupati od topica, al da se nadovezem na ovo posljednje sto diskutujemo:

PATOKRATIJA

[luciferino]

Meni maloprije sinulo...otvara se novo zariste, odvraca se paznja od Iraka. Sad ce se veliki preseravati i prepucavati na diplomatskom nivou, civili ce ginuti po obicaju, Rusija ce postati novo strasilo, a bin Laden....jeko bin Laden?
Cvoku jedino dobiju zemljice na cijoj se teritoriji vodi rat. Malo jacu cvoku.

[0.7.1.]

poljska i sad potpisali sporazum o raspoređivanju ABM raketa tj. anti raketnog štita na teritoriji ove evropske zemlje...

rusi svakako zaprijetili da će napasti poljsku ako potpiše ovaj sporazum, neće da se povuku iz Gruzije, jučer je NATO zatvorio gotovo sve kanale za komunikaciju... ja sranja u ruandi čini mi se da bi se trebalo seliti u australiju...

[scooter21ba]

jeste li slucajno vidjeli snimak kako sakasvili jede kravatu cekajuci neki intervju

[zastoqsviram]

jeste li slucajno vidjeli snimak kako sakasvili jede kravatu cekajuci neki intervju

gled'o i konto da ne konta da ga snimaju, al' izgleda da co'jek ni bas sav svoj...

[exliberal]

Ko voli da cita evo dobre analize sukoba izmedju rusije i gruzije.....nije tu nicije maslo za ramazana

http://www.theglobeandmail.com/servlet/ ... ional/home

[zemo_online]

zasto rusi ne idu do kraja i pripoje gruziju?

[zastoqsviram]

Osveženo u: Petak, 22. avgust 2008. - Objavljeno 12:15 GMT


Vojnici ostaju u 'tampon zonama'


BBC
Ruski tenkovi u Gruziji
Visoki komesar UN za izbeglice, Antonio Guteres, doputovao je u Južnu Osetiju u petak kako bi procenio humanitarnu situaciju i potrebe u regionu.

U istom danu, Rusija je saopštila da namerava da - i posle povlačenja dela jedinica na prethodne položaje svojih mirovnih snaga - zadrži stalno vojno prisustvo unutar Gruzije.

Zvaničnici ruske Vlade kažu da će vojnici ostati u 'tampon zonama' u Gruziji oko secesionističkih oblasti Abhazije i Južne Osetije, a predstavnik za štampu ruskog Generalštaba je rekao da se povlačenje na položaje unutar Južne Osetije odvija po planu.

Međutim, dodao je da će ruska vojska ostati i na položajima sa gruzijske strane granice sa crnomorskom oblašću Abhazijom, i da će ukupno Rusija držati više od dve hiljade vojnika u Gruziji.


U takozavnoj zoni bezbednosti ostaće 500 vojnika a ostali će se povuću u Južnu Osetiju

ruski vojni komandant u Južnoj Osetiji

I prema izjavama Zapadnih zvaničnika povlačenje ruskih jedinica koje su ušle u Gruziju posle 7. avgusta treba da bude završeno danas.

Uz takvo stanje na terenu, u Gruziji - u Ujedinjenim nacijama, Savet bezbednosti je povodom dva oprečna nacrta rezolucije o Gruziji, dospeo u pravu pat poziciju.

Sakašvili ne prihvata 'aneksiju'

Predsednik Gruzije Mihail Sakašvili je ponovio - govoreći za BBC- da njegova zemlja nikada neće prihvatiti rusku 'aneksiju dela' svoje teritorije.

Predsednik Sakašvili je ponovio i stav da je Moskva još od ranije planirala da izvrši invaziju Gruzije, daleko pre nego što je zvanični Tbilisi pokrenuo napad na secesionisitču oblast Južnu Osetiju.

Bez dogovora stalnih članica SB

Rusija je podnela svoj nacrt kao odgovor na prvobitni predlog rezolucije SB UN, čiji je inicijator Francuska - i u kojem se traži potpuno povlačenje ruske vojske i potvrda teritorijalnog integriteta Gruzije.

Ruska verzija ne sadrži te dve odredbe.

U Savetu bezbednosti UN raste napetost jer nema na vidiku sporazuma među stalnim članicama oko rezolucije o Gruziji.

Francuska je u utorak podelila nacrt rezolucije, kojim se traži da se ruske snage smesta povuku iz Gruzije i ponovo potvrdjuje teritorijalni integritet te zemlje.


Ovo nije prilika da pristanemo na promenu ijedne jedine reči, ili zareza u rezoluciji kojom se potvrdjuje teritorijalni integritet Gruzije

Alehandro Volf, diplomata SAD u Gruziji

Rusija je, medjutim, ranije poručila da, posle gruzijske vojne akcije protiv Južne Osetije, na teritorijalni integritet Gruzije treba zaboraviti.

Rusija i šest 'Sarkozijevih principa'

Ruski ambasador pri UN Vitalij Čurkin rekao je da je spreman da stavi na glasanje svoju rezoluciju, kojom se pruža podrška mirovnom planu u šest tačaka, potpisanom uz posredovanje Francuske.

Vašington i evropske prestonice ukazuju na to da Rusija ne poštuje pomenuti mirovni plan, pošto se njene trupe još nisu povukle iz Gruzije, a zamenik američkog ambasadora Alehandro Vulf nagoveštava spremnost da stavi veto na rusku rezoluciju.

"Teritorijalni integritet je ključni princip. S obzirom na trenutnu situaciju u Gruziji, u kojoj vlasti u Južnoj Osetiji i Abhaziji de fakto dovode u pitanje teritorijalni integritet Gruzije zahtevom da Ruska Federacija prizna njihovu nezavisnost, ovo nije prilika da pristanemo na promenu ijedne jedine reči, ili zareza u rezoluciji kojom se potvrdjuje teritorijalni integritet Gruzije."

Povlačenje počinje

Ruski ministar odbrane Anatolij Serdjukov saopštio je da će u petak ujutro
sve ruske snage početi povlačenje sa teritorije Gruzije u Južnu Osetiju.

U takozavnoj zoni bezbednosti ostaće 500 vojnika, a ostali će se, ako je rekao komandant ruskih kopnenih snaga, povuću u Južnu Osetij. Oni koji su stigli kao pojačanje posle gruzijskog napada u roku od deset dana vratiće se u Rusiju.

Takvo tumačenje potpisanog primirja ne prihvataju ni Tbilisi, ni NATO.

Moskva suspendovala saradnju sa NATO

Rusija je obavestila NATO da do daljnjeg prekida vojnu saradnju sa tim vojnim savezom.

Šef ruske diplomatije Sergej Lavrov izjavio je da njegova zemlja time ne zatvara vrata budućoj saradnji, ali da NATO mora da odluči šta mu je više potrebno - partnerstvo sa Moskvom ili sa Tbilisijem.


ruski vojnici u Gruziji
Ruski Generalštab najavljuje ostanak 2000 vojnika u 'tampon zonama' unutar Gruzije

Otkako je 2000. godine potpisan sporazum o uspostavljanju Saveta NATO-Rusija, nekadašnji hladnoratovski protivnici održavali su zajedničke vojne manevre i razmenjivali obaveštajne podatke u okviru borbe protiv terorizma i antiraketne tehnologije.

Još nije jasno da li prekid saradnje ugrožava i sporazum koji NATOu dozvoljava da svoje vojnike u Avganistanu snabdeva preko ruske teritorije.

Odluka Moskve o prekidu saradnje sa Alijansom dodatno povećava napetost izmedju Rusije i NATO povodom krize u Gruziji.

U prvom činu te drame, Moskva je tražila sastanak Saveta NATO-Rusija, kako bi objasnila svoju poziciju. Taj zahtev je, medjutim, odbijen.

Nekoliko dana kasnije, ministri inostranih poslova NATOa odlučili su, na vanrednom sastanku, da odnosi sa Rusijom "ne mogu da ostanu nepromenjeni".

U medjuvremenu, otkazano je nekoliko zajedničkih vojnih vežbi, a jasno je stavljeno do znanja da se u doglednoj budućnosti Savet NATO-Rusija neće sastajati.

[ld]

Od vremena ubijanja Bosne i genocida u Ruandi svijet je, proslavljajući 60. godišnjicu Ujedinjenih nacija, opet obećao "nikad više" - usvajajući i novu doktrinu kolektivne bezbjednosti s "odgovornošću za zaštitu stanovništva" kao osnovom - ali tu je Darfur i tu je Gruzija da nas sve zajedno, svakog na svom poslu, testiraju: jesmo li zaista nešto naučili ili smo vječiti ponavljači istorije.
Ovih dana, učestvujući u razgovoru za američki radio o tome kako mediji pokrivaju "sukob u Gruziji", izgovorio sam rečenicu za koju sam vjerovao da od mene nikad niko neće čuti: "Izazov novinarstva je da, nasuprot potpuno oprečnim ‘zvaničnim verzijama' dviju strana, utvrdi šta se tamo zaista događa i da to predstavi javnosti". I prije nego što sam dovršio rečenicu zabrinuo sam se da bi ona mogla ostaviti utisak neutralnosti između jedne i druge "istine" o sukobu i uopšte izjednačavanja "dviju sukobljenih strana": sa sjećanjem na sve navodne mirovnjake i posmatrače, posrednike i pregovarače, državnike i izvještače koji su i povodom ubijanja Bosne devedesetih ravnodušno pričali o "zaraćenim stranama" - zamagljujući tako stvarnost masovnih progona i pokolja - požurio sam da već u sljedećoj rečenici objasnim svoja očekivanja od novinarstva u zoni sukoba. Želio bih, sa uspomenom na najboljeg ratnog reportera s kojim sam radio, Vladu Mrkića iz "Oslobođenja", da nasuprot krupnim riječima kao što su "genocid" i "etničko čišćenje" reporteri o ovom i svakom drugom ratu izvještavaju prije svega riječju, iskustvom i osjećanjima žrtava ratnih djejstava: onih koji su prognani, čije su kuće poharane i popaljene, koji se doživjeli teror i izbjegli pred njim.

Vlade, i ruska-i gruzijska, mogu imati priču sračunatu na pridobijanje međunarodne javnosti. Iz ruske perspektive, strateški je važno pričati o "genocidu" nad ruskim državljanima u Južnoj Osetiji zbog kojeg je, eto, Moskva morala intervenisati da "zaštiti stanovništvo". Iz gruzijske, u razumljivoj užasnutosti ruskim "etničkim čišćenjem" dviju pokrajina te države, još zadugo nećete čuti kritičko propitivanje opravdanosti i razmjera gruzijske intervencije u Južnoj Osetiji koja je Rusiji poslužila kao izgovor za agresiju.

Tamo gdje mediji upadnu u zamku nekritičkog prenošenja dviju suprotstavljenih verzija događaja, nastojeći da osnaže poziciju "objektivnosti" dajući i jednoj i drugoj strani jednak prostor - pa na neki način i vjerodostojnost - novinarstvo se udaljava od ljudskih dimenzija događaja, uskraćujući žrtvama makar utjehu da negdje u svijetu neko zna za njihovo stradanje i saosjeća s njihovom patnjom. Svjedočiti o ratu iz te njegove najrelevantnije perspektive, s fokusom na žrtve nasilja i progona, zahtijeva naravno prisustvo novinara u područjima sukoba, što je danas - s opadajućim budžetima medijskih kuća i posebno radikalnim smanjivanjem troškova na stalne i specijalne dopisnike u svijetu - čak i manje vjerovatno nego što je bilo u vrijeme rata u Bosni.

Pada mi na um drastičan primjer.

Tada - ranih devedesetih - relativno mali njujorški dnevnik "Njuzdej" (Newsday) imao je dopisnika na Balkanu Roja Gatmana (Roy Gutman) a danas više nema ni spoljnopolitičku rubriku. Da nije bilo Roja - ko zna kada bi američka javnost saznala za koncentracione logore na Balkanu pred kraj stoljeća svečanog obećanja kako se takvo šta neće ponoviti "nikada više" i ko zna kada bi ta javnost primorala administraciju u Vašingtonu da najzad zaustavi genocid u Bosni. On je, naime, bio taj ko je izvještajima sa Balkana - obavljajući samo dužnost reportera i ništa više - uznemirio javnost i potakao je da od svoga predsjednika i Kongresa zahtijeva okončanje ubijanja.

A to je mogao upravo zato što njega nisu prvenstveno zanimali ratni štabovi, ni Miloševićev-ni Tuđmanov-ni Izetbegovićev, već ratni stradalnici. Kad je do njega došao vapaj iz Banjaluke, alarmirajući ga kako se po Bosanskoj krajini provodi "etničko čišćenje" i kako se prognanici masovno transportuju u vagonima za stoku, uputio se u taj region i istraživao sve dok nije našao dokaze za potresne priče o logorima, mučenju i nestajanju zatočenika, a zatim i o sistematskim silovanjima i progonima.

Administracija tadašnjeg predsjednika, Buša starijeg, u početku je automatski poricala da bilo šta zna o logorima ali kad je 3. avgusta 1992. objavljen Gatmanov izvještaj o Omarskoj predstavnik Stejt dipartmenta više nije imao kud: izjavio je kako je administracija znala ne samo da "srpske snage drže to što one zovu sabirnim centrima" već i da zna za "nasilje i mučenja i ubijanja". Uskoro je javnost suočila administraciju s neugodnim pitanjima: zašto je prikrivala to što zna o logorima, zašto ih makar nije javno osudila i zahtijevala oslobađanje zatočenika. Administracija čija se politika izbjegavanja angažovanja na Balkanu temeljila na procjeni kako "američka javnost nikada ne bi odobrila" (takvo angažovanje) odjednom se našla pred pritiskom javnosti da se "nešto učini": za Ameriku je bilo neprihvatljivo da njena vlada sjedi skrštenih ruku pred slikama koncentracionih logora i izgladnjelih logoraša pola stoljeća nakon nacističkih zlodjela u Evropi.

Kad ovih dana povodom Gruzije slušam zvane i nezvane stratege kako objašnjavaju zašto "nije u interesu Zapada" da se snažnije angažuje u obuzdavanju nasilja započetog pod izgovorom "zaštite stanovništva" - a pod snažnijim angažovanjem naravno i ne pomišljam na vojnu konfrontaciju: svijet ima na raspolaganju čitav spektar i diplomatskih i ekonomskih i drugih metoda uticaja - ne mogu a da se ne sjećam kako je u bosanskom slučaju svaka takva izjava kako neće biti oružane intervencije Zapada u štabovima terora primana kao otvoren poziv za još bjesomučnije ubijanje.

Taj direktan uticaj međunarodne ravnodušnosti na pojačani intenzitet terora čak je i numerički mjeren i dokazan. Komisija Ujedinjenih nacija za ratne zločine u BiH mjerila je odnos između različitih političkih izjava i događaja i intenziteta granatiranja Sarajeva dokazujući da su diplomatske aktivnosti, najavljeni sporazumi, izjave domaćih i svjetskih političara gotovo zakonito obilježavani pojačanim artiljerijskim djejstvima. Konkretan primjer: kad je 21. jula 1993. tadašnji američki državni sekretar Voren Kristofer (Warren Christopher) izjavio kako je isključena američka intervencija ili bilo kakva vojna akcija da se spriječi srpsko zauzimanje Sarajeva, sljedećeg dana je ta njegova izjava proslavljena sa rekordnih 3.777 granata ispaljenih na Sarajevo za samo 16 sati.

Od tih dana ubijanja Bosne i genocida u Ruandi svijet je, proslavljajući 60. godišnjicu Ujedinjenih nacija, opet obećao "nikad više" - usvajajući i novu doktrinu kolektivne bezbjednosti s "odgovornošću za zaštitu stanovništva" kao osnovom - ali tu je Darfur i tu je Gruzija da nas sve zajedno, svakog na svom poslu, testiraju: jesmo li zaista nešto naučili ili smo vječiti ponavljači istorije.


Piše: Kemal Kurspahić

[čičamiča]

Ameri su centrirali Gruzijce Rusima u kazneni prostor, kontali rane devedesete.
A onda medo uletio i........belaj.

[homo_sapiens]

Jos jedno, zanimljivo, vidjenje nastanka rata u Gruziji:

Britanska naftna kompanija izazvala sukob


Za događaje u Gruziji i u svezi odnosa anglosaksonskih zemalja i Rusije općenito, najvažniji je događaj bio definitivan sukob jedne velike britanske naftne kompanije sa dijelom ruske elite, zbog čega je ta britanska naftna mega-kompanija izgubila posao u Rusiji, a time i četvrtinu svoje ukupne proizvodnje i trećinu svojih ukupnih dokazanih zaliha nafte. Ta se kompanija sa time nije mogla pomiriti, te je lobirala za svoje interese. Pri tome je s jedne strane imala podršku ukupnog naftnog lobija, a s druge strane najčešće nije ni bilo nekih unutrašnjih, američkih, ili širih anglosaksonskih interesa sa kojima bi se moralo sinkronizirati ili koordinirati. Od trenutka definitivnog sukoba te naftne kompanije sa Rusima, počele su se pojavljivati apokaliptične priče o definitivnom sukobu Zapada i Rusije.

Vijeće za vanjsku politiku (Council on Foreign Relations – CFR) i rat u Gruziji

Treba naglasiti da se lobisti u pravilu koncentriraju samo na pojedino pitanje za koje ih je klijent angažirao.

Tako će lobisti lobirati da američka diplomacija u nekom konkretnom slučaju poduzme neke konkretne korake u nekoj trećoj zemlji.

Za razliku od ovih lobista koji lobiraju samo za pojedine slučajeve, postoje i grupacije koje su fokusirane na vanjsku politiku kao takvu, i koje su fokusirane na strateško, dugoročno utjecanje na vanjsku politiku SAD-a.

U biti, cjelokupna vanjska politika SAD-a je definirana utjecajem dvaju grupa, sa međusobno uglavnom jako oprečnim stavovima.

Kakve će strateške poteze vući vanjska politika SAD-a, odnosno kakvu će vanjsku politiku ta velika sila općenito voditi, odlučit će se u krugovima Vijeća za vanjsku politiku (Council on Foreign Relations – CFR), te u vodećim krugovima američke kršćanske desnice.

Dakle, da li će biti novog Hladnog rata sa Rusima ili neće, prije svega zavisi od ove dvije grupacije.

U suštini, američku vanjsku politiku još od 1921. godine koordinira i vodi CFR.

To je nestranačka, nevladina udruga u koju su učlanjeni mnogi članovi, od velikih svjetskih kompanija i banaka, pa do utjecajnih pojedinaca. CFR zapošljava veliki broj svojeg osoblja, među kojima i brojne analitičare i eksperte koji analiziraju i javno objavljuju analize o manje-više svim problemima današnjeg svijeta.

O toj organizaciji kolaju različite priče, pa ih veliki broj kršćanskih propovjednika, ali i mnogi drugi kritičari, optužuju za niz optužaba, da žele „svjetsku vladu“, da „kuju zavjere“ itd. Ove optužbe su u suštini netočne, ali u njima ima dio istine.

Optužbe su netočne jer je osnovna ideja na kojoj počiva CFR legitimna i postojanje jednog ovakvog tijela je jednostavno stvar potrebe; to tijelo je potrebno velikim kompanijama, udrugama koje predstavljaju određene gospodarske grane, velikim financijskim institucijama i slično.

Lobi nad lobijima

Naime, CFR je od svog osnutka do danas zamišljen kao „lobi nad lobijima“, kao jedan forum u kojem će biti predstavljeni svi relevantni interesi američke ekonomije, te koji će u međusobnom dijalogu formulirati svoje viđenje američke vanjske politike, a sve to na temelju profesionalnih i detaljističkih analiza koje će pripremati eksperti CFR-a.

Tako je to izvorno zamišljeno, i tako u jednom dijelu, stvari stvarno i funkcioniraju. No u tim optužbama ima i istine, u smislu da je vanjska politika, ne samo Amerike, već cijelog svijeta, stvar tajnih dogovora, tajnih lobiranja, stvar nebrojenih i stalnih spletki i pravih zavjera, i da u tome veliku ulogu igraju razne klike, i to u pravilu u tajnosti.

U tim spletkama raznih klika, dakako da će sudjelovati i pojedinci iz CFR-a, ali tu je važno razluči gdje prestaje djelovanje institucije CFR-a kao takve, i gdje počinje aktivnost pojedinaca i klika koje širi krug članica CFR-a neće podržati i prihvatiti.

Tako je i u slučaju rata u Gruziji. Da bi se shvatilo kako Amerikanci gledaju na Gruziju, najbolje je za primjer uzeti izvješćivanje jednog od najvažnijih dnevnika na jugu SAD-a, Houston Chronicle, koji je na svojoj internet stranici, u jeku najžešćih borbi u Gruziji, kao glavnu vijest stavio požar u centru kanadskog grada Toronta.

U Torontu mnogi Amerikanci imaju poslovne veze, tamo su ulagali novac, iste kompanije koje djeluju u SAD-u, djeluju i u Torontu, tamo se putuje poslovno i privatno. Sa Gruzijom praktički ne postoje nikakve veze, nitko, osim nekolicine eksperata o njoj ne zna ništa, gotovo nitko ju ne zna naći na karti.

Dakle, za Gruziju je malo tko bio stvarno zainteresiran, a onaj koji je bio zainteresiran nije morao „koordinirati“, „sinkronizirati“, „usklađivati“ svoje stavove i želje ni sa kim drugim.

Britanska naftna kompanija sudjelovala u provociranju sukoba Gruzije i Rusije?

Američka vanjska politika funkcionira na način da želi predstavljati interese ekonomije i društva, da je što više zainteresiranih sa time zadovoljno.

Uloga CFR-a od 1921. godine do danas je prije svega bila da se usklade i artikuliraju interesi raznih gospodarskih grupacija, velikih kompanija i financijskih institucija.

U slučaju Gruzije, od svega ovoga, za tu je zemlju stvarno bio zainteresiran samo naftni biznis, tzv. „big oil“.

Kod naftnog biznisa bitno je da ga na zapadu predstavlja nekoliko velikih kompanija, koje međusobno uglavnom jako dobro surađuju, tako da se već mnogo desetljeća govori o „sedam sestara“, sedam velikih zapadnih kompanija.

One su već duže pod sve većim pritiskom državnih kompanija u zemljama proizvođačima nafte, a koji sukob se intenzivirao zadnjih godina.

No, za događaje u Gruziji i u svezi odnosa anglosaksonskih zemalja i Rusije općenito, najvažniji je događaj bio definitivan sukob jedne velike britanske naftne kompanije sa dijelom ruske elite, zbog čega je ta britanska naftna mega-kompanija izgubila posao u Rusiji, a time i četvrtinu svoje ukupne proizvodnje i trećinu svojih ukupnih dokazanih zaliha nafte.

Ta se kompanija sa time nije mogla pomiriti, te je lobirala za svoje interese. Pri tome je s jedne strane imala podršku ukupnog naftnog lobija, a s druge strane najčešće nije ni bilo nekih unutrašnjih, američkih, ili širih anglosaksonskih interesa sa kojima bi se moralo sinkronizirati ili koordinirati.

Treba naglasiti da je baš ta naftna mega-kompanija davne 1953. godine iskoristila vladu SAD-a da u Iranu svrgne sa vlasti nacionalističkog lidera Mosadeka i vrati šaha.

Od trenutka definitivnog sukoba te naftne kompanije sa Rusima, počele su se pojavljivati apokaliptične priče o definitivnom sukobu Zapada i Rusije.

Ove priče su izrazito podijelile ne samo zemlje nekadašnjeg Zapada, nego i sam CFR kao krovno tijelo koje u Americi dominira vanjskom politikom.

Tako su zemlje kontinentalne Europe odbacile ove ideje, a isto tako su i u CFR-u, usprkos ovom lobiranju, dominirali glasovi da Amerika i Zapad trebaju integrirati Rusiju, Indiju, Brazil i Kinu. Istovremeno su neki eksperti CFR-a, koji se bave prvenstveno Europom, suprotno od ovog generalnog i pomirljivog trenda, zagovarali „čvrstu ruku“ prema Rusiji, i zagovarali pritisak vlade SAD-a na Europu kako bi ista zauzela čvrst stav prema Rusiji.

Američki ministar obrane znao za gruzijski napad?

U trenutku gruzijskog napada u toj su se zemlji nalazili američki vojni savjetnici, pa je očito da je američki ministar obrane morao dati zeleno svjetlo za napad.

On je, prije stupanja na dužnost u administraciji SAD-a, imao značajnu ulogu u CFR-u. Nakon što su Rusi intervenirali, gruzijski predsjednik Sakašvili je pozvao u pomoć bivšeg američkog diplomatu, (poznatog po njegovoj ulozi na Balkanu 1990-tih godina) Richarda Hoolbrukea, koji i danas ima vrlo važnu ulogu u CFR-u.

Očito je da su oni osobno bili povezani sa ukupnom pozadinom gruzijske akcije. No u trenutku kada se ta akcija (u tajnosti od američke javnosti, u tajnosti od američkih saveznika i u tajnosti od javnosti u samoj Gruziji) pripremala, Gruzija nikog nije zanimala.

Danas je situacija sasvim drugačija, te se Gruzija smatra, uz prijetnju rata između Irana i Izraela, kao jedna od dvije najozbiljnije krizne točke u svijetu, koja može imati nesagledive posljedice.

Velike kompanije biti će prisiljene lobirati za smirivanje stanja

No američka privreda, njene velike multinacionalne kompanije, njene asocijacije koje predstavljaju cijele privredne grane, te njene velike financijske institucije ne žele sukob sa Rusima.

Stoga će većina glasova koje će se morati konzultirati, i koji će imati utjecaja na CFR biti protiv daljnje eskalacije. Tim više što će većina kompanija, financijskih institucija i udruga koje predstavljaju cijele privredne grane, biti pod pritiskom svojih europskih partnera da u SAD-u, kod vlade i unutar CFR-a, lobiraju za smirivanje stanja.

Međutim, i sam lobi koji je imao interesa i želja da se revanšira Rusima, neće dugo moći utjecati na stanje stvari. Naime, sama britanska naftna mega-kompanija, čiji je sukob sa Rusima označio početak apokaliptičnih priča i postupaka kojima se željelo izolirati, kazniti ili slomiti Ruse, je u situaciji da se očekuje da će ju neka druga kompanija preuzeti.

Da ponovimo, sukobom sa Rusima ova mega-kompanija je izgubila četvrtinu proizvodnje i trećinu ukupnih dokazanih zaliha nafte. To je kompanija u strašnim teškoćama, i u poslovnim krugovima, što uključuje i cjelokupni naftni biznis, ne govori se o tome da će ta kompanija „kazniti“ ili „poraziti“ Ruse, kao što je to uspjela davne 1953. sa Iranom, već se govori tko će ju i po kojoj cijeni kupiti.

Dakle, riječ je o kompaniji koja će uskoro postati dijelom neke druge kompanije. Stoga je i sam CFR podijeljen oko odnosa prema Rusiji, te je cijela priča o „novom Hladnom ratu“ sa Rusima zapravo jako kratkog daha.

Američka desnica i rat u Gruziji

Današnja Europa je sekularna i ima samo jednu definiciju suvremenosti, i to sekularnu definiciju. U SAD-u, kulturološki postoje dvije, prilično sukobljene Amerike.

Osim liberalne, sekularne Amerike, postoji i konzervativna kršćanska Amerika, koja ima svoju verziju suvremenosti. Za razliku od Europe, u SAD-u je veliki broj ljudi izrazito religiozan, te svoje društveno djelovanje u velikoj mjeri motivira svojom religioznošću.

Tu je po ukupnom utjecaju najznačajnija grupacija tzv. evangeličkih kršćana, koji imaju odlučan utjecaj na Republikansku stranku.

Za ovaj termin evangelički kršćani na hrvatskom jeziku nema adekvatnog prijevoda. Onaj pravac kršćanstva kojeg se u hrvatskom jeziku zove Evangelicima, na engleskom jeziku se naziva Luteranima.

Stoga se pod evangelicima u smislu engleskog jezika, misli na razne protestantske denominacije, uključujući i pretežiti dio Baptista, Prezbiterijanaca, Kongregacionalista, Kristovih crkava, te niz drugih. Evangeličkih kršćana je, prema svim relevantnim statistikama 26-27% od ukupnog stanovništva.

U političkom i socijalnom smislu njima treba dodati i razne grane Pentekostalnih i njima srodnih Karizmatika, koji, usprkos teološkim razlikama u odnosu na Evangelike, sa njima najčešće zajedno nastupaju.

Među njih ne spadaju Protestantske crkve kao Episkopalna (koja se u Europi zove Anglikanska), niti Luterani (koji se u Hrvatskoj zovu Evangelicima), a ni većina Metodista. Rimokatolici također nikako ne spadaju u ovu grupu, a osim toga, isti većinom podržavaju Demokratsku stranku. Pravoslavne crkve, Mormoni, i Adventisti, te Filipinske autohtone kršćanske crkve također ne spadaju u ovu grupu.

Ovako definiranu kršćansku desnicu (Evangelici i Pentekostalni/Karizmatici) čini, prema svim relevantnim statistikama, 31-32% od ukupnog stanovništva SAD-a. Oni imaju nešto ječi udio u društvenom proizvodu SAD-a, jer je riječ o aktivnom stanovništvu, srednjoj klasi, poduzetnicima, intelektualcima, a isti kontroliraju i pretežiti dio radio-stanica u SAD-u.

Kršćanska dužnost zaštite Izraela

Ovu kršćansku desnicu prije svega zanima Izrael, kojeg smatraju ostvarenjem biblijskih proročanstava, i za kojeg smatraju da je njihova kršćanska dužnost da ga zaštite. Ovaj odnos prema Izraelu nema veze sa onim što se u Europi naziva ekumenizam, te ova Kršćanska desnica u pravilu odbija ekumenizam europskog tipa.

Za njih je proizraelski stav jednostavno njihova vjerska dužnost. Oni također imaju izuzetno negativan stav prema Islamu, a među njima se čuju i glasovi da je prorok Muhamed zapravo „lažni prorok“ kojeg je spominjao Isus u Evanđelju, odnosno Sveti Ivan Apostol u Otkrivenju/Apokalipsi.

Stoga će ovaj dinamičan, energičan, isključiv i beskompromisan segment američkog društva smatrati svaki veći sukob koji nije sukob sa islamskim svijetom, kao štetno odvraćanje pažnje Amerike od prijetnje koja dolazi sa Bliskog Istoka.

S obzirom da je njihova vanjska politika temeljena na vjerovanju, a ne pragmatičnom interesu, oni će u ovome biti odlučni i beskompromisni. Pri tome će oni isticati i argument da će pritisak na Ruse samo ojačati njihovu bliskost sa Iranom, i time dodatno ugroziti Izrael, radi čega će se zalagati da se taj pritisak obustavi.

Osim toga, oni će pažljivo promatrati današnju Rusiju, u kojoj je, nakon pada komunizma, i usprkos velikim administrativnim i zakonskim preprekama, te službenoj podršci koju država daje Ruskoj pravoslavnoj crkvi, preko šest milijuna ljudi prešlo u razne grupe evangeličkih i pentekostalnih crkava. Tako da je danas preko 4% od ukupne populacije Rusije u evangeličkim i pentekostalnim crkvama.

To što su Rusi koji su prešli u evangeličke i pentekostalne crkve jednako patriotski opredijeljeni kao i drugi Rusi, te što jednako kao i drugi Rusi podržavaju predsjednika Medvedeva i premijera Putina, također će utjecati i na izuzetno utjecajan kršćanski desničarski lobi u SAD-u. Na ovaj način će istovremeno i većina glasova u CFR-u i kršćanski desničarski lobi u biti podržavati istu opciju, tj. normalizaciju odnosa sa Rusijom.

Ruska politika na Balkanu nakon rata u Gruziji

Sadašnja ruska vlast, odnosno sadašnja politika obnove Rusije, je započela sa dolaskom Vladimira Putina (po prvi puta) na mjesto premijera Rusije, krajem 1999. godine.

On je došao sa programom borbe protiv kaosa i mafije, a slučaj koji je stvorio gnjev javnosti i na kojem se Putin počeo obračunavati sa kaosom i mafijom, je bio slučaj korupcije oko „obnove Kremlja“, gdje se ruski državni novac trebao pokrasti u iznosu koji se mjerio milijardama dolara preko šefa albanske heroinske mafije i bivšeg visokopozicioniranog časnika jugoslavenske vojne kontraobavještajne službe KOS, Beghjeta Pacollia (Bedžeta Pačolija).

Taj Beghjet Pacolli je u poslovno-podzemnom svijetu povezan sa Vanjom Špiljkom, sinom nekadašnjeg vođe komunista u Hrvatskoj (predsjednikom predsjedništva CK SKH), te sa Franjom Gregurićem, bivšim šefom vanjske trgovine iz vremena komunizma, kojeg se smatra „pravim šefom mafije u Hrvatskoj“, te preko „trgovine brašnom“, za koju se smatra da je tek slabo prikriveno krijumčarenje heroina, sa srpskim tajkunom Miroslavom Miškovićem.

Dakle, na Balkanu Putina i rusku vlast čeka obračun sa dijelom međunarodnog podzemlja sa kojim su Putin i ruska vlast već dugi niz godina u beskompromisnom ratu. Zato je, dok su npr. mediji u Češkoj i Sloveniji bili vrlo oprezni i umjereni u izjavama, hrvatski tisak, kojeg preko Nine Pavića kontrolira Franjo Gregurić, bili izuzetno proturuski orijentirani.

Za Rusiju će biti važno da se na Balkanu transportira heroin kojim se financira, između ostalih, i međunarodni terorizam, pa da dio novca od heroina financira i pobunjenike u ruskim muslimanskim pokrajinama Sjevernog Kavkaza; Kabardiniji, Čečeniji i Dagestanu. Osim toga, Rusima neće promaći ni to da dio tog novca od heroina financira muslimanske pobunjenike u Kineskoj srednjoj Aziji, pobunjene Uighure (Ujgure) u pokrajini Xinjiang, dakle da i Kina ima slične interese na Balkanu kao i Rusija.

Rusima zanimljivi postupci u Njemačkoj i Švicarskoj zbog krijumčarenja urana

Rusima neće promaći ni to da su te balkanske podzemne grupacije usko surađivale sa nekim financijskim kućama iz Njemačke, Austrije, Italije i Švicarske, te da su te kuće inače u problemima.

Isto tako im neće promaći ni to da se u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj (ali ne i u Italiji), vode razni sudski postupci kojima se pravosudni sustavi tih zemalja žele obračunati sa podzemljem.

Za Ruse će svakako najinteresantniji biti postupci u Njemačkoj i Švicarskoj zbog krijumčarenja urana radi ilegalne proizvodnje atomskog oružja (nuklearne proliferacije) u koji je umiješan i „šef svih šefova na Balkanu“, Franjo Gregurić.

Rusima neće promaći ni to da su nadležna tijela Europske Komisije bila tražila obračun sa balkanskim organiziranim kriminalom.

Stoga će za Ruse Balkan predstavljati, između ostaloga i šansu za uspostavu čvršće suradnje sa Njemačkom i Europom, i to upravo na realizaciji zajedničkog interesa u sređivanju stanja na Balkanu.

To će biti prilika da se razvije uža operativna suradnja ruskih i europskih pravnih i sigurnosnih institucija.

Strateški interes rusko njemačkog savezništva: obračun sa organiziranim kriminalom na Balkanu

Za Rusiju je od prvenstvenog interesa razvijanje stabilnih i sređenih odnosa sa Njemačkom, a za obje te velike zemlje je upravo Balkan područje koje može donijeti probleme. Zato će njihovi strateški interesi nalagati obračun sa kriminalom na Balkanu.

Rusi također imaju interes ulaganja u nekretnine na jadranskoj obali, te širih ulaganja u regiji, što im lokalni moćnici, pod patronatom glavnog podzemnog centra oko Franje Gregurića ne dopuštaju. Osim toga, Rusi imaju strateške interese vezane za naftovode i plinovode, radi čega će i njima i Nijemcima trebati stabilan Balkan, a to će značiti Balkan oslobođen sadašnjih podzemnih klika.

Najzad, upravo će na Balkanu postojati mogućnost zajedničkog interesa i zajedničke suradnje Amerike i Rusije, i to suradnje u borbi protiv terorizma i krijumčarenja narkotika. Tu će i Nijemci vidjeti mogućnost da na tom zajedničkom interesu osiguraju suradnju i komunikaciju Amerike i Rusije.

Pri tome je značajno da su u samoj Njemačkoj pokrenuti razni postupci koji vode ka obračunu sa balkanskim podzemljem, tako da više utjecajni pojedinci iz velikih financijskih institucija koji su zainteresirani za zataškavanje situacije, neće moći spasiti balkansku narko-krijumčarsku elitu.

Rat u Gruziji – katalizator društvenih promjena na Balkanu

Stoga će se Balkan naći u centru ruske politike, i to kao mjesto gdje će se testirati i jačati veze ruskih i njemačkih institucija, odnosno institucija Europske unije i Ruske Federacije, ali i mjesto gdje će se stvoriti prilika za normalizaciju odnosa Amerike i Rusije, i to u vidu suradnje na borbi protiv trgovine heroinom i kokainom, te u vidu suradnje u borbi protiv terorizma.

Rat u Gruziji će djelovati kao katalizator društvenih promjena na Balkanu, te obračuna Europske unije, Njemačke i Rusije sa balkanskim podzemljem.

--- SPAM ---

[pici]

Moskva Objavljeno: Uto, 26. 08. 2008. 14:42
RUSIJA PRIZNALA NEZAVISNOST J. OSETIJE I ABHAZIJE

Ruski predsednik, Dmitrij Medvedev, izjavio je da je Rusija priznala nezavisnost separatističkih gruzijskih oblasti Južne Osetije i Abhazije. Beta
„Potpisao sam dekrete kojima Rusija priznaje nezavisnost Južne Osetije i Abhazije. Rusija poziva ostale zemlje da slede njen primer”, saopštio je Medvedev, prenela je ruska televizija.
„Nije bio lak izbor, ali je to bio jedini način da se sačuvaju ljudski životi”, rekao je šef ruske države.
Medvedev je naveo da se Tbilisi za „svoj izbor odlučio u noći između 7. i 8. avgusta”, kada je počela gruzijska ofanziva u Južnoj Osetiji, a da se predsednik Gruzije, Mihail Sakašvili, „odlučio za genocid kako bi ostvario svoje političke ciljeve”.
„Time je stavio krst na sve nade o suživotu Osetina, Abhaza i Gruzina u miru u istoj državi”, dodao je ruski predsednik.
Prema njegovim rečima, posle onoga što se dogodilo u Ćinvaliju i onoga što je planirano u Abhaziji, Osetini i Abhazi „imaju pravo da sami oduče o svojoj sudbini”.
Zamenik šefa gruzijske diplomatije, Giga Bokeria, izjavio je da je odluka Rusije da prizna Južnu Osetiju i Abhaziju kao nezavisne države ravna aneksiji dela gruzijske teritorije.
Zapad je, prema prvim izveštajima, veoma negativno reagovao na vest o priznavanju nezavisnosti Južne Osetije i Abhazije. Ministarstvo spoljnih poslova Francuske saopštilo je da je odluka Rusije „za žaljenje”, dok je britanska vlada „kategorično odbila” odluku Moskve da prizna nezavisnost Južne Osetije i Abhazije.
http://www.e-novine.com/sr/svet/clanak.php?id=16365


eto derneka

[fantom slobode]

Sada slijedi priznanje Kosova od strane Rusije. Malo cemo da se mijenjamo, priznanje za priznanje.

[emra_a]

zaratit ce se 100% ,treci nam ne gine