...a šta je to prava ljubav?
...ono muvi folovi... suton ili kiša rominja...ušuškani, jedno drugom oslonac, poljupci pucaju... kamin pucketa( ima drva, nema zime+ špajz je ko šipak pun)... ups klizi pokrivač...on, ustaje ušuškava svoju dragu...da ne bude apćiiih...u avliji bazen, kerovi trčkaraju...
...nego, stori je vazda po šablonu...
...one "dobrice" deverale sa bičarkom biće zakleti mrzitelji ljubavi( ...jer on se kao sav dao, a ona kuja jaše najboljeg mu druga...)...i da opet i iznova to prolazi...
...nije mi žao tih " dobrica"...kad bolje razmislim...jer ne zna svoje prioritete...
...jebeno nastoji da zadovolji svakog po svaku cijenu, počev od roditelja, prijatelja i djevi, čak i kada to znači da mora žrtvovati vlastitu sreću...
...on je samo slab karakter koji dopušta da ga drugi gaze...još sudba džojstik ima i gle...
...pretvara se u najgore... u istu onu bičarku, emotivno ništavilo koje ga je jednom davno tako sjebalo...
...pih, pun mi je ckura frajera koji po svijetu hodaju ko " po jajima"...nisu sa sobom na "ti", ne poznaju sebe dovoljno, niti svoje prednosti i mane...
...šta, voljeti samo 2 puta ?! ...daj, ne budali...
...ako želim ma 234 puta...ograničavati još i to?!
...i onda se ljudi iščuđavaju fenomenu te... otuđenosti, zatupljenosti, hladnoće koja vrišti...kalkulisanju, disfunkcionalnosti...koja nas okružuje a isti ti ljudi su sve te niske destruktivne zajebe sami izgradili...
