Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Jazz_Junkie wrote:
P.S.: zamisljam plac i jauk velikog Bosanca sa dna kace nakon sto je saznao da je bosanski kralj Tvrtko poslao bosansku vojsku da potuce njemu voljene Turke.
sto<? stoo bih ja plako?????
poslo cojk da se odbrani, isto bih se i ja branio, ko su njem bile Osmanlije do tada? cuo za njih sa gusala...
za Osmanlije je to bila samo jedna bitka kao i stotine drugih, za Srbe pusiona jer su postali vazalna knezevina i to je to.
B-rank wrote:U srpskoj zvaničnoj istoriji ne stoji da su Srbi pobijedili Turke na Kosovu. Treba malo čitati, učiti, a ne slijepo vjerovati u sve i svašta, pretežno ono što je samom sebi najprihvatljivije.
Što se tiče toga, da li je to bila srpska vojska i samom srpskom prisvajanju bitke protiv Turaka, mogu reći naravno da je to srpska bitka i tu nema dileme. Da li je bilo vojnih jednica drugih naroda? Naravno da jeste. Ali kao što je bilo raznih naroda u jednicama Austrougarske, Turske ili kao pomoć a ne u sastavu, nikada se ne dovodi u pitanje jesu li to austrougarske ili turske snage. I svuda piše austrougarska vojska, turska, srpska, bugarska...
cek samo da ti nadjem stranicu od Stojana Novakovica iz 1896. godine dje cojk fino pise ''Murat Han jedini istinski pobjednik kosovske bitke...''
eh sad ima i to da je srpska vojska bila na strani Osmanlija, jer knez Lazar je vec bio vazal sultanu....
Jazz_Junkie wrote:
P.S.: zamisljam plac i jauk velikog Bosanca sa dna kace nakon sto je saznao da je bosanski kralj Tvrtko poslao bosansku vojsku da potuce njemu voljene Turke.
sto<? stoo bih ja plako?????
poslo cojk da se odbrani, isto bih se i ja branio, ko su njem bile Osmanlije do tada? cuo za njih sa gusala...
za Osmanlije je to bila samo jedna bitka kao i stotine drugih, za Srbe pusiona jer su postali vazalna knezevina i to je to.
ah da naumpade mi da je i Husein kapetan Gradascevic iso licno sa bosanskom vojskom protiv Osmanlija
Jazz_Junkie wrote:
P.S.: zamisljam plac i jauk velikog Bosanca sa dna kace nakon sto je saznao da je bosanski kralj Tvrtko poslao bosansku vojsku da potuce njemu voljene Turke.
sto<? stoo bih ja plako?????
poslo cojk da se odbrani, isto bih se i ja branio, ko su njem bile Osmanlije do tada? cuo za njih sa gusala...
za Osmanlije je to bila samo jedna bitka kao i stotine drugih, za Srbe pusiona jer su postali vazalna knezevina i to je to.
ah da naumpade mi da je i Husein kapetan Gradascevic iso licno sa bosanskom vojskom protiv Osmanlija
A da se ti ipak odlucis?
Bosanac sa dna kace wrote:
...
joj sad kad navale pisat o tome kako su Osmanlije bili okupatori
Bosanac sa dna kace wrote:Srbi su to u 19. vijeku priznali kao poraz, a Murat Hana kao jedinog istinskog pobjednika, samo kriju to priznanje ko guja noge... joj sad kad navale pisat o tome kako su Osmanlije bili okupatori
Bosanac sa dna kace wrote:Srbi su to u 19. vijeku priznali kao poraz, a Murat Hana kao jedinog istinskog pobjednika, samo kriju to priznanje ko guja noge... joj sad kad navale pisat o tome kako su Osmanlije bili okupatori
TVRTKO_Bosanski wrote:Ti brate ili nisi dobro upucen ili se malo pravis da ne znas.
Sto se tice bitke, ni najveci historicari nisu uspjeli tacno da utvrde ko je odnijeo pobjedu na Kosovu polju te davne 1389 godine. Pitanje je zasto? Pa iz jednostavnog razloga sto ne postoji nesto sto se zove 'objektivna historija'. Svako naravno pise historiju onako kako njemu odgovara. Turci govore kako su oni odnijeli pobjedu, Srbi ako su oni ti koji su pobjedili. Na tebi je samo da odlucis cija ti se prica cini vise vjerovatnom.
Druga moguca stvar je da pogledas sta su o tome napisali historicari koji ne pripadaju niti jednom od ova dva naroda. Naprimjer, Noel Malcom je napisao kratku historiju kosova. Po njemu takoder ishod same bitke nije bas lahko moguce odrediti.
Turska vojska je se povukla sa Kosova jer je pocela unutarnja borba za prijesto u Osmanskom carstvu izmedu Bayazita koji ce poslije postati sultan i njegove brace. U Bayazitovom prelasku na prijesto vojska je odigrala veoma bitnu ulogu, kao naravno i sto je uvijek skoro slucaj.
Srpska historijografija o kosovskoj bitci naravno nema apsolutno skoro nista istinito u sebi.
Ko u to ne vjeruje treba da samo pogleda u nekoliko stvari. Naprimjer ime covjeka koji je ubio sultana Murata nije Milos Obilic nego Milos Kobilic i to ime zadrzalo je se sve do 18. stoljeca kada se jedan srpski guslac sjetio da nije bas primjereno da se jedan srpski junak preziva Kobilic pa mu je predio ime u Obilic.
Druga stvar je isto tako da uopste se ne zna sigurno da je taj Kobilic bio srbin. Po Noelu Malkolmu naprimjer on je najvjerovatnije bio Madzar u sluzbi nekog madarskog plemica koji se nasao tu kao pomoc Srbima.
Sto se tice ucesca Bosanske vojske u ratu prvi put od tebe cujem da nam srbi prebacuju to da smo ih izdali.Prvo u to vrijeme Tvrko je nosio i srpsku krunu. drugo takoder veoma bitno je to da je besmisleno da bosanci tu izdaju srbe kad je se znalo da ako padne srbija da je sljedeca na redu i bosna, sto se na kraju i desilo. A postoji pismo bosanskog kralja tvrtka koje je poslao u Firencu malo poslije bitke u kome opisuje veliku pobjedu srpsko-bosanske koalicije. Sad zasto je Tvrtko lagao u pismu bas i nije poznato, ali ocigledno je da nema govora o izdaji Bosanskih snaga.
Uglavnom, koliko god se srbi bunili ishod Kosovske bitke ide sigurno na stranu Osmanlija jer je nakon te bitke Srbija prestala da predstavlja neku jacu silu koja bi se mogla oduprijeti ossmanskom osvajanju. Zapravo nakon pada Dusanovog carstva i Bugarske kraljevine na balkanu nije ostala niti jedna zemlja dovoljno snazna da se odupre silovitom naletu osmanlija.
A prelazak na islam. Prvo nije tacno da bi ljudi koji predu na islam i onako placali porez. u osmaskom carstvu samo su Krscani i jevreji placali danak zato sto nisu isli u vojsku.
Sto se tice defsirme ili uzimanja djece u janjicare to ti jos malo gluplja teza. Prvo odvodenje djece u janjicare je toliko dobilo na snazi da su cak poslije odredenog vremena i neke muslimaske porodice pocele slati svoju djecu kako bi mogli napredovati u drustvu i stici do odredenih pozicija ( ovo je ipak svojstveno samo za ove nase prostore).
Na ovo još samo treba dodati jedno i to da je nakon ove bitke Stefan Lazarević, sin kneza Lazara, postao Bajazitov vazal i još mu pride dao svoju sestru kao ženu.
Eh sad, ove činjenice idu prilog da su pobjedi bili bliži Turci (Osmanlije),mada bi za Bosnu bolje bilo da se desilo obratno.
...pozvane od starne srpskih knezova da im pomognu u borbi jednih protiv drugih... [/quote]
To je tocno, no kada su Turci vec bili pred nasim granicama. Tada su oni upadali sa svojim cetama na pozive srpskih i humskih (hercegovackih) knezova. Ti pokusavas reci da su srpski knezovi isli u Istanbul i molili Turke da osvoje slavenske zemlje.
...pozvane od starne srpskih knezova da im pomognu u borbi jednih protiv drugih...
To je tocno, no kada su Turci vec bili pred nasim granicama. Tada su oni upadali sa svojim cetama na pozive srpskih i humskih (hercegovackih) knezova. Ti pokusavas reci da su srpski knezovi isli u Istanbul i molili Turke da osvoje slavenske zemlje. [/quote]
ne nisu ih isli molit, a jesu ih pozvali, sto bi odbili poziv, a kasnije je ispalo po onoj: Ko sa djavolom tikve sadi...
Iz knjige britanskog publiciste i istorièara Noela
Malkolma "Kosovo - kratka povijest" prenosim
najinteresantnije djelove. Povodom ove knjige kritièar
"Njujork tajmsa" Ana Husarska je zapisala:
"Ono što je - u rukama drugog autora - moglo biti tek
akademsko seciranje dlake, Malkolm pretvara u
uzbudljivu i pragmaticnu prièu."
Istorija turske ekspanzije do tog vremena bila je
istorija saradnje sa hrišæanskim
vladarima
Postoje dvije raširene pretpostavke o velikoj bitki na
Kosovu 1389: da je to bila turska pobjeda koja je
uništila Srpsko carstvo i da su poraženi Srbi odmah
pali pod osmansku vlast. Obje su pogrešne. Prva
pretpostavka zanemaruje èinjenicu da se Srpsko carstvo
raspalo neposredno nakon smrti cara Dušana, 1355.
Srpska država je preživjela još sedamdeset godina, sa
ogranièenim osmanskim uplitanjima u nekim periodima. A
što se tièe znaèaja bitaka, mnogi povjesnièari vjeruju
da je ranija pobjeda Turaka kod rijeke Marice u
Bugarskoj 1371. imala mnogo delakosežnije efekte nego
Bitka na Kosovu: Bitka kod Marice je u stvari otvorila
put za osmansko osvajanje cijelog Balkana. Bitka kod
Marice je za Srbe predstavljala težak udarac: golema
srpska vojska je zbrisana u jednom iznenadnom noænom
napadu, a poraz je rezultirao gubitkom važnih
teritorija u Makedoniji koje su bile pod
vlašæu Srba.
(Tu su Turci za vazala sa obavezom plaæanja danka
postavili sina umrlog "kralja", Marka Kraljeviæa.)
Ipak, sasvim je logièno da su središnje srpske zemlje
Bitku na Kosovu smatrale važnom prekretnicom,
dogaðajem koji je ukazivao na to da æe, prije ili
kasnije, doæi do gašenja srpske državnosti. U svakom
sluèaju, znaèaj ove bitke za srpski narod ne može se
mjeriti samo po njenim politièko - strateškim
posljedicama. Prièa o Kosovskoj bitki postala je
simbol, neka vrsta talismana srpskog identiteta, tako
da ovaj dogaðaj ima status kakav nema ništa drugo u
povijesti Srba. Naziv "kosovski mit" za ovu prièu sa
ideološkim nabojem ne znaèi da je sve u njoj lažno,
nego prije da ona posjeduje djelovanje talismana.
Naravno, neki aspekti kosovskog mita su neistiniti, i
na istorièarima je da pokušaju sklopiti istinitiji
prikaz i objasniti kako i zašto je došlo do
stvranja
mita.
Kao što smo vidjeli, potkraj 1370-ih zemlje kojima su
vladali Srbi isparèana su u kneževine. Najveæi dio je
bio pod vlašæu Lazara Hrebeljanoviæa, sa središtem u
središnjem srpskom gradu Kruševcu, i ukljuèivalo je
dio istoènog Kosova. Imajuæi pod kontrolom najbogatije
kosovske rudnike i centralnu Srbiju, Lazar je bio
najmoæniji srpski vladar; on je takoðer preuzeo vodeæu
ulogu kao pokrovitelj Srpske crkve, a patrijarh je
ponovo prešao u Žièu, koja se nalazila na njegovoj
teritoriji. Veæi dio Kosova je držao Vuk Brankoviæ,
potisnuo je porodicu Balšiæ iz Peæi i Prizrena, ali su
još uvijek kontrolisali dobar dio Crne Gore i sjeverne
Albanije. Najveæa sila u cijeloj regiji bio je kralj
Bosne, Tvrtko, koji je zajedno sa Lazarom uèestvovao u
podjeli teritorije još jedne vladrske familije u
zapadnoj i centralnoj Srbiji. Tvrtko i Lazar su
uopšteno bili u dobrim
odnosima. Lazar je nastojao i
da svoje susjede uveže u mrežu porodiènih saveza, tako
što je jednu kæer udao za Vuka Brankoviæa, a drugu za
jednog od Balšiæa. Ali, bilo je teško sve ove odnose
održavati u dobrom stanju, s obzirom na to da su
Balšiæi i Tvrtko èesto meðusobno ratovali, boreæi se
oko teritorije na jadranskoj obali.
Tokom 1385, vladajuæi Balšiæ je poginuo u borbi sa
turskim èetama koje su harala centralnom Albanijom.
Njegov nasljednik, Ðurað II Balšiæ, još mnog ranije,
pristao je da postane turski vazal. Možda je smatrao
da je to ne samo mudar nego i koristan sporazum:
osiguravao mu je veæu vojnu moæ s kojom se mogao
suprotstaviti ne samo prijetnji od bosanske ekspanzije
nego i razlièitim lokalnim buntovnim moænicima (poput
porodice Dukaðin i porodice Topia iz Duresa, koja je
pozvala Turke da napadnu Balšiæe). Savremeni balkanski
pisci su skloni svakoga ko je
dobrovoljno saraðivao sa
Turcima ili ih pozivao kao saveznike u ove krajeve,
smatrati krivim za najpodliju izdaju njihovog naroda i
njihovog identiteta. Ali, ovakav naèin gledanja na
prošlost potpuno je anahron. Svi srednjovjekovni
vladari su, kad god je to bilo moguæe, koristili
vojske drugih naroda; šurovati i sa potencijalno
opasnom silom kako bi se ona okrenula protiv
neprijatelja, bilo je sasvim uobièajena praksa. Strani
vojnici koji su govorili nerazumljive jezike nisu bili
ništa novo: balkanski vladari su veæ odavna koristili
Maðare, Njemce, Katalonce i druge. Jedino što je Turke
razlikovalo od ostalih bilo je to što oni nijesu bili
hrišæani. Tada to izgleda i nije bilo tako važno:
konaèno, oni su tu dolazili da se bore, a ne da
pripovijedaju, i nisu ni na koji naèin pokušavali
svoje novoosvojene vazalske teritorije preobratiti na
islam.
U stvari, cijela istorija turske
ekspanzije na
Balkanu, do tog vremena, bila je istorija saradnje sa
hrišæanskim vladarima. Prvi turski vojnici koji su
kroèili u Evropu uèinili su to na poziv jednog
katalonskog komandanta 1305.
Nakon nekoliko godina, pošto su raskinuli sa
Kataloncima, došli su u službu srpskog kralja
Milutina, koji se nadao da æe ih iskoristiti protiv
vizantijske vojske; a na kraju ih je naselio na
srbijansku teritoriju. (Možda ovo naseljavanje 1.500
Turaka u Milutinovom kraljevstvu objašnjava inaèe
zagonetan navod u jednom dubrovaèkom dokumentu iz
1353. o ropkinji s Kosova, "Jeni iz Lipljana", koja je
kupljena od "Junana, Turèina").
Nekoliko èinjenica koje su izvjesne u vezi sa
Kosovskom bitkom može se sažeti u par rijeèi
Milutin je imao i snažnu vojsku turskih Kumana, a car
Dušan je zapošljavao Turke u svojoj vojci. Bizantski
graðanski rat iz 1340-ih, koji je omoguæio Dušanu
da
krene u snažnu ekspanziju, bio je povezan sa
korištenjem turskih snaga: car koji se borio da
povrati prijesto, Jovan Kantakuzenus, godinama je
zavisio od vojske i mornarice zapadnog turskog emira.
Kada ga je taj saveznik napustio, Kantakuzenus se
obratio najmoænijem od svih turskih emira, osmanskom
vladaru Orhanu i dao mu svoju kæer za ženu.
Kantakuzenus je nahuškao Turke da osvoje nekoliko
gradova zapadno od Konstantinopolja i, kada su
Osmanlije okupirali široki priobalni pojas 1354. i
odbili da ga se odreknu, to za njega sigurno nije bilo
iznenaðenje. Bilo je to uporište Osmanlija u Evropi.
1360. g. Orhana je naslijedio mlaði sin Murat, koji je
krenuo u snažnu ekspanziju prema Trakiji, Bugarskoj i
Makedoniji, osvojivši kljuèni grad Adrianopolj
(Jedrene) 1361. i odnijevši i odluèujuæu pobjedu na
rijeci Marici, deset godina kasnije.
Oko 1380, Srbija i Bosna, napredne zemlje sa
visoko
produktivnim rudnicima srebra, postale su, sasvim
oèigledno, sljedeæa meta. 1386. Murat napada Lazareve
teritorije i osvaja grad Niš koji je, sa svojim
položajem uz rijeku Moravu i vezama sa dva glavna
putna pravca, imao ogroman strateški znaèaj. Mnogi
historièari tvrde kako je tada Lazar pristao da
postane turski vazal sa obavezom plaæanja danka; ali
jedini dokaz za ovu pretpostavku jeste izvještaj
utjecajnog osmanskog povjesnièara sa poèetka
šesnaestog stoljeæa, Nešrija, koji je pokušao
opravdati Muratova osvajanja 1389. kao odmazdu protiv
Lazareva koji je prekršio svoje obeæanje. Pošto
postoje drugi dokazi o vojnim okršajima izmeðu
Lazarovih i Muratovih snaga neposredno nakon
zauzimanja Niša, tvrdnja o vazalstvu vjerovatno nije
prihvatljiva. Meðutim, u sluèaju Ðerða Balšiæa, dokazi
su mnogo jaèi. Najvjerovatnije su baš uz Balšiæevu
pomoæ velike osmanske snage
napale južni dio Bosne
1388. (U istoj godini je zabilježen i manji osmanski
upad na Kosovo, koji je vjerovatno bio povezan sa ovim
pohodom.) Ali, pohod je propao nakon što su doživjeli
težak poraz u sukobu sa bosanskom vojskom pod komandom
Vlatka Vukoviæa, vojnog komandanta kralja Tvrtka. Kako
bi se osvetio za ovo poniženje i osigurao važnu
teritoriju izmeðu svojih postojeæih posjeda i
dugoroène mete - Bosne, Murat je sakupio svoju vojsku
i napredovao na Kosovu u ljeto 1389. Lazar je pozvao
Bosance u pomoæ, i oni su poslali veliku vojsku pod
komandom Vlatka Vukoviæa. Lazarev zet, Vuk Brankoviæ,
èije su se teritorije nalazile na samom pravcu
osmanskog napredovanja, došao je sa snažnim trupama.
Tako su vojske trojice voða (uz još neke), pod
komandom kneza Lazara, rasporeðene na Kosovu polju,
nekoliko kilometara sjevorozapadno od Prištine, na
sastavcima rijeka Lab (alb.: Llap) i
Sitnica, ujutro
15. juna 1389.
Ono nekoliko èinjenica koje su izvjesne u vezi sa ovom
bitkom može se sažeti u par rijeèi. Borbe su bile
žestoke, gubici teški na obje strane. I Lazar i Murat
su poginuli. Na kraju bitke, polje je ostalo u rukama
Turaka. Murata je naslijedio sin Bajazid, koji je
komandovao nekim turskim odredima u bitki; potom je
ono što je ostalo od njegove vojske vratio u osmansku
zemlju kako bi osigurao nasljeðivanje prijestola.
Lazara je naslijedio njegov mladi sin Stefan
Lazareviæ, koji æe kasnije, po savjetu svoje majke
udove kneginje Milice, postati turski vazal. Sve
ostalo u vezi sa Kosovskom bitkom je neizvjesno: ko je
sve uèestvovao, kolike su bile vojske, kako je tekla
bitka, koje su bile glavne prekretne taèke u borbi,
kada i kako je smrt zadesila Lazara i Murata i da li,
na kraju, treba smatrati da je to bila pobjeda ili
neriješen ishod?
-----------------------------------------------------------Postoje
velika razmimoilaženja u mišljenjima oko sastava
vojski. Naprimjer, srbijanski historièari slabo ili
gotovo nikako ne spominju albanske snage u Lazarevoj
vojsci, dok im albanski daju istaknuto mjesto. Postoji
valjan dokaz o tome da su Albanci uèestvovali: u
porodiènoj povijesti plemiæke albanske porodice Muzaka
(ili "Musachi") sa poèetkom šesnaestog stoljeæa,
zabilježeno je da je Teodor Muzaka poveo"veliku grupu
Albanaca" da se pridruže Lazarevoj vojsci, zajedno sa
"drugim albanskim plemiæima", i da je poginuo u bitki.
Mnogi drugi detalji u ovim zabilješkama su provjereno
taèni, tako da se i ova tvrdnja može uzeti kao
vjerodostojna. S druge strane, albanske historijske
knjige tvrde da je Srbo-Albanac Ðerð Balšiæ, koga one
tretiraju kao èisto albansku liènost, takoðer
uèestvovao, što gotovo sigurno nije
taèno. Jedina
osnova za ovakvu tvrdnju jeste bilješka ranog
osmanskog povjesnièara Nešrija, koji, nastojeæi
opravdati Muratova osvajanja iz 1389, iznosi naširoko
razraðenu prièu o prekršenim obeæanjima i
zavjereništvu izmeðu Balšiæa, Lazara i Tvrtka. Kao što
smo vidjeli, ova prièa je u sluèaju Lazara sumnjiva, a
poznato neprijateljstvo izmeðu Tvrtka i Balšiæa èini
je još manje vjerovatnom. U svakom sluèaju, dokazano
je prije gotovo sto godina da se Balšiæ u vrijeme
bitke vjerovatno nalazio u Ulcinju, na crnogorskoj
obali.
Poznato je da su srpski vladari u svim svojim vojnim
pohodima oduvijek zavisili od plaæenika
Najraniji osmanski izvještaji, napisani u petnaestom
stoljeæu, spominju Albance u Lazarevoj vojsci; oni
navode i mnoge druge etnièke komponente. Meðu njima su
bili plaæenici iz Srbije, Albanije, Bosne i Maðarske;
u jednom se toj listi pridodaju i
vojnici iz Wallachie
(dio Rumunije), te Bugari, Èesi i "Franci" (zapadni
Evropljani); Nešri, u jednoj sintezi nekoliko ranijih
verzija, spominje sve njih zajedno. Ali, s druge
strane, turski autori su se trudili da poveæaju
brojnost i znaèaj Lazareve vojske koja je, po njima,
bila daleko snažnija od Muratove, kako bi tursku
pobjedu prikazali još blistavijom: najraniji od ovih
izvještaja jednostavno kaže da je Lazar sastavio svoju
vojsku "od svih onih koji su živjeli na zapadu". Prema
Nešriju, Lazar je okupio tako ogromnu vojsku,
trostruko veæu od osmanske, da su njegovi ljudi bili
potpuno ubijeðeni u pobjedu pa su noæ prije bitke
proveli opijajuæi se namrtvo. Ovim osmanskim tvrdnjama
se ne može vjerovati. Naravno, u Lazarevoj vojsci je
moglo biti ljudi iz raznih zemalja; srpski vladari su
oduvijek ovisili od plaæenika u svojim vojnim pohodima
(poznat je primjer Dušanove brojne liène
partije
sastavljene od Njemaca). Posebno je vjerovatno uèešæe
Maðara, s obzirom na to da je Lazar imao dugotrajne
bliske odnose sa svojim sjevernim susjedima i da se
jedna od njegovih kæeri udala za maðarskog plemiæa.
Ali, glavninu njegove vojske su vjerovatno èinili
njegovi vojnici, ljudi Vuka Brankoviæa i bosanskog
vojnog komandanta Vlatka Vukoviæa.
Što se tièe osmanske vojske, moguæe je da je i ona
ukljuèivala znaèajne kontingente ne - turskih vojnika.
Dva srpska vladara na susjednim makedonskim i
bugarskim teritorijama, Marko Kraljeviæ i Konstantin
Dejanoviæ, bili su turski vazali, a prvi uvjet
njihovog vazalstva je bio da obezbjeðuju vojnike:
pretpostavlja se da su to i èinili, a mnogi istorièari
smatraju da se jedan od njih ili obojica lièno borili
na turskoj strani. Jedna rana talijanska hronika,
napisala sedamnaest godina kasnije, istièe prisustvo
"grèkih i
hrišæanskih" vojnika u turskoj vojsci, i
zakljuèuje: "Muratova pobjeda leži u 5.000 hrišæanskih
strijelaca, unajmljenih od Grka i Ðenovljana, i mnogo
drugih vojnika u sedlu. Ovo spominjanje ðenovljanskih
vojnika, osim što odražava neke predrasude samog
hronièara (koji je Firentinac), možda sadrži i trun
istine. Poznato nam je da je pretendent na vizantski
prijestol, Jovan VII Palaiologos, prihvatio tursko
vazalstvo i posjetio Ðenovu (vjerovatno uz Muratovo
dopuštenje) u maju 1389, kako bi zatražio podršku za
napad protiv svog djeda, Jovana V. Do tog napada je
zaista i došlo narednog proljeæa, kada je Jovan VII
opkolio Konstantinopolj uz pomoæ mješovitih snaga,
koje su se sastojale od njegovih ljudi, ðenovljanskih
vojnika i Turaka. Dakle, sasvim je moguæe da je ista
kombinacija bila na djelu i na Kosovu juna 1389.
Najranija srpska hronika, napisana vjerovatno nekoliko
godina nakon
bitke, kaže da su Muratovu vojsku
saèinjavali Grci, Bugari i Albanci. Prve dvije
kategorije smo veæ uzeli u obzir; dok identitet
Albanaca je ovdje veæ teže utvrditi a priori. Dva
ratnièka katolièka plemena sa Malesija, Mirdita i
Kelmendi, mnogo godina kasnije ustvrdit æe da su se
borila na turskoj strani u ovoj bitki, za šta æe
dobiti znaèajne privilegije. Ovakve tvrdnje treba
uzimati veoma obazrivo: radi poreskih olakšica, ljudi
su mogli krivotvoriti usmeno predanje jednako
temeljito kao što su srednjovjekovni cehovi
krivotvorili svoje dokumente (i uz manje opasnosti da
budu otkriveni). Ipak, s obzirom na konfuznu politièku
situaciju u cijelom albanskom regionu i stupanj
osmanskog uticaja koji je veæ bio i prisutan u nekim
djelovima centralne i sjeverne Albanije, sasvim je
moguæe da su se neki Albanci zaista borili na turskoj
strani.
Što se tièe ukupne brojnosti vojski, tu
jednsotavno
nema pouzdanih informacija. Nešri prvo kaže da je
Lazarova vojska bila neizbrojiva, a potom da je
brojala 500.000 ljudi; prva tvrdnja je oèitio
uvjerljivija od druge. Jedan raniji turski hronièar
(sredina petnaestog vijeka, po imenu Uruc, Muratovu
vojsku zaokružuje na 60.000, ali èak i ovo je bila
previsoka brojka za to doba. I osmanski pisci kažu za
svoju stranu da je bila malobrojnija; srpsko predanje
tvrdi isto za Srbe. Pošto su Turci barem ponudili neke
brojke, njihova verzija je imala više uticaja na mnoge
savremene povjesnièare: uobièajne procjene iznose 40 -
60.000 ljudi za Muratovu vojsku i 100.000 za Lazarevu.
Ali ova posljednja je nemoguæe visoka. Srpski vojni
istorièari su preokrenuli proporcije i smanjili
brojke: 40.000 pod Muratom naspram 25.000 pod Lazarom,
odnosno 27 - 30.000 za Murata i 15 - 20.000 za Lazara.
Ovu posljednju procjenu je prihvatio i vodeæi
zapadni
autoritet u oblasti srednjovjekovnog Balkana.
-----------------------------------------------------------
Prekretnica je nastupila kada su Turci napali zdesna a
srpske snage se rasule i dale u bijeg
Nema direktnih dokaza ni o rasporedu vojnika. Ali
tvrdnje hronièara su tu barem nešto uvjerljivije, s
obzirom na to da su u skladu sa opštom vojnom praksom
tog doba. Pretpostavlja se da je Murat komandovao
centrom; njegove evropske trupe su bile na desnom
krilu pod komandom mlaðeg sina Bajazida i njegovog
najpouzdanijeg komandanta Evrenoza; stariji sin Jakub
je komandovao anadolskim trupama na lijevom krilu.
Nešri daje i detaljan ali možda i pomalo fantastièan
prikaz razgovora o taktici izmeðu Murata i Evronoza,
prije bitke, u kojoj je Murat navaljivao da u prve
redove stavi kamile kako bi poplašio srbijanske konje;
Evrenoz ga je na kraju ubijedio da ih postavi malo
pozadi. Ovo se
barem slaže sa jednim od najstarijih
dokumenta koji se odnose na bitku, pismom koje je
odaslano iz firentinskog senata bosanskom kralju (kao
odgovor i komentar na poruku koju im je on uputio u
vezi sa ishodom bitke), oktobra 1389, u kojem se
spominju "kamile u lancima" koje su stajale ispred
Murata. Podudara se i sa onim što znamo o vojnoj
praksi tog doba: osmanska vojska je obièno zauzimala
odbrambeni položaj, dok su Srbi, poput ostalih
Evrpljana, stavljali tešku konjicu naprijed, što nije
odgovaralo odbrambenoj borbi. Što se tièe Lazarove
vojske, kažu da je on komandovao centrom; Vuk
Brankoviæ je bio desno; a svi strani kontingenti su
bili skupljeni na lijevom krilu, pod bosanskim
generalom i (prema Nešriju) izvjesnim Dimitrijem,
sinom Junda - o kome æe biti više rijeèi kasnije.
Što se tièe samog toka bitke, i tu se moramo osloniti
na znatno kasnije izvore. Ne postoji nijedan
opis
bitke nekog od uèesnika. Postoje dva pisma koja je
navodno napisao Bajazid, Muratov sin i nasljednik,
koja neki današnji historièari smatraju autentiènim;
meðutim, ima obilje dokaza da se radi o falsifikatima
nekog turskog zvaniènika krajem šesnaestog stoljeæa,
koji se inaèe naveliko bavio falsificiranjem
dokumenata. Najdetaljnija verzija koju imamo opet
dolazi od Nešrija, po kome su Srbi uspjeli probiti
lijevo krilo osmanske vojske, dok se u centru vodila
žestoka borba; odluèujuæa prekretnica je nastupila
kada je Bajazid (praæen Evrenozom) napredovao zdesna,
usljed èega su se srpske snage rasule i dale u bijeg.
Pošto je Bajazid naslijedio prijestol, nije se moglo
ni oèekivati da ova prièa drugaèije zvuèi.
Svi prikazi toka borbi u ovoj bitki su sa tri
meðusobno isprepletene teme: navodna izdaja Vuka
Brankoviæa, vrijeme i naèin Muratove pogibije i
vrijeme i naèin Lazarove
pogibije. Možemo primijetiti
da se prièa o tome kako je Vuk Brankoviæ izdao Lazara
postepeno razvijala nakon bitke. Jedna srpska
manastirska hronika, napisana nekih trinaest godina
nakon bitke, navodi uz oklijevanje: "Ne znam uistinu
šta reæi o tome, da li je Lazara izdao jedan od
njegovih ljudi ili je ispunjena Božija volja".
Nekoliko godina nakon bitke, jedan katalonski autor je
došao do potpuno drugaèije prièe, u kojoj se Lazarov
zet (Vuk Brankoviæ) ne optužuje za zavjerenièki èin
izdaje, nego jednostavno zato što je napustio bojno
polje kad je Lazar poginuo: "vratio se na svoju zemlju
da vlada". Jedan historièar bugarskog porijekla, koji
je proveo neko vrijeme na dvoru Lazarevog sina prije
nego što je napravio svoj prikaz 1430, nigdje ne
spominje izdaju; ali navodi da od mnogih srbijanskih
plemiæa Lazarov sin nije dobio nikakvu podršku nakon
bitke, jer ih je Lazar "od poèetka
gazio". A jedan
bivši janjièar, koji je 1490. napisao žestok tekst
protiv Turaka, za poraz okrivljuje neke srpske plemiæe
koji su na bitku gledali "kroz prste".
Jedan drugi autor iz istog perioda, neki anonimni
Venecijanac ili Dalmatinac, spominje izdajnièkog
kapetana Dragoslava Probišiæa, za koga se prièalo da
je svoje ljude u jednom trenutku okrenuo protiv Srba,
i tvrdi da je bosanski vojni komandant, èuvši za to,
povukao svoju vojsku s bojnog polja. Prebišiæevo ime
se ne spominje ni u jednom drugom prikazu, a neki
povjesnièari sumnjaju da je uopæe postojao.
Za nastanak mita o Kosovu zaslužni su folklor i
literatura a mnogo manje istorijske èinjenice
Ali pronaðeni su novèiæi koje je kovao Probišiæ i koji
su veoma slièni onima Vuka Brankoviæa, tako se sad
pretpostavlja da je on bio jedan od Brankoviæevih
vazala.
Prvi pisani izvor u kojem se Vuk Brankoviæ
naziva
izdajicom jeste jedna vrlo utjecajna knjiga historije
koju je objavio dubrovaèki monah Mavro Orbini. "Kako
neki kažu", zabilježio je, "Brankoviæ je imao tajne
pregovore sa Turcima prije bitke, i pristao je da izda
svog komandanta".
Kompletan Orbinijev prikaz Kosova nastao je pod
snažnim utjecajem narodnog epskog predanja i jasno da
se, 200 godina nakon bitke, ovdje radi o
visokostiliziranoj i mitologiziranoj verziji dogaðaja,
koja je nastala više iz folklorno-literarnih potreba
nego na osnovu neke historijske analize. Prièa o
zavjerenièkom izdajici ima svoje pandane u drugim
epovima, kao što Pjesma o Rolandu; i ova usmena epska
tradicija, kao i francuska, gradi se na dramatskoj i
psihološkoj zanimljivosti sukoba izmeðu dva plemiæa,
od kojih je jedan odan (junak koji je ubio Murata), a
drugi izdajica. U nekim poemama koje su oèuvane, Vuk
Brankoviæ, izdajica, prije bitke
optužuje Miloša
Kobiliæa, junaka, da nije vjeran; upravo zbog te lažne
optužbe koja Miloša teško pogaða (i u koju je
povjerovao i Lazar), on se zaklinje da æe ubiti
turskog sultana. Ova zamisao da su to bila dva
Lazarova zeta koji su se dugo nadmetali za njegovu
naklonost, posjedovala je i poželjnu simetriju i
psihološku jaèinu; ovaj aspekt prièe je uoèio jedan
njemaèki pisac koji je oko 1450. živio u Hercegovini,
što dodatno potvrðuje da je u to vrijeme ovo narodno
epsko predanje uveliko živjelo.
-----------------------------------------------------------
Ali do 1601. g. narodna tradicija je mogla biti pod
utjecajem prikaza druge bitke na Kosovu, koja se
desila na Kosovu polju 1448. izmeðu turske vojske i
osvajaèkih snaga plemiæa iz Transilvanije, Janoša
Hunjadija. Hunjadijevu akciju je sabotirao tadašnji
vladar veæeg dijela Srbije, Ðurað Brankoviæ (Vukov
sin), koji
je pokušao sprijeèiti Hunjadija da proðe
kroz srpsku teritoriju, vjerovatno i obavijestio
sultana o njegovim pokretima te potom ga bacio u
tamnicu. Vrlo je vjerovatno da je proglašenje
Brankoviæevog oca za izdajicu u kosovskim narodnim
pjesmama dijelom rezultat miješanja ove dvije bitke u
narodu. Sasvim je sigurno da je barski nadbiskup Marin
Bici, porijeklom Dalmatinac, u jednom tekstu o Kosovu
koji je napisao 1610, stavio zajedno "Gianca" (Lancu
de Hunedoara) i "Miloša Cobilicha" (Miloš Kobiliæ,
Muratov ubojica); a mnogi narodni epovi sasvim
bezobzirno miješaju likove iz razlièitih vremenskih
perioda.
Visokostilizorani folklorno-književni karakter epa,
sam po sebi predstavlja razlog da se prièa o Vukovoj
zavjeri ne prihvati kao historijska èinjenica. To
potvrðuje i historijski dokazi iz kojih se da,
istovremeno, naslutiti šta je bila osnova za ove do u
detalje razraðene optužbe o
izdaji. Da je Vuk
Brankoviæ postigao tajni sporazum sa Muratom, bilo bi
za oèekivati da se nakon bitke pojavi kao
najistaknjtiji i najprivilegiraniji Bajazidov vazal u
tom podruèju. Naprotiv, izgleda se on opirao da
postane vazal. Zadržao je izvjesnu trajnu
teritorijalnu autonomiju, a jedino èega se morao
odreæi tri godine kasnije bilo je Skoplje - njegov
dragocjeni posjed; mada je konaèno pristao da postane
turski vazal 1392, on nije uèestvovao u kasnijim
Bajazidovim balkanskim vojnim akcijama 1395. i 1396.
(dok Lazarov sin i drugi vazali u regiji jesu); na
kraju su ga Turci svrgnuli i poslali u zatvor, gdje je
i umro. Ovo ne lièi na životni put proturskog
zavjerenike. Ali, s druge strane, želja za autonomijom
i liènom vlašæu uoèljiva je još od prije 1389, kroz
razlièite sukobe i tenzije sa Lazarom (posebno oko
kontrole nad Srbijanskom crkvom). Brankoviæ možda i
nije bio
orijentiran proturski, ali nije bio ni
osobito sklon Lazaru.
Ako ostavimo po strani prièu o njegovom èovjeku
Dragoslavu Probišiæu (jer su dokazi isuviše
neuvjerljivi da bi imali neku težinu), ipak možemo
primijetiti da se u nekoliko ranih prikaza daju
naslutiti kako nedostatak entuzijazma kod nekih
Lazarovih plemiæa, tako i momenat preokreta u toku
bitke uzrokovan povlaèenjem znaèajnog dijela trupa.
Možda je najbliži istini bio katalonski pisac, koji
tvrdi kako Vuk Brankoviæ, vidjevši da je Lazar
poginuo, više nije želio da nastavi borbu i "vratio se
na svoju teritoriju da vlada".
Osmanski izvori ne kažu ništa o srpskom izdajici; ali
to ne iznenaðuje, jer bi takvo objašnjenje srbijanskog
poraza umanjilo slavu turske vojske. S druge strane, u
vezi sa pitanjem o Muratovoj pogibiji, osmanski autori
imaju reæi mnogo toga. Svi se slažu da je Murata ubio
samo jedan kršæanski
vojnik, koji se uspio približiti
sultanu pukom sreæom ili lukavstvom.
Ideja o upadu u neprijateljski tabor i ubistvu Murata
potekla je od epskih pjesama o kraði mlade
Najraniji turski pisac, Ahmed, koji je radio u
Bajazidovom domu i umro 1412, opisuje šta se desilo
kada se vojska srpskog protivnika raspala i
razbježala:
Mnogi vojnici su krenuli u potjeru za neprijateljem i
samo su vladar i nekolicina njegovih dvorjana ostali
na jednom mjestu... Ali tu je ležao jedan nevjernik,
sav u krvi od glave do pete. Krio se meðu tijelima
poginulih, ali je mogao lako vidjeti junaèkog Kana. I
sudbina je htjela da on ustane, baci se nožem na
vladara i izbode ga.
Drugi autori, poput Uruca (sredinom petnaestog
stoljeæa), prièaju sliènu prièu ali je smještaju u
centar bitke, a ne na kraju. Oni dodaju i elemenat
prevare: nevjernik je zamolio da poljubi sultana u
ruku, što mu je Murat
velikodušno dozvolio. Time se
objašnjava kako su njegovi dvorjani i èuvari mogli
poèiniti fatalnu gešku i dopustiti kršæanskom vojniku
da priðe tako blizu Muratu. Prvi nauènik koji je
uporedio sve ove prikaze, Aleksej Olesnicki, zakljuèio
je da osmanski pisci jednostavno nisu znali šta se
dogodilo; to objašnjava zašto nijedan od njih ne kaže
šta se nakon toga desilo sa ubojicom, niti iznosi bilo
kakve pojedinosti o njemu. Po njemu, jedini zakljuèak
koji se može izvuæi jeste da je Murat nakratko ostao
sam bez èuvara (vjerovatno tokom bitke, a ne nakon
nje), i da je potom pronaðen mrtav.
Predanje koje se razvilo na srpskoj strani takoðer se
zasniva na djelu pojedinca i prevari; ali se razlikuje
u svemu ostalom. U konaènoj verziji prièe, koja se
susreæe u narodnoj poeziji, podvig je izvršio Miloš
Kobiliæ prije poèetka bitke. Podboden sumnjièenjim
Vuka Brankoviæa, i/ili
povrijeðen Lazarovim
prigovaranjima, Miloš je odjahao tog jutra do šatora
sultana Murata, kako bi saopštio da je odluèio preæi
na tursku stranu. Sultan je zatražio da izvrši
ritualni èin pokornosti i poljubi ga u nogu (ili
koljeno).
Kao i u prièi o izdaji Vuka Brankoviæa, i cijeloj
drami o rivalstvu izmeðu Vuka Brankoviæa i Miloša
Kobiliæa, i ova prièa se doima kao da je oblikovana
književnim predanjem. Ima pretpostavki da je ideja o
ulasku u neprijateljski tabor na konju i lukavoj
prevari potekla od tradicionalnih pjesama o kraði
mlade, gdje junak upada u neprijateljski teritorij i
pomoæu hrabrog lukavstva ugrabi djevojku. Ukoliko je
prièa o Milošu Kobiliæu uveliko proizvod književnog
modela, onda je on djelovao veæ u najranijoj fazi.
Historièar bugarskog porijekla, Konstantin koji je
pisao oko 1430, veæ je imao sve glavne elemente ove
prièe: nepravedno optuženi plemiæ
koji se prevarom
probija do sultana i ubija ga kako bi oprao vlastito
ime. Znamo da su srpski narodni pjevaèi imali obièaj
svaki dogaðaj gotovo istog èasa prenositi u pjesmu.
(Jedan nezaboravan primjer imamo u pjesniku-seljaku
Anti Nešiæu, koji je bio èlan srpske Narodne skupštine
1873-74; svaki dan bi se pojavio iz skupštine i èitavu
debatu o Zakonu o novèanoj reformi i budžetu pretvorio
u èiste stihove pred zadivljenom publikom.) Konstantin
je bio na dvoru Lazarevog sina od 1411; drugi elementi
epske tradicije (ne epizoda o Milošu Kobiliæu, nego
herojski govor koji je održao Lazar prije bitke),
utjecali su na jedan još raniji tekst, memorijalni
govor koji je najvjerovatnije sastavio srpski
patrijarh oko 1390.
Epska tradicija je bila vrlo snažna, i na kraju je
potpuno prevladala. Ali u prvim stoljeæima nakon bitke
morala se takmièiti sa drugaèijom verzijom dogaðaja,
koja je
takoðe kolala meðu hrišæanskim piscima. Ova
verzija, koja Muratovu pogibiju povezuje sa odvažnim
jurišem usljed bitke, prvo se pojavljuje u jednom od
najranijih dokumenta, u komentarima (iz oktobra 1389)
koje su firentinski senatori dali na izvještaj o bitki
što su ga primili od bosanskog kralja Tvrtka:
"Sreæne li su, najsreænije, ruke dvanaestorice odanih
plemiæa koji su svojim maèevima prokrèili put, prodrli
kroz neprijateljske redove i kroz obruè lancima
vezanih kamila, i junaèki se probili do šatora samog
Murata. Sreæniji od svih je onaj koji je tako silovito
ubio tako moænog ratnika ubodom svoga maèa..."
Veæina istorièara je pojedinosti iz ove prièe smatrala
izmišljenim; broj od dvanaest vjernih ljudi se doima
sumnjivo sumboliènim, a jedan od vodeæih nauènika je
jednostavno odbacio ovaj prikaz kao èudan, odnosno,
"poseban sluèaj". Ali ostaje èinjenica da je
ovaj
firentinski dokument najbliži samim dogaðajima od svih
ostalih koje posjedujemo: to je direktan komentar o
izvještaju koga je nekoliko mjeseci nakon bitke
otposlao vladar èiji su ljudi u njoj uèestvovali.
Indicija o redu kamila vezanih lancima slaže se sa
ostalim izvještajima; a bez obzira na to da li je broj
dvanaest tek neka namjerna simbolika, osnovna zamisao
o maloj grupi vitezova koji napadaju Murata uopšte ne
izgleda kao "poseban sluèaj".
----------------------------------------------------------
Najnakiæeniji biseri epske mašte možda rastu oko nekog
komadiæa istorijske graðe.
Anonimni firentinski hronièar, koji je pisao
vjerovatno manje od dvadeset godina nakon bitke, daje
malo razraðeniju verziju iste prièe: po njemu, Lazar
je lièno sa još dvanaestoricom ljudi napao Muratov
šator (nakon što su Turci porazili Lazarovu vojsku na
polju) i ubio ga kopljem. Elementi ove
prièe se
pojavljuju u još jednom prikazu sijenskog trgovca koji
je živio na osmanskom teritoriju do 1402, a svoje
historijske radove je objavio 1416. U njegovoj verziji
prièe, Lazar i nekoliko njemu odanih ljudi jurnili su
na Muratov šator, ali su zaustavljeni i zarobljeni; a
onda, kada su izvedeni pred sultana, jedan od njih je
uspio da ga izbode. Ovdje vidimo dvije prièe spojene u
jednu - viteški napad i lukavo ubistvo nožem.
Meðutim, od svih ranih prikaza, najdetaljniji i
najfascinantniji je onaj anonimnog katalonskog autora,
koji je sigurno napisan prije 1402. Veæina
povjesnièara Kosova ne posveæuje dovoljnu ili gotovo
nikakvu pažnju tom prikazu bitke, zato što on dolazi
na kraju jednog uglavnom izmišljenog teksta,
sentimentalne romanse pune èudesnih izmišljotina. Samo
djelo predstavlja romansiranu biografiju Jakoba,
starijeg Muratovog sina, koga Bajazid ubija nakon
bitke kako
bi osugurao prijestol za sebe. (Završni
odlomak knjige opisuje Bajazida koji je još na vlasti,
što ovaj tekst smiješta u vrijeme prije nego što ga je
porazio i zarobio Tumirlenko 1402.) Ipak, što su
uoèili i mnogi katalonski nauènici, opis Kosovske
bitke, koji èini zadnji dio knjige, sasvim je
drugaèiji od izmišljene romanse koja mu prethodi: on
se izgleda dobrim dijelom temelji na jednom ili više
istorijskih prikaza, koje su možda napisali neki
bizantski Grk ili Turèin koji je pripadao
antibajazidskom lobiju. U cijeloj knjizi, autor
pokazuje neobièno taèno poznavanje naziva mjesta,
osmanskih obièaja i povijesnih detalja.
Prema ovom autoru, Lazarove snage (26.000 pješadije i
4.000 naoružane konjice) ukljuèivale su "mnogo Njemaca
i mnogo Maðara". Jedan od vitezova na konju, "krupan
Maðar", tražio je od Lazara da ga stavi na èelo
vojske; udovoljeno mu je i dobio je pod svoju
komandu
više od jednog cijelog odreda (ostali komandanti su
bili sam Lazar i "njegov zet", tj. Vuk Brankoviæ).
Autor potom iznosi razne detalje o dvijama vojskama,
ukljuèujuæi i to da je Murat poredao kamile u tri
reda, jedne ispred drugih, "vezane debelim lancima".
(Ovo je važan detalj, jer se potpuno slaže sa navodom
o vezanim kamilama u pismu firentinskih senatora.)
Tokom bitke jedna grupa njemaèkih vitezova probila se
kroz redove kamila i prodrla duboko u tursku vojsku. U
nastaloj zbrci, maðarski vitez koj se bio zakleo da æe
se lièno boriti s Muratom, podbo je svog konja pravo
na sultana, ne bojeæi se strijela koje je na njega
ispaljivao sam Murat.
On se probi, sa kopljem u ruci, i zada mu takav udarac
potpomognut konjem u jurišu, da su Muratov štit i
oklop potpuno probijeni, a vrh koplja mu se zario
èetiri prsta duboko u tijelo, i Murat se sruèi na tlo
teško ranjen.
Maðarskog viteza je odmah potom oborila kiša strijela;
Murat je uskoro podlegao ranama.
Indentificiranje Muratovog ubice kao maðarskog viteza
vrijedi ozbiljno razmotriti. Kao što smo vidjeli,
Lazar je gotovo sigurno u svojoj vojsci imao i
maðarski kontingent; njegov zet, Nikolas Garai, bio je
jedan od najmoænijih plemiæa u Maðarskoj i veoma
angažovan u balkanskim dogaðajima. Sam Garai nije bio
prisutan prilikom bitke, ali svaki vitez višeg ranga
koga bi on poslao dobio bi poèasno mjesto. Možda ona
simetrija sa dvojicom zetova, koja se pojavljuje u
epskom predanju, ima neke veze s ovim. Još jedna
karateristika ovog epskog predanja bi mogla imati
maðarsko objašnjenje. Meðu najèuvenijim pjesmama su
one koje opisuju podvige devetorice Jugoviæa, braæe
koji su se viteški borili i izginuli u bitki. Prema
narodnom predanju, oni su bili braæa Lazarove žene,
kneginje Milice; ali
povijest ne zna za njihovo
postojanje. Meðutim, èesto se dešava da imena u epskoj
poeziji imaju neku, makar i vrlo daleku pozadinu u
stvarnosti: èak i najnakiæeniji biseri epske mašte
možda rastu oko nekog minijaturnog komadiæa istorijske
graðe. (Veæ smo spominjali jedan primjer iz jedne
druge kulture: albanski nazivi mjesta koji su se, u
iskrivljenom obliku, našli u Pjesmi o Rolandu.) U
najranije zabilježenoj pjesmi o Kosovu, ime koje æe
kasnije autori zabilježiti kao "Jugoviæ" u stvari je
bilo "Ugoviæ", a prvi redak u kome se pojavljuje to
ime povezuje braæu Ugoviæ sa "ugarskim", tj.
maðarskim, plemiæima. Možda su Ugoviæi prvobitno bili
"Ugaroviæi", maðarski sinovi - mala grupa vitezova
koje je poslao Lazarov maðarski roðak. Veza sa Garaiem
možda objašnjava zašto su oni, u epu, posmatrani kao
neka vrsta svojte kneza Lazara.
Tek u osamnaestom vijeku jedan izdavaè
uljepšao je ime
Kobiliæ i napisao Obiliæ što je pogrešno
I, da odemo još malo dalje u ovim spekulacijama, možda
je takva jedna grupa eltinih maðarskih vitezova,
predvoðena "krupnim Maðarem" iz katalonskog prikaza,
krenula na Murata, da bi poslije bili stavljeni kao
dvanaestorica vjernih vitezova u ranom izvještaju koji
je u Firencu uputio bosanski kralj Tvrtko.
Nijedan od ranih kršæanskih izvora ne može se mjeriti
sa ovim talonskim prikazom kada je rijeè o podrobnosti
detalja. Ali, postoji još jedan tekst, bugarska
hronika napisana u periodu izmeðu 1413-21, koja ne
samo da daje jednu (vrlo kratku) verziju viteške
prièe, nego dodaje i jedan vrlo važan element: imenuje
viteza koji je ubio Murata. "A meðu ratnicima biješe
èovjek ogromne snage, po imenu Miloš, koji je svojim
kopljem pribo nevjernika Murata, baš kao sv.
Dimitrije..." Pred kraj petnaestog stoljeæa
spominje
se cijelo ime Miloš Kobiliæ ili Kobiloviæ; a u
nekoliko narednih stoljeæa ono se stalno pojavljuje u
bezbroj varijanti kao u kineskoj igri šaputanja:
Milois, Miloss Kobyla, Milos Kobilith, Milossus
Kobyliczh, Milosch Khobilovitz, Milo Comnene i Minkos
Koplaki. U folklorno-epskoj tradiciji to je uvijek
Miloš Kobiliæ - odnosno uvijek je bio, sve dok jedan
nadobudni izdavaè iz osamnaestog stoljeæa nije odluèio
da ga "uljepša" u "Obiliæ", u želji da sugerira rijeè
obilje. Oblik "Obiliæ" koriste svi suvremeni
srbijanski pisci; zaèudo, èak i vrlo ozbiljni
historièari i književni struènjaci nastavljaju da ga
koriste, mada su potpuno svjesni da se radi o
patvorini i oèiglednoj izmjeni.
Može li se išta zakljuèiti na osnovu originalnog
imena? Nažalost, odgovor glasi da se mogu ili bi se
mogle zakljuèiti mnoge stvari, ali nijedna sa
sigurnošæu. Ako pretpostavimo da je to
bilo pravo ime
stvarne liènosti, onda bi dokazi sadržani u
hrivosuljama ukazivali da je on vjerovatno došao sa
zapadnog Kosova, gdje je ime "Miloš" u to doba bilo
vrlo popularno. Mada danas Miloš zvuèi potpuno srpski,
imena koja su se završavala na -oš ili -uš nisu bila
tako uobièajena u srednjem vijeku, i moguæe je da su
odražavala izvjestan albanski utjecaj; dok je ime
Miloš bilo popularno na zapadnom Kosovu, u sjevernim
dijelovima ga uopæe nije bilo. Isto tako, "Kobiliæ"
ili "Kobiloviæ" je moglo nastati od vlaške ili
albanske rijeèi "copil" odnosno "kopil", koja, kao što
je veæ reèeno, znaèi "dijete" ili "vanbraèno dijete".
"Kopil" se u nekim srednjovjekovnim spisima pojavljuje
i kao vlastito ime Vlaha; postoji takoðer i selo po
imenu Kobiliæe i Kopiloviæe na sjeverozapadnom Kosovu.
S obzirom na sve to, bilo je tvrdnji da je Miloš
Kobiliæ bio vlaško-albanskog porijekla.
Meðutim, po jednoj drugaèijoj etimologiji, "Kobiliæ"
se izvodi iz rijeèi kobila: "Kobiliæ" bi prema tome
znaèilo "kobilin sin". U tom smislu je narodna
tradicija tumaèila ovo ime: prema legendi, Miloša je u
djetinjstvu dojila kobila. Podsjetimo se da je
osmanski historièar Nešri spominjao vodeæeg viteza na
srbijanskoj strani po imenu Dimitrije, "Jundovog sina"
(Yund-oglu): yund u stvari stara turska rijeè koja
znaèi "kobila". Ostaje nejasno zašto ga naziva
Dimitrije umjesto Miloš; možda je pobrkao "Miloš" i
"Mito" (deminutiv za Dimitrije), ili se radi o
utjecaju popularnog poreðenja sa sv. Dimitrijem (kao
kod ranije spomenutog bugarskog hronièara). Ali ono
što je ovdje važno jeste da se taj "Yund-oglu" opisuje
kao komandant Lazarevog lijevog krila, gdje su bile
rasporeðene strane trupe - što se u potpunosti
podudara sa prikazom koji daje anonimni Katalonac.
Ukoliko smatramo
da ovo pridonosi vjerodostojnosti
katalonske verzije, onda bismo možda trebali
razmotriti maðarsko porijeklo vitezovog imena.
Vjerovatno bi bilo pretjerano pretpostaviti da je
"Miloš" prvobitno bio "Miklos" (maðarska verzija imena
Nikola", a da je "Kobiloviæ" u stvari nastalo od
kaborlovog ("vitez-lutalica" na maðarsko društvo tog
doba bilo je još uvijek pod snažnim utjecajem
šamanizma koji su Maðari donijeli sa sobom iz
centralne Azije. Te tradicije su bile osobito snažne u
vojsci: naprimjer, maðarski vojnici tog vremena su na
svojim odijelima nosili magijske kosti (motiv koji se
zadržao na uniformama husara, oblikovan zlatnim
širitima). Ova vjerovanja nisu njegovali samo vojnici
iz sela: umjetnièko-historijski dokazi pokazuju da se
tokom ovog perioda maðarski plemiæi namjerno usvajali
lokalne "etnièke" nošnje i obièaje.
-----------------------------------------------------------
Prema svemu što danas znamo logièno je zakljuèiti da
je Murata ubio neki Maðar
A meðu raznim totem-životinjama koje su koristili
maðarski šamani, konj je bio najmoænija i
najpopularnija. Vjerovali su da svaki šaman ima svog
bijelog èarobnog konja koji æe ga odnijeti na nebo. I,
mada je identificiranje Miloša Kobiliæa kao Maðara
prilièno nepouzdano, zanimljivo je primijetiti da je
Maðarska, više nego ijedna druga zemlja u regionu,
posjedovala kulturu koja je mogla proizvesti
harizmatiènog ratnika koji je imao neku magiènu vezu
sa kobilom.
Naravno, ukoliko je cijeli prikaz katalonskog autora
taèan, onda postaje teško objasniti zašto su turski
historièari razradili potpuno drugaèiju prièu o
Muratovoj smrti. I ovdje je moguæe ponuditi nekoliko
objašnjenja. Pogibija sultana u bitki predstavljala
je
dogaðaj bez presredan; možda je podmuklo ubojstvo i
blo manje uvredljivo za tursko samopoštovanje od
obiène pogibije u borbi. Možda je kombinacija dviju
prièa koju nudi sijenski autor upad na konjima,
zarobljavanje vitezova, a potom iskorištena prilika za
ubojstvo od jednog od njih - bila bliža istini. Možda
se juriš maðarskog viteza završio neuspjehom, tako da
je Murat ubijen u drugom odvojenom dogaðaju; kršæanski
izvori su možda zabilježili samo da je vitez
posljednji put viðen kada se bacio na sultana, i da je
kasnije objavljeno kako je sultan ubijen. Bez dodatnih
dokaza, prava istina možda nikada neæe biti utvrðena.
Ali prema svemu što sada znamo, moguæe je logièno
zakljuèiti da je Murata ubio neko, vrlo moguæe neki
Maðar koji se zvao, ili èije ime je zvuèalo slièno,
odnosno èije ime je naknadno promijenjeno ili je
znaèilo isto što Miloš Kobiliæ.
I Lazarova
smrt je bila predmetom brojnih razlièitih
prièa; i tu su književni zahtjevi narodnog epa igrali
važnu ulogu. U nekim verzijama epa, završni,
dramatièni sukob se dešava izmeðu Lazara, koji umire,
i Murata, koji je veæ zadobio smrtonosne rane. Kod
otomanskih povjesnièara, prièa je jednostavnija:
zarobljenog Lazara dovode pred Bajazida na kraju
bitke, koji nareðuje njegovo pogubljenje; najranije
srpske hronike daju vrlo slièan prikaz. Verzije prema
kojima je Lazar bio vitez koji je ubio Murata prate,
naravno, drugu liniju prièe; ali ove prilièno prozirne
pokušaje da se Miloševa uloga pripiše Lazaru, ne treba
uzimati za ozbiljno. I ovaj put, Katalonac daje
najprozaièniji prikaz; po njemu, ubrzo nakon Muratove
smrti gine i Lazar, "nakon što se ukljuèio u borbu
protiv Ajna-bega" (komandant anadolske konjice na
lijevom krilu osmanske vojske". Kada bi ovo bilo
sasvim istinito, tad bi bilo
sasvim razumljivo zašto
je srpski narod težio drugaèijoj varijanti prièe, u
kojoj je Lazar imao priliku barem da održi još jedan
junaèki govor prije nego što pogine.
Možda se èini èudnim pitanje da li je ova bitka bila
turska pobjeda ili neriješeni boj, s obzirom nato da
se radi o najèuvenijem porazu u srbijanskoj povijesti.
Ipak, neki od ranih izvora iznose još èudniju tvrdnju;
oni bitku opisuju kao srpsku pobjedu. Pismo
firentinskih senatora ne ostavlja nimalo sumnje da ih
je kralj Tvrtko obavijestio o velikoj pobjedi protiv
Turaka; isti dojam se stijeèe nekoliko godina kasnije,
èitajuæi knjigu francuskog autora Filipea de
Mezieresa; a prva reakcija bizantiskih prisaca bila je
da ustvrde kako je Kosovo bilo poniženje za Turke.
Neki stari srpski vjerski tekstovi o Lazaru, napisani
u obliku pohvale, kažu da je Murat poražen. Narodne
epske pjesme koje je èuo neki slovenaèki
putnik
prolazeæi Kosovom oko 1530., slave Miloša Kobiliæa
koji je ubio Murata, završavajuæi: "Kad su Turci
izgubili svog voðu, dali su se u bijeg. Tako su
Markogrof (Lazar), njegova vojska i njegova zemlja
osloboðeni od Turaka.
Oèigledno su postojala dva osnovna razloga za
formiranje ovih razlièitih ocjena ishoda bitke. Prvi
je bila èinjenica da je sultan poginuo u ovoj bitki:
to je privuklo zanimanje bizantskih pisaca, koji inaèe
ne bi mnogo marili za ono što se desilo u ovoj
udaljenoj slavenskoj kneževini. To je bio najvažnije i
za pisce srpskih podvala koji su, usredsreðeni na
Lazara, sve dogaðaje u bitki posmatrali na vrlo lièan,
umjesto na vojno-strateški naèin: omiljeno im je
poreðenje bilo sa Davidom i Golijatom, koji su se
naravno borili kao pojedinci, a ne kao vojskovoðe.
Drugi razlog je najvjerovatnije bio taj što, nakon
bitke, tuska vojska nije krenula dalje u
osvajanje
srpske teritorije, nego se brzo povukla u Anadoliju
(radi osiguravanja prijestola za Bajazida). To je
moglo ostaviti dojam da su Turci uspješno odbijeni.
Svaki prikaz bitke nastao je pod pritiskom vjerskih,
književnih i politièkih uticaja
Da li je bosanski kralj Tvrtko imao neki dodatni,
skriveni razlog, da širi vijesti o pobjedi -
naprimjer, kako bi dobio vojnu ili finansijsku podršku
od talijanskih vlasti, koji su, u protivnom, mogle
dodijeliti Maðarskoj - o tome možemo samo nagaðati.
Još jedna karakteristika bitke koja je sigurno uticala
na ove izvještaje jeste èinjenica da su i Turci
pretrpjeli teške gubitke. S obzirom na strašne gubitke
u ljudstvu na obje strane, postojala je osnova da se
na bitku gleda kao na neriješen rezultat za koji je
plaæena visoka cijena. Jedan stari srpski vjerski
tekst zakljuèuje: "Obje strane su bile iscrpljene, i
bitka je
prestala", više ranih hronika, talijanskih i
dubrovaèkih, daju približno istu verziju ishoda.
Veæina savremenih povjesnièara su skloni opisati bitku
kao uglavnom neriješenu, ali uz dvije bitne
kvalifikacije. Prvo, u tehnièko-vojnom pogledu, bitka
se ipak može okarakterisati kao osmanska pobjeda, zato
što se srpska vojska raspala i dala u bijeg, dok je
turska na kraju dana zadržala polje u svom posjedu.
Drugo, dok su Srbi upotrijebili svoju punu vojnu
snagu, Turci su bili u stanju da iz dana u dan dovlaèe
nove i sve jaèe jedinice. Stoga, dugoroèno gledano,
ova bitka se s pravom može smatrati velikim porazom
srpske strane. Postoje i jasni dokazi da su tako
mislili i ljudi s Kosova u sljedeæoj generaciji ili
dvije: bugarski pisac Konstantin, koji je bio na dvoru
Lazarovog sina od 1411, jasno je opisao bitku kao
tursku pobjedu. Isto je postupio i katolièki biskup
Martino Segono, koji je
služio na Novom Brdu u prvoj
polovici petnaestog stoljeæa.
Ali, da li su gledišta pisaca poput Konstantina i
Segona uopæe predstavljala javno mišljenje? Na ovo
nema sasvim sigurnog odgovora. Svaki prikaz bitke
saèuvan do naših dana je saèinjen pod pritiskom
razlièitih posebnih utjecaja - vjerskih, književnih i
politièkih. Nema naèina da se prodre u pozadinu tih
tekstova i izvora i izvrši neka vrsta imaginarne
ankete meðu lokalnim stanovništvom. Jedino što možemo
uèiniti jeste da uoèimo i pratimo najranije niti
predanja koje su, na kraju, utkane u popularni,
savremeni "mit o Kosovu" (uglavnom u devetnaestom
stoljeæu), koji danas prevladava u srpskom naèinu
razmišljanja.
Najuoèljivija nit koja se pojavljuje vrlo rano jeste
srpski pravoslavni kult kneza Lazara. Oko godinu dana
nakon bitke, Lazarovo tijelo je prebaèeno i ponovo
sahranjeno u manastiru koji je on osnovao u
Ravanici,
izmeðu Niša i Beograda. Napisani su vjerski tekstovi
koji su ga proglasili muèenikom, a za godišnju
komemoraciju 15. juna sastavljena je posebna
liturgija, koja je sadržavala pripovijest o njegovom
životu i smrti. Meðutim, glavni akcenat u ovom i
drugim manastirskim tekstovima bio je na njegovim
pobožnim djelima. Mnogo više prostora je posveæeno
njegovom zavještanju Ravanice nego njegovoj
posljednjoj bitki protiv Turaka. Jedini važan doprinos
koji su ovi tekstovi dali kasnijem mitu o Kosovu bilo
je, u nekima od njih, ukljuèivanje govora koji je
navodno Lazar održao svojim vojnicima prije bitke, i u
kojem im je, koristeæi retorièke modele, rekao da je
"bolje poginuti u borbi nego živjeti u sramoti...
Živjeli smo dosta na ovom svijetu; na kraju, želimo
prihvatiti muèenièku borbu i vjeèno živjeti na nebu".
Kao što smo vidjeli, od tih religijskih tekstova
(manji broj)
opisuju bitku kao Lazarovu "svetu
pobjedu". Standardni naèin slavljenja svetaca bilo je
recitiranje njihovih dostignuæa, a ne patnji; u
Srpskoj crkvi je postojala snažna tradicija
kraljevskog svetaštva, ali ne i muèeništva. Stoga ne
iznenaðuje da se Lazarova komemoracija sastoji
uglavnom od nabrajanja njegovih vrlina i uspjeha -
meðu kojima se ubojstvo Murata smatra najveæim.
Slavljenje je važnije od oplakivanja u ovim
tekstovima: i mada se tu spominju i pogibije srpskih
vojnika na Kosovu, u ovoj ranoj fazi se još ne
nasluæuje nastanak mita o nacionalnoj katastrofi. Ni
ovo nas ne treba èuditi; kada su pisani ovi tekstovi,
deceniju ili dvije nakon bitke, Lazarov sin je
neometano vladao srpskim zemljama i, štaviše, èinio je
to kao lokalni sultanov vazal. Za monahe, koji su
ovisili od njegovog pokroviteljstva, ne bi bilo baš
mudro opisati ovakvo stanje stvari kao katastrofalno
za narod
- èak i ako su ga smatrali takvim, što je
malo vjerovatno.
Ova prva liturgija slavljenja Lazarove smrti 15.juna
svake godine (28. juna po novom kalendaru) mogla bi
izgledati kao dokaz neprekinute tradicije
obilježavanja godišnjice Kosova od 1390. g. do danas.
Meðutim, taj kontinuitet je ustvari vrlo krhak.
-----------------------------------------------------------
Nacionalisti poput Vuka Karadžiæa uzeli su kosovsko
predanje i pretvorili ga u ideologiju
Kult Lazara se naravno održavao na Ravanici; svi
manastiri su njegovali kult svojih svetih osnivaèa.
Meðutim, potkraj sedamnaestog stoljeæa Ravanica je
bila jedino mjesto gdje se još slavio njegov kult.
Možda je još poneka crkva tu i tamo obilježavala 15.
jun kao Vidovdan; ali u zvaniènom crkvenom kalendaru,
taj dan je bio posveæen Amosu iz Starog zavjeta, dok
je sv. Vid formalno unesen u kalendar tek u
devetnaestom stoljeæu.
Cijela zamisao
nacionalno-vjerske proslave ovog dana u stvari je izum
devetnaestog stoljeæa.
Šire o poznatim tradicijama može se naæi u narodnim
epskim pjesmama. Najranije pisane verzije ovih pjesama
o Kosovu pojavljuju se tek u drugoj polovini
osamnaestog stoljeæa; ali to je jasan dokaz (na osnovu
bilješki putnika i vidljivog stoljæa; ali to je jasan
dokaz (na osnovu bilješki putnika i vidljivog utjecaja
pjesama na druge pisane tekstove) kontinuiranog
prenošenja i razvoja, koji se protežu od najranijih
godina neposredno nakon bitke. Pažljivim prouèavanjem
ranih dokaza dolazimo do zakljuèka kako su neposredno
nakon bitke saèinjene dvije glavne pjesme: "Smrt
Lazara" i "Smrt Murata od ruke Miloša Kobiliæa".
Razraðena je zajednièka linija prièe koja povezuje ove
dvije, a dodate su i neke druge pjesme, kao što je ona
o kneginji Milici i njenoj braæi Jugoviæima ili
Ugoviæima.
Meðutim, poèev veæ od petnaestog stoljeæa,
jasno je da je najpopularnija od svih bila pjesma o
Milošu Kobiliæu. (To je pjesma kojoj je slovenaèki
putnik Benedikt Kuripešiè posvetio svoj prikaz iz
1530, opisujuæi je kao takvo slavljenje srpskog
junaštva, da se cijela bitka doima kao poraz Turaka).
Neke od pjesama o Lazaru ukljuèuju stihove koji bitku
oslikavaju kao istorijski poraz cijelog srpskog
naroda; ali, èak i u tim pjesmama, fokus je na sudbini
samog Lazara kao junaka-muèenika, a ne na nacionalnoj
sudbini Srba. Nema sumnje da je u dugim stoljeæima
osmanske vladavine bilo mnogo Srba koji su ove pjesme
shvatali kao izraz neèega što je povezano sa
istorijskim korijenima njihove nesreæne sudbine kao
turskih podanika. Ipak, tradicija narodnih pjesama se
teško moæe koristiti kao direktni dokaz "javnog
mišljenja" o politièkim pitanjima: kako bi se ona tako
tumaèila, tada bismo
trebali izvuæi sasvim drugaèiji
zakljuèak iz èinjenice da je najpopularniji junak u
narodnoj poeziji - daleko popularniji od Lazara i
vjerovatno popularniji èak i od Miloša Kobiliæa - bio
Marko Kraljeviæ, osmanski vazal, koji je gotovo
sigurno davao vojnike za Muratovu vojsku i koji se
možda i sam borio u njoj.
Ideja da ova folklorno-pjesnièka tradicija posluži kao
graða za samu suštinu posebne vrste
historijsko-nacionalne samosvijesti kod Srba u stvari
je produkt devetnaestog stoljeæa. Nacionalistièki
nastrojeni autori i graditelji nacije, poput Vuka
Karadžiæa (utjecajni sakupljaè narodnih pjesama sa
poèetka devetnaestog stoljeæa i autor rjeènika) i
Petra Petroviæa Njegoša (pjesnik i kneževski vladar
Crne Gore, èija je poznata epska poema "Gorski
Vijenac" objavljena 1847), uzeli su elemente narodnog
kosovskog predanja i pretvorili ih u nacionalnu
ideologiju. Ni ovo ne treba
da nas èudi. Devetnaesto
stoljeæe je bilo period u kojem je došlo do razvoja
nacionalnih identiteta u mnogim dijelovima Evrope; u
sluèaju Srbije, sama ideja o formiranju nezavisne
nacionalne teritorije nužno je podrazumijevala pobunu
ili rat protiv osmanskih Turaka. Nacionalni mit
zasnovan na simboliènom tretnutku turskog osvajanja,
istovremeno usredotoèuje svu pažnju na neprijatelja i
podsjeæa Srbe na slavnu prošlost prije Osmanlija.
Dr. Nada Klaic i rusenje nebuloza o Hrvatstvu i Srpstvu Bosne ...
Godine 1943. diplomirala povijest na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu, ... Nada Klaic nemusto govori o
vremenu Ugarskog poraza od Turaka na Mohackom polju
Cesto se koristi termin "turska okupacija" koji je po meni diskutabilan. Okupacija je termin modernog vremena gdje postoji nacionalna svijest, slobodarska svijest, i razlicite vrste otpora. U srednjem vjeku je bilo osvajanje zemalja iz interesa(pljacka, porezi,..)
U prvih par decenija mozemo govoriti o osmanskoj okupaciji u Bosni. To jeste defakto bilo osvajanje zemlje, pruzen je otpor, i vlast je nametnuta silom sto je proizvelo i migracije, i sasjecena je bilo kakva uspomena na raniju vlast. Dakle, dok je postojala ikakva narodna svijest o domacoj vlasti i vlasti tudjina, ikakva svijest o svojoj drzavi,.. to je okupacija.
Ali sa sljedecim generacijama i vjekovima poslije to nije bila okupacija vec uprava. Generacije se radjaju i umiru u sklopu osmanske imperije, bez slobodarske svijesti posto nema organizovanih ustanaka u cilju oslobodjenja i uspostave sopstvene uprave. Nema cak ni politike koja to tajno zagovara ili vlade,dinastije,.. u egzilu. Ne postoji sjecanje o staroj drzavi niti nostalgija za time, ne postoji drugacije poimanje vlasti, uprave, politike, poreskog i zakonodavnog sistema,.. osim onog u kojem zivis. I to vec nije okupacija vec uprava.
Dakle, ako govorimo o tom periodu - za najveci dio ne mozemo reci okupacija - vec uprava.
Kmet je kmet ,bez obzira na naziv ili uređenje drustva ili drzave.
Sa mojeg stajalista je okupacija ,jer je unistila jednu drzavnu tvorevinu i silom nametnula vlastitu.
Sa vremenom su se određeni dijelovi naroda indentificirali sa osvajacima i prihvatili ju kao zeljenu vlast.
Drugi dio ju je smatrao losom i okupatorskom ,pa su zato i bile stalno migracije stanovnistva ,prvenstveno radu ekonomskih
razloga .Kao tamo je bolje nego vamo.
Pa da nije bilo Turaka ne bi se danas sirio miris ramazana nasom lijepom Bosnom i Hercegovinom. Dakle komentar je suvisan. Da su Turci nekog okupirali i nesto mu nametali nebi ljudi zadrzali Islam i ostali Muslimani.
