Forum Klix.ba

If we have no peace, it is because we have forgotten that we belong to each other.

-Mother Teresa-

Footprints in the sand

Hurt

Radi te boli od koje umiru prsti
Do juče još uronjeni u pjesak i šećer
Radi te boli
koja nagoni oblake na bjeg i smrt
u dugim ljesovima zore

Radi te boli u mekom tkivu sna
kad se propinje sve do ruba tijela
do izvora krvi
već omamljene dlanom
već budne za plač

radi ovih nepoznatih bića
koje nadgrizaju koru noći
ponosnu koru noći
sto čuva uspomene.
Oklop tako snažan i opet tako ranjiv
tamniji od tame

Radi ove boli
koju mirisom mahovine i odložene stvari donose u sobu
krotku od tišine
u osvetljenom oknu prozora

pa pred zid na koji pljusti kiša ili dani
Stajala je nepoznata žena
i rukom već tuđom
i iglom već zarđalom
pretvorila vjerni sloj prašine
u onaj drugi svijet
opustošen drugom boli
od koje se ne umire

a da se ne zna zašto
a da se ne zna kako

Neprimjetno i neponovljivo

Želim,
da nikada ne zalutaš u predjele gdje te ne očekuju i da ti na
ispruženu ruku uvijek, uvijek neko pozdravom odvrati
da ti uvijek stignu dobra pisma, vijesti i sjećanja,
da sudbina trajno štiti svakog koga voliš,
da ne bude rata, da se ne zaboraviš smijati,
da vjeruješ u mogućnost istine koja nije sebična, i da svima
koji te za to mole, oprostiš,
da te nikada ne bole uspomene na tvoje mrtve,
da budeš osjetljiv preko mjere,
da spasiš nekog ko ne zna plivati, i da ti ne treba nečija zahvalnost,
da te uvijek voli svečanost riječi.

.......

I jedan sat na površini sunca
traje s pamćenjem,
i svoju nepromijenjenu vjernost godinama
pretvara u samoću,
ova velika ruka
što sniva u blizini vremena
skupila je sve svoje prste
u pregršt sjena,
i prepustila se zaboravu...

http://www.youtube.com/watch?v=HaYs4-jzOWI

I'll find a way to see you again

I used to think that anything I'd do
Wouldn't matter at all anyway
But now I find that when it comes to you
I'm the winner of cards I can't play
Wait for me, wait for me
Darling, I need you desperately, desperately here

And I'll find a way to see you again

The rain is like an orchestra to me
Little gifts from above meant to say
Girl, you falling at his feet
Isn't lovely or stunning today
Wait with me, wait with me
I'm alive when you're here with me, here with me, stay

And I'll find a way to see you again

Why do the street lamps die
When you're passing by
Like a hand that won't stay on my shoulder tonight
If you held me close, would you laugh it away
Would you dare the glance that I steal to stay

And I'll find a way to see you again
Yes, I'll find a way to see you again
The rain will bring me down ..

Kisa je padala
stajali smo mokri do koze
Ti si me pitala moze li jos
rekoh da moze

Magla se spustila
i svuda jastuci od smoga
ti si me pitala jesmo li sami
ima li boga

Jer ima tamo negdje jedan grad
gdje kise dane broje
gdje vise niko nije mlad
grad bez boje

Kad sunce opere ceste
i blijeda lica
kad utihne tisina
i pocne pjesma ptica

Ima tamo negdje jedan grad
gdje kise dane broje
gdje niko vise nije mlad
grad bez boje

Ima tamo negdje jedan grad
gdje kisa mora stati
kad cujem pjesmu ptica, djeciji smijeh
tad cu znati

Still ..Your face paints the places
Streets wear your smell
Faces have your smile
Wind plays your fingers in my hair

But you're no longer there
Still...

S.
snivaj u miru moj lijepi mali djecace.... nek ti je laka zemlja....



http://de.youtube.com/watch?v=CB_LMenj71s

I have a smile
stretched from ear to ear
to see you walking down the road

We meet at the lights
I stare for a while
the world around us disappears

it`s just you and me
on my island of hope
a breath between us could be miles
Let me surround you
my sea to your shore
let me be the calm you seek

Oh but every time I'm close to you
there's too much I can't say
and you just walk away

And I forgot
to tell you
I love you
and the night's
too long
and cold here
without you
I grieve in my condition
for I cannot find the words to say I need you so

Oh but every time I'm close to you
there's too much I can't say
and you just walk away

And I forgot
to tell you
I love you
and the night's
too long
and cold here
without you
I grieve in my condition
for i cannot find the words to say i need you so

Bježiš od mene, ne dokučujući
da sam samiji od debala ovih kestena
gle, sunce se na njih blago naslanja
a ja jad samoće, samujući,
u srce primam i blještava se sanja
lomi k'o tučom stabla potučena.

Uvijek sâm sam: ti iščezneš za okukama
svijeta . . . nestaneš niz neku stazu
Pod busenje trava legnem li srušen,
vrele iskre želja ugasit će tama.
No posljednjim mrakom posve zasut,
grliti još ću sjenu tvoje duše.

Vjernost.

Kao dijete koje su iz očinskog doma izveli
i negdje uz put ostavili surovo, bez zaštite,
tako i ja ostah sama po svijetu da se skitam.

Pomoliću se, suze otrti i poći u svijet bijeli.
U najbučniji i prenaseljen grad, u gomilu mnogu,
ići ću da se pomiješam i da zbacim muku svoju paklenu,
pod milione Ijudskih surovih nemilosrdnih nogu,
da prah postane i da je vjetar raznese sa mene.

Ostane li ipak u meni - poći ću u planine gole -
s najvišeg i strmog vrha baciću je u dno bezdana,
kao odronjen kamen, hitnut u ponor dolje,
niz usove da se otkotrlja i da joj se trag ne zna.

Ne propadne li tamo, počnem li opet s njom da se bočim,
u more ću je baciti, u najdublje, da se udavi...
Ako me ne napusti ni tad i odnekud se opet javi,
nosiću je cijeli život, dok obje ne sklopimo oči.

Ponovo. Cekamo da pocne. Pretpostavljamo kraj. Drzim ti sestrinske fige, druzhe. Kazu ovaj put ce biti nesto tezhe. Kazhu trebace dublji rez. Ali znas da sam tu. Izgurali smo i gore, ovo je nishta. Nas dvoje smo ionako bili prepusteni sebi oduvijek. Ja sam bila ta koja te spremila za prvi dan shkole. Nauchili smo zajedno prva slova, velike i male linije. Boli me vidjeti te kako zatvaras vrata snovima. Boli sto znam da vise neces trchati k'o prije. Shto ce ti korak biti krhak i nesiguran. Ni nalik onom dosad. Pishem ti ovo jer ti nemam snage reci u lice. Ali ti znash.. Nadam se da znash.. Dobri moj mali druzhe.
E.

Hello darkness, my old friend,
Ive come to talk with you again,
Because a vision softly creeping,
Left its seeds while I was sleeping,
And the vision that was planted in my brain
Still remains
Within the sound of silence.

In restless dreams I walked alone
Narrow streets of cobblestone,
neath the halo of a street lamp,
I turned my collar to the cold and damp
When my eyes were stabbed by the flash of
A neon light
That split the night
And touched the sound of silence.

And in the naked light I saw
Ten thousand people, maybe more.
People talking without speaking,
People hearing without listening,
People writing songs that voices never share
And no one deared
Disturb the sound of silence.

Fools said i,you do not know
Silence like a cancer grows.
Hear my words that I might teach you,
Take my arms that I might reach you.
But my words like silent raindrops fell,
And echoed
In the wells of silence

And the people bowed and prayed
To the neon God they made.
And the sign flashed out its warning,
In the words that it was forming.
And the signs said, the words of the prophets
Are written on the subway walls
And tenement halls.
And whisperd in the sounds of silence.

vrijeme ljubavi

...jezik zmije

u ruci jabuka

cije grijehe covjek ispasta

hajde reci svoje ime

kazna ili nagrada

dio kriza koji nosim

tebi pripada...

Molitva

Mi smo se sreli na zvijezdi sto se zove Zemlja

Nas put kroz vrijeme u ovaj cas
stoji za nama dalek gotovo beskrajan
da smo vec zaboravili nas pocetak odakle smo posli

Sada stoji ruka u ruci
pogled u pogledu

Kroz nase ruke
i
kroz nase poglede
zagrlile su se nase duse

O kad se opet rastanemo
i podjemo na nase tamne puteve kroz beskraj
na kojoj cemo se opet sresti zvijezdi

I hoce li pri novom susretu
opet nase duse zadrhtati
u tamnom sjecanju da bijasmo nekada ljudi
koji su se ljubili na nekoj zvijezdi
sto se zove Zemlja

Antun Branko Simic

Random place of heart. Not to be heard.

http://www.youtube.com/watch?v=JsD6uEZsIsU

Clown in the Moon

My tears are like the quiet drift
Of petals from some magic rose;
And all my grief flows from the rift
Of unremembered skies and snows.

I think, that if I touched the earth,
It would crumble;
It is so sad and beautiful,
So tremulously like a dream.

Dylan Thomas

"In the beginning we were creating our music, ourselves, every night...starting with a few outlines, maybe a few words for a song. Sometimes we worked out in Venice, looking at the surf. We were together a lot and it was good times for all of us. Acid, sun, friends, the ocean, and poetry and music." Jim Morrison

Zoveš li me ti to ponovo?
Dođe veče. Umor se obavija oko mene kao ruke žedne ljubavi.
Zoveš li me ti to?
Sav svoj dan dao sam ti, moraš li me lišiti i noći moje?
Negdje se sve završava, a nama pripada samoća tame.
Zar je morao glas tvoj da je probije i mene da pogodi?
Zar veče ne svira svoju svirku sna pred tvojim vratima?
I krilate zvijezde zar se nikada ne pružaju tiho na nebu iznad tvoje nemilosrdne kule?

Ne umire li cvijeće u tvom cvijetnjaku nikada blago u prašini?
Moraš li me zvati?
Neka onda tužne oči ljubavi uzalud bde i plaču.
Neka žižak gori u samotnoj kući.
Neka splav vrati domovima umorne radnike.

Ja se otimam od svojih snova i hitam na tvoj poziv...

Oni zbog kojih srca
osećamo kao ranu,
ali ranu zbog koje se jedino živi,
u sećanje nam banu
i kad zavolimo druge -
i osetimo se nesrećni i krivi.

... A ti ne postojiš, nit' si postojala.
Rodjena u mojoj tišini i osami,
na Suncu mog srca ...

Jer sve što ljubimo - stvorili smo sami ...