Stvarni oblik jedne zelje....

[anais_nin]

anais... ajde mi molim te nadji jednu... gdje se muskarci mrze do srzi...

tezak zadatak pokusaci pronaci nesto

do tada

Tvoje srce, smrznuta naranča - Miguel Hernandez

Tvoje srce, smrznuta naranča, iznutra
neosvijetljena jezgra slatkog terpentina
i porozna površina od zlata: obećanje
opasnosti nadolazećoj plimi.
Moje srce, gorući šipak od
skupljenog skrleta i otvorenog voska,
nudi ti nježne okovratnike
moje tvrdoglave zaljubljenosti.
Kakav događaj propasti ledenim
tunelima do tvog srca i naći
ogromni i nevjerojatni snijeg!
Pa sve do ruba smrznutog horizonta
gdje ću utopiti svoju žeđ u nadi
da će vode uskoro poteći.

******


Nokturno - Julio Cortázar

Noćas imam crne ruke, znojno srce
kao da sam upravo othrvao u zaborav
stonogu od dima.
Sve je ostalo tamo iza, moje boce, brod,
ne znam jesu li me željeli i očekivali vidjeti.
Novine na krevetu govore o diplomatskim sastancima,
o pokusnom krvoproliću, sretno privedenom kraju u četiri etape.
Vrtoglava šuma okružuje ovu kuću u gradskom centru,
znam, mogu osjetiti kako negdje u blizini umire slijepac.
Moja žena se penje i silazi malim ljestvama
poput pomorskog kapetana koji ne vjeruje zvijezdama.
Tu je šalica mlijeka, listovi papira, jedanaest u noći.
Vani se čini kao da se čopori konja prikradaju prozoru
za mojim leđima.

*****

Pjesma za Ninu - Julio Cortázar

Glas u daljini pjeva
baš kao glasovi u snovima;
vodena pjesma zvončića
ruši se niz padinu.

Opet se kao i prije
vraćaš, srce,
svojoj dalekoj ljubavi
puteva i brda.

Nema više
fine sjene od vrba,
niti mirisa ljiljana
nasukanog na tvoja usta.

Zajedno više nećemo čekati
svjetlo večernjeg sunca,
ili ići u potragu za
košnicom u šiblju.

Taj će se krčag pun vode
koju si željno gutala
osušiti u samotnim
i polaganim sjenama.

Pogledaj se u rijeci
koja nosi tvoj lik;
isto tako i večeri nestaju,
slobodne od tebe, u zaboravu.

Saginjući se, kao da sam
na izvoru nakon duge duge žeđi —
hoću li ikada više u svojim rukama
vidjeti tvoje lice?

[dlfo]

Uzivajte:

1891.god. Jovan Jovanovic Zmaj

Alija

Alija, Alija, ti u zurlu sviraš,
A svirkom i pesmom u srce me diraš.
Spusti sada zurlu da jeglenišemo,
- ta to valjda smemo!

Necemo o Hristu, o proroku, svecu,
Necemo o krstu, ni o mlad mesecu;
Ni o svetom pismu, ni o Al'koranu,
- Sve što god nas deli, stavimo na stranu.

Ne pitam te šta se u mošeji uci,
Ni kako živuješ u svojojzi kuci.
Necu da te pitam – te me briga nije –
Ni šta ti se jede ni šta ti se pije.
Ne pitam te: Cija j' staza u raj kraca ?
Vec te pitam samo: Znaš li da smo braca ?

A ti cutiš, cutiš, pa misliš duboko,
A uz to ti suza navire na oko,
Ta je suza cista, sa izvora stara,
I ta suza meni jasno odgovara.

Gledaš i ti moju – jedna im je mati -,
Haj, naša ce suza opet da nas zbrati,
Ona ce da zagrli sinke jednog roda,
Mi vec osecamo da „krv nije voda“.

Što su stari jadi ištetili teško,
Sve ce to prebolet srce nam viteško.
Pa kad sine sloga, zvezda naša nova,
Smirice se kosti naših pradedova.

Bice opet srece, ponosa i slave
I snage, i sjaja, i vrline prave.
Pesme naše nece naginjati placu,
- Blagoslov ce stignut zagrljenu bracu.

Uci, dakle, brate, uci decu tvoju,
Ja cu ucit moju,
Da se bratski grle, složnim duhom krepe
Pradedova svojih amanete lepe.



Fildzan viska - Zabranjeno pusenje

69-a moj stari i ja,
Na biciklima
Pa pravac Ilidža put rijeka, livada
Gdje teferići raja iz Sarajeva
Ćebe, pivara, roštilj i odbojka
Sve šareno poput ćilima
A sa radija "Plima" od Indexa
I vijesti iz Vijetnama.

I stari reče tad:"Vidiš tu svako zna
Politika je prosta stvar,
Kafu kad zakuvaš, fildžan se ostavlja
Ako 'ko naiđe, jebi ga!"

To ovdje svako zna
To je raja iz Sarajeva
To ovdje svako zna
Raja iz Sarajeva
Iz moga Sarajeva

84-e je pao snijeg
I skupio se čitav svijet
Pa skije na rame
I sanke u ruke
Put Rajske doline

Begovu džamiju nekom kauboju
Jalija prodala
Strendžeri skontali
Da slava i novčići
I nisu najvažniji
U votaži

I stari reče tad:"Vidiš sada
Čitav svijet zna
Da postoji grad
Gdje se kafa zakuva,
I fildžan ostavlja
Ako 'ko naiđe, jebi ga!"
To ovdje svako zna
To je raja iz Sarajeva
To ovdje svako zna
Raja iz Sarajeva
Iz moga Sarajeva

Proljeće '92. vreli čelik raznese
Sve komšiluke i sve derneke
Kažu, sve dosada
Je laž i obmana
Zavjera ustaško-džihadska
Il upali foluška

I stari reče tad, čisteći zgarišta:
"Ne žalim žutog "yugu", a ni stan
Već što više nikada
Kafu kad zakuvam, fildžan neću ostavljat
Ako ko naiđe... jebi ga!"

To sada svako zna
To je raja iz Sarajeva
Iz moga Sarajeva
Raja iz Sarajeva
Iz moga Sarajeva
Raja iz Sarajeva
Iz moga Sarajeva...



(Nesto moje)
Dok tvoja ruka moje rame mije
U njenom se oku jedna suza krije
Ta je suza teska, nije djecija
Ona nas nosi na svojim plecima

Nije ona htjela nas da uznemiri
Kao neven blazeni
Samo da nas smiri
U zagrljaj njezni

O hvala ti Ana, hvala ti od sveg srca
Hvala sto si nasa, hvala i majci tvojoj
Stalno nas sjetis za sta nam srce kuca
Molim te oprosti bahatosti mojoj

Nerodjenom djetetu...i nekoj trenutno dalekoj buducnosti...

[anais_nin]

Paul Eluard

SMRT LJUBAV ŽIVOT
Vjerovao sam da bih mogao skršiti dubinu beskraja
Svojom patnjom posve golom bez dodira i odjeka
Pružio sam se u svojoj tamnici čistih vrata
Kao razuman mrtvac koji je znao umrijeti
Mrtvac okrunjen jedino svojim ništavilom
Pružio sam se na besmislenim valovima
Otrova što ga je upila ljubav praha
Samoća mi se činila življom od krvi

Htio sam razuditi život
Htio razdijeliti smrt spomoću smrti
Vratiti svoje srce praznini i prazninu životu
Izbrisati sve što nije ništa ni staklo ni para
Ni ništa ispred ni ništa iza potpunog ništa
Bijah uklonio led iz sklopljenih ruku
Bijah uklonio zimski kostur
Zavjeta življenja koje se poništava.

______________________

DOBAR DAN TUGO

Zbogom tugo
Dobar dan tugo

Vidim te u svim naborima neba
Vidim te u očima koje volim
Ti nisi baš sasvim bijedna
Jer i najsiromašnije usne odaju te
Onim svojim divnim osmjehom

Dobar dan tugo
Ljubavi ljupkih tijela
Snago ljubavi

Tvoja privlačnost izbija
Kao neka bestjelesna sveobuhvatnost
Dušo razočarana

Ti tugo
Ti lijepo lice

_______________

ODSUTNOST

Odlazim u naručje sjena,
Evo me podno sjena,
Sam.
Milosrđe je na višem i može tamo ostati,
Krepost stvara milostinju od njenih grudi,
A ljupkost se uhvatila u mrežu njenih vjeđa.
Ona je ljepša od kipova na stubištu,
Ona je tvrđa,
Ona je dolje s kamenjem i sa sjenama.
Ja sam joj se pridružio.

Tu jasnoća gubi svoju posljednju bitku.
Ako zaspim, to je zato da više ne sanjam.
Kakvo će tada biti oružje moje pobjede?
U mojim velikim otvorenim očima
sunce pravi pukotine.

O perivoji mojih očiju!
Plodovi su ovdje da bi predstavljali cvjetove,
Cvjetove u noći.
Prozor od lišća
Otvara se naglo sred njena lica.
Gdje da spustim usne, prirodo bez obala?

Žena je ljepša od svijeta u kome živim,
I zatvaram oči.
Odlazim u naručje sjena,
Evo me podno sjena,
I sjene me čekaju.

[anais_nin]

Zaboravi

Ako me sretneš negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me,
Kao da me srećes prvi put.
Nismo li se mi već negdje vidjeli,
Kaži...
i zaboravi.

Zaboravi
dane koje smo nekada zajedno...,
I noći zaboravi...
Gradove kojima smo mijenjali imena,
I ucrtavali u karte samo nama dostupne...

Onaj hlad pod maslinama u našoj uvali,
uvali mirnih voda.
Otok naš
i ime broda pjesnika
koji nas je tamo nosio...

Zaboravi da si ikada rekla da me voliš,
I kako se nikada,
nikada,
nećemo rastati.

Treba zaboraviti naslove knjiga
Koje smo zajedno čitali,
Filmove koje smo gledali,
Hemfri Bogarta i Kazablanku,
Naročito zaboravi...

Ulicu divljih kestenova
s početka Tuškanca....

I onaj naš poljubac na kiši
Za koga bi znala reći:
"Nikada neću zaboraviti".
Molim te zaboravi...

I kada ti kažem da zaboraviš,
Kažem ti to zato što te volim
Kažem ti to bez gorčine,

Otvori oči ljubavi,
Našim gradom prošli su tenkovi.
Odnijeli su sobom sve što smo bili,
Znali...
Imali...
Zato... Zaboravi.

Čemu sjećanja ...?
Pogledaj kako trešnja u tvome vrtu,
Iznova cvjeta svakoga proljeća.
Nasmiješi se jutru koje dolazi,
Zagrli bjelinu novih dana
i zaboravi.

Kasno je već dragana,
hoću da kažem, zreli smo ljudi,
To jest, nismo više djeca

I znam da nije lako,
I znam da možda i boli...
ali pokušaj,
Molim te,
pokušaj.
Zaboravi...

I ako me sretneš negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me,
kao da me srećeš prvi put;
"Hej, nismo li se mi već negdje vidjeli?"
Kaži...
i zaboravi...

[anais_nin]

Drhtim...
Drhtim kad ugledam žar u očima tvojih
što k'o iskra sja,
što k'o oganj gori...

Drhtim kada prođeš pokraj mene i mirišeš k'o ruža
i smiješ se k'o sunce,
što nam život pruža...

Drhtim kad sretnem pogled tvoj, što nježno razdire dušu
i nikad nije moj...

Sreo sam te mnogo puta...
Znaš... i nikad ti nisam rek'o...
(mislio sam da si ljuta)
da te volim... da te grlim i ljubim...
Oh, oprosti molim.

Ljubav... tajna koju vječno krijem.
Oprosti što kažem sada kad odlazim zauvjek...
I sa tajnom mrijem...

Kad ideš - idi.
Idi... i svima kaži
da prava ljubav
ne leži u lažima...

Drhtim kad ugledam žar u očima tvojih
što k'o iskra sja,
što k'o oganj gori...

Drhtim...
Drhtim kada prođeš pokraj mene
i mirišeš k'o ruža
i smiješ se k'o sunce, što nam život pruža...

Drhtim kad sretnem pogled tvoj,
što nježno razdire dušu
i nikad nije moj...

- Ladislav Prežigalo

[anais_nin]

Naći ću ga znam,
jedne ljetne večeri kad sjednem
na skale
kojima sam lutala u snu,
bosonoga...prema moru
(neko te davno zapisao u moje dlanove)
Znat ću....
Znat ću da sam došla kući
...tu na rubu moga sna...

[idia]

IZGUBLJENI BISER

Jucer, jos se srecom osmjehivo dan.
Danas, izgubih biser u travi.
I zalud mi ga je traziti, znam.
Ali ja isto tako znam
da ce sutra doci netko drugi
i naci moj biser,
dosnivati izgubljeni san.

[anais_nin]

To whom shall I bring
this tale of separation
from my beloved?

My friend,
solace of my soul
my body trembles
to be with my love.

[anais_nin]

JE SUIS COMME JE SUIS

Jacques Prévert

Je suis comme je suis
Je suis faite comme ça
Quand j’ai envie de rire
Oui je ris aux éclats
J’aime celui qui m'aime
Est-ce ma faute à moi
Si ce n’est pas le même
Que j’aime chaque fois
Je suis comme je suis
Je suis faite comme ça
Que voulez-vous de plus
Que voulez-vous de moi

Je suis faite pour plaire
Et n’y puis rien changer
Mes talons sont trop hauts
Ma taille trop cambrée
Mes seins beaucoup trop durs
Et mes yeux trop cernés
Et puis après
Qu’est-ce que ça peut vous faire
Je suis comme je suis
Je plais à qui je plais
Qu’est-ce que ça peut vous faire

Ce qui m’est arrivé
Oui j’ai aimé quelqu’un
Oui quelqu’un m’a aimé
Comme les enfants qui s’aiment
Simplement savent aimer
Aimer aimer...
Pourquoi me questionner
Je suis là pour vous plaire
Et n’y puis rien changer.

[Kjajević Majko]

...
Your heart is a locket
A key must be made
To unleashing emotions
That will never fade

[anais_nin]

LJETO U PROZORU HOTELA "RUŽA" - Pero Zubac

Ako i ne bude zajutra
ptica leta na prozoru
bit' će leto,
ako mimoiđe kiša
drveće pod našim balkonom,
biti će kiša,
ako ne uneseš vatru
u moje zimne osame,
biće vatra;
pevaju na vodi dečaci,
glas mujezina ih prati,
deca se kroz vrt predevaju
kao crne igle šutnje,
kroz jezik koji te očekuje.

[sapati srca]

Evo trideset leta kako pratim senku za tvojim nogama
Verno sam crno pseto koje se vrti oko tvojih peta
Sakriva se u podne za tvoje uspravno telo
I izlazi da igra sa kosim suncem po poljima
Svetlosnom žicom iz lampe odeva te i raste ukoliko su niske
Kako ti voliš da citaš vecerom u odaji prema svome raspoloženju
Samo tada uzdižem se do plafona
I gubim se u ponavljanju tvoje ruke koja okrece strane
Evo trideset godina kako je moja misao senka tvoje misli
Uzalud sam govorio i ponavljao veruje se
Ne znam kakvoj cudnoj otmenosti sa moje strane
Sve što je crno nije senka govore mi
Uzima se i ostavlja od onog što sam govorio
I da mi dozvole da te volim oni su podmetnuli
Stvarnost tela jednu statuu
Simbol ukrašen kamenom Otadžbinu
A kada stavljaju nož za secenje hartije
U nešno pazuho mojih knjiga
Ne shvataju ni najmanje zašto ja vicem
Oni ne vide da ja krvarim tvojom krvlju
I pitam se šta li za njih moje pevanje znaci
Ako za svaku rec koja se lomi u mom glasu
Oni ne znaju da je to harmonija tvoga grla
Ako ne vide oko moga duha tvoje ruke
Bar jednom cu ovde da govorim iz svoje duše
Covek je izgubljena igra karata
Crveno i crno kraljevih slugu i kraljica
Ali izmedu letecih boja ima vazduha a i prsti su tu koji bacaju
Telo moje sacinjeno je od dve nepoznate koje nisam birao
I vidim sa užasom da se pojavljuju na mojim rukama bakarne pene godina
Koje ce obeležiti ruke mog oca o kome necu pricati ništa
Og koga nemam ništa drugo do nacin kako da obaram glavu
Zato što nije cuo dobro na desno uvo i evo gde i ja takode
Od svoje majke imam oblik ušiju
I nacin rastanja kose
Ali duša u svemu tome ali duša
Beše to jedna duša neugladena smucana još bezoblicna
Duša slepa koja cuje samo zlo kad se govori o svetlosti
Duša iskrsla niko na zna odakle
Iz nekog pretka u nesreci vremena
Iz nekog ujaka besmislenog i ludog koji nije živeo
Ili samo iz one strašne sramote moje majke kada sam došao na svet
Jedva duša tek nagoveštaj duše rdavo uoblicena cekinjava duša
Kakva se gubi bez žaljenja na bojnom polju ili sudarima na železnicama
Jedna sirota duša koja nije znala šta da cini sa samom sobom
Nošena strujom današnjeg vremena
Nikako ne od vrste Hamleta jedva kosa Ofelije
Bosa u moru bez pisma u njoj
Loptica na japanskom bilijaru koju dokoni gost preganja u nekoj kafanici
I ti padac u ''nulu'' ili ''stotinu''
Što je u stvari jedno isto
Duša u garderobi gde pijani gost ne može više da nade svoju numeru
Duša za jedno vece karnevala a sutra ce se baciti maska
Duša rasparena sa kojom se ne može izaci medu svet
I teška da nosi otrov i mora neprestano da se zaustavlja
Nikada nisam razumeo zadto si povela brigu o mojoj duši
Lopatama se mogu zgrtati takve kao što je moja
Ali šta kaže onaj koji prvi put vidi radanje drugog
Cudom hirurgije
Šta je rekla moja duša kada si je ti izvadila iz njene košuljice
Kad sam ja saznao u tvojim rukama da sam ljudsko bice
Kad sam presta da se pretvaram i da se ismevam što sam postao takav na dodir tvoje ruke
Uzmite te knjige moje duše otvorite ih svuda gde bilo
Slomite ih da bi im bolje razumeli
Miris i tajnu
Pokidajte grubim prstima strane
Izgužvajte ih iscepajte ih
I iz svih cete zadržati samo jedno
Jedan jedini šapat jedan jedini pripev
Jedan pogled koji ništa ne sputava
Jedno dugo hvala koje se promrljava
Tu srecu kao neku dolinu
Dete - Boga moje obožavanje
Beskrajno Ave u molitvama
Moju beskonacnu nesanicu
Moje cvetanje moje prosijavanje
O svesti moja o ludosti moja
Moj mesecu maju melodijo moja
Moj raju moj požaru
Moja vasiono Elza živote moj

Louis Aragon

[anais_nin]

Ulazis u pesmu kao u vrt - Pero Zubac

Ulazis u pesmu kao u svoj vrt
slazes reci,pomeras mlado drvece
u nekakav red razumljiv tvom oku
tako nehajno kao sto u san moj
ulazis kao u svoj vrt
gde te svaka travka s radoscu
docekuje i sunce ti na rame silazi,

i korak ti je lak i necujan,
kao da si i sama od sna satkana,
iz noci u noc tako sa morem
snagu premeravas,umirujes ga
recima i u poslusnu pticu pretvaras.


Ulazis u pesmu kao u svoj dom
gde je sve oblikovano tvojom rukom,
koja i mojom rukom uzaludne
reci ispisuje koje bi da me
od tebe odbrane.

[maccarona]

KAD OD TVOG OSTROG POGLEDA...

Kad od tvog ostrog pogleda
Ima rana nasred dzigerica,-
Ne strijeljaj! vec je dosta, dragi,
I treptanja gustih trepavica.

Moj dragane, sad ti pogled pjani
Oko drugih djevojaka bludi;
Ko sablja je tvoj otkaz ljubavi
Nanovo mi obranio grudi.

Nerazumnoj, neznanoj, nesvjesnoj,
Protivnici ti si drug postao,
A meni si otkazao ljubav;
Gdje je rijec sto si je zadao?

Nevjernice, zalud je od tebe
Ocekivat djela milostiva;
Od iskona ne imades vjere,
Nevjernikom svijet te naziva.

O Macco, spasiti se tesko
Od ljubavnih - neprebolnih jada;
Kao i ti, mnoga nesretnica
Pustoj sreci nikad se ne nada.

[Nuke]

Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
živio sam usput, ko da sanjam,
kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.

I tebe sad ljubim po navici, dijete,
zato što sam mnoge ljubio, bolećiv,
zato usput, ko što palim cigarete,
govorim i šapćem zaljubljene riječi.

"Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit ću",
a u duši uvijek ista pustoš zrači;
ako dirneš strast u čovjekovu biću,
istine, bez sumnje, nikad nećeš naći.

Zato moja duša ne zna što je jeza
odbijenih želja, neshvaćene tuge.
Ti si, moja gipka, lakonoga brezo,
stvorena i za me i za mnoge druge.

Ali, ako tražeć neku srodnu dušu.
vezan protiv želje, utonem u sjeti,
nikad neću da te ljubomorom gušim,
nikad neću tebe grditi ni kleti.

Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
i volim te usput, ko da sanjam,
kao mnoge druge na toj zemlji.

Sergej Jesenjin (1925)

[anais_nin]

LAGANO S TUGOM - Izet Kiko Sarajlic

U prozorima kiša, kao neki zaboravljeni marš.
Ponovo jesen, opšta jesen, klasično doba elegija.
Otići ću malo na stanicu da se priviknem na rastajanje.
Ako se ne vratim, ostaće moje pjesme da lutaju ovim gradom.

Bila je nekad ta mladost, u nekom prastarom juče.
U srcu vašem i mom, bila je, ostala i biće.
Ja odlazim, ali neki isti ovakvi kao ja ići će možda
umjesto mene na groblja pogubljenih da uče sintaksu odanosti.
Moje pjesme stajaće im uvijek na raspolaganju.

Ja idem, vrijeme je. Ja već sam, rekoste, prošlost.
Pozdrav svemu novom što je došlo da nježnuje i voli.
Mene nikad više niko ne može nazvati počasnim imenom balavac,
privilegisanim, kao kad kažeš: Proljeće!

Kako sad zavidim tom balavcu Izetu Sarajliću iz VIIa, koji u naslijeđenom vojničkom šinjelu
i nesvjestan pogrešne upotrebe najdražeg glagola voljeti polazi u osvajanje svijeta.
Ja nikad više ne mogu da napišem svoju prvu elegiju.
Ja nikad više ne mogu da imam sedamnaest, ni dvadeset pet.

Ja idem. Zar već? Zar sav da pređem u sjećanja?
A toliko toga je ostalo što sam još želio da kažem.
Ja idem. Ja još sam tu. Ako dođete u Tvrtkovu 9/3 častiću vas čajem i uspomenama.
Ja još sam tu. Minutu ćutanja za mene!
(1959)

* * *

Oslobađam te tuge za sobom, ženo, kad budem odlazio.
Oslobađam te tuge za sobom, ženo, kad ti budem dolazio
samo u trošnom obliku uspomena.
Budi vesela žena
kao u doba naših dobrih starih večerinki.
Ponekad samo pročitaj moje knjige. I - krikni.
(1964)

[anais_nin]

NAŠI LJUBAVNI SASTANCI KOD LAVA - Izet Kiko Sarajlic

Kako smo ti i ja,
da nije bilo ovog južnoslovenskog nacionalističkog ludila,
mogli divno stariti.

A evo,
od čitavog našeg života
ostali su nam jedino
ovi naši tužni ljubavni sastanci na groblju kod Lava.

Reći ću ti
i kad sam u svojoj nesreći najsretniji:
kad me na groblju uhvati kiša.

Užasno volim da kisnemo zajedno!
(16. mart 1998)

[Aurora Borealis]

It's hard being left behind. I wait for Henry, not knowing where he is, wondering if he's okay. It's hard to be the one who stays. I keep myself busy. Time goes faster that way.

I go to sleep alone, and wake up alone. I take walks. I work until I'm tired. I watch the wind play with the trash that's been under the snow all winter. Everything seems simple until you think about it. Why is love intensified by absence?

Long ago, men went to sea, and women waited for them, standing on the edge of the water, scanning the horizon for the klix ship. Now I wait for Henry. He vanishes unwillingly, without warning. I wait for him. Each moment that I wait feels like a year, an eternity. Each moment is as slow and transparent as glass. Through each moment I can see infinite moments lined up, waiting. Why has he gone where I cannot follow?

The Time Travelers Wife, Audrey Niffenegger

[BarbaDue]

ljubav, ljubav, ljubav

sreca, sreca, sreca

sloboda, sloboda, sloboda

ljubav, ljubav, ljubav...

[Aurora Borealis]

Love after Love

The time will come
when, with elation,
you will greet yourself arriving
at your own door, in your own mirror,
and each will smile at the other’s welcome,

and say, sit here. Eat.
You will love again the stranger who was your self.
Give wine. Give bread. Give back your heart
to itself, to the stranger who has loved you

all your life, whom you ignored
for another, who knows you by heart.
Take down the love letters from the bookshelf,

the photographs, the desperate notes,
peel your own image from the mirror.
Sit. Feast on your life.


~ Derek Walcott ~

[Aurora Borealis]

... She followed slowly, taking a long time,
as though there were some obstacle in the way;
and yet:
once it was overcome
she would go beyond all walking
and would
fly.

- From 'Going Blind''
Rilke

[anais_nin]

Time does not bring relief

Time does not bring relief; you all have lied
Who told me time would ease me of my pain!
I miss him in the weeping of the rain;
I want him at the shrinking of the tide;
The old snows melt from every mountain-side,
And last year's leaves are smoke in every lane;
But last year's bitter loving must remain
Heaped on my heart, and my old thoughts abide.
There are a hundred places where I fear
To go - so with his memory they brim.
And entering with relief some quiet place
Where never fell his foot or shone his face
I say, 'There is no memory of him here!'
And so stand stricken, so remembering him.


Edna St Vincent Millay

[Aurora Borealis]

Zivot je sve nesto iz pocetka,
juce i prekjuce sutra ne vrede,
nema na svetu dva ista petka,
dve iste nedelje dve iste srede.
Pa cemu onda razocarenja?

Ako je jedna ljubav - corak,
odmah se drukcije i lepse sanja,
i kad si najvise tuzan i gorak,
nekih se novih ociju setis
i shvatis da letis ...
divnije letis.

Ko je video da decak pati?
da kunja kmezav i da place?
Svaki put moras iznova znati,
da volis bolje da volis jace,
ne da se vadis,
ne da se tesis,
vec da se istinski do neba smesis!

Nema na svetu dve iste srede
dva ista utorka,
dva ista petka,
Sve nove ljubavi drukcije vrede.

Zivi se svaki put iz pocetka,
zivi se da se nikad ne pada,
da budes snazniji posle oluje,
i da se u tvom srcu vec sada
100 zlatnih zvezda unapred cuje !

M. Antic - Odluka-
Za S.

[callmethebreeeze]

http://www.youtube.com/watch?v=GGlKJDEI ... re=related

[zelenashica]

Zaboravi

Ako me sretneš negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me,
Kao da me srećes prvi put.
Nismo li se mi već negdje vidjeli,
Kaži...
i zaboravi.

Zaboravi
dane koje smo nekada zajedno...,
I noći zaboravi...
Gradove kojima smo mijenjali imena,
I ucrtavali u karte samo nama dostupne...

Onaj hlad pod maslinama u našoj uvali,
uvali mirnih voda.
Otok naš
i ime broda pjesnika
koji nas je tamo nosio...

Zaboravi da si ikada rekla da me voliš,
I kako se nikada,
nikada,
nećemo rastati.

Treba zaboraviti naslove knjiga
Koje smo zajedno čitali,
Filmove koje smo gledali,
Hemfri Bogarta i Kazablanku,
Naročito zaboravi...

Ulicu divljih kestenova
s početka Tuškanca....

I onaj naš poljubac na kiši
Za koga bi znala reći:
"Nikada neću zaboraviti".
Molim te zaboravi...

I kada ti kažem da zaboraviš,
Kažem ti to zato što te volim
Kažem ti to bez gorčine,

Otvori oči ljubavi,
Našim gradom prošli su tenkovi.
Odnijeli su sobom sve što smo bili,
Znali...
Imali...
Zato... Zaboravi.

Čemu sjećanja ...?
Pogledaj kako trešnja u tvome vrtu,
Iznova cvjeta svakoga proljeća.
Nasmiješi se jutru koje dolazi,
Zagrli bjelinu novih dana
i zaboravi.

Kasno je već dragana,
hoću da kažem, zreli smo ljudi,
To jest, nismo više djeca

I znam da nije lako,
I znam da možda i boli...
ali pokušaj,
Molim te,
pokušaj.
Zaboravi...

I ako me sretneš negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me,
kao da me srećeš prvi put;
"Hej, nismo li se mi već negdje vidjeli?"
Kaži...
i zaboravi...

jako puno lijepih riječi nađoh na ovoj temi,upletenih u osjećaje,misli,htjenja,....al nekako ova pjesma mi privuče posebnu pažnju.....i idalje ju čitam,osjećam,.......
...svaka čast na odabiru izvinjenje ako zachata temu,al nisam mogla da odolim da ovom tekstu dam posebnu pažnju