A ko ti garantuje da sam ja neurotipican?piupiu wrote:Većina neurotipičnih ljudi ne može pojmiti koncept urodjene psihopatije. Ali otkad nam ovi barkaju po glavi raznim čarobnim štapićima, skontali su da se tom 'najčistijem' obliku psihopatskog karaktera (ja taj spektar zamišljam ovako -----0+++++), ne 'pali' dio mozga u kojem 'stanuju' empatija i osjećaj krivnje. Pa se oni nešto dijele na primarne (ovima, ako se dobro sjećam, nema spasa, njima ne treba okidač), i sekundarne (ove mahom svrstavaju pod antisocijalni poremećaj ličnosti, i kod njih je prisutna hiperreaktivnost na podražaje, to su ti o kojima ti pričaš). Ni jedni ni drugi ne reaguju na standardne društvene mehanizme regulisanja ponašanja - nagradjivanje ili kažnjavanje. Evo jedan dobar pregled teorija i ideja: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4321752/.John Cleese wrote: Ne bih bas rekao da je sociopatija urodjena - nasljedne su, navodno, karakteristike osobnosti koje su, istini za volju, u sociopata uvijek prisutne (plitka osjecajnost, odsustvo osjecaja krivice, bezosjecajno-agresivni porivi) no da bi se one jasno uoblicike i razvile u poremecaje ponasanja i dalje, neophodan je okidac, spoljasnji uticaj.
Zasto ne bih bio manipulativan u namjeri da zadobijem tvoje povjerenje?
Koncept preplitanja genetskih i spoljasnjih faktora je meni prihvatljiviji, a i dobro je utemeljen.
Primjera radi, Ajna Gulhaugen je proucavajuci sve predmetne studije o "najgorim zlocincima" objavljene u zadnje tri decenije utvrdila da su, doslovno, svi ti psihopati bili zlostavljani u djetinjstvu.
I da, vele da na nagradjivanje, ipak, reaguju, za razliku od kaznjavanja na koje ne reaguju uopce, jer ne osjecaju strah.

