Smrcak15 wrote:
KO god mi se suprostavi sa ovakvim argumentom je idiot na kubik. AKo i dalje nastavis da tvrdis ovako onda jesi a ako sad razumijes zasto nemozes ovaj argument vise koristiti onda si razumljiva osoba , znaci poceo si da rezonujes kako treba
Kako ne shavataš da ja ništa ne tvrdim. Samo kažem da su ljudi tog doba, počevši od Muhammeda, ashaba, kao i rani tefsiri sve do 450. h.g., doslovno, dakle doslovno shvatali i tumačili da sunce zalazi u muljeviti izvor. To nije moj stav, ja ne kažem da sunce zalazi u izvor muljeviti, to su govorili i tako tumačili gore spomenuti, što govori o njima i njihovom razumijevanju tog ajeta ili stiha.
Smrcak15 wrote:kako ne pokaziva jasno stoji ko imalo zna arapski pogledaj ovo
حَتَّىٰ إِذَا بَلَغَ مَغْرِبَ الشَّمْسِ
ovdje stoji Magrib Al-Shamsi
Magrib mi koristimo rijec za Aksamsko vrijeme, kada klanjamo namaz Aksam to jeste prevecerje je kada zalazi sunce
ako mi nevjerujes uzmi ovu rijec مَغْرِبَ الشَّمْسِ
kopiraj u google translate i dobit ces ovo:
Zalazak Sunca
https://translate.google.se/?hl=sv#ar/b ... 8%B3%D9%90
Korijen riječi "garb" označava "zapad" znači mjesto. Tačno, "maghrib" može značiti i vrijeme zalaska sunca, međutim u ovom ajetu se doslovno shvata da je Zulkarnejn došao do mjesta gdje sunce zalazi, a ne u vrijeme kada sunce zalazi. Od klasične antike, a što su preuzeli i Arapi "maghreb ili maghrib" predstavlja geografski izraz ili toponim za regiju koja se proteže od Aleksandrije na istoku pa do Atlantskog oceana na zapadu, znači mjesto. Sama riječ "balagha" tj. doći, stići, označava prostorni kontekst, odnosno da je Zulkarnejn došao do mjesta zalaska Sunca a ne do vremena zalaska, jer nema smisla, što samo nekoliko ajeta kasnije potvrđuje ajet 93. u suri Kehf i vidimo da se ista riječ tj. "
balagha" koristi "Dok – kad
stiže (
dođe) među dva brda (planine)..." U ovom posljednjem ajetu riječ "balagha" ponovo je upotrijebljena da kaže da je "došao" do dvije planine. 'Doći' do vremena gdje su dvije planine nema smisla, ali do mjesta gdje su planine ima smisla. Kontekst pokazuje da riječ "balagha" znači da Zulkarnejn dolazi do mjesta a ne vremena. Sve ostalo se svodi samo na jalovu i suhoparnu apologetiku.
Smrcak15 wrote:jednostavno ajet kaze kada je krenuo na put stigao je u predvecerje za vrijeme zalaska sunca i dok je gledao sa obale mora vidio tu scenu zalaska sunca u more ili iza mora, iz njegove perpektive kako je on vidio, kako oci zavaraju, sunce zalazilo u more, i to mi svi mozemo tako vidjeti dok stojimo na obali mora dok sunce zalazi na horizontu.
Već sam ranije napisao. Ajet ne govori u vremenskom kontekstu, nego o prostornom, tako da je Zulkarnejn (moguće jemenski kralj Tumba od koga je Muhammed preuzeo stihove i uvrstio ih u Kur'an) došao do mjesta gdje sunce zalazi. Ako je htio reći da sunce zalazi iz Zulkarnejnove perspektive - Kur'an je mogao koristiti druge riječi. Mogao je reći "Mislio je da sunce zalazi u muljeviti izvor" - ali to nije tako, nego Kur'an koristi apsolutnu najsnažniju riječ "
wajada" - "nađe ga". Uzmimo samo primjer iz ajeta koji govori o Isusu (Isau) i kako im se pričinilo da je Isus razapet. U ajetu se jasno i nedvosmisleno kaže "wa lakin shubbiha lahum - وَلَٰكِنْ شُبِّهَ لَهُمْ" - tj. "pričinilo im se". Ako je tako i sa Zulkarnejnom koji je vidio da sunce zalazi u muljeviti izvor zašto onda nije korištena takva konstrukcija i na tom mjestu. Riječ "wajada" nalazi se na 35 mjesta u Kur'anu i ne označava ni u jednom vizuelnu perspektivu. Ista riječ nalazi se na dva mjesta u istom ajetu "
nađe ga da zalazi u izvor muljeviti, i
nađe kod njega narod".