Sad sam Mima...sinoć mi žena na sdp-u reče da sam Nedžad Latić
Tako ti je to kad kažeš da si sve i da je svejedno .
I naravno da znam šta je smisao života, a to je da ne postoji smisao . Postoji
razlog, a on je želja Cjeline ili Boga da se
vidi, da se spozna. To nije moguće bez privida drugosti koju predstavlja čovjek, pa Cjelina gleda sebe kroz oči čovjeka.
Nije moguće da beskonačno stvori nešto pored sebe, jer to znači da ima granicu i nije beskonačan.
Niti je moguće da bude svjestan sebe bez postojanja ideje o drugosti. Svijest ne može biti svijesna sebe, ne može se
vidjeti osim ako ne "odluta od sebe" tj. ako se ne zaboravi u umu u imaginaciji , tako da je taj put i to lutanje u priivdnoj
odvojenosti potrebno , pošto onda "povratak" sebi , Jednoti , smrti, daje mogućnost da se osjeti kao Cjelina, da svijest
bude svijesna sebe. To je ista priča koju priča Heraklit o spoznaji Jednog kroz suprotnost mnoštva, muška kroz žensko,
pa kad se "spoje" , onda nastaje Smrletov orgazam od 700 godina sa 70 djevica. To ej filozofija ibn Arebija,
o tome govore poeme Dželaludina Rumija..
Nema potrebe da radiš bilo šta da bi ti "ispunio tu misiju" , ona se ispunjava samim našim postojanjem.
To što postojiš je sve što treba da "radiš", odnosno ne treba da radiš ništa posebno , opusti se i uživaj ali svijestan da
je "s mukom i slast", pa će uz uživanciju biti sigurno i muke .
Ne vidim ništa posebno novo ni hrabro u tome što ja to sad pišem, samo ponavljam na svoj način ono što se stalno ponavlja
i kroz ljude i kroz knjige ako razumiješ .