Oni šta da valjaju njih bi već Dragi Allah uz'o sebi negdje oko Idbila.insomnia78 wrote: Zasto? Ekipa sa “sirije” kaze da je sasvim u redu u takvim okolnostima otfikariti i/ili skuhati koji glavu
Otidji do Ilidze i sve ce ti se kazati. Od nekadasnjeg mirnog naselja, dobilo se arapsko -turski geto, ciji je nacelnik Memic koji se uklapa u cijeli ambijent zivota u nekadasnjoj Ilidzi.Škobo Habu wrote:Iransko prisustvo je bilo puno pedantnije. Nisu ostavljali puno tragova.Matzan wrote:Koliko je meni poznato, naoružanje je stizalo iz Irana,
a Saudi su dostavljali hurme i Kur'ane s prevodom (u crvenoj i plavoj boji).
Od saudijskog prisustva nas i danas boli glava. Znamo i zašto.
PM72 wrote:A Tito nam nije valj'o? Tito nije dao ni rusu ni amerikancu kvadratni metar zemlje niti je njihov brod,avion,tenk,vojnik...mogla kročiti na Titino tlo.Nijedan stranac nije mogao kupiti plac pa praviti ni trafiku a kamoli tržni centar ili čitava naselja.
Zato mogu u alijinoj džamahiriji raditi šta hoće.Daj Bošnji stoju dnevno i kombi da ih voza - poturiće arapu i vlastitu ženu...
I da mu gledam seriju...jebem li mu nanu truhlu.
Kejn wrote:Zato što bi to bio skandal upravo za te Amerikance, Britance i Njemce....salik79 wrote: Sto se toga tice, mogli su nam Saudi dostaviti svo americko, britansko i njemacko naoruzanje koje su kupovali. Dakle, nidje veze.
Što hrabri Iranci ne preveslaju tako Amere i Izraelce te ne pomognu Palestincima ko što su nama pomagali....
Možda zbog toga što nema povoljnih geopolitičkih prilika. Nije to samo natovariti avion i reći vozi Meho za Sarajevo (ko što pojedine naivčine misle)
Drug razumijem tvoj bijes zbog unistene buducnosti ove zemlje. Alija je imao tu nesrecu sto je njega zapalo da bude na celu drzave kada je bilo najteze i on tu nije mogao realno puno nista uciniti.PM72 wrote:A Tito nam nije valj'o? Tito nije dao ni rusu ni amerikancu kvadratni metar zemlje niti je njihov brod,avion,tenk,vojnik...mogla kročiti na Titino tlo.Nijedan stranac nije mogao kupiti plac pa praviti ni trafiku a kamoli tržni centar ili čitava naselja.
Zato mogu u alijinoj džamahiriji raditi šta hoće.Daj Bošnji stoju dnevno i kombi da ih voza - poturiće arapu i vlastitu ženu...
I da mu gledam seriju...jebem li mu nanu truhlu.
Ove Beclije sam hupozno. Tanki ko i Visocak.pirpa wrote:saudi i turci su davali pare i od tih para se oruzje kupovalo po rumuniji,bugarskoj,albaniji...za sve ostale vase primjedbe,molio bi vas da se zalite BiH predstavnistvima u Becu, Zagrebu "Visokom"
Tito je pobjedio u ratu, bio je na strani pobjednika, uveo komunizam, jednopartijski sistem koji se i previse razlikuje od demokratije, sam on je bio diktator, sa svojim neistomisljenicima nakon rata se obracunavao, skarao je tovar buna da bi Jugu primirio i stvorio uslove za razvoj. KPJ je bila sve i majka i maceha, ruka koja njeguje i ruka koja batinja, zakone su donosili sami. Nije bas tih prvih deset njegovih godina nakon rata bas izgledalo toliko dobro, bilo je tu ekonomskih zaleta i padova, Juga je cvijetala s pomoci s vana i kreditima. Nije se uvijek u Jugi vodila dobra i realna ekomoska politika. Kao u svim komunistickim zemlja, zapali su u stanje nerealne ekonomske politike, visak vrijednosti u ekomomiju su trazila u povecavanju proizvodnje, povecanje proizvodnje, nuzno nije donosilo profit, zato otuda razvoj i rast proizvodnje, ali i ekonomski pad koji je uslijedio. Kasnije se desavao i pad proizvodnje, ali i pad cijelokupne ekonomije u dugove. Blagostanje se kupovalo kreditima, a drzavi je dug rastao i rastao.PM72 wrote:A Tito nam nije valj'o? Tito nije dao ni rusu ni amerikancu kvadratni metar zemlje niti je njihov brod,avion,tenk,vojnik...mogla kročiti na Titino tlo.Nijedan stranac nije mogao kupiti plac pa praviti ni trafiku a kamoli tržni centar ili čitava naselja.
Zato mogu u alijinoj džamahiriji raditi šta hoće.Daj Bošnji stoju dnevno i kombi da ih voza - poturiće arapu i vlastitu ženu...
I da mu gledam seriju...jebem li mu nanu truhlu.
Zmirio Zapad na uticaj islamskog svijeta, a sto i nebi, svako ko pokusa da uveze oruzje u BiH, morace to odraditi preko Hrvata ili preko humanitarnog koridora letovima UN-a, Hrvati ubirali i kes i oruzje od istih, a bome ni UN-ova uloga nije bas bila cista.insomnia78 wrote:Pa ka su mogli mudzaediniKejn wrote:Inače Iranski avioni puni naoružanja mogu tek tako sletiti na Zagrebački areodrom onako usred Evrope kako bi nauružali bosanske muslimane... De ne budite naivni...
Da nije bilo Sauda i njihovog uticaja na Američku vanjsku politiku Iranci nam ne bi mogli ni kilo datula poslati
Barbes Parizinsomnia78 wrote:Hajde bgt svaki veci evropski grad ima arapski geto
Onur i sl su za sire mase nisu nuzno kvalitetne,isto kao sto je serija kraljica izabelaChmoljo wrote:tako je snahice. reci im.sadie_forever wrote:Alija rahmetli je poslije Husein bega Gradascevica najbolji sin bosnjacki
hvala turcima,jer realno smo bijeda da snimimo ista kvalitetno,,to sto nismo ulagali u ovakvu vrstu reklame nasih heroja i historije je i razlog sto nasi bosnjaci pojma nemaju ko su i sta su
pogledaj zapadnjake,turke i ostale...najgledanije serije kraljica izabela,sulejman sultan itd
jest da je bijeda osvojila Oscara, a filmska krema iz Turske koja snima kvalitetne stvari nikad nije bila ni nominovana za jednog, šta to znači kada Sulejman Veličanstveni posjeduje takav kvalitet. ne priznajem Emmy i Bafta bez Onura.
reci im.
pripazite na izrazavanje! niste na partijskom sastankudlfo wrote:Kralj gluposti
Svaka čast PM, kao i uvijek "u sridu"PM72 wrote:A Tito nam nije valj'o? Tito nije dao ni rusu ni amerikancu kvadratni metar zemlje niti je njihov brod,avion,tenk,vojnik...mogla kročiti na Titino tlo.Nijedan stranac nije mogao kupiti plac pa praviti ni trafiku a kamoli tržni centar ili čitava naselja.
Zato mogu u alijinoj džamahiriji raditi šta hoće.Daj Bošnji stoju dnevno i kombi da ih voza - poturiće arapu i vlastitu ženu...
I da mu gledam seriju...jebem li mu nanu truhlu.
Kontakti i saradnja između bošnjačkog političkog establišmenta i iranskog državnog vrha započeli su 1979. godine, pobjedom Homeinija. Nastavljeni su 1992, kada su tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović i njegov sin Bakir postigli načelni sporazum o vojnoj, političkoj i privrednoj suradnji.
Naredne su godine u Iran otputovali Izetbegovićevi najpovjerljiviji ratni suradnici Hasan Čengić i Omer Behmen kako bi dogovorili mehanizme vojne pomoći, koja je uz pošiljke oružja i municije za Armiju BiH podrazumijevala i dolazak iranskih vojnih instruktora (kasnije raspoređenih od Sarajeva do Bihaća), ali i agenata iranske tajne službe VEVAK. Službeno je obavještajna saradnja s Irancima započela 1994, kada iz BiH u Teheran odlaze Bakir Alispahić, Irfan Ljevaković i Nedžad Ugljen, a potom i prve grupe „kursista“, pažljivo selektiranih, vjerski i ideološki provjerenih kadrova, koji su u Iranu pohađali specijalnu obuku. Iranski uticaj na vojne i policijske strukture se provodio pod direknim nadzorom Izetbegovićevog vojnog obavještajca Fikreta Muslimovića i Zijada efendije Ljevakovića.
Nakon što se pod snažnim pritiskom Amerikanaca Alija Izetbegović u februaru 1996. (poslije upada vojnika IFOR-a u kamp na Pogorelici) formalno odrekao iranske vojne i obavještajne pomoći, aktivna uloga iranskih emisara u BiH zamaskirana je osnivanjem brojnih kulturnih, naučnih i obrazovnih organizacija, institucija, udruženja.
Iranski kulturni centar u ratnom Sarajevu 1994. godine otvorio je tadašnji iranski ministar vanjskih poslova, Ali Akbar Velajati. U skladu sa dugoročnim ciljevima Irana, boravak obavještajnih službi Irana u BiH prikrivan je krinkom humanitarnog rada, osnivanjem raznih kurseva, školovanjem i stručnim usavršavanjem državljana BiH u Iranu. Razgranata je mreža humanitarnih organizacija, naučnih instituta, udruženja građana, kulturnih društava, privatnih preduzeća kroz čiji su se rad obavljale obavještajne aktivnosti: Naučno-istraživački institut IBN SINA, Centar za kulturu Islamske Republike Iran u Sarajevu, RTV IRIB (Iranski radio i TV servis), Iranska novinska agencija IRNA (kasnije premještena u SiCG), Društvo iransko-bosanskog prijateljstva, Persijsko-bosanski koledž, Iranski centar za rekonstrukciju i razvoj IRCA, Udruženje građana NUR (svjetlost), Udruženje građana Fatih, Udruženje građana Kevser, Humanitarna organizacija Obnova, HO Hasib, HO Birds-Estehlal Institut – Teheran, HO Iranski crveni polumjesec, HO Kosar, HO Most prijateljstva, d.o.o. Duga, Heyva d.o.o. i druge, Fondacija „Mula Sadra“, Televizije Sahar, Behar i IRIB.
Bliska saradnja visokih oficira Armije BiH Fikreta Muslimovića, Envera Mujezinovića i Džemala Najetovića sa pripadnicima Iranske revolucionarne garde koja je uspostavljena u ratnim godinama, u mirnodopskim je uvjetima nastavljena kroz Društvo iransko-bosanskog prijateljstva, u kojem su nekoć najutjecajniji vojni obavještajci iznimno aktivni. Pretpostavlja se kako je, pored Naučnoistraživačkog instituta Ibn Sina, najvažniji punkt Iranske revolucionarne garde u BiH Perzijsko-bosanski koledž koji je otvoren 1999. u Ilijašu kod Sarajeva. Navodno je iranski koledž osnovan sa ciljem i prikrivanja identiteta pripadnika Revolucionarne garde, koji u BiH dolaze s diplomama nastavnika, a zapravo se bave obavještajnim poslovima.
arzuhal wrote:
Kemal Harazi, šef diplomatije Irana o Aliji Izetbegoviću, velikanu:
"Vijest o preseljenju Alije Izetbegovića uzrok je duboke tuge i iskrenog bola. Bez sumnje, napori ovog velikana u cilju odbrane identiteta i teritorijalnog integriteta BiH, kao i jedinstva svih građana i naroda ove zemlje, čine ga nezaboravnom ličnošću u burnoj historiji Balkana."
A zbog čega? Pa zbog dalekovidnosti Alije Izetbegovića:
Kontakti i saradnja između bošnjačkog političkog establišmenta i iranskog državnog vrha započeli su 1979. godine, pobjedom Homeinija. Nastavljeni su 1992, kada su tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović i njegov sin Bakir postigli načelni sporazum o vojnoj, političkoj i privrednoj suradnji.
Naredne su godine u Iran otputovali Izetbegovićevi najpovjerljiviji ratni suradnici Hasan Čengić i Omer Behmen kako bi dogovorili mehanizme vojne pomoći, koja je uz pošiljke oružja i municije za Armiju BiH podrazumijevala i dolazak iranskih vojnih instruktora (kasnije raspoređenih od Sarajeva do Bihaća), ali i agenata iranske tajne službe VEVAK. Službeno je obavještajna saradnja s Irancima započela 1994, kada iz BiH u Teheran odlaze Bakir Alispahić, Irfan Ljevaković i Nedžad Ugljen, a potom i prve grupe „kursista“, pažljivo selektiranih, vjerski i ideološki provjerenih kadrova, koji su u Iranu pohađali specijalnu obuku. Iranski uticaj na vojne i policijske strukture se provodio pod direknim nadzorom Izetbegovićevog vojnog obavještajca Fikreta Muslimovića i Zijada efendije Ljevakovića.
Nakon što se pod snažnim pritiskom Amerikanaca Alija Izetbegović u februaru 1996. (poslije upada vojnika IFOR-a u kamp na Pogorelici) formalno odrekao iranske vojne i obavještajne pomoći, aktivna uloga iranskih emisara u BiH zamaskirana je osnivanjem brojnih kulturnih, naučnih i obrazovnih organizacija, institucija, udruženja.
Iranski kulturni centar u ratnom Sarajevu 1994. godine otvorio je tadašnji iranski ministar vanjskih poslova, Ali Akbar Velajati. U skladu sa dugoročnim ciljevima Irana, boravak obavještajnih službi Irana u BiH prikrivan je krinkom humanitarnog rada, osnivanjem raznih kurseva, školovanjem i stručnim usavršavanjem državljana BiH u Iranu. Razgranata je mreža humanitarnih organizacija, naučnih instituta, udruženja građana, kulturnih društava, privatnih preduzeća kroz čiji su se rad obavljale obavještajne aktivnosti: Naučno-istraživački institut IBN SINA, Centar za kulturu Islamske Republike Iran u Sarajevu, RTV IRIB (Iranski radio i TV servis), Iranska novinska agencija IRNA (kasnije premještena u SiCG), Društvo iransko-bosanskog prijateljstva, Persijsko-bosanski koledž, Iranski centar za rekonstrukciju i razvoj IRCA, Udruženje građana NUR (svjetlost), Udruženje građana Fatih, Udruženje građana Kevser, Humanitarna organizacija Obnova, HO Hasib, HO Birds-Estehlal Institut – Teheran, HO Iranski crveni polumjesec, HO Kosar, HO Most prijateljstva, d.o.o. Duga, Heyva d.o.o. i druge, Fondacija „Mula Sadra“, Televizije Sahar, Behar i IRIB.
Bliska saradnja visokih oficira Armije BiH Fikreta Muslimovića, Envera Mujezinovića i Džemala Najetovića sa pripadnicima Iranske revolucionarne garde koja je uspostavljena u ratnim godinama, u mirnodopskim je uvjetima nastavljena kroz Društvo iransko-bosanskog prijateljstva, u kojem su nekoć najutjecajniji vojni obavještajci iznimno aktivni. Pretpostavlja se kako je, pored Naučnoistraživačkog instituta Ibn Sina, najvažniji punkt Iranske revolucionarne garde u BiH Perzijsko-bosanski koledž koji je otvoren 1999. u Ilijašu kod Sarajeva. Navodno je iranski koledž osnovan sa ciljem i prikrivanja identiteta pripadnika Revolucionarne garde, koji u BiH dolaze s diplomama nastavnika, a zapravo se bave obavještajnim poslovima.
ttps://www.bhdani.ba/portal/arhiva-67-281/123/t231a.htmNaime, tokom boravka tadasnjeg predsjednika Predsjednistva BiH Alije Izetbegovica u Teheranu, 30. i 31. oktobra, napravljen je sporazum da se naoruzanje za Armiju BiH doprema preko Hrvatske. Republika Hrvatska je normalizirala odnose s Iranom 18. aprila 1992. godine, kada je za ambasadora u Teheran poslat hrvatski musliman Osman Muftic. Upravo je on, prema podacima obavjestajnih sluzbi, bio taj koji je ugovarao detalje oko dopreme naoruzanja. S njim je najblize suradjivao Omer Behmen, bosanski ambasador u Iranu u to doba, kao i Hasan Cengic, koji se u obavjestajnim krugovima Zapada naziva "bosanskomuslimanskim trgovcem oruzjem". Medjutim, prema rijecima predstavnika bosanskih muslimana, biljeze americki obavjestajci, u tom je procesu suradnja s hrvatskom vladom bila "sarena" od samog starta. I jos se jedan covjek pominje kao kljucna figura u pregovorima oko naoruzanja – Haris Silajdzic!