#357 Re: Nacionalizam
Posted: 06/05/2017 02:11
by Kikibombona
SaraFina wrote:Mislim da je ideja o nekoj bosanskoj naciji takodjer utopija... Nažalost.
Ma koliko taj naziv imao po tebi " asimilatorskog potencijala " on kod 98% bosanskohercegovačkih Srba i 94%bosanskohercegovačkih Hrvata nikad ne bi prošao. Ove cifre pišem nasumice, ali nisu daleko od stvarnosti.
Srbi i Hrvati su svoj nacionalni identitet izgradili u i prije EX Yuge, i raspad zemlje je bio neminovan djelomično i iz tog razloga. I jedni i drugi željeli su prevlast, a Hrvatima nikad nije odgovarao status druge violine, pa su kao malobrojniji težili da dobiju nacionalnu državu.
Sad tu istu situaciju možeš preslikati na BiH i status tkz; RS. Za Srbe RS je uvijek prestavljala "prelaznu kategoriju" do potpune neovisnosti.
Može se Srbin izjasniti "Bosancem" kao regionalem odrednicom ali "Bosanac" kao nacionalna odrednica prolazi u 0,5 - 2%. Isto je i s Hrvatima. S tim da bi povećala nešto malo kvotu.
I ma šta ja i ti mislili o tom "bošnjačkom nacionalizmu", ubijedjena sam da nijedan iole normalan čovjek koji se na popisu izjasnio Bošnjakom, ne želi kalifat napraviti u trokutu Sarajevo - Tuzla - Zenica, niti ima viziju da BiH treba biti šerijatska država. Kod Srba i Hrvata su otvorene čežnje prema separatizmu ( čak i u općinama gdje su većina a ne dijelovima BiH) a BiH nakon popisa nazivaju kršćanskom teritorijom na čak 75 %. (49% RS i Hrvati računaju da im pripada preko 25% teritorije).
Tako da susjedi odnosno komšije, otvoreno zemlju sa oko 50% stanovnika bošnjačke nacionalnosti, a muslimanske vjere zovu teritorijalno kršćanskom zemljom. Možeš skontati razliku?
Kad svemu tome dodaš i rastuću islamofobiju u svijetu, jasne su ti sve čežnje i mokri snovi.
Za mene Bosanci i Bošnjaci su jedna nacija, i svi oni manjinci kojima je cilj jedinstvena BiH.
Sva dnevnopolitička prepucavanja na toj relaciji su besmislena.
Ako je nacionalizam željeti takvo što poput opstanka BiH, u današnjim granicama a to svi Bošnjaci i Bosanci žele, onda mene možeš svrstati i u jednu i u drugu kategoriju.
Ako će u budućnosti 54% Bošnjaka i 5 - 8% Bosanaca i ostalih, garantirati opstanak BiH meni je sasvim svejedno gdje ću biti svrstana jer nacionalna ideja je ista.
Duboko sam uvjeren da nacionalizam vodi raspadu zemlje. Zasto? Zato sto je svaki od tri nacionalizma preslab da bi SILOM porazio druga dva. A nacionalizam samo silom moze odnijeti pobjedu. Za to imamo bezbroj primjera, ovdje na Balkanu i sirom svijeta. Nacionalisti se ne mogu dogovoriti ni oko cega, jer svaki nacionalista ima maksimalisticke zahtjeve i u konacnici zeli sve. Dadnes mu prst - hoce ruku. Nema kraja zahtjevima. Zeli apsolutnu dominaciju i cistu pobjedu. To je u prirodi svakog nacionalizma.
Za slozene drzave poput BiH to je katastrofa. Zbog toga, zarad mirne buducnosti, nama je potrebna 'nadnacionalna' ideologija/ideja/koncept. Mi na nesrecu nemamo kapacitet za to.
Bosanstvo nema nikakve sanse kod Srba i Hrvata radi vjere. Prokleta vjera je izvor i temelj svih problema na Balkanu.
Uzmi kao primjer vjernicku hrvatsku i bosnjacku porodicu. Hrvatica i Bosnjak se zele uzeti. To bi oznacilo pravu katastrofu. A radi se zapravo o istom narodu, istog jezika, istih obicaja, istog mentaliteta. Sve isto osim vjere.
A zamisli samo da je Bosnjak katolik, da se izjasnjava kao Bosnjak katolicke vjere. Istoj toj hrvatskoj porodici ne bi bio nikakav problem udati kcerku za Bosnjaka katolika. Ne smeta njima Bosnjak, smeta MUSLIMAN. Dakle, problem je u vjeri a ne naciji. Nacije su iste, isti narod, samo druga vjera, drugo 'religijsko kulturno naslijedje'.
Zato je kod nas nacionalizam nemoguc bez snazne i direktne veze sa vjerom. Primjeri za to su SDA, HDZ i SDS. Etno-vjerski nacionalizam, najgora moguca kombinacija. Sekularni, od vjere operisan nacionalizam kod nas ne postoji, niti ce ikada postojati. Ovo sto pise Haznadar su bajke. Nismo mi Danci. Ko god poznaje ovaj narod zna da je to utopija.
#359 Re: Nacionalizam
Posted: 06/05/2017 13:16
by Kikibombona
detroit-mercy wrote:Albanci opovrgavaju tvoju teoriju
U slucaju Albanaca vazna su dva detalja.
1. Imali su apsolutnu podrsku Amerike i Evrope. Ne zato sto su narocito pametni, vec zato sto su Srbi bili glupi, pa nisu znali, nisu htjeli, sklopiti savez sa zapadom. Prkosili su zapadu i to im se osvetilo. Dzaba sto su vojno dosta jaci od Albanaca. Jaci su Ukrajinci od pro-ruskih pobunjenika na istoku zemlje, ali sta im to znaci kada nisu jaci od Rusije, koja drzi stranu pobunjenicima!??
2. Na Kosovu su Albanci 90%, Srba prakticno nema, tako da nije bilo nacina da Srbi povrate kontrolu bez etnickog ciscenja. I sta bi opet, imali bi prazan teritorij!?? Svakako Srbi ne zele zivjeti na Kosovu. Taj teritorij je za Srbiju davno izgubljen. Vratiti ga mogu samo silom, ako u buducnosti na svoju stranu pridobiju velike sile.
BiH je potpuno drugacija drzava. Kosovo je prakticno etnicki cist, albansko-muslimanski prostor. BiH je fifti-fifti, pola krscani - pola muslimani, te tri naroda. Radi bosnjacke brojnosti, ako se nacionalizam odrzi, ocekivati je trajni politicki pakt Srba i Hrvata kako bi parirali bosnjackoj zelji za dominacijom i preuzimanjem cijele drzave. Srbi i Hrvati se ne mogu smisliti, ali je od zajednickog interesa da se drze skupa. Ako bi Srbi danas izgubili, Hrvati bi izgubili sutradan.
Misljenja sam da zapad nije dozvolio 'bosansku oluju' bas radi BH Hrvata. Da su Srbi protjerani, u buducoj drzavi Hrvati bi bili marginalan politicki faktor. BiH bi bila drzava u kojoj bi procese diktirali Bosnjaci - muslimani. Zapad to nije zelio i ne vidim da ce u buducnosti pozeljeti.
Dakle, pat pozicija. Moje je duboko uvjerenje da nacionalizam ne odgovara onima koji zele opstanak drzave. Jer, kome ce to od velikih sila biti privlacan bosnjacko-islamski nacionalizam? Ko ce na zapadu podrzati Bosnjake protiv Hrvata i Srba? Prije bi podrzali raspad zemlje nego bosnjacko-muslimansku drzavu. I to je u konacnici lakse napraviti, narodi su vec teritorijalno podijeljeni, potrebno je samo poslati mirovne snage na nove granice i prica bi bila zavrsena. Vojno slomiti Srbe i Hrvate je znatno tezi posao.
Zbog toga sam misljenja da Bosnjaci, kojima je najvise stalo do BiH, trebaju promovirati evropski vrijednosti, sekularizam i liberalizam, te na taj nacin sticati naklonost velikih, zapadnih sila, koje odlucuju o sudbini balkanskih drzavica. Sa vjerskim nacionalizmom mogu samo nanijeti stetu sebi samima.
Bosnjaci imaju puno tezi zadatak je moraju graditi, a graditi je uvijek teze nego rusiti. Hrvati i narocito Srbi trenutno rade na rusenju BiH. Nacionalizam u slozenim, multi-kulti drzavama, moze biti samo destruktivan i u konacinici neminovno vodi do rata.
#364 Re: Nacionalizam
Posted: 06/05/2017 16:04
by exliberal-ex
Fino vam covjek postavi link ali ocito je tesko kliknut pa procitat....
O NACIONALIZMU (Danilo Kiš)
Nacionalizam je, pre svega, paranoja. Kolektivna i pojedinačna paranoja. Kao kolektivna paranoja, ona je posledica zavisti i straha, a iznad svega posledica gubljenja individualne svesti; te, prema tome, kolektivna paranoja i nije ništa drugo do zbir individualnih paranoja doveden do paroksizma.
Ako pojedinac, u okviru društvenog projekta, nije u stanju da se "izrazi", ili zato što mu taj društveni projekt ne ide na ruku, ne stimuliše ga kao individuu, ili ga sprečava kao individuu, što će reći ne daje mu da dođe do svog entiteta, on je primoran da svoj entitet traži izvan identiteta i izvan tzv. društvene strukture. Tako on postaje pripadnik jedne skupine koja postavlja sebi, bar na izgled, kao zadatak i cilj probleme od epohalne važnosti: opstanak i prestiž nacije, ili nacija, očuvanje tradicije i nacionalnih svetinja, folklornih, filozofskih, etičkih, književnih, itd. Sa teretom takve, tajne, polujavne ili javne misije, N.N. postaje čovek akcije, narodni tribun, privid individuuma. Kad smo ga već sveli na tu meru, na njegovu pravu meru, pošto smo ga izdvojili iz krda, u koje se on sam smestio – ili gde su ga drugi smestili, imamo pred sobom individuu bez individualnosti, nacionalistu, rođaka Žila (Jules).
To je onaj Sartrov Žil, koji je porodična nula, čija je jedina osobina da ume da prebledi na pomen jedne jedine teme: Engleza. To bledilo, to drhtanje, ta njegova "tajna", da ume da prebledi na pomen Engleza, to je jedino njegovo društveno biće i to ga čini značajnim, postojećim: nemojte pred njim pominjati engleski čaj, jer će vam svi za stolom početi namigivati, davaće vam znake rukama i nogama, jer Žil je osetljiv na Engleze, zaboga, pa to svi znaju, Žil mrzi Engleze (a voli svoje, Francuze), jednom rečju, Žil je ličnost, on postaje ličnost zahvaljujući engleskom čaju.
Ovaj i ovakav portret, primenjiv na sve nacionaliste, može se slobodno, a po ovoj shemi, razviti do kraja: o-nacionalizmu1nacionalista je, po pravilu, kao društveno biće, i kao pojedinac, podjednako ništavan. Izvan ovog opredeljenja, on je nula. On je zapostavio porodicu, posao (uglavnom činovnički), literaturu (ako je pisac), društvene funkcije, jer su one isuviše sitne u odnosu na njegov mesijanizam. Treba li reći da je on, po opredeljenju asketa, potencijalni borac koji čeka svoj čas. Nacionalizam je, da parafraziram Sartrov stav o antisemitizmu, "potpun i slobodan izbor, globalan stav koji čovek prihvata ne samo prema drugim nacijama nego i prema čoveku uopšte, prema istoriji i društvu, to je istovremeno strast i koncepcija sveta".
Nacionalista je, po definiciji, ignorant. Nacionalizam je, dakle, linija manjeg otpora, komocija. Nacionalisti je lako, on zna, ili misli da zna, svoje vrednosti, svoje, što će reći nacionalne, što će reći vrednosti nacije kojoj pripada, etičke i političke, a za ostale se ne interesuje, ne interesuju ga, pakao to su drugi (druge nacije, drugo pleme). Njih ne treba ni proveravati. Nacionalista u drugima vidi isključivo sebe – nacionaliste. Pozicija, rekosmo li, komotna. Strah i zavist. Opredeljenje, angažovanje koje ne iziskuje truda. Ne samo "pakao to su drugi", u okviru nacionalnog ključa, naravno, nego i: sve što nije moje (srpsko, hrvatsko, francusko...) to mi je strano. Nacionalizam je ideologija banalnosti. Nacionalizam je, dakle, totalitarna ideologija.
Nacionalizam je, uz to, ne samo po etimološkom značenju, još poslednja ideologija i demagogija koja se obraća narodu. Pisci to najbolje znaju. Stoga je pod sumnjom nacionalizma svaki pisac koji deklarativno izjavljuje da piše "iz naroda i za narod", koji svoj individualni glas tobože potčinjava višim, nacionalnim interesima. Nacionalizam je kič (a, da se podsetimo, Kič bi se mogao meriti stepenom banalnosti svojih asocijacija – A. Mol.), u srpsko – hrvatskoj varijanti, nacionalizam je borba za prevlast oko licitarskog srca.
Nacionalista, u principu, ne zna ni jedan jezik, niti tzv. varijante, ne poznaje druge kulture – ne tiču ga se. Ali stvar nije tako prosta. Ako i zna neki jezik, što će reći da kao intelektualac ima uvid u kulturno nasleđe neke druge nacije, velike ili male, to mu znanje služi samo tome da uspostavlja analogije, na štetu onih drugih, naravno. Kič i folklor, folklorni kič, ako vam se tako više sviđa, nisu ništa drugo do kamuflirani nacionalizam, plodno polje nacionalističke ideologije. Zamah folklorizma, kod nas i u svetu, nije antropološke prirode, nego nacionalističke. Insistiranje na famoznom coleur locale-u takođe je, ako je izvan umetničkog konteksta, što će reći da nije u službi umetničke istine, jedan od vidova nacionalizma, prikrivenog.
o-nacionalizmu2Nacionalizam je, dakle, prevashodno negativitet, nacionalizam je negativna kategorija duha, jer nacionalizam živi na poricanju i od poricanja. Mi nismo ono što su oni. Mi smo pozitivan pol, oni negativan. Naše vrednosti, nacionalne, nacionalističke, imaju funkciju tek u odnosu na nacionalizam onih drugih: mi jesmo nacionalisti, ali oni su to još i više, mi koljemo, kad se mora, ali oni još i više; mi smo pijanci, oni alkoholičari; naša istorija je ispravna samo u odnosu na njihovu, naš je jezik čist samo u odnosu na njihov. Nacionalizam živi od relativizma. Ne postoje opšte vrednosti, estetičke, etičke, itd. Postoje samo relativne. I u tom smislu, u prvom redu, nacionalizam jeste nazadnjaštvo. Treba biti bolji samo od svoga brata ili polubrata, ostalo me se i ne tiče. Skočiti malo više od njega, ostali me se ne tiču. To je ono što smo nazvali strah. Ostali čak imaju pravo da nas dostignu, da nas prestignu, to nas se ne tiče. Ciljevi nacionalizma uvek su dostižni ciljevi, dostižni jer su skromni, skromni jer su podli. Ne skače se, ne baca se kamena s ramena da bi se dostigao svoj sopstveni maksimum, nego da bi se nadigrali oni, jedini, slični a tako različni, zbog kojih je igra i započeta.
Nacionalista se, rekosmo, ne boji nikog, osim svog brata. Ali od njega se boji strahom egzistencijalnim, patološkim: pobeda izabranog neprijatelja jeste njegov apsolutni poraz, ukidanje njegovog bića. Pošto je strašljivac i nikogović, nacionalista ne ističe sebi više ciljeve. Pobeda nad izabranim neprijateljem, onim drugim, jeste apsolutna pobeda. Stoga je nacionalizam ideja beznađa, ideologija mogućne pobede, zagarantovana pobeda, poraz nikad konačan.
Nacionalista se ne boji nikoga, "nikoga do Boga", a njegov bog jeste bog po njegovoj meri, bledi rođak Žil, negde za nekim drugim stolom, njegov brat rođeni, isto toliko nemoćan kao i on sam, "ponos porodice", porodični entitet, svesni i organizovani deo porodice i nacije – bledi, blesavi rođak.
Rekli smo, dakle, biti nacionalista znači biti individuum bez obaveze. "To je kukavica koja ne želi da prizna svoj kukavičluk; ubica koji potiskuje svoju naklonost ka ubistvu, nemoćan da je sasvim priguši a koji se, ipak, ne usuđuje da ubije, osim iz potaje ili anonimnosti gomile, ili u nekakvom pravednom ratu. Nezadovoljnik koji u mirnodopsko vreme ne usuđuje da se pobuni iz straha od konsekvenci svoje pobune" - slika i prilika citiranog Sartrovog antisemite. I odakle, pitamo se, taj kukavičluk, to opredeljenje, taj zamah nacionalizma u naše doba? Pritisnut ideologijama, na marginama društvenog kretanja, zbijen i izgubljen među konfrontiranim ideologijama, nedorastao individualnoj pobuni, jer mu je ona uskraćena, individuum se našao u procepu, u praznini, ne učestvuje u društvenom životu a društveno biće, individualista a individualnost mu uskraćena u ime ideologije, i šta mu preostaje drugo nego da svoje društveno biće traži drugde? Nacionalista je refulirani individualista, nacionalizam je refulirani (kolektivni) izraz tog i takvog individualizma, ideologija, i antiideologija...
Iako zivim ovdje.
Svi narodi su prebolili te djecije bolesti, komunizam, multikulti kozmopolitizam, samo se Bosnjaci jos uvijek drze te ublehe. Bitno je skinuti taj jaram proslosti koji nam neda naprijed i uljuljkava nas u laznu sigurnost i prijateljstvo s okolnim vukovima. Vise Volksgemeinschafta, kolektivizma, socijalkonzervatizma i bosnjackog nacionalizma. BiH mora biti nacionalna drzava bosnjackog naroda -to ce biti garant trajnom miru na ovim prostorima! Svi su dobili maticne drzave, samo Bosnjaci iako natpolovicni brojcano came u nekakvoj mini-Jugoslaviji u kojoj ih sputava hrvatska nacionalna manjina i Srbi koji regionalno disu - na skrgama. FBiH je vec danas poprimila konture bosnjacke drzave. A s rs-om vremenom. Dati ce Bog!