lijepa u dusi wrote:Nurudin wrote:Alija je bio njegov nasljednik , što se također može pronaći u Buhariji , kad ga je proglasio nasljednikom
nakon povratka sa oprosnog hadža pred više hiljada svjedoka.
Očigledno se Ebu Bekr i Omer r.a. nisu sa tim slagali , a obojica su udali kćerke za Poslanika a.s.
i obojica su bili halife . Kad je Ali pokušao da pruzme hilafet , kćerka ebu Bekra, Aiša o kojoj govorimo
se usprotivila i podržala Muaviju . To sve stoji u Buhariji , naravno ne kao povezana priča već razlomeljna
u hadisima.
Muavija je inače sin one Hind što si je spominjala. Njen unuk , a sin Muavijin , je poslao potjeru za
unucima Muhameda a.s i njihovom porodicom , koja ih je stigla i većinu pobila na Kerbeli.
Muavijin sin Jezid je bio šesti halifa i dio višestoljetne emevijske dinastije
To znaci da su osnove siitskog pravca na ispravnim temeljima? Sad, sto se kasnije iz toga razvilo sto se razvilo je neka druga prica... Slicno kao i s vehabijama. Dobre namjere ali... Put do pakla je poplocan takvim.
Ako postoje hadisi o proglasenju Alije narednim nasljednikom, a ovi su vise vijekova bili na celu islama, kako je moguce da ti hadisi nisu nestali? Ovi su imali svu moc u rukama da izvrnu sve kako njima pase.
Meni to ne znači ništa (a dugo sam dumao o tome i istraživao) , osim da je to period jedne velike konfuzije iz
koje mi danas, 14 vijekova poslije, imamo razne kontradiktorne informacije.
Toliko je tu uključeno različitih struja, ljudi, interpretacija , da je to nemoguće gledati pojednostavljeno , a
ne biti u krivu. Moje nekakvo laičko mišljenje je da porodica Umejada iz Meke (ebu Sufjan i Hind ) nije nikad
stvarno prihvatila Muhameda a.s kao Poslanika i da su se kasnije (odnosno vrlo brzo nakon smrti Muhameda a.s)
ustoličili ponovo na vlast i da su imali svoju propagandu kao i svaka vlast i da se dosta toga održalo do danas
u nekim islamskim knjigama. Ali takva je tradicija , a religija se čvrsto drži principa tradicije.
Tradicija daje jedan privid kontinuiteta.
Tako danas imamo jedan pomalo smiješan detalj , da je Muavija kao peti halifa, tokom predavanja petkom na
džumi, zbog svoje debljine morao povremeno sjesti i onda je naredio da svi hatibi tokom džume , moraju sjedati.
Tako i dan danas hodže sjedaju , iako ih vjerovatno većina ne zna zašto to rade, tako ih naučilo.
Međutim, to uopšte ne znači da je tradicija zlo i naopako , niti je vremenom to bilo prihvaćano od uleme
tako bukvalistički, nego je ono što je bilo zlo - sklanjano u stranu , bez ulaženja u detalje i nekakve reforme,
a ono što je bilo bezazleno, poput tog sjedanja na hutbi, je ostajalo.
Samim time, to nije nikakav bogougodan sveti čin, niti je ama baš svaki hadis nešto treba uzeti kao
bukvalno pravilo, a ne intrepretacija nekog događaja , do koje se došlo kroz lanac nekakvih usmenih prenosioca.