Pravi Valter wrote:
Ovo nije slikano u Sarajevu. Takva radnja na žalost ne postoji
I mene je začudilo. Piše u oglasu Stari Grad, ap rekoh da nije slučajno. A lik laže...
Elem, već sam pisao i još o tome razmišljam, ali zgleda da ću ostati pri onome šta mi je prvi osjećaj.
A to je da mi je besmisleno imati ploču kao naosač zvuka koj iej obrađivan digitalno. U tom slučaju CD ili FLAC mi je prirodniji izbor. A to bi značilo da 99,99% muzike koja bi se danas izdavala na pločama ne bih kupovao.
To mi je slično kao kada imama fotoaparat koji radi sa filmom, pa razvijem film i sve, a onda fotografiju sa negativa skeniram. Nema smisla, onda bolje fotografisat idigitalnim aparatom. Ili fotografišem digitalnim aparatom a onda preko uređaja koji za o služi projektujem tu fotografiju na fotografski papir i razvijam papir itd. Onda bolje printati tu fotografiju na fotošrinteru.
Naprosto mi je u ovom slučaju besmislena kombinacija digitalnih i analognih postupaka.
Doprije desetak godina ili nešto više je bilo drugačije, digitani postci nisu bili dovoljno kvalitetni. Ali danas teško da će neko prepoznati "naslijepo" dali je kompozicija koju sluša rađena od snimanja do izdavanja digitalno ili analongo ili kombinacijom. Neće 99,9% ljudi prepoznat ida li je u pitanju MP3 128 ili FLAC 24/192.
Recimo, album Damira Imamovića "Dvojka" ne zvuči mnogo bolje sa ploče u odnosu na MP3 koji se downloaduje pomoću šifre koja se uz ploču dobije. A taj album ne zvuči ne samo bolje, nego ni mnogo drugačije od albuma Amire Medunjanin ili Bože Vreće na CD-u. Mislim na to da se pri slušanju nema osjećaj topline ploče ili steriliteta CD-a i slične razlike. A ploča je skuplja za trećinu u ovom slučaju.
I još kada se doda cijena, da je isti album na ploči višestruko skuplji neg ona CD-u, to kupovin ploče na kojj je materijal koji je obrađen digitalno čini još nepovoljniom opcijom.
Jedini razlog je taj da neko baš želi da ima ploču kao pedmet. Ali što se tiče samog sadržaja, svejedno je.
Tako da bih na pločama kupovao samo muziku koja je originalno rađena za ploču i to potpuno alanogno, a to znači sao stara izdanja.
Ima jedan razlog zbog kojeg bih eventualno kupio novu ploču. U slučaju da ne mogu doći do nekog starog materijala ili zato što ga više nema na tržištu ili zazo što je preskup. A pojavi se novo izdanje, ali je za ploču taj materijal provučen kroz digitalni postupak jedino da se očiste neke greške nastale zbog starosti master trake. Dakle da se ne remasteruje, samo da se, kao u slikarstvu, restaurira. A CD ili FLAC/MP3 izdanje tog materijala bi bilo remasterovano, to jeste u suštini uništeno, kako je to danas popularno. Kada bih znao da je tako, onda bih vjerovatno kupio ploču čak i ako je materijal prošao kroz digitalni postupak.