ExNihilo wrote:@RNG_25
Za početak, prije nego se osvrnem na tvoj post, vratimo se u treće stoljeće islama. Malo ću banalizirati scenario, ali osjećam da je to potrebno.
Dakle, zamislimo da je prošlo nešto više od 200 godina od smrti Poslanika i ti si među prvim učenjacima koji su sebi stavili u zadatak da zapišu hadise. Niko prije tebe to nije uradio, ponajprije zbog straha da se takav tekst ne izmiješa sa kur'anskim, a potom zbog konfliktnih fikhskih stavova glede takvog sakupljanja, te inih drugih razloga. Stoga, potpuno si svjestan da ne postoje materijalni dokazi kako je Poslanik govorio ovo ili ono, sve što imaš na raspolaganju su usmene predaje.
Svjestan si, također, da među tim i takvim usmenim predajama ima nebrojeno mnogo apokrifnih tvrdnji, izmišljotina, gluposti, i čega sve ne. Stoga sebi stavljaš u zadatak da osmisliš metodologiju kojom ćeš procijeniti stepen vjerovatnoće da je Poslanik zaista izgovorio ili uradio ono što predaja veli. Zadatak nije lagan, uzevši u obzir da dokumentarna građa u potpunosti nedostaje.
Pojednostavljeno rečeno, etodologija do koje dolaziš jeste ova: s obzirom da znaš ljude koji prenose predaju (tzv. lanac prenosilaca), sastavit ćeš njihove biografije i nastojati procijeniti njihovu etičku, intelektualnu i svaku drugu pouzdanost. Nakon što to uradiš, klasificiraš hadise u zavisnosti od procijene pouzdanosti prenosilaca, obima zasebnih naracija koje prenose identičan tekst i drugih kriterija.
Idealna metodologija? Daleko od toga. Ali bolju još niko nije ponudio. Ne kada je u pitanju sistematizacija usmenih predaja. Ja sam neizmjerno sretan ako ti imaš smisleniji kriterij na umu. I radio bih ga čuo.
Nakon ovog uvda, hajde da vidimo šta nudiš kao alternativu.
RNG_25 wrote:
Što se tiče kriterija za kategorisanje hadisa [1], kako bi bilo da se hadisi upoređuju sa Kur'anom
Poređenje hadisa sa Kur'anom je sami temelj modernog izučavanja hadisa. Mislim da u svijetu nema niti jedne škole niti fakulteta, pa čak ni kursa, na kojem se izučava hadis, a da se to ne naglasi još na prvom predavanju. Znaš li koji je osnovni postulat takva komparativne analize? Kada su hadis i Kur'an u kontradikciji, hadis se odbacuje makar bio najvećeg stepena vjerodostojnosti. Kur'an uvijek ima prednost nad hadisom, i tu nema spora.
RNG_25 wrote:
...potom da se koriste intelektualni alati (logika), naučni kriteriji, historija i generalno objektivnost?
- Historija se ne može koristiti za analizu hadisa. To iz razloga što historija ne priznaje hadise. Što se historije tiče, hadis je historijski autentičan koliko i Hasanaginica. Dakle, na nivou je narodne predaje koja se prepričava stoljećima, prije nego je italijanski putopisac stavi na papir. Historija se bazira isključivo na dokumentarnoj građi. Kao što rekoh u "uvodu", dokumentarna građa ne postoji u slučaju hadisa. Prosječan hadis ne bi bio prihvaćen ni kao dokazno sredstvo na općinskom sudu u Žepču, a kamoli kao izvor saznanja o historiji čovječanstva.
- Generalna objektivnost je nejasan, apstraktan i nedefiniran pojam. Ako ćemo pričati o kriterijima, hajde da se potrudimo biti konkretni.
- Logika i naučni kriteriji. Isprazne fraze poput "naučni kriterij" ne znače ništa. Potrebno je biti konkretan i navesti metodologiju koja će se koristiti. Ako imaš na umu neku standardnu metodologiju koju bismo mogli aplicirati na ovaj problem, navedi je. Ako je u pitanju nestandardna metodologija, opiši je. U svakom slučaju, a kako sam već objasnio, metodologiju su imali i sakupljači hadisa. I sve dok neko ne ponudi bolju, njihova ostaje na snazi.
RNG_25 wrote:
A ne da se a priori smatra "istinitim" neki hadis samo zato jer je isti zapisan od strane određene individue par stoljeća nakon što je nešto navodno rečeno ili urađeno. Dalje, ja ne ciljam na odbacivanje "kontroverznih hadisa", šta god da to značilo. Već samo onih koji jednostavno nemaju smisla, tj. neodrživi su kad ih se gleda sa znanjem historije, svijeta i realnosti uopšte.
Paušalnim i ad hoc odbacivanjem "hadisa koji nemaju smisla" narušila bi se jedina metodologiju klasifikacije koju muslimani zasad imaju. To iz razloga što odbacivanje hadisa X kao neuatentičnog povlači odbacivanje svih drugih hadisa iza kojih stoje isti prenosioci.
O tome da historija i realnost (?!) niti mogu niti žele biti arbitar, već sam govorio.
RNG_25 wrote:
I ko kaže da muslimani imaju samo 2 opcije glede prihvatanja hadisa? Ko mi to kaže da sam ja u obavezi prihvatiti pisanije nekoga ko je živio stoljećima poslije Muhammeda? Nije tačno da imaju samo 2 opcije. Postoji bar još jedna, a to je kritička analiza hadisa. Poslije koje slijedi ili prihvatanje ili odbacivanje hadisa, taman da je i "vjerodostojan". Hadisi koji su usklađeni prvo sa razumom (premda razum nije jedini arbitar istine), a potom i Kur'anom se mogu prihvatiti, ostatak se odbacuje.
Šta se ovdje podrazumijeva pod razumom, konkretno? Neki "common sense" ili "naučni metod"? Ako je "common sense", onda je to prolazno relevantna klasifikacija, kako sam već pisao u prethodnom postu, i to zbog mijene duha vremena. Ako govorimo o naučnom metodu, odnosno i logički konzistentnoj metodologiji, to svakako da.
Uostalom, kritičku analizu hadisa su proveli i učenjaci koji ih skupiše, što pokazuje činjenica da su nemjerljivo više hadisa odbacili nego prihvatili. Svakako, lijepo bi bilo imati pouzdaniju metodologiju od njihove. Ali, evo, već 1200 ljeta prođe, a niko još ne predloži bolju.
Pošli smo od priče da nema potrebe za arbitrarnom odlukom da se (navodni) vjerodostojni hadisi imaju "svi da prihvate, ili svi da odbace". I to svakako stoji. Čak ne vidim ni razloga zašto bi se svi hadisi jednog prenosioca a priori odbacili na osnovu ocjene "nevjerodostojnosti" jednog (ili više hadisa).
Kad sam referisao "historiju", mislio sam na "učenje iz historije", a pod time mislim na to da se ne mogu neke stvari držati konstantnim u svijetu koji se mijenja, te u tom smislu čak i sasvim "ispravni" hadisi se stavljaju van snage. Npr., razni hadisi o liječenju, gdje u svjetlu moderne medicine, niko sa mogućnošću pristupa boljem ne treba posezati za hadisima, izuzev u smislu "dodatne pomoći".
Kada sam referisao "realnost", mislio sam na objektivne realne pokazatelje "ispravnosti nečega", gdje je nužno posegnuti i za naukom, a u svjetlu nužne "relativnosti" vis-a-vis vremena, naroda i prostora. Npr., poligamija nije poželjna u naprednijim i sofisticiranijim društvima, jer se stvara veća kompeticija za formiranje parova i porodica, što je fakt koji ne može niko odbaciti. Shodno tome, postoji osnova da se ona "dodatno" ograniči (u odnosu na max. 4 žene za 1 muškaraca). Ili, npr., ideja da je ropstvo OK, ne sa moralnog aspekta, već čisto materijalnog i praktičnog - ropstvo uklanja poslovne prilike vlastitog slobodnog naroda za zaposljenjem u one poslove koje obavljaju robovi. I to je činjenica. I tako dalje. Znači, "realnost" je ujedno i "trenutna realnost", koja može toliko biti različita u odnosu na "realnost Arabije 6. stoljeća", da čak i ako su neke stvari bile preporučene *tada* ima da se uklone *danas*. Jer su neodržive.
Glede "logike", nadovezao sam se na priču u vezi sa Aišom. Nedavno sam imao neku razmjenu postova sa nekim ovdje oko toga, gdje sam pokazao da je čitava priča ili izmišljena, ili nije sporna. To su jedina 2 logična zaključka do kojih je moguće doći.
Ali ovo do sada napisano je više digresija.
Hadisi, mene što se tiče, su svakako "neobavezujući", unatoč tome što Kur'an kaže, jer imajući u vidu obilje različitih pristupa Muhammeda rješavanju istih pitanja, a pri različitim okolnostima, jedini logičan zaključak jeste kako niko od nas ne može tvrditi da bi Muhammed neke stvari činio, ili ne bi činio.
Dalje, većina hadisa, za mene ako već to moram naglasiti, a koji se tiču "islamskih šarta" (tj. koji su, kako se čine, njihovi propisi i td.) nisu uopšte sporni. A svi ti islamski šarti se doslovno mogu očuvati na individualnom nivou, tj. ni na koji način oni ne moraju imati uticaj na društvo.
I tu dolazim do konačne poente, a to je da za mnoge danas ljude generalno (uključujući i muslimane) nisu sporni takvi propisti, već oni koji utiču na društva, tj. druge ljude i grupacije. Kako ja, shodno već rečenom, a i shodno onome što će biti rečeno, ni u kakvoj obavezi nisam da slijepo slijedim sve i jedan hadis kao da smo i dalje u 6. stoljeću, a imajući u vidu šta je osnova vjere, onda ne vidim razlog za posezanjem za pričom o "prihvatanju svih, ili odbacivanju svih" hadisa. Ovo me podjeća na situaciju da prema Muhammedu musliman je svako ko posvjedoči Allaha, te da je Muhammed poslanik - prema tome, u čemu je problem?
To rečeno, a glede metodologije, ne samo da ta "metodologija" ne zaslužuje da se tako uopšte nazove, već je u pitanju dobrim dijelom politički instrument. Dalje, neki od najvećih autoriteta u Islamu, poput Gazalija, su se pozivali i na hadise koji nigdje nisu zabilježeni, ili su zabilježeni u "lijevim" zbirkama, koje sa "autentičnošću" nemaju veze. Pa opet, ispada, to nije bio problem da te hadise Gazali koristi kao DOKAZE vlastitih stavova. To nam kazuje samo jednu stvar - sadržaj je bitniji od porijekla.
I, na kraju, čemu uopšte opsesija sa hadisima i šta je Muhammed navodno rekao da treba i kako, kad su - navodno prema samom Muhammedu - "učenjaci nasljednici Poslanika"? A ako je "sve objašnjeno" i ako nam je "samo slijediti zapisano i pripisano Muhammedu", čemu onda uopće učenjaci?
Kako bi bilo, za promjenu, da se prizna da objektivna moralnost postoji, u suprotnom Allah i Muhammed nemaju šta nam pričati? A ako ona postoji, onda je i spoznatljiva, a ako je spoznatljiva, onda se mogu derivirati adekvatni propisti u svakom vremenu, za sve, pa i kada su u prividnoj kontradikciji sa dotadašnjim?
Bonus: Među Buharijinim "vjerodostojnim" hadisima ima ih koji očito su u kontradikciji sa Kur'anom, pa opet su u toj zbirci i tretira ih se kao "vjerodostojne" - je li to Muhammed pogriješio, ili je nešto drugo u pitanju? Među tim hadisima ima ih koji su jedni drugima kontradiktorni - nekoherentnost Muhammeda? Ako da, što bismo onda išta prihvatali? Ako ne, onda nema smisla. Među tim hadisima ima koji su kontradiktorni sa objektivnom realnošću (medicina, demografija, genetika i dr.) - hoćemo li zatvoriti oči jer "Buharija kaže da je to vjerodostojno" ili šta već?
Čitava priča o hadisima je promašena. Većina koja se tiču suštine vjere i nisu problematična. Klanjanje, post, hadž, zekjat - to je suština.
I td.