Forum Klix.ba

Dr. Kuca wrote:Kamo srece da se ovoliko medijski poprate napadi na povratnike u rsu ili da se prica o tome kako ljudi tamo sastavljaju kraj sa krajem, ili kad se desi neki ekces tamo ili kako ratni zlocinci rade u policiji i drzavnim institucijama. Bosnjo, jebem mu majku ko ga izmisli i dade mu rijec.

Drinski wrote:

Dr. Kuca wrote:Kamo srece da se ovoliko medijski poprate napadi na povratnike u rsu ili da se prica o tome kako ljudi tamo sastavljaju kraj sa krajem, ili kad se desi neki ekces tamo ili kako ratni zlocinci rade u policiji i drzavnim institucijama. Bosnjo, jebem mu majku ko ga izmisli i dade mu rijec.

Ne mogu to uraditi, jer time pomazu Dodikov ostanak na vlasti.

DaysleepeR wrote:Nihad Alićković u maskirnoj uniformi sa beretkom, nije vidio vojske i linije u ratu...

asurbanipal wrote:

DaysleepeR wrote:Nihad Alićković u maskirnoj uniformi sa beretkom, nije vidio vojske i linije u ratu...

I on i ona njegova AntiDayton grupa su obična ubleha. Hrpa diletanata i neznalica...

smijesni_ste wrote:Što volite izvrtati tudje rijeci ...

Samo kažem da se ovakvim glupostima ne pomaže ljudima u rs-u, vi se ponašate kao da živimo u Luksemburgu...

Posljednji muslimanero: Između bosanskog jezika i pogane jezičine


Kada mašemo formom, a zanemarimo suštinu, odnosno sve ono što je u kontinuitetu gradilo jedan identitet, on počinje vehnuti. Pa ne treba isključiti mogućnost da se oni koji danas tako slavodobitno mašu zastavom s ljiljanima, i samo to, već sutra neće imati na što pozvati. “Ma koji Bošnjaci, goni se u...”, viknut će oni umorni od etiketa lišenih sadržaja


Nedavno sam gostovao na tribini u malom mjestu u kojem u neprijatnom okruženju devera dvjestotinjak Bošnjaka povratnika. Događaj smo organizirali upravo za njih, u želji da im barem donekle olakšamo i damo do znanja da nisu zaboravljeni. Organizator me je prije tribine upozorio da “pazim šta pričam” jer se ipak nalazimo u općinskim prostorijama koje im ustupa vlast. I zaista, posvuda su bila vidljiva obilježja Republike Srpske. To me, naravno, nije iznenadilo jer srpska vlast, kako je dobro poznato, ne propušta priliku da svoju zastavu okači na svakoj raskrsnici. Naš domaćin nastavi:

“Znaš, dolazila su ovdje gospoda iz Sarajeva da nam vaze o bošnjaštvu, bosanskom jeziku i islamu. Tražili su prvo da skinemo sva genocidna obilježja Republike Srpske jer inače neće govoriti. Pokušali smo im objasniti da to nije pametno, a na kraju su ih sami skinuli. Onda su počeli s dernjavom: ‘Pa mi nikada nećemo pristati na RS, pa mi moramo čuvati svoje, pa mi ovo, pa mi ono…’ Bolan, rekoh, šta ti meni pričaš o genocidu, ja sam ga preživio. Nejse, izderu se oni tako i odu, a mi ostanemo. Godinu poslije, imali smo problema sa Srbima. Zato, ako Boga znaš, nemoj mi bošnjakovat.”

I tako sam pričao o onome o čemu sam i planirao – o suživotu, o tome kako kad si manjina najbolje možeš živjeti kroz kulturu jer ona ima poslanje da bude ambasador i da spaja nespojivo. Možda je to tako jer umjetnost ima moć upliva u iracionalno, a ondje nema mjesta političkim stranputicama. Možda je zato političari i ne raspoznaju kao nešto dobrodošlo za malobrojne narode, kao što je bošnjački, pogotovo gdje su manjina, jer ne uspijevaju razumijevati jezik alegorije, a i na polju čuvanja identiteta funkcioniraju isključivo u domeni racionalnog. Iz tog nerazumijevanja počesto svjedočimo rasprodaji, a ne očuvanju i brizi za nacionalni identitet. Kada nema kulture, onda na scenu nastupaju pajaci koji između pogane jezičine i bosanskog jezika ne znaju ništa drugo nego mahati zastavama.
Kada mašemo formom, a zanemarimo suštinu, odnosno sve ono što je u kontinuitetu gradilo jedan identitet, on počinje vehnuti. Pa ne treba isključiti mogućnost da se oni koji danas tako slavodobitno mašu zastavom s ljiljanima, i samo to, već sutra neće imati na što pozvati. “Ma koji Bošnjaci, goni se u…”, viknut će oni umorni od etiketa lišenih sadržaja. I zaista, nedavno mi je u redakciju Stava pristigao pisac i kazao da će uskoro obznaniti da se ispisuje iz bošnjaštva jer, eto, nije dobio mirovinu dostojnu čovjeka njegova ranga. Nikada nisam čuo da je ijedan Hrvat ili Srbin izrekao takvo nešto i preko noći postao građanin svijeta. Bošnjaku to može pasti na pamet jer osjeća da je u toku nesmiljena rasprodaja i nebriga o vlastitom identitetu. Pa kud svi, tud i mali Mujo!

“Mi smo ti ovdje muslimanci, to ti je naš naziv za bošnjačke indijance u ovom rezervatu”, prekine moje misli dedo nakon tribine.

“A ja sam ti posljednji muslimanero, u smislu da musliman danas stalno mora biti na oprezu. Musliman u Evropi bit će da je neki desperado, stoga, izabrao sam, ja sam muslimanero. Muslimanero je nova pojava na našim prostorima – rubni manjinski identitet. Nema dva ista muslimanera”, uzvratih dedi šaljivo, što nije promaklo ni mladom efendiji, pa se ubrzo sjaranismo.

“Znaš, nas ti slabo ko razumije. Mi živimo u nekom posebnom svijetu. Neki u Sarajevu ne razumiju da mi osjetimo na svojoj koži čim oni započnu verbalni megdan sa Srbima. Stalno pričaju o nekom povratku. Nema više bolan povratka! Što se vratilo, vratilo se. Sad samo čekamo da svi zajedno izumremo. Moraju ulagat’ u nas, moraju početi razmišljati o ekonomskom naseljavanju, a toga nema bez uspješne privrede, a oni se zabavili sobom, a…”, prekinuh efendiju uz obrazloženje da mi je sve to jasno, pa neka se nepotrebno ne sekira.
Na to je efendija službeno izrazio zadovoljstvo da su nakon svih pajaca u svom gradiću mogli ugostiti i “posljednjeg muslimanera” te me pozvao na akiku u nedavno obnovljenu džamiju. Svako novorođeno dijete u povratničkoj sredini posebno je slavlje. Tako je bilo i ovoga puta. Pričaju mi džematlije da je ponosni babo malog Ilhama doživio posebni hajr. Naime, jedno jutro pojavio se u džamiji i uznevjereno efendiji saopćio da je sanjao kako je džamija izrasla na trbuhu njegove supruge. Hairli san potvrđen je nakon mjesec kada mu je životna saputnica u ušnu školjku šapnula: “Trudna sam.”

I eto malog Ilhama da nadahnjuje povratničku maštu. E pa, dragi Bošnjaci, umjesto da mašete zastavama, volite svoje žene. Ne mora ni biti lijepa po standardima magazina Vogue ili izazovna poput onih TV-voditeljica iz šoubiz rubrika da bi nama bila najljepša. Ilhamova majka bila je najljepša njegovom babi pa joj je izrasla džamija na trbuhu. A nisu samo džamije lijepe, sve je oko njih lijepo. Nema da fali! Ima da nam čitava Republika Srpska bude obnovljeni mravinjak pun malih Ilhama.


smrdim/stav-posljednji-muslim ... -jezicine/

Banksy wrote:

Admir_1984 wrote:

Banksy wrote:

a ovi što kao imaju emocije su te iste emocije dobro unovčili, dan danas ih unovčavaju, sve preko leđa običnog naroda i sve pod plaštom rata i agresije....

Istina, ali njihovih prvih 15 poslijeratnih godina ovih ''komemoracija'' u Dobrovoljačkoj, a koje moramo šutke otrpjeti, nije bilo. Praksu je uveo Behmen.
Tražeći sad nešto o Behmenu i Dobrovoljačkoj, nađoh svoj prastari post. Ponoviću ga, ako ne smeta.

Banksy wrote:
I ne samo njih, već svih onih koji su rat proveli u Sarajevu (ako govorimo o konkretnim gradovima). To je veliki problem koji svakodnevno na svakom koraku iritira, to što su vlast preuzeli i drže je na svim nivoima oni koji su rat proveli daleko od BiH, oni bez ikakvog senzibiliteta za patnje i teške živote ljudi koji su ostali ratom pogođeni na razne načine i koji posljedice osjećaju i danas. Šta njima može značiti bilo koji ratni datum ili ratno ime, šta oni znaju o bilo čemu i kako od njih očekivati da donose ispravne sudove ili imaju moralne stavove kad se radi o stvarima koja se tiču ratnog perioda - primjer bivši gradonačelnik Behmen koji rat nije proveo u Sarajevu, a dozvolio je polaganje cvijeća agresorskim vojnicima u Dobrovoljačkoj, što je svima nama koji smo rat proveli u Sarajevu bilo jako bolno.
Ili odbijanje iritantne, kvazielitističke, kvazimulti NS-e da ne prihvati kandidaturu Stjepana Kljujića za gradonačelnika Sarajeva zbog njegove ratne prošlosti čime indirektno vrše pritisak na građane da zaborave agresiju na svoj grad i prihvate postavke da smo svi jednako krivi za ono što nam se desilo, da su oni koji su aktivno učestvovali u odbrani danas društveno neprihvatljivi.
A kad se podvuče, najveći problem iz kojeg izviru svi ostali je nepostajanje jasnog i konkretnog završetka rata, ratnog pobjednika i ratnog gubitnika, izostanak tačne, napisane povijesti, neadekvatno kažnjavanje zločinaca, nepriznavanje zločina i nikakva sankcija za promoviranje fašizma i nasilja koje se i dalje odvija oko nas kao tihi nastavak nezavršenog rata. Uz to, tu je i na terenu neizvodivi dejtonski ustav kao stalni generator nacionalne mržnje ili bar netrpeljivosti, tenzija i stalnog podsjećanja da rat, zapravo, realno, na terenu, još nije završen.
Glede budućnosti Sarajeva, jako sam pesimistična. S jedne strane imamo ovo lažno građansko, bezobzirno 'zaboravimo prošlost, ko puca svi pucaju', a s druge izrazito agresivno i sve prisutnije 'nek se oni nama prilagođavaju', i ne znam šta mi je strašnije i šta od ponuđenog može biti pogubnije po nas. Ono pitomo, pametno, građansko Sarajevo danas je uglavnom na potezu Kanada - Australija, nakon rata provedenog u gradu, iselilo tamo u periodu '95 - 00.
Jedino što bi nas možda moglo spasiti je teritorijalna reorganizacija, možda uspostavljanje Sarajevo distrikta o kojem se već pričalo, nekog otvorenog, nadnacionalnog, kosmpolitskog centra biznisa i administracije cijele države, ko zna ...

Gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen smatra da obilježavanje stradanja vojnika JNA u Dobrovoljačkoj 3. maja 1992. treba zabraniti jer bi to značilo ruganje žrtvama troipogodišnje opsade Sarajeva:
„Riječ je o skupu za koji vjerujem da je smišljen i dizajniran da izazove nasilje. Kao odgovoran čovjek, ne mogu stajati po strani i šutiti dok se to dešava. Građani Sarajeva 2. i 3. maja su se obranili od napada strane vojne sile prisutne na teritoriji međunarodno priznate republike Bosne i Hercegovine. Pristanak na održavanje ove manifestacije bio bi upravo ono što organizatori ovog skupa hoće, a to je Vlada RS, da ponovo pregovaramo o činjenicama. O činjenicama se ne može pregovarati.“

asurbanipal wrote:

DaysleepeR wrote:Nihad Alićković u maskirnoj uniformi sa beretkom, nije vidio vojske i linije u ratu...

I on i ona njegova AntiDayton grupa su obična ubleha. Hrpa diletanata i neznalica...

BHCluster wrote:

Chmoljo wrote: http://www.slobodnaevropa.mobi/a/dobrov ... 27299.html

Gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen smatra da obilježavanje stradanja vojnika JNA u Dobrovoljačkoj 3. maja 1992. treba zabraniti jer bi to značilo ruganje žrtvama troipogodišnje opsade Sarajeva:
„Riječ je o skupu za koji vjerujem da je smišljen i dizajniran da izazove nasilje. Kao odgovoran čovjek, ne mogu stajati po strani i šutiti dok se to dešava. Građani Sarajeva 2. i 3. maja su se obranili od napada strane vojne sile prisutne na teritoriji međunarodno priznate republike Bosne i Hercegovine. Pristanak na održavanje ove manifestacije bio bi upravo ono što organizatori ovog skupa hoće, a to je Vlada RS, da ponovo pregovaramo o činjenicama. O činjenicama se ne može pregovarati.“

asurbanipal wrote:
Ima i dobar tekst od Filip Mursel Begovića koji baš govori o tome:

Posljednji muslimanero: Između bosanskog jezika i pogane jezičine


Kada mašemo formom, a zanemarimo suštinu, odnosno sve ono što je u kontinuitetu gradilo jedan identitet, on počinje vehnuti. Pa ne treba isključiti mogućnost da se oni koji danas tako slavodobitno mašu zastavom s ljiljanima, i samo to, već sutra neće imati na što pozvati. “Ma koji Bošnjaci, goni se u...”, viknut će oni umorni od etiketa lišenih sadržaja


Nedavno sam gostovao na tribini u malom mjestu u kojem u neprijatnom okruženju devera dvjestotinjak Bošnjaka povratnika. Događaj smo organizirali upravo za njih, u želji da im barem donekle olakšamo i damo do znanja da nisu zaboravljeni. Organizator me je prije tribine upozorio da “pazim šta pričam” jer se ipak nalazimo u općinskim prostorijama koje im ustupa vlast. I zaista, posvuda su bila vidljiva obilježja Republike Srpske. To me, naravno, nije iznenadilo jer srpska vlast, kako je dobro poznato, ne propušta priliku da svoju zastavu okači na svakoj raskrsnici. Naš domaćin nastavi:

“Znaš, dolazila su ovdje gospoda iz Sarajeva da nam vaze o bošnjaštvu, bosanskom jeziku i islamu. Tražili su prvo da skinemo sva genocidna obilježja Republike Srpske jer inače neće govoriti. Pokušali smo im objasniti da to nije pametno, a na kraju su ih sami skinuli. Onda su počeli s dernjavom: ‘Pa mi nikada nećemo pristati na RS, pa mi moramo čuvati svoje, pa mi ovo, pa mi ono…’ Bolan, rekoh, šta ti meni pričaš o genocidu, ja sam ga preživio. Nejse, izderu se oni tako i odu, a mi ostanemo. Godinu poslije, imali smo problema sa Srbima. Zato, ako Boga znaš, nemoj mi bošnjakovat.”

I tako sam pričao o onome o čemu sam i planirao – o suživotu, o tome kako kad si manjina najbolje možeš živjeti kroz kulturu jer ona ima poslanje da bude ambasador i da spaja nespojivo. Možda je to tako jer umjetnost ima moć upliva u iracionalno, a ondje nema mjesta političkim stranputicama. Možda je zato političari i ne raspoznaju kao nešto dobrodošlo za malobrojne narode, kao što je bošnjački, pogotovo gdje su manjina, jer ne uspijevaju razumijevati jezik alegorije, a i na polju čuvanja identiteta funkcioniraju isključivo u domeni racionalnog. Iz tog nerazumijevanja počesto svjedočimo rasprodaji, a ne očuvanju i brizi za nacionalni identitet. Kada nema kulture, onda na scenu nastupaju pajaci koji između pogane jezičine i bosanskog jezika ne znaju ništa drugo nego mahati zastavama.
Kada mašemo formom, a zanemarimo suštinu, odnosno sve ono što je u kontinuitetu gradilo jedan identitet, on počinje vehnuti. Pa ne treba isključiti mogućnost da se oni koji danas tako slavodobitno mašu zastavom s ljiljanima, i samo to, već sutra neće imati na što pozvati. “Ma koji Bošnjaci, goni se u…”, viknut će oni umorni od etiketa lišenih sadržaja. I zaista, nedavno mi je u redakciju Stava pristigao pisac i kazao da će uskoro obznaniti da se ispisuje iz bošnjaštva jer, eto, nije dobio mirovinu dostojnu čovjeka njegova ranga. Nikada nisam čuo da je ijedan Hrvat ili Srbin izrekao takvo nešto i preko noći postao građanin svijeta. Bošnjaku to može pasti na pamet jer osjeća da je u toku nesmiljena rasprodaja i nebriga o vlastitom identitetu. Pa kud svi, tud i mali Mujo!

“Mi smo ti ovdje muslimanci, to ti je naš naziv za bošnjačke indijance u ovom rezervatu”, prekine moje misli dedo nakon tribine.

“A ja sam ti posljednji muslimanero, u smislu da musliman danas stalno mora biti na oprezu. Musliman u Evropi bit će da je neki desperado, stoga, izabrao sam, ja sam muslimanero. Muslimanero je nova pojava na našim prostorima – rubni manjinski identitet. Nema dva ista muslimanera”, uzvratih dedi šaljivo, što nije promaklo ni mladom efendiji, pa se ubrzo sjaranismo.

“Znaš, nas ti slabo ko razumije. Mi živimo u nekom posebnom svijetu. Neki u Sarajevu ne razumiju da mi osjetimo na svojoj koži čim oni započnu verbalni megdan sa Srbima. Stalno pričaju o nekom povratku. Nema više bolan povratka! Što se vratilo, vratilo se. Sad samo čekamo da svi zajedno izumremo. Moraju ulagat’ u nas, moraju početi razmišljati o ekonomskom naseljavanju, a toga nema bez uspješne privrede, a oni se zabavili sobom, a…”[/i], prekinuh efendiju uz obrazloženje da mi je sve to jasno, pa neka se nepotrebno ne sekira.
Na to je efendija službeno izrazio zadovoljstvo da su nakon svih pajaca u svom gradiću mogli ugostiti i “posljednjeg muslimanera” te me pozvao na akiku u nedavno obnovljenu džamiju. Svako novorođeno dijete u povratničkoj sredini posebno je slavlje. Tako je bilo i ovoga puta. Pričaju mi džematlije da je ponosni babo malog Ilhama doživio posebni hajr. Naime, jedno jutro pojavio se u džamiji i uznevjereno efendiji saopćio da je sanjao kako je džamija izrasla na trbuhu njegove supruge. Hairli san potvrđen je nakon mjesec kada mu je životna saputnica u ušnu školjku šapnula: “Trudna sam.”

I eto malog Ilhama da nadahnjuje povratničku maštu. E pa, dragi Bošnjaci, umjesto da mašete zastavama, volite svoje žene. Ne mora ni biti lijepa po standardima magazina Vogue ili izazovna poput onih TV-voditeljica iz šoubiz rubrika da bi nama bila najljepša. Ilhamova majka bila je najljepša njegovom babi pa joj je izrasla džamija na trbuhu. A nisu samo džamije lijepe, sve je oko njih lijepo. Nema da fali! Ima da nam čitava Republika Srpska bude obnovljeni mravinjak pun malih Ilhama.

arzuhal wrote:Pa ko onda pobi 400 srpskih dječaka u Dobrovoljačkoj?

Banksy wrote:''Ranije izdatu saglasnost'' ... Ovo je kad je javnost već skočila na noge i kad je postalo jasno da će cijena uvlačenja srpskoj strani biti preskupa.
Kako mediji danas presvlače košulje na dnevnoj bazi, s neta je pobrisano sve o svemu, pa ne mogu naći direktne citate, ali dobro pamtim, Behmenova vlast je prva koja je, 15 godina nakon rata, dozvolila ovu travestiju.
I ne bih dalje o ovome, nek misli ko god šta hoće.

junior3 wrote:Iste snage kao na koridoru? Ko te to slagao?
Uozbilji se. Razumijem da hvališ svoje, al' voliš pretjerat' pa to ti je.

Nijedna brigada 1. Krajiškog korpusa čitava nije bila na Bihaću nego su samo slale čete i vodove.
5. Kozarska je bila najviše i to pola brigade.
Možeš ako imaš volje odgovoriti na ona pitanja gore, mada poznavajući tebe samo ću se nasmijati na odgovore.

asurbanipal wrote:
Ima i dobar tekst od Filip Mursel Begovića koji baš govori o tome

Drinski wrote:
Ovo je Filip sjeo pa izmislio.

asurbanipal wrote:

Drinski wrote:
Ovo je Filip sjeo pa izmislio.

Jest. I Republiku Srpsku je izmislio...

arzuhal wrote:Pa ko onda pobi 400 srpskih dječaka u Dobrovoljačkoj?

DaysleepeR wrote:

asurbanipal wrote:

DaysleepeR wrote:Nihad Alićković u maskirnoj uniformi sa beretkom, nije vidio vojske i linije u ratu...

I on i ona njegova AntiDayton grupa su obična ubleha. Hrpa diletanata i neznalica...

ne misle tako ljudi... njima je to ekstra, frajer se gura svugdje gdje ne neka desničarska patriotska priča

Chmoljo wrote:

Banksy wrote:''Ranije izdatu saglasnost'' ... Ovo je kad je javnost već skočila na noge i kad je postalo jasno da će cijena uvlačenja srpskoj strani biti preskupa.
Kako mediji danas presvlače košulje na dnevnoj bazi, s neta je pobrisano sve o svemu, pa ne mogu naći direktne citate, ali dobro pamtim, Behmenova vlast je prva koja je, 15 godina nakon rata, dozvolila ovu travestiju.
I ne bih dalje o ovome, nek misli ko god šta hoće.

pa ko ju je izdao?

Chmoljo wrote:

Chmoljo wrote:

Banksy wrote:''Ranije izdatu saglasnost'' ... Ovo je kad je javnost već skočila na noge i kad je postalo jasno da će cijena uvlačenja srpskoj strani biti preskupa.
Kako mediji danas presvlače košulje na dnevnoj bazi, s neta je pobrisano sve o svemu, pa ne mogu naći direktne citate, ali dobro pamtim, Behmenova vlast je prva koja je, 15 godina nakon rata, dozvolila ovu travestiju.
I ne bih dalje o ovome, nek misli ko god šta hoće.

pa ko ju je izdao?

pici wrote:ti ko don kiHot nasHo se s vjetrenjacama bocat

Chmoljo wrote:

Chmoljo wrote:

Banksy wrote:''Ranije izdatu saglasnost'' ... Ovo je kad je javnost već skočila na noge i kad je postalo jasno da će cijena uvlačenja srpskoj strani biti preskupa.
Kako mediji danas presvlače košulje na dnevnoj bazi, s neta je pobrisano sve o svemu, pa ne mogu naći direktne citate, ali dobro pamtim, Behmenova vlast je prva koja je, 15 godina nakon rata, dozvolila ovu travestiju.
I ne bih dalje o ovome, nek misli ko god šta hoće.

pa ko ju je izdao?