#351 Re: Oboren ruski bombarder SU-24!?
Posted: 25/11/2015 20:02
gledaj korozije po njemuGeneral War wrote:
Onda je ovo Tata![]()
gledaj korozije po njemuGeneral War wrote:
Onda je ovo Tata![]()
Al i sa korizijom skine Su-24. Moš' misliti oni bez korozije šta oni mogu skinuti.KUZNETSOV wrote:gledaj korozije po njemuGeneral War wrote:
Onda je ovo Tata![]()
momak procitaj prvo u koju vrstu aviona spada Su-24 i koji ga je avion napao tj. koje vrste... Pa su-24 moze da obori i šturmovik ako mu se dobro namjestiDrvosjeca iz Dejcica wrote:
Al i sa korizijom skine Su-24. Moš' misliti oni bez korozije šta oni mogu skinuti.
To što ti misliš da je Su-24M koji je oboren od strane Turske bombarder k'o B-29 iz IIWW je tvoje neznanje kao i danas oko saradnje Hitlera i Staljina.KUZNETSOV wrote:momak procitaj prvo u koju vrstu aviona spada Su-24 i koji ga je avion napao tj. koje vrste... Pa su-24 moze da obori i šturmovik ako mu se dobro namjestiDrvosjeca iz Dejcica wrote:
Al i sa korizijom skine Su-24. Moš' misliti oni bez korozije šta oni mogu skinuti.
The Su-24M has a maximum speed of 1,550km/h and a range of over 3,000km. The service ceiling is 11,000m and the maximum rate of climb is 9,000m a minute. The Su-24M front-line bomber is designed to penetrate hostile territory and destroy ground and surface targets in any weather conditions, by day and night. Variants of the Su-24 have also been produced, designed for reconnaissance and electronic countermeasures.
400 Russian Air Force Su-24M were upgraded to M2 standard with navigation and weapons systems to enable launch of new versions of Kh-29 and other missiles. Upgrades include a new SV-24 computer, liquid crystal displays, ILS-31 head-up display, digital moving map and global positioning system. In 2010 the Russian Air Force began replacing the Su-24 with the Su-35 with deliveries scheduled through to 2015.
The Su-24 is armed with the following types of air-to-surface missiles: Kh-23 or Kh-23M (NATO codename AS-7 Kerry) radio-command guided missiles (range 5km; up to four missiles carried); Kh-28 (AS-9 Kyle) and Kh-58 passive radar-homing missiles (range 90km; up to two missiles carried). Up to two Vympel R-60 (AA-8 Aphid) IR-homing air-to-air missiles with a range of 3km are also carried.
pa hajde jado procitaj to sto si citirao na engleskomDrvosjeca iz Dejcica wrote:To što ti misliš da je Su-24M koji je oboren od strane Turske bombarder k'o B-29 iz IIWW je tvoje neznanje kao u danas oko saradnje Hitlera i Staljina.KUZNETSOV wrote:momak procitaj prvo u koju vrstu aviona spada Su-24 i koji ga je avion napao tj. koje vrste... Pa su-24 moze da obori i šturmovik ako mu se dobro namjestiDrvosjeca iz Dejcica wrote:
Al i sa korizijom skine Su-24. Moš' misliti oni bez korozije šta oni mogu skinuti.
The Su-24M has a maximum speed of 1,550km/h and a range of over 3,000km. The service ceiling is 11,000m and the maximum rate of climb is 9,000m a minute. The Su-24M front-line bomber is designed to penetrate hostile territory and destroy ground and surface targets in any weather conditions, by day and night. Variants of the Su-24 have also been produced, designed for reconnaissance and electronic countermeasures.
400 Russian Air Force Su-24M were upgraded to M2 standard with navigation and weapons systems to enable launch of new versions of Kh-29 and other missiles. Upgrades include a new SV-24 computer, liquid crystal displays, ILS-31 head-up display, digital moving map and global positioning system. In 2010 the Russian Air Force began replacing the Su-24 with the Su-35 with deliveries scheduled through to 2015.The Su-24 is armed with the following types of air-to-surface missiles: Kh-23 or Kh-23M (NATO codename AS-7 Kerry) radio-command guided missiles (range 5km; up to four missiles carried); Kh-28 (AS-9 Kyle) and Kh-58 passive radar-homing missiles (range 90km; up to two missiles carried). Up to two Vympel R-60 (AA-8 Aphid) IR-homing air-to-air missiles with a range of 3km are also carried.
Dakle sasvim solidne manevarske sposobnosti, dobre mjere zaštite, elektronske konta mjere i aktivne mjere zaštite protiv radarskih i laserom vođenih projektila kakvim je oboren. Đaba sve, piloti nisu bili na visini zadatka, rekao bih zavaljeni od strane Putina.
Pa i jedni i drugi podvijaju rep i povlače ručnu. Mene ne iznenađuje, bilo je za očekivati. I Rusija i Turska imaju puno toga da izgube. Rasplinuše se snovi rusofila i štovalaca djela Ratka Mladića u sekundi.tzipiripi wrote:Turci podvijaju rep, sad kao nisu znali da je avion bio ruskihttp://www.altermainstreaminfo.com.hr/v ... -da-su-873
Šef ruske diplomatije, Sergey Lavrov pokušao je smiriti tenzije nastale između Turske i Rusije nakon obaranja ruskog aviona. Izjavio je kako Moskva ne namjerava ući u oružani sukob s Ankarom.
smijesan si mi jesi svegam'Drvosjeca iz Dejcica wrote:The Su-24 is armed with the following types of air-to-surface missiles: Kh-23 or Kh-23M (NATO codename AS-7 Kerry) radio-command guided missiles (range 5km; up to four missiles carried); Kh-28 (AS-9 Kyle) and Kh-58 passive radar-homing missiles (range 90km; up to two missiles carried). Up to two Vympel R-60 (AA-8 Aphid) IR-homing air-to-air missiles with a range of 3km are also carried.
Bome s ovakvom ručnom ne bi ni kod nas mogli proć tehničkiDrvosjeca iz Dejcica wrote:Pa i jedni i drugi podvijaju rep i povlače ručnu. Mene ne iznenađuje, bilo je za očekivati. I Rusija i Turska imaju puno toga da izgube. Rasplinuše se snovi rusofila i štovalaca djela Ratka Mladića u sekundi.tzipiripi wrote:Turci podvijaju rep, sad kao nisu znali da je avion bio ruskihttp://www.altermainstreaminfo.com.hr/v ... -da-su-873
![]()
Šef ruske diplomatije, Sergey Lavrov pokušao je smiriti tenzije nastale između Turske i Rusije nakon obaranja ruskog aviona. Izjavio je kako Moskva ne namjerava ući u oružani sukob s Ankarom.
KUZNETSOV wrote: pa hajde jado procitaj to sto si citirao na engleskomsamo mi reci koju rijec ne razumijes javi se na PM ako imaš problema... pogledaj kada je krenula proizvodnja Su-24ki i kakve F-16 koriste turci sa kojom tehnologijom, Su-24 je poslan u siriju jer nije bilo bojazdi od napada iz zraka znaci Rusi imaju totlanu dominaciju nad zracnim prostorom Sirije... Pogledaj bola'
Surviving Su-24M models have gone through a life-extension and updating program, with GLONASS, upgraded cockpit with multi-function displays (MFDs), HUD, digital moving-map generator, Shchel helmet-mounted sights, and provision for the latest guided weapons, including R-73 (AA-11 'Archer') air-to-air missiles.
Nemoj tako...kaz'o je i lavrov da su promjenili misljenje o tayyipu zakonodavcuarzuhal wrote:Rusija podvila rep, ne smiju udarit na Tursku, samo jaja naka bacali i kamenice na ambasadu u sred Moskve, et'...Pišaj velesilu...

opet ti se smijemDrvosjeca iz Dejcica wrote:KUZNETSOV wrote: pa hajde jado procitaj to sto si citirao na engleskomsamo mi reci koju rijec ne razumijes javi se na PM ako imaš problema... pogledaj kada je krenula proizvodnja Su-24ki i kakve F-16 koriste turci sa kojom tehnologijom, Su-24 je poslan u siriju jer nije bilo bojazdi od napada iz zraka znaci Rusi imaju totlanu dominaciju nad zracnim prostorom Sirije... Pogledaj bola'
Opet te čovjek mora edukovati jer si neznalica. Su-24M se proizvodi od 80 do 93 godine, sve ove M verzije imaju potpuno nove sisteme za borbeno djelovaje, radare, ECM sisteme zaštite...itd, itd. Đaba da ti čovjek nacrta nema ti pomoći jer si slijep usljed mržnje prema Turskoj. Eto dokle tvoja glupost ide ja ti falim rusku tehniku a ti kontra iako slijepo podržavaš Putina. E moj mazlume.![]()
Surviving Su-24M models have gone through a life-extension and updating program, with GLONASS, upgraded cockpit with multi-function displays (MFDs), HUD, digital moving-map generator, Shchel helmet-mounted sights, and provision for the latest guided weapons, including R-73 (AA-11 'Archer') air-to-air missiles.
KUZNETSOV wrote:smijesan si mi jesi svegam'Drvosjeca iz Dejcica wrote:The Su-24 is armed with the following types of air-to-surface missiles: Kh-23 or Kh-23M (NATO codename AS-7 Kerry) radio-command guided missiles (range 5km; up to four missiles carried); Kh-28 (AS-9 Kyle) and Kh-58 passive radar-homing missiles (range 90km; up to two missiles carried). Up to two Vympel R-60 (AA-8 Aphid) IR-homing air-to-air missiles with a range of 3km are also carried.![]()
idi gledaj rijaliti kakav
misliš li da je bilo potrebe da Su-24 nosi raketu zrak-zrak sa sobom tokom bombardovanja terorista na tlu? Ponavljam imali su totalno bezbjednu situaciju u zraku i imaju je, a to što turčin uradi nije se ocekivalo... Receno je da od danas Su-24 i Su-35 kada bombarduju pogranicna podrucija sa turskom idu uz pratnju Su-30 pa cemo da vidimo sto ce se turcin vise izvuci, a takodje je postavljen i protiv vazdusni sistem S-400 u bazi u latakiji...
Ti si izgubljen slučaj. Ti misliš da je bombarder na nivou Partizanske eskadrile kada Žarko rukama izbacuje bombe.KUZNETSOV wrote: opet ti se smijem![]()
na avionu su modernizovani uredjaji za laksu navigaciju i upravljanje navodecim raketama, a o sistemima za ometanje raketa zrak-zrak upucenih njemu nema ni govora.... Su-24 rusi su i onako namijenili samo da dejstvovanje po ciljevima kada imaju totalnu dominaciju u traku tj. da nemaju bojazdi od mogucih gubitaka (slucaj sa Sirijom) Su-35 je opremljen uredjajima na koje ti mislis... Sta kazes ima manevarske sposobnosti pa nisu u dogfightu bili turčin i rus...
Initial Su-24s had basic electronic countermeasures (ECM) equipment, with many Su-24s limited to the old Sirena radar-warning receiver with no integral jamming system. Later-production Su-24s had more comprehensive radar warning, missile-launch warning, and active ECM equipment, with triangular antennas on the sides of the intakes and the tip of the vertical fin. This earned the NATO designation "Fencer-C", although again it did not have a separate Soviet designation. Some "Fencer-C" and later Su-24M ("Fencer-D" by NATO) have large wing fence/pylons on the wing glove portion with integral chaff/flare dispensers; others have such launchers scabbed onto either side of the tail fin.
Ne kažem da je Su-24M bolji ili u rangu F16 jer im je namjena različita ali me užasno iritiraju ovi rusofili koji misle da je Su-24M isti onaj avion iz 1971 kada su startali sa proizvodnjom. Da staviš taj originalni Su-24s iz 1971. godine i zadnju verziju Su-24M2 koji dijeli neke elemente sa Su-27 ovaj iz 1971. godine bi izgledao smiješan po mogućnostima i svim ostalim elementima.nKrkan wrote:Ovo je bezveze , kad Rusija i Turska obave neki fight sa najboljim aviJonima onda možemo pričat .
ja neznalica lik mi sa wikipedije donosi podatkeDrvosjeca iz Dejcica wrote:Ti si izgubljen slučaj. Ti misliš da je bombarder na nivou Partizanske eskadrile kada Žarko rukama izbacuje bombe.KUZNETSOV wrote: opet ti se smijem![]()
na avionu su modernizovani uredjaji za laksu navigaciju i upravljanje navodecim raketama, a o sistemima za ometanje raketa zrak-zrak upucenih njemu nema ni govora.... Su-24 rusi su i onako namijenili samo da dejstvovanje po ciljevima kada imaju totalnu dominaciju u traku tj. da nemaju bojazdi od mogucih gubitaka (slucaj sa Sirijom) Su-35 je opremljen uredjajima na koje ti mislis... Sta kazes ima manevarske sposobnosti pa nisu u dogfightu bili turčin i rus...
Pojma ti nemaš, baš si neznalica.
Initial Su-24s had basic electronic countermeasures (ECM) equipment, with many Su-24s limited to the old Sirena radar-warning receiver with no integral jamming system. Later-production Su-24s had more comprehensive radar warning, missile-launch warning, and active ECM equipment, with triangular antennas on the sides of the intakes and the tip of the vertical fin. This earned the NATO designation "Fencer-C", although again it did not have a separate Soviet designation. Some "Fencer-C" and later Su-24M ("Fencer-D" by NATO) have large wing fence/pylons on the wing glove portion with integral chaff/flare dispensers; others have such launchers scabbed onto either side of the tail fin.
Pozadina turskog obaranja ruskog aviona
Svijet je sa jezom primio vijest o jučerašnjem turskom obaranju ruskog aviona.Svi iz historije znaju da veliki svjetski ratovi počinju zbog sitnih povoda iako su njihovi uzroci daleko veći. Zato je ovaj incident na uzavrelom sirijskom nebu gdje se tiskaju avioni svih većih svjetskih sila izazvao trnce ne samo kod političkih moćnika nego i malih ljudi daleko od Sirije koji znaju da kada se veliki bore stradaju mali.
Iskreno, karta koju je turska strana predočila, a iz koje se vidi da je ruski avion prešao preko jednog malog dijela turskog zračnog prostora koji ulazi duboko u sirijski državni teritorij i ne predstavlja neku ozbiljnu povredu. Međutim, činjenica da su se slične povrede turskog zračnog prostora desile već dva puta ranije i da je Ankara tada upozorila Rusiju da neće tolerisati slične incidente, te da je ovaj avion deset puta, barem tako tvrdi Ankara, upozoren govori da se ovdje više radilo o principu i demonstraciji moći dvije sile uključene u sukob u Siriji i Iraku.
Upravo zbog toga su neke članice NATO-a, na vanrednom sastanku Sjevernoatlanskog vijeća na nivou ambasadora, reagovale na način da su ustvrdile da je Ankara mogla i drugačije reagovati i da nije morala baš posezati za najoštrijim odgovorom. Na kraju su članice saveza ipak deklarativno podržale Tursku iako nisu zalupali u ratne bubnjeve nego su situaciju pokušali smiriti, ali je ostalo pitanje zašto je Turska tako reagovala.
Sirijski etnički Turkmeni
Jedan odgovor bi se mogao kriti i u analizi mjesta gdje se napad desio i u involviranim stranama na terenu. Tako bi se čitav incident mogao tumačiti kao poruka Turske Rusiji da neće tolerisati njihovo djelovanje u području koje nastanjuju sirijski etnički Turkmeni koji se bore protiv režima Bashara Al Asada. Prema tim izvorima avion koji je oboren je bio uključen u operacije bombardovanja turkmenskih opozicionih snaga koje Turska podržava. Upravo na to područje je avion i pao i pripadnici tih jedinica su preuzeli odgovorost za ubistvo jednog od dva pilota koji su iskočili iz aviona i sada pregovaraju sa Rusijom o vraćanju njegovog tijela.
Na video-snimku koji je postavljen na društvenim mrežama i na kojem se navodno vidi ubijeni ruski pilot vidi se logo upravo jedne takve turkmenske vojne formacije, Al-Liva al-Ašir fi As- Sahil (اللواء العاشر). Turkmenske vojne formacije prije svega na brdu Turkmen (Jabal al-Turkman) uspostavljene su 2012. godine, nakon početka građanskog rata u Siriji i od tada ratuju protiv režima u Damasku, a kasnije su se uključile i u borbu protiv tzv. Islamske države. Smatraju se dijelom „umjerene opozicije“ koja djeluje pod okriljem slobodne sirijske vojske. Svjetski mediji pišu da njihove vojne postrojbe broje oko 10.000 ljudi, koje direktno podržava Ankara.
Sirijski Turkmeni su etnički Turci koji govore turski jezik što Tursku dodatno obavezuje da ih pomogne i stane u njihovu zaštitu. Ovaj narod živi na području koje većinski naseljavaju Arapi i Kurdi i sa njihovim jedinicama su sklopili brojne vojne saveze u borbi protiv režima Bashara al-Asada i ISIL-a. Turkmeni naseljavaju i područje Iraka i Irana još od 11. vijeka. Procjenjuje se da ih u Siriji, Iraku i Iranu ima između 1,5 i 3,5 miliona.
Dokaže li se da je ovo bio stvarni razlog incidenta biće to potvrda opravdanosti straha od toga da će to što je Rusija odlučila da pod krinkom borbe protiv ISIL-a i terorizma za metu uzme sve pobunjeničke skupine koje se bore protiv terora režima Bashara Al Asada, dovesti do otvorenog sukoba sa onima koji te frakcije podržavaju.
Ovo znači da je Turska Rusima povukla crvenu liniju ne samo na svom nebu nego i na teritoriji Sirije u smislu ciljeva koje Moskva može gađati. Međutim, bez jasnog dogovora oko jedinstva tzv. anti-ISIL koalicije i jasne vizije budućnosti Sirije i toga ko su teroristi na terenu ovakvi incidenti mogu biti sve češći.
Turska u svojoj viziji stvaranja „slobodne- zone“u Siriji, a za što se predsjednik Erdogan zalaže već godinama, računa upravo na ove turkmenske postrojbe i druge tzv. „umjerene pobunjeničke vojne formacije“. Ta zona bi trebala biti utočište za izbjeglice kako ne bi prelazili u Tursku koja se jedva nosi sa sadašnjim brojem njih (a kasnije i u Evropu) i dati im utočište ne samo od ISIL-a nego i od avijacije predsjednika Al Asada. Ali možda bitnije od toga, ta zona bi trebala odmaknuti ISIL od turske granice, presjeći njegove logističke rute i, najbitnije, spriječiti da vakuum kojim bi nastao na tom području slamanjem ISIL ne popune kurdske postrojbe povezane za Ankaru terorističkom PKK, ili pak prošiitske postrojbe lojalne režimu u Damasku.
Brigade Sultana Murata
Prisjetimo se kako su samo nekoliko dana ranije (21.11.2015) turski mediji izvijestili o tome kako je turkmenska pobunjenička grupa Brigade Sultana Murata ušla u dva mjesta, Harcele i Delha, u Siriji, koja su se nalazila pod kontrolom grupe Islamska država Irak i Levant. Taj napad pobunjenika na kopnu iz zraka je podržalo šest turskih i pet američkih borbenih aviona, kao i tri bespilotne letjelice. Ova vijest nije promakla ni Rusima koji su se izgleda brzo upetljali u sve što se dešava na terenu. U tu tursku strategiju i viziju rješenja sirijskog konflikta je Rusija svojim napadima na turkmenske pobunjenike dirnula i zato je cijena bila tako visoka.
Samo neozbiljni ili oni koji su prespavali časove historije mogu na ovaj sukob između Rusije i jedne od članica NATO-a gledati bez zabrinutosti. Nikakve garancije da se nešto slično neće ponoviti niti naznake rješenja krize u Siriji se ne naziru. Naprotiv, situacija se samo dodatno komplikuje. Tako čitamo da Rusija u priobalno područje Latakije u Siriji šalje raketnu krstaricu "Moskva", na kojoj se nalaze vazdušni odbrambeni sistemi sličan sistemu S-300.
Prema pisanju ruskih medija „krstarica će, čim uoči bilo kakvu prijetnju letjelicama koje sudjeluju u napadima u Siriji reagirati ispaljivanjem projektila“. Ako i ne bude eskalacije nasilja odnosi Rusije i Turske će zasigurno dugo ostati zategnuti i to će se odraziti na brojna globalna otvorena pitanja. Osjetiće se to zasigurno i na Balkanu, ali to je priča za sebe. Teroristički napad u Parizu je na trenutak bio približio stavove Zapada i Rusije koji su sada ponovo udaljeni.
Sirijski konflikt je poput rane koja je predugo ostavljena nezbrinuta i koja nakon što se inficirala prijeti da oboli čitav organizam. I oni koji su navodno pokušavali da ranu tretiraju to su radili sa „prljavim rukama“ i samo su povećali zarazu. Infekcija se očito širi, a vremena da se nešto uradi je sve manje. Neki su, pa i ozbiljni lideri poput jordanskog kralja Abdullaha i Pape Franje, nazvali sve ovo što se dešava Trećim svjetskim ratom. Nadati se da su svjetski moćnici naučili nešto iz historije i da će nadvladati razum i humanost a to je nama „malima“ jedino što je izgleda ostalo. Da se nadamo i uzdamo u savjest onih kojima ona nije jača strana.