Meni tu nema nista zalosno, posebno u perspektivi u kojoj ne zive svi roditelji i djeca u istim uslovima zivota. Ljudi olako najvise polaze od teskih uslova zivota i ideje o nemocnim roditeljima kojima je potrebna pomoc da prezive i opstanu i djeci koja bi stalno trebala biti tu za te iskljucivo nemocne roditelje.Thorgerson wrote:Iskreno, meni je ovo zalosno.
Pretpostavljam da po pravilu reciprociteta onda ni on nije bio kod tvojih vise od 20h.
Nije zdravo tek tako ostaviti roditelje koju su vas odgojili na cjedilu. Ne znam vala sta ti neko mora/treba uraditi, ko ti je familija, pa da ga eto tek tako ne podnosis.![]()
Znaci ti imas jaranice sigurno koje ti sto puta vise znace nego roditelji od sopstvenog muza?!
To nije zdravo. To nije zdrav odnos. Ali eto svakome svoje.
I u nasim uslovima a posebno u znatno boljim uslovima zivota roditelji zive kvalitetno i ne kace se i ne ocekuju od djece da ih izdrzavaju i brinu se stalno za njih. Ti isti roditelji su davno prestali da se brinu za djecu i navikli su na povremene susrete. Oslanjaju se na ono sto su stekli i trude se da kvalitetno ispune svoje vrijeme bez vampirskih upada u zivote svoje djece i njihovih supruznika. Tu nema nista zalosno. Prilicno je zdravo.
Koliko god nisam pobornik stalnih usiljenih susreta s roditeljima u primjerima gdje vlada netrpeljivost po bilo kom osnovu, nikad ne bih digla ruke od mojih ili njegovih roditelja ako trebaju nasu podrsku i pomoc. Mnostvo je primjera djece koja se neljudski ponasaju prema roditeljima kad su roditelji u nemocnoj situaciji. Gledala sam u skorije vrijeme kcerku koja se izivljava nad rodjenom majkom koja je ostala nepokretna. Sad je nasla za shodno da joj prigovara za sve sto joj se nije cinilo ispravno tokom cijelog zivota. To je zalosno i problematicno a ne posten odnos i manjak zelje da vidjas nekoga koga ocito ne volis i ko ne voli tebe.
