KatarinaKosaca wrote:ExNihilo wrote:DANI: Možemo li razjasniti još nešto: 1994. godine izjavili ste da Vam je na prijemu Alija Izetbegović rekao "da ste ga previše pohvalili u pjesmi"; četiri godine kasnije hladno ste izjavili da tu pjesmu niste posvetili njemu, nego svom komšiji Aliji Miladinu. Licemjerje?
MERLIN: Niste u pravu. Prva izjava, koju možemo provjeriti, bila je u Slobodnoj Bosni 1993. godine, a naslov intervjua je otprilike glasio: Ja sam Vladimir Nazor bošnjačke borbe za slobodu. Tu jasno piše da sam tu pjesmu posvetio Aliji Miladinu. Kasnije sam rekao da se Izetbegović može naći u tome.
Pa, evo, sama si odgovorila (izvini ako si muško, stalno mislim da si enskog roda..), Aiji MIladinu i "može se naći u tome"... nalazi se svatko od nas ili se može nači u nekoj pjesmi. Moje ime nosi jedna pjesma, nije posvećena meni

, ali mogu se naći u njoj
Ali, ponavljam i da jeste samo Aliji Izebtbegoviću posvećena te 1992 , ne vidim u tome ništa ni loše ni neobično. Nama je sad Halid Bešlić idol, uzor i Bog što se nije znalo ni gjde je ni šta radi u ratu. Upsss, da zarađuje i ne daje feninga za BIH. Vidim da su sad takvi u modi i onda još više dajem podršku Dini Merlinu i želim mu još više jače i bolje u džepu, jahtama i uspjesima.
Nemoj, molim te. Smiješno je. Lik je eksplicitno tvrdio da je pjesma za Izetbegovića, kao i za Miladina. Dakle, ne radi se o nekakvom metafizičkom pronalaženju u pjesmi koja, eto, slučajno, nosi tvoje ime.
Ima on puno pravo pisati pjesme kome god hoće, ali:
a) Stani iza toga. Za nekoga si napisao tu pjesmu, jal Miladina, jal Izetbegovića. Ako je Izetbegović, stani iza toga. Ako nije, onda je gospodinu Izetbegoviću 1994., na gorepomenutom prijemu, trebao objasniti da se ovaj malo zbunio i da pjesma ustvari nije posvećena njemu, već Miladinu. Problem je što je Dinu ratnih godina malo prenijelo, pa su se pisale ovakve pjesmice i davale izjave o bolesnim Srbima. To mu je, svakako, donosilo korist tada. Međutim, danas bi da revidira vlastiti opus, pa više ni sam ne zna kome je pjesma posvećena. Kao što ne zna, čini se, ni tekst prijeratnih pjesama, pa više nije "izdao Boga", već je "izdao sve". I slično. Valjda je amnezija nuspojava novih uvjerenja.
b) Pisanje režimskih pjesama je samo dno umjetnosti. To je bastardizacija umjetnosti u propagandne svrhe. On je imao puno pravo da se sroza na taj nivo, ali hajde onda da ga, kao umjetnika, u tom svjetlu valorizujemo.