Ne znam odakle poceti sa zahvalnoscu nasoj dijaspori.Najbolje poceti ispocetka,jel

,a to nekako dodje od 92. kad su jasno pokazali sta misle o ovoj zemlji,pa tokom perioda 92.-95. kad se nisu ni pocesali da pomognu odbranu Bosne,kao sto je to npr radila albanska dijaspora za svoj narod.
A sad bi da se mi malo maknemo,da nas nema,da oni nama pokazu kako treba zivit,kako pravit drzavu...jbg moraju nam dati svoja strucna znanja stecena po halama i baustelama.A ono malo obrazovanih ljudi iz dijaspore su sve samo ne Bosanci,usli u "stranjski" sistem materijalizma,nemaju nas mentalitet niti osjecaj.Sva prica dijaspore je oko para i materijalnih vrijednosti sto govori u prilog prethodnoj recenici.
Posto je ogromna vecina njih u tim njihovim novim drustvima na zadnjoj poziciji vrijednosne i drustvene skale,a ovamo ih niko ne grebe ni 2%,za rezultat imamo njihovu silnu isfrustriranost.Pa onda ide samopromocija bez pokrica,te pametni,te znaju,te govore jezike(pa jbg valjda je normalno da govoris jezik zemlje u kojoj zivis) i tako u nedogled,hoce da ih neko nazor postuje i voli.
A glavna prica je kako su ovamo svi pohlepni za njihovim parama,a zapravo radi se o tome da oni parama pokusavaju da kupe ono sto im nedostaje ili sto im ne pripada,sami nude pare i stvaljaju ih u prvi plan,jer drugo nista i nemaju za ponuditi.
Al hvala im,oni su uzrok i razlog naseg postojanja i opstajanja,ono sto smo u ratu bez njih prezivili to je samo puka slucajnost,danas bi smo pocrkali od gladi da nam nije njih.
Nije njima lako,to su strasni kompleksi.Skoro jedan prica,inace vozac autobusa u inozemstvu,kaze jbg svi mi zavide kad dodjem 'vamo,eto u sta oni sebe ubjedjuju.
I glavno zbog cega dolaze,nije to ljubav ni prema domovini,ni ljubav prema rodbini,vec trazenje malo rahatluka,da malo dusu nahrane.Dusa im pati,sve su zrtvovali, i drzavu i obraz i rodbinu i prijatelje i vjeru,pa i porodicu ,za nesto vecu platu nego sto je u Bosni.
Doduse,ima i drugacijih dijasporaca od gore opisanih,ali njihov broj se mjeri u promilima.