Vidim svašta se napisalo na ovu temu, svakakvih komentara pa red je da i ja obrazložim kakva je situacija
Sa dosta komentara bi se složila, bar što se tiče tadašnje situacije i kakva sam ja bila tada. Ne mogu reći da sam bila toliko nezrela ali danas osjetim itekakvu promjenu što je normalno jer ljudi sazrijevaju, uče, nadopunjuju sopstvena mišljenja i stavove ali ta promjena je, većim dijelom, odraz i onoga što se dogodilo. Stvari su nekako išle svojim tokom. Više ni otac nije toliko uticao na tu moju vezu koliko je veza sama od sebe počela da propada počevši od sitnih prepirki pa do prevare nakon 2 godine veze. Eh, šta li je uticalo na njega da me prevari, to ne znam, moguće taj pritisak od strane mojih, ne znam stvarno, ali mislim da je u pitanju ono famuozno "da promjenim"

Tu je i dosta do mene jer sam bila previše i tolerantna, saosjećajna, iskrena, razumna... Ah, pa prva velika ljubav

Poslije te prevare ništa, naravno, nije bilo isto. Bila sam povrijeđena mnogo ali i vremenom postala sam, kako bi se reklo, đubre prema njemu ali to se njemu, po svemu sudeći, svidjelo pa smo se tako "ganjali" jedno 2,3 mjeseca (više on mene nego ja njega) da bi, eto, opet pokušali nešto pošto se situacija koliko-toliko smirila. Pokušali smo i taj pokušaj je bio neuspješan jer je dotična djevojka s kojom me prevario bila uporna do te granice da je ostala trudna (eh sad, raja nagađa svašta o tome ali nije moje da komentarišem samo znam da se radi o djevojci sumnjivog morala). Kada se to desilo, sve je shvatio, bar kako je meni rekao. Jako potresni momenti za mene i za njega, ja sam se i nekako "isčupala" iz svega toga ali on... On nije baš u pohvalnom stanju ni psihički ali ni fizički koliko god to fizički i bilo nebitno opet je odraz psihičkog stanja. Čujemo se ponekad, kaže da sam jedina koja mu može, na neki način, dati snagu, motiv da razmišlja o nekim pozitivnim stvarima, bude mu lakše valjda, šta li ali i da mora dalje kako god zna i umije. Mnogo se toga izdešavalo a i većim dijelom smirilo, ja nisam u vezi, on je eto na korak do braka što sada prihvatam kao nešto što se moralo desiti, što je normalno jer sigurno ima dosta ovakvih slučajeva. Kao osoba sam takva da ću uvijek pomoći ako je potrebno i koliko mogu iako je ispao takav kakav jeste i uradio to što je uradio, jer ipak poznajem ga duži vremenski period i naravno, bez ikakvih izljeva emocija jer ga sada gledam samo kao osobu koju dobro poznajem, koja je bila dio jednog perioda mog života.
Jedno dobro životno iskustvo koje, s jedne strane pokazuje da je otac bio u pravu, a s druge strane i ne može se to baš zaključiti jer on, naravno, nije mogao znati da će doći do prevare.
Stvari su se riješile same od sebe, tako je moralo biti i ko zna zašto je to dobro
Sapunica
