#352 Re: 100 najboljih sa ex jugoslovenske muzičke scene
Posted: 07/10/2015 21:13
by julisiz es grant
Ovdje je samo i relevantan domaći uspjeh.
Ona scena, i mejnstrim i alternativa i progresiva, nastala je na uspjehu Dugmeta. Jebalo bi se nekome za rock, da nije nastala grupa na čije su koncerte dolazile desetine hiljada ljudi, čiju je ploču kupilo 200 000 duša. Tad su svi uvidjeli da se nešto dešava, pa su se javile neke sijede glave i pljuvale po tome i pozivale na protuakciju, na isti način kako će njihovi vršnjaci u Engleskoj iste te godine udariti po Pistolsima. Samo će još Riblja Čorba i Lajbah naići na tako žestok otpor "struktura", niko više.
#364 Re: 100 najboljih sa ex jugoslovenske muzičke scene
Posted: 07/10/2015 21:34
by julisiz es grant
Dok se ovo nije pretvorilo u temu o meni, da ponovim mojih ličnih top 10, uz detaljna objašnjenja<.
1.Buldožer-Pljuni istini u oči (1975)
Brzo...nabrojte najpopularnije grupe 1975! Evo, da stvari stavimo u perspektivu: Bijelo dugme je žarilo i palilo nakon prvog albuma, krajem te godine izdali su drugi (još uspješniji) album. Pri vrhu se još držala i Yu grupa, redovno objavljujući uspješne singlove. Indexi su se vratili na scenu, njihov hit te sezone bila je „Bacila je sve niz rijeku“. Topićev Time izdao je drugi album sa miševima koji sviraju džez i „Da li znaš da te volim“. Na pomolu je bila nova atrakcija, kragujevački Smak, koji je godinu započeo instrumentalnim hitom „Ulazak u harem“ i ubrzo potom snimio i uspješan debi album (na kojem će se već vidjeti jedna od slabosti koja će ih odvesti u propast, a to je beskrajna pretencioznost, ovdje oličena u 20-minutnom instrumentalu „Put od balona“). Drugi način je imao vrlo uspješan debi sa emotivnim i jako atmosferičnim hitovima „Lile su kiše“ i „Stari grad“.
E sad, na sve to dodajte Bulodožer. Slovenačka grupa koja se na sceni pojavila kao grom iz vedra neba i odmah snimila debi album, koji je po svemu dijametralno drugačiji od svega gore nabrojanog. Pjesme neuobičajene dužine (prosjek trajanja 7 minuta), strukture (u istoj pjesmi imate imitaciju tirolske harmonike, crkvenih orgulja i za to vrijeme prilično konvencionalan dug solo na gitari i Hammond orguljama) i otkačenih tekstova (na tadašnjem S-H jeziku), blesav omot u obliku novina (parodija na tadašnju prilično blijedu i jednoobraznu omladinsku štampu) su elementi koji su doprinijeli da Marko Brecelj, Boris Bele i drugovi zasluženo postanu prva „alternativna“ grupa u Jugoslaviji. Ipak, u startu su imali (i na kasnijim albumima ne samo održali, već i pojačali) neke samosvojne kvalitete koji će ih učiniti drugačijim i od svih „alter“ grupa koje će godinama kasnije uslijediti: Nikada nisu sebe shvaćali previše ozbiljno, nisu načinjali „velike“ teme na propovijednički način, već su se jednostavno dobro zezali (npr.ko bi drugi napisao pjesmu o volu koji ubija čovjeka koji jede goveđu supu-prikladno nazvanog „bulldožDer“-je je ista napravljena od njegove majke, i to još u igrokaznoj formi?), ne zapostavljajući pri tome sviračke kvalitete (prije svega standardnog klavijaturiste Boruta Činča i niza gitarista koji su tokom godina prošli kroz grupu). Sve ovo učinilo je pjesme sa ovog (i ostalih) albuma nevjerovatno slušljivim. Takođe, Buldožer će kasnije steći i komercijalni uspjeh, bez da su se ikada „prodali“. Njihov uticaj na kasnije grupe „novog vala“ i moderne uslovno rečeno alternativne bendove nemoguće je precijeniti.
Za kraj, da još jednom podcrtam nevjerovatnu svježinu Buldožera: Pustite nekome ko ne zna bilo koju pjesmu sa ove ploče i vidite da li će pogoditi da je snimljena 1975, a ne recimo 2012 (od strane nekog od bendova tipa Letu štuke ili SARS)? E, to je to.
2.Šarlo akrobata, Idoli, Električni orgazam-Paket aranžman (1981)
Ploča koja je predstavila mlade grupe koje su tada označavane kao BAS (Beogradska alternativna scena). Zbog kašnjenja u izdavanju albuma (snimljen u jesen 1980, ali objavljen tek u februaru/martu 1981.) efekat u to vrijeme nije bio potpun, jer su sve ove grupe imale već u pripremi vlastite projekte. Ipak, činjenica da je svaka od tri grupe imala bar po jednu pjesmu koja će ih tokom karijere pratiti kao njihov zaštitni znak (i nadživjeti ih), kao što su „Maljčiki“ (Idoli), „Ona se budi“ i „Niko kao ja“ (Šarlo), „Zlatni papagaj“ (Orgazam), govori da je „Aranžman“ izdržao test vremena.
3.Azra-Azra (1980)
Rijedak primjer pravog debija u pravo vrijeme. Kada je „novi val“ u Jugoslaviji uzimao zamah, Džoni Štulić je, uz vjerne saradnike Borisa Lajnera i Mišu Hrnjaka i uz producentsku pomoć Drage Mlinarca, čovjeka koji mu je bio svojevrstan kantautorski prethodnik na zagrebačkoj sceni, izbacio ploču koja je prštala od energije. Niz ljubavnih pjesama, drugačijih od dotada uobičajenih srceparajućih ili mačističkih napjeva, naprečac je osvojio publiku. Ipak, ono što se sviđalo svakome, nije se svidjelo Džoniju (tipično za njega), pa će u štampi prosuti niz teških riječi na Mlinarca, kriveći ga za, po njemu slabu, produkciju. Nepošteno sa njegove strane, ali treba ipak reći da je ono što je „izvuklo“ pjesme i bacilo u drugi plan tanko snimljenu matricu (osim Lajnerovih energičnih bubnjeva) bila Štulićeva emotivna interpretacija, koja će ostati jedan od njegovih aduta, ali i slabosti. „Krava Meri“, „Gracija“, „Jablan“ i „Marina“ najbolja su potvrda gorenavedenog.
4.Azra-Sunčana strana ulice (1981)
Džoni Štulić je od početnih uspjeha Azre tvrdio da mora što prije snimiti sve pjesme koje su mu se godinama kupile, inače će mu „glava prsnuti“. „Sunčana strana ulice“ sadrži 24 pjesme uglavnom nastale u tom „embrionalnom“ periodu njegove karijere. Jedini primjer dvostrukog albuma na Yu-sceni na kojem nijedna jedina pjesma nije suvišna (to se ne može reći čak ni za Azrin naredni, takođe sjajan, album „Filigranski pločnici“), ploča sadrži savršeno izbalansiran niz emotivnih ljubavnih (sa akustikom i duvačima) i oštrih političkih tema, sa pokojom ljubavnom ironijom („Fa fa fa“, „Odlazak u noć“) između. Aktuelnosti i svevremenosti pjesama na „Sunčanoj strani“ niko se (pa ni sam Štulić u potpunosti) nije uspio ni približiti, a kamoli ih ponoviti. Nepravedno bi bilo i ovdje ne spomenuti njegova dva Sanča Panse, Lajnera i Hrnjaka, čiji su svirački kvaliteti ovdje došli do punog izražaja, a Šef im je (ugledajući se na Bitlse, jedinu njegovu priznatu rock inspiraciju) dao i pjevačke uloge na pojedinim pjesmama, kao i gostujućeg veterana Miroslava Sedaka Benčića, koji je odsvirao sve duvačke i instrumente sa tipkama.
5.Bijelo dugme-Eto, baš hoću! (1976)
Ako je pretjerano i nepravedno reći da nije postojala jugoslovenska ROCK scena prije Bijelog dugmeta, onda svakako to ne vrijedi za činjenicu da nije postojala JUGOSLOVENSKA rock scena prije Bijelog dugmeta. Grupa koja je kod nas uvela sva pravila svjetske rock scene i bila od početka do kraja u svakom pogledu VELIKI bend. Nakon uspjeha prva dva albuma koja će postati (a za većinu i ostati) nedostižni za svu konkurenciju, uslijedilo je snimanje trećeg, po drugi put u Engleskoj sa producentom Nielom Harrisonom. Svirački ojačani vunderkindom iz Smaka (koji je, da ne bude zabune, to bio i prije rada sa kragujevačkim Deep Purple-om) klavijaturistom Lazom Ristovskim i Bregovićevim starim „ratnim“ drugom Milićem Vukašinovićem za bubnjevima, snimili su za nijansu „rockerskiji“ album od prva dva, što se najbolje vidi u naslovnoj, te pjesmama poput „Ne dese se takve stvari pravome muškarcu“, vrlo gorke „Izgledala je malo čudno...“ i klasične rock skladbe (sa zaraznim saksofonom) koja u dvije riječi naslova objašnjava svu suštinu rokenrola-„Ništa mudro“. Ne treba zaboraviti ni „pastirski rock“, kao što je jedna od autentičnijih pjesama u tom duhu-„Slatko li je ljubit tajno“. Dodatnu boju ploči dale su balade, jedna jednostavna, ali jaka („Loše vino“), a druga grandiozna („Sanjao sam noćas da te nemam“). Iako za drugu pjesmu nije uspio da okupi simfonijski orkestar (koji je vješto „odglumio“ Ristovski sa orguljama), Bregović će to postići na narednom albumu, sa pjesmom....ma znate kojom.
To je samo rock'n'roll, ništa mudro...ali mi se sviđa baš to.
6.Haustor-Treći svijet (1984)
Album koji se doživljava kao putovanje po egzotičnim zemljama, čije vas slušanje vodi poput Corta Maltesea u prašnjave luke, crne od znoja robova, pod zidove Babilona, među biblijske demone i u pomalo psihodeličnu vožnju biciklom. Sva ta mješavina zvuči vrlo pitko, ali nesvakidašnje i originalno. Čak i dan-danas. „Treći svijet“ je bio labudova pjesma autorskog dvojca Rundek-Saher. Samozatajni basista, koji je svjesno od početka pristao na ulogu čovjeka iz sjene pokraj izrazito ekstrovertnog Rundeka (koji je svoju scensku personu još više naglašavao šminkom i pantomimom) napustiće poslije ove ploče Haustor i posvetiti se osobenim projektima. Rundek će vrlo uspješno nastaviti u stilu sa ove ploče, najprije sa Haustorom, a zatim u solo karijeri, što će mu najzad donijeti i komercijalni uspjeh (koji je sa „Trećim svijetom“ izostao). Kao kuriozitet treba pomenuti pjesmu „Radnička klasa odlazi u raj“, koja je izbačena sa prvog albuma kao nepodobna i tri godine kasnije uvrštena na ovu ploču. Ona svojim stilom jasno odskače od ostalih pjesama, ali je ipak dobrodošao odmor na dugom, divnom putu kroz treći svijet.
7.Riblja čorba-Istina (1985)
Primjer ploče na kojoj je jedna pjesma za sva vremena zasjenila ostale. Naravno, radi se o „Pogledaj dom svoj, anđele“, koja je zbog oštrog i gorkog teksta proglašavana za hit godine, decenije, stoljeća. Jasno je da pjesma nosi univerzalnu poruku, mada će joj sam njen autor, Bora Đorđević, tokom narednih godina, kada ga pod svoje nepovratno uzme nacionalističko ludilo, pridavati različita, lokalna i dnevnopolitička značenja, koja samo mogu umanjiti njenu nesumnjivu vrijednost. Ipak, i ostatak albuma nosi oštre i ironične poruke, kao u pjesmama „Alo“, „Dvorska budala“, „Ajde beži“, začinjene sigurnom i čvrstom svirkom, koja je uvijek bila zaštitni znak Čorbe (a ovdje su je nosila dvojica novopridošlih gitarista, Vidoja Božinović Džindžer i Nikola Čuturilo). Ako vam treba muzička podloga uz koju ćete istresti sav bijes na sve što vas smeta, teško da ćete naći bolje od „Istine“.
8.Šarlo akrobata-Bistriji ili tuplji čovek biva kad...(1981)
U godini u kojoj su nastale mnoge od najboljih ploča ex-Yu scene i u kojoj se ono što se zvalo „novi val“ rasplamsalo (i sagorjelo) našla se ploča koja je i tada vjerovatno bila ispred vremena. Jedini LP dinamičnog beogradskog trija, koji će se raspasti prije isteka te godine, nosio je masu jakih pjesama, sa često minimalističkim i zapovjednim porukama basiste Dušana Kojića-Koje, uz inovativne i višeslojne zvučne efekte. Kao takva, ploča je bila osuđena na komercijalni neuspjeh, a iz raspada grupe nastaće Kojina Disciplina kičme, kao jedan od nabeskompromisnijih i najdosljednijih bendova, koji će nastaviti prilično u stilu ove ploče, i Milanova Ekatarina Velika, dok će treći član, dinamični bubnjar Vd, narednu deceniju tavoriti, nagrizan neizlječivom bolešću, koja će ga ubiti 1992. Naslov ploče uzet je iz knjige „Narodni učitelj“ Vase Pelagića, narodnog tribuna i socijaliste skraja 19.vijeka, čije odlomke, uz „Politikin zabavnik“, članovi grupe čitaju u „pjesmi“ „Pazite na decu 1“.
9.Idoli-Odbrana i poslednji dani (1982)
Vjerovatno najbolji restl tada već posrnulog „novog talasa“, ova ploča je bila obogaćena „vasionskim“ efektima na sintisajzeru, uz klasične gitarske rifove, dok se u pojedinim pjesmama javljaju samo udaraljke i trube („Senke su drugačije“) ili klavir („Hajde sanjaj me, sanjaj“). Tekstovi su govorili o transvestizmu, ljubavnim i „nebeskim“ temama (kako se i zove jedna pjesma), uz mjestimično popovsko pojanje. To je, uz freske i ćirilicu na omotu, dalo tipičan vjerski obol cijeloj ploči, mada bi pogrešno bilo tvrditi da je to čini neslušljivom i neprijemčivom. Upravo povezivanje svih ovih tema pokazalo je da se o svemu može pjevati i da svako to može slušati.
10.Indexi-Modra rijeka (1978)
Jak vođa u bendu je dvosjekli mač. Nekada on može da bude teret za samu grupu, koji svojim ambicijama nezadrživo gura u propast (Kornelije Kovač, RM Točak), a nekada je neko ko vodi grupu u pravom smjeru i bez koga ona, jednostavno, ne bi postojala (Bregović, Bora Đorđević, Hus Hasanefendić, povremeno i Džoni Štulić). U slučaju Indexa nedostatak bilo kakvog istinskog vođe tako se pokazao kao prednost i kao nedostatak. S jedne strane, nije bilo megalomana koji bi zagrizao više nego može sažvakati, a s druge, nisu imali ni čovjeka koji bi ih u kriznim trenucima izveo na pravi put. To funkcionisanje grupe na „jaranskom“ principu dovelo je do toga da svoj prvi pravi LP izdaju nakon 16 godina postojanja. Tipično, kada se „trznu“, Indexi su znali iznjedriti prave dragulje i to se desilo i sa ovom pločom. Prihvativši se gotovo nemogućeg zadatka, uglazbiti stihove Maka Dizdara, a da to opet bude i slušljivo i pjevljivo, Indexi su uspjeli to postići, pogodivši u potpunosti atmosferu Dizdarevih stihova, što je najpreglednije u naslovnoj i pjesmama „Slovo o čovjeku“, „Brod“, „More“. Tu je i efektna recitacija besmrtnog „Slova o zemlji“, koje je kao neka lična karta Bosne, a u izvedbi Fabijana Šovagovića. Indexi su za ovu ploču, zasluženo, dobili Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva.
#372 Re: 100 najboljih sa ex jugoslovenske muzičke scene
Posted: 07/10/2015 22:26
by Ommadawn
Ako cemo bas o Bijelom Dugmetu - cijenim njihove prve albume, do "Dozivjeti stotu". Vec "Uspavanka za Radmilu M." je mlaka, vidi se da ne suradjuju sto ce se kasnije i pokazati tacnim, iako nije ni los album. Ali kao sto vec jednom prije napisah - nista sto bi se moglo uzeti za ozbiljno ali DEFINITIVNO nisu vrijedni pljuvanja i tu mnogi "alternativci" i puristi mi pocnu srati o tome kako pojma nemam o muzici.
Ja muziku zadnjih godina slusam iskljucivo na vinilu. CD samo u autu, prakticni razlozi, iPod tek kada idem negdje na putovanje ili kad prethodno znam da me na radnom mjestu ceka masa posla gdje moram biti potpuno koncentrisan. Spotify nemam i za sada me ne interesuje.
Buldozer - imam dva albuma "Rok end raul" i "Ako ste slobodni veceras". Ispocetka ih nisam uspio sazvakati ali vrlo brzo sam shvatio sustinu tog benda i "Wow". Meni najljepsa "Mrtvaci", ima i politicku a i zivotnu poruku. "Slovenija" je ironija na tadasnju slovenacku superiornost nad ostalim republikama SFRJ.
Smak - moji favoriti, volio sam slusati njihove virtuoze ali kao sto neko vec rece - ili su svirali predugo ili im tekstovi kurcu nisu valjali. Na kraju su zavrsili svirajuci sami za sebe. Uzmi album iz 1986-e, "Nove pantalone", mislim, pjesma jeste simpaticna ali ko ce te uzeti za ozbiljno? "Put pod noge bre", ne znam koji kurac im je trebao xylofon za solo i jos da zvuci totalno bezveze. Jedina sto necemu valja sa tog albuma je "Suncani sat".
#375 Re: 100 najboljih sa ex jugoslovenske muzičke scene
Posted: 07/10/2015 22:35
by dale cooper
mfeed wrote:dale cooper wrote: Zato što su bolji albumi. Ne popularniji i prodavaniji, nego bolji.
dzaba trosit' energiju na ubjedjivanje bolji I losiji, to je vrlo individualna stvar. neko ranije napisa da su ti albumi u nivou talking heads iz tog doba, ja sam se valjao od smijeha jedno pola sata barem kad sam to procita a da se nesto o tome napise, neko bi se javio I rekao da nisu rame uz rame nego cak I bolji od headsa. zato good luck sa objasnjavanjem sta je bolje. neke pjesme poput niko kao ja su cista umjetnost, obori me sa stolice kad cujem a opet kad cujem zlatni papagaj, pomislim, ovo ko slusa a ima vise od 13 godina...
Ja sam to napisao, i iza toga stojim. Daju mi za pravo godine provedene i sa albumima Talking Headsa i sa Odbranom.
Šteta je što se niko od stranih diskografskih kuća nikada nije pozabavio sa pravljenjem i prezentacijom jedne
antologijske kompilacije Jugoslovenske muzike od 60-tih pa nadalje. Moguće da se desi nekada u budućnosti sa obzirom
šta se sve u zadnje vrijeme iskopava i glad svjetske publike za egzotičnim i novim.
Prije nekih desetak godina čitao sam na Pitchforku kolumnu posvećenu raznim muzičkim otkrićima njihovih novinara.
I frajer je naišao na (fenomenalni usput rečeno) prvi album Igre Staklenih Perli. I pjesmu "Pečurka" je hladno nazvao
nedostajućom karikom između Hawkwinda i Pink Floyda. Tako da ne vidim šta je smiješno u usporedbi Talking Headsa
i Idola iz ovog perioda.
al' to nikad neces cuti od ovih alternativaca.
