Zid bosnjackog srama

[theTruePath]

kretenski topic

sto jel nemamo kretena medju bosnjacima

[chupacabra]

Jel iko spomenuo nenadjebivog cvikerasa Dzevada Galijasevica, samoproglasenog eksperta za terorizam.

Pada mi na pamet Dzevad i naravno uvijek nenadmaseni Fikret Abdic, koji je sazluzan za smrt 5000 Bosnjaka u sukobu u Cazinskoj krajini.

[theTruePath]

Jel iko spomenuo nenadjebivog cvikerasa Dzevada Galijasevica, samoproglasenog eksperta za terorizam.

Pada mi na pamet Dzevad i naravno uvijek nenadmaseni Fikret Abdic, koji je sazluzan za smrt 5000 Bosnjaka u sukobu u Cazinskoj krajini.

[murathans]

Kaže ovako storija

SB” došla je u posjed “radne beležnice” potpukovnika JNA Rasima Delića u kojoj je (ne)uredno ispisivao svoje aktivnosti na brdima oko Sarajeva u prvim danima agresije na Bosnu i Hercegovinu; iz ovog dokumenta, koji mu je ostao u kasarni nakon što su ga uhapsili pripadnici Armije BiH, vrlo je jednostavno ustanoviti koliki je udio u pripremama za odbranu od agresije imao ovaj patriota i koji posljednjih nedjelja štiteći “tekovine borbe” otkriva i javno proziva “izdajice” i “loše Bošnjake”

Dan pred početak napada na Sarajevo Rasim Delić je na Zlatištu i Mojmilu postavljao artiljeriju!

Rasim Delić - prvi oficir u istoriji koji je postao komandant vojske koja ga je zarobila O Šta se dogovaralo na sastancima vrha JNA u Sarajevu uoči početka napada na grad O Bošnjački oficiri, s izuzetkom Delića, bili sumnjivi srpskim oficirima JNA

Piše: Suzana Anđelić

Nekadašnji pukovnik JNA Osman Selak je napuštajući Banju Luku sredinom 1995. godine rizikovao život ne bi li iznio svoju radnu bilježnicu u koju je, kao oficir bivše JNA, bilježio sve što se dešavalo na sastancima vojnog establišmenta Banjalučkog korpusa u kojem je službovao. Bilježnicu je istrgao iz korica i brižljivo sakrio da bi je nekoliko godina kasnije ustupio Haškom tribunalu i tako obezbijedio jedan od najznačajnijih dokaza za agresiju SR Jugoslavije na Bosnu i Hercegovinu. Radnu bilježnicu su u nekadašnjoj JNA morali voditi svi oficiri, bez nje se nisu smjeli pojaviti na sastancima kod svojih nadređenih, a važila je kao zvaničan dokument i bila je uredno protokolisana i zavedena. U Selakovoj radnoj bilježnici tako su ostale zabilježene naredba generala Ratka Mladića o sklanjanju nesrpskih oficira iz vojske, naredbe Momira Talića o naoružavanju dobrovoljaca ili o osnivanju logora Manjača, te podaci o brojnom stanju Banjalučkog korpusa i mnogo toga što je omogućilo da Selak ovog mjeseca u sudnici Haškog tribunala potpuno porazi bivšeg srbijanskog predsjednika, a sada haškog optuženika Slobodana Miloševića.

TAJNA DELIĆEVE RADNE BILJEŽNICE

Za razliku od njega, jedan drugi oficir bivše JNA, potpukovnik Rasim Delić, koji će kasnije postati komandant Armije BiH, “izgubio” je svoje dokaze o učešću JNA u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Njegova radna bilježnica činila se zauvijek izgubljena nakon što je 12. aprila 1992. od strane pripadnika Armije BiH zarobljen na Zlatištu u blizini Sarajeva. Slobodna Bosna je, vjerujući da je riječ o iznimno zanimljivom dokumentu, godinama tragala za tim i posrećilo nam se. Došli smo u posjed radne bilježnice koju je vodio tadašnji potpukovnik JNA Rasim Delić, kasnije komandant Armije BiH i vojni savjetnik bivšeg bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića koji se sada nalazi na čelu programski krajnje nedefinisanog Udruženja za zaštitu tekovina borbe.

Pažljivim iščitavanjem Delićeve radne bilježnice zaključili smo da se ovaj general Armije BiH, kao bivši potpukovnik JNA, svim srcem zalagao za provođenje agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Kao dokaz tome iz ovog iznimno zabavnog štiva izdvajamo zabilješke koje je Delić vodio u aprilu mjesecu 1992. u vrijeme kada je kao oficir Sarajevskog korpusa sa dobro utvrđenih vojnih položaja oko Sarajeva nadgledao rušenje ovog grada.

Potpukovnik Delić je u svojoj bilježnici upisao sastanak vojnog kolegija održan 2. aprila 1992. godine na kojem se analizirala postojeća situacija na terenu. Nečitkim, dječijim rukopisom, uz ucrtane kružiće i zvjezdice navodio je diskutante i teze njihovih diskusija. Jedan od prisutnih, potpukovnik Đorđević žalio se na unutrašnji red u prostorijama i materijalno obezbjeđenje obuke, dok je potpukovnik Filipović zatražio “veću dubinu u obuci”. Izvjesni potpukovnik Vujić je, ako je vjerovati bilješkama njegovog kolege Delića, izvijestio kako u skladištima Bare i Usora nema dovoljno zaklona za paljenje MRUD-a (mine rasprskavajuće usmjerenog dejstva) i zatražio obilježavanje pravaca za SMRUD. Tražio je i da se izvodi obuka za minsko-eksplozivna sredstva i mine iznenađenja.

MINOBACAČE I TOPOVE RASPOREDITI NA ZLATIŠTU

Zatim se u diskusiju uključio pukovnik Pašo koji se požalio na neuredan krug i na to da su gljivice napale trpezariju, kao i da je ambulanta zapuštena. “Prisutan je problem konzumiranja alkohola”, dodao je Pašo ali je zaključio da je opšti izgled rezervista dosta dobar. Potpukovnik Pašić se opet žalio da radionice slabo rade ali i da je oficir Stanković nazvao majstora Hadžikadunića neprijateljem i zatražio da se ubrza opravka tenkova.

U Delićevoj bilježnici zaveden je i sastanak od 4. aprila, dakle dan prije napada srpskih snaga na policijsku školu na Vracama u čijem im je zauzimanju punu podršku dala i JNA, čime je zvanično otpočela srpska opsada grada. Delić je tog dana zapisao naređenja koja je dobio od načelnika štaba Sarajevskog korpusa generala Ante Karanušića. Delić je dobio zadatak da uradi šemu obezbjeđenja objekta Zlatište, napravi elaborat straže i postavi oko objekta dva 60-milimetarska minobacača i nekoliko topova. Tog dana, dakle, dan prije oružanih napada na Sarajevo, načelnik štaba Karanušić naredio je Deliću da svi vojnici i starješine budu pod punom ratnom spremom i neprestano dežuraju. Delić je preuzeo na sebe i da pojača vojni sastav na Mojmilu za koji je procijenjeno da nije dobro postavljen, kao i da provjeri oficira Omera Žikića “koji slabo radi”.

HAPŠENJE A NE DOBROVOLJNA PREDAJA

Delić je bilješke uredno vodio i narednih dana kada su borbe oko Sarajeva već dobile na intenzitetu. Tako je 9. aprila pribilježio sastanak starješina Sarajevskog korpusa održan na isturenom komandnom mjestu na Zlatištu. Tada je napravljen dogovor o načinu rada i obezbjeđivanja ovog IKM-a. Posljednju zabilješku načinio je 12. aprila, dakle onoga dana kada je na Zlatištu zarobljen od strane pripadnika Armije BiH nakon što je imao sastanak sa predstavnicima mjesnih zajednica Širokače, Brusa i Vraca. Na ovaj sastanak je otišao sa zahtjevom, kako je pribilježio, “da se Zlatište prepusti vojsci i da se oslobodi opštinski objekat na Brusu”.

Sve ostalo je istorija. Kao zarobljeni potpukovnik JNA “odlučio” je dobrovoljno pristupiti Armiji BiH, da bi već naredne godine postao komandant ove Armije i na toj poziciji je ostao sve do svog penzionisanja 2001. godine. Međutim, kao “dokazani prvoborac i patriota” odlučio je mirne penzionerske dane prekratiti ponovnim vojevanjem. Oformio je Udruženje za zaštitu tekovina rata koje se obračunava upravo sa onima koji su, u vrijeme kada je on postavljao topove i minobacače oko Sarajeva, dokazivali da će Delić i njegova JNA i zapucati tim istim topovima. Pa, koje onda te(n)kovine rata zaista štiti general Rasim Delić?

Kažu da je volio više janjetine nego seksa...

[sinuhe]

Srbi nisu imali povjerenja u nesrpske oficire 91 a da imaju u aprilu 92
Omer Zikic iz gornjeg teksta nije Bosnjak vec Srbin, najozbiljnije. Za Omera su i Srbi mislili da je musliman pa je Karadzic morao objasnjavati da nije u jednom od telefonskih razgovora http://www.domovina.net/tribunal/page_006.php Slobodnobosanci nagazili na minu. Toliko o tome.
Jos 91 su u BL zapovjednika 16 krajiske brigade optuzili za sabotazu, neki Smail.

[armagedon3]

CIA: Klinton štitio Bošnjake
Administracija Bila Klintona znala da Bošnjaci zloupotrebljavaju zaštićene zone UN, napadajući Srbe radi provociranja intervencije NATO, pišu Nezavisne novine”.
Zatvorite ovde celokupan tekst članka

Zaštićene zone su stvorene 16. aprila i 6. maja 1993. radi zaštite bošnjačkog stanovništva od srpskih napada i počinjenih zločina tokom 1992. i u prvoj polovini 1993. Ali dokumenti jasno pokazuju da su Bošnjaci svesno zloupotrebljavali zaštićene zone, a da SAD, iako su to znale, nisu tome pridavale pažnju.
Primer kako je to funkcionisalo je otkriven u dokumentu od 13. aprila 1994. godine, o dvoiposatnom sastanku direktora u Vašingtonu na kojem je raspravljano o efektima vazdušnog udara protiv Srba zbog napada na Goražde. Samo u jednoj rečenici, u sredini teksta, usput je napomenuto da su napad u stvari isprovocirali Bošnjaci, ali se toj činjenici ne pridaje nikakva pažnja, piše list.

Dokument, naime, počinje izveštajem o Klintonovoj pres konferenciji povodom napada, zatim se nastavlja izveštajem o napadu na Srbe dva aviona F-16. Istaknuto je da će udari biti nastavljeni ako Srbi nastave napade. Dalje je navedeno da je došlo do manjih teškoća u vezi s napadom zbog loših vremenskih uslova, zbog čega su piloti imali probleme da pogode mete. Zatim se razgovaralo o područjima oko Goražda koja su Srbi osvojili. Onda se u jednoj usputnoj rečenici doslovno spominje sledeće:

"Pri kraju sastanka, zamenik je napomenuo da UN veruju da su napade u području Goražda isprovocirali muslimani", ističe se u zapisniku. Nakon ove primedbe i dalje se razgovara o načinima kako zaštititi zonu Goražda i naterati Srbe na povlačenje bez osvrtanja na ovu informaciju.

Na narednom sastanku o temi Goražda, održanom 22. aprila 1994. godine, opet je razgovarano o efektima bombardovanja Srba, srpskom izazivanju, sprečavanju daljih srpskih osvajanja oko Goražda i drugim sigurnim zonama.

"Zamenik se osvrnuo na istragu da li obaveštajna zajednica ima dokaze da su muslimani isprovocirali srpsko napredovanje u enklavi Goražde", istaknuto je u jednoj rečenici, prenosi list i dodaje da se u nastavku zapisnika govori o sankcijama protiv Srbije, kao i o prevelikom oslanjanju na informacije UN-a o situaciji u BiH. Nakon toga, iznesen je veoma zanimljiv komentar:

"Na kraju, učesnici sastanka su izrazili zabrinutost najnovijim analizama CIA i DIA da Srbi neće dalje značajno napredovati u Goražde", istaknuto je, a da pritom nije objašnjeno zašto bi činjenica da Srbi neće dalje napadati Goražde uopšte bila razlog za zabrinutost.

Slične stvari su se dešavale i u drugim zonama, kao na primer u Bihaću. U dokumentu od 21. novembra 1994. godine raspravljano je o tome kako stvoriti ekskluzivnu zonu bez oružja oko Bihaća.

"Direktori su zaključili da nema dovoljno podrške za takvu akciju zato što Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska i Rusija okrivljuju Muslimane z

[bokakotorska]

Veoma je bitno da se sjecamo onih koji su se kroz historiju borili za ovaj narod. Vec je otvorena tema "Najbitniji Bosnjak".
Cilj ove teme je da prepozna one kojih se trebamo stidjeti. Ili, u najmanju ruku, da prepoznamo one koje trebamo zaliti, jer u odredjenom trenutku nisu uspjeli prepoznati kakvu su plemenitu historijsku ulogu mogli imati.

Neko ce mozda prokomentarisati da bi tema mogla postati provokativna. Mislim da nece smetati.
Neka se nadju oprecna misljenja i neka svako da svoj sud i objasnjenje.

1. Fikret Abdic
O njemu se zna manje-vise sve. Segrt od Pozderaca je iste uvalio u velike probleme, a "samubistvo" jednog od njih postace predmetom konspirativnih teorija. Mjenice bez pokrica, stvaranje kulta licnosti, a onda i otvoreni rat protiv svog naroda i svoje zemlje. Poslusni sluga beogradskih gospodara.

2. Osman Karabegovic
Predratni komunista, ucesnik NOB-a, vrsilac vise odgovornih funkcija poslije drugog svjetskog rata, Narodni heroj Jugoslavije, zavrsice neslavno u velikosrpskom obracunu s bosnjackim komunistickim funkcionerima. Zajedno s Avdom Humom 1972 godine bice smijenjen i izbacen iz Saveza Komunista zbog "muslimanskog nacionalizma".
Ovo nije pokolebalo starog srpsko-komunistickog poslusnika. On nastavlja da fanaticno sluzi gospodare, pa u maju 1992 godine, dok mu se nad narodom sprovodi genocid, izjavljuje za Politiku:
"...Svagda je u tim vremenima bilo više reda i zakona nego sad pod vlašću, i diktaturom, pobešnjelih Izetbegovićevih fundamentalističkih bandi, povezanih i udruženih sa vojnim osvajačkim ustaškim snagama Tuđmana i Parage, iz Hrvatske.
To je u stvari vlast razbešnjelog i ostrvljenog društvenog ološa, koji zajedno "žare i pale", ubijaju i gone u logore smrti nevini srpski narod - žene, starce i decu, po celoj BiH, a zlostavljaju i progone i deo muslimanskog i hrvatskog naroda koji nije uz njih.
... Zar na primer, Fikret Abdić, kojeg sad vidimo na svim ratištima BiH, kako smiruje zavađene snage i kako u tome uspeva u Bijeljini, Bosanskoj Krupi i drugim mestima, zar on nije pogodna ličnost da zauzme rukovodeću državnu funkciju u BiH... "

Molio bih vas da doprinesete ovoj temi. Ne zbog osude, vec ucenja na greskama.
Jedan cijenjeni kolega je jednom prilikom rekao da nas prate stoljeca "cibucenja i pogresnih odluka".
Mozda je vakat da pogresne odluke i zablude prestanu.

Za zid predlazem

Gojeni H

Posle nacistickih spiskova,
pa zatim komunistickih spiskova
i raznih spiskova oslobodilaca iz 90etih

coveku nije dosta, cini se valjda vreme je da i On napravi po neki spisak

Blamaza za pametnog, a za autora OGLEDALO skromnog intelekta.