cetmi wrote:Što me čovjek postiđe, a pravi povratnik. Ja sebe smatram povratnikom, jer sam bio pravi povratnik i jedan među prvima. Međutim u mene je tad bila specifična situacija, jer sam bio sam, pa je tako gdje sam bio ja, tu su bili i svi moji, tako da sam završio u Sarajevu. Međutim nikad nisam napustio svoje.
Lipe Cvat,
Ono što mora znati svaki povratnik i svaki građanin ove zemlje jeste da
proizvodnja nema alternativu.
Ekonomska kriza u svijetu je proizvod pucanja balona kojeg je zapad gradio industrijom trgovine i usluga. Bogastvo Zapada je izgrađeno na tim osnovama. Ostali svijet može da im parira na svim poljima, čak i oko nuklerne tehnologije, ali marketing je ono što ih je učinilo bogatim.
Evo ti nekoliko slikovitih primjera:
- Argeta pašteta do prije nekoliko mjeseci je imala cijenu 1,50 KM i ta cijena je u svim tržnim centrima bila navodno akcijska, nema popust na nju u Amku petkom ni u Mercatoru utorkom, kao da se radi o akciznom proizvodu. Ako se sjećaš prije par godina je bilo ono veće pakovanje, a cijena je bila oko 1,00KM, pa polahko dođoše do 1,50, pa im i to bi malo, pa smanjiše pakovanje. Ali prije par mjeseci Bajra iz Travnika je počela prodavati paštetu koja je skoro istog ukusa i kvalitete, a cijena je 1,00 KM. Odjednom cijena ove argete se spusti na 1,30KM, a ići će još dole kako više ljudi bude probalo ovu Bajrinu. Svi mi znamo da se u paštetu stavlja isključivo mesni otpad, pa kako onda 950 grama pilećeg otpada može da dostigne cijenu od blizu 15,00 KM? Svježe pileće ražnjiće ja u Brojleru plaćam 9,90KM. Vrijednost onoga što se nalazi u ovih 950gr argete nije veća od 5,00KM, da uzmemo da one konzerve koštaju još pola vrijednosti paštete 2,5KM, onda dođe da 10 argeta ima proizvodnu vrijednost maximalno 7,50KM. Ostatak cijene su napucali marketingom.
- Ovih dana sam u Amku kupio neke rumunjske čokolade. Lijepo pakovanje, kao da je Milka ih radila. Okusi slični kao što ih Milka ima. Cijena jedne čokolade 1.10, a ista takva Milka prosječno 2.00KM, zavisi od okusa. Ako neko nije probao, slobodno uzmite, čokolade su fenomenalnog ukusa, ni najmanje ne zaostaju za Milkom. To će biti najbolje potrošene pare u zadnjih par godina. Probajte i vidite, da vam ne crtam šta mislim. Priča je kao i kod argete. Milka ubi marketingom.
Zapad redom ide po siromašnim i slabo razvijenim zemljama i ubjeđuje vodstvo i stanovnike tih zemalja da se određena proizvodnja ne isplati. To se posebno odnosi na hranu. Evo nas su ubjedili da je Sarabon ekonomski neisplativ, mašine i tehnologija zastarjele. Halo ba. Milka je u Švicarskoj jeftina čokolada. Najbolje i najskuplje čokolade dolaze iz malih tradicionalnih obrtničkih radnji. Jebote, u njih mašina ne zastarjeva ni nakon sto godina, a u Sarabonu zastarjele za četiri godine rata. Pa ko je ovdje lud?
Ili primjer koji je bitan povratnicima. Šta god neko kaže da hoće da posije na svojoj zemlji, odmah se nađe bar desetorica koji ga ubjeđuju da se to ne isplati. Uzmite najbanalniji primjer pšenice na čiju proizvodnju se danas rijetko ko usudi. Znam pouzdano da se pšenica skoro prestala proizvoditi kod nas još pred rat. Ali tad je to bilo zaista neisplativo, jer je tržište preplavila jeftina mađarska i rumunjska pšenica. Ali kada vam danas neko dođe i kaže da se ne isplati, razbite mu glavu, jer je cijena danas bar pet puta veća. Kako se meni ne isplati da proizvedem bar za svoje potrebe, a onom Amerikancu u Oregonu se isplati da istu posije na 1000 hektara. Možda mi se ne isplati da proizvodim za prodaju na tržištu, ali za svoje potrebe postoji isplativost. Ako nemam od čega da kupim, šta mi je alternativa?
Prostor koji je ostao u genocidnom entitetu ima veliki potencijal koji današnji stanovnici ne znaju i ne mogu iskoristiti, jer ili nije njihovo ili ne znaju. Gore sam spomenuo mini hidroelektranu, nisam džaba. Pripremajući se za svoje planove slučajno na internetu naletim na jedan dokument vlade PC-a gdje je spisak dodijeljenih koncesija za MH za 2009-tu godinu. Tu na spisku nađem firmu čiji je vlasnik napravio pilanu na bošnjačkoj zemlji, četnik sa bradom do pojasa, šapkom sa kokardom na glavi koji to ne krije i koji Bošnjacima nije htio ni da prodaje drvnu građu. E jedan takav lik dobio koncesiju da pravi hidroelektranu u mjestu gdje je rođen moj otac. Na tom području ne postoji ni kvadrat zemlje koja nije u bošnjačkom vlasništvu. Nikad je ne bi napravio, jer mu niko ne bi prodao svoje. Danas pogotovo. U međuvremenu je firma proglasila stečaj. Zašto ovakvu priliku ne iskoristiti? Naći par ljudi koji imaju pare i preuzeti ovo. Ne moram ja imati nikakve koristi odtoga, ali korist ću imati amim tim što će Bošnjaci povratnici raditi u takvoj firmi. Zašto nijedna bošnjačka firma nije zatražila koncesiju za MH u PC-u? Pa na našoj zemlji oni hoće da prave i nije ih briga, a mi ništa.
Povratnik kojem danas obezbjediš da za svoju četveročlanu porodicu obezbjedi priliv gotovine bar u iznosu od 500,00KM je dovoljno da uz ostalu proizvodnju za svoje potrebe normalno živi. To nije teško postići uopće. Ja svake godine kuburim sa pravim medom, a vjerujem i većina. Pa ta napuštena mjesta su prirodni rezervat za takvu proizvodnju. Probao sam med iz svih krajeva ove zemlje, ali nijedan nije bio bolji od onog što mi je kolega i njegov otac proizvodili u Srebrenici. Za početak proizvoditi bar med, lješnjak, maline, sve vrste voća, mlijeko na mini farmama, ovce, koze, piliće, puretinu (ovog mesa stalno svim mesnim firmama fali). Ma ima mogućnosti i potreba na našem tržištu koliko hoćeš. Još ako se lijepo organizira, pa se zajednički nastupi na tržištu, mogućnosti su ogromne.
Ako budemo i dalje slušali i čitali zapadnu propagandu, u Africi se samo isplati proizvoditi dijamanti, zlato, nikl, uran; na Bliskom istoku samo nafta, a u siromašnim azijskim zemljama (bangladeš, vijetnam, kambodža) ništa - njima se isplati samo raditi kao robovi u firmama kojima su velike svjetske korporacije kao Nike, Adidas, Boss, Lewis, Armani, Beneton i drugi dali mogućnost da im dodžaba proizvode za njihove potrebe u nenormalnim uvjetima. Dok amerikanac proizvodi pšenicu, u isto vrijem u Africi se gladuje, a pašnjaci i stepe su pretvoreni u prirodne rezervate na koje oni dolaze na safari.
Ne zamjerite što sam udrobio
.
. Suljagić je nedavno upotrijebio izjavu koju ja odavno koristim: Dejtonski ustav nije švedski sto, pa da biramo šta nam se sviđa. Tako i Mile, šuti i jedi Anex 7. Nema zakona koji RS može donijeti a da smije biti u suprotnosti sa Ustavom. Sve mimo toga je protivustavno djelovanje. Razumijem Mileta skroz, kao u šahu kada vidiš mat u par poteza, pa gledaš da kako eskiviraš neizbježno 
i košmarne, klaustofobične snove o uskoj ćeliji kroz čij prozor dopiru zvuci ezana, a onaj mu konj Stanković još nije završio udobni državni zatvor u Vojkovićima
Hvala tebi što postojiš.I nadam se od sveg srca da će što više bosanskohercegovačkih patriota pročitati tvoja argumentovana javljanja o mogučnostima za povratak.Ne bih te puno gnjavio ali red je da znaš da tvoj entuzijazam ponovo vraća nadu ponekima koji su nakon godina bezperspektivnosti ponovo ugledali svjetlo pa makar ono bilo na kraju tunela dužine nekoliko svjetlosnih godina.Nadam se da će biti mogučnosti da nakon ili u toku realizacije tvojih projekata mala grupa entuzijasta koja u suštini ima istovjetne ideje samo na drugom kraju BiH razmjeni sa tobom mišljenja,ili bolje rečeno da nam ti održiš koji čas iz ......
