Forum Klix.ba

medvjed23 wrote:ja prvi put "čujem" i za majku pretvorenu u kravu i za taj minuli rad iako znam da su izvorne verzije bajki često mračnije od onih nešto kasnijih, popularnijih..

medvjed23 wrote:moglo bi se uspješno prigovoriti i prvom i drugom dijelu te izjave, al neka, nećemo kanarincu kvariti temu

Banksy wrote:Prvi put čujem, sve ...

John Cleese wrote:

Banksy wrote:Prvi put čujem, sve ...

I ti si jos mlada

Banksy wrote:

John Cleese wrote:

Banksy wrote:Prvi put čujem, sve ...

I ti si jos mlada

Ili glupa...

arzuhal wrote:Neki dan gledam neki dokumnetarac na AJB o Balkanu, kada se prvi put to ime koristi, ovo-ono...Pa vele ovi historičati i književnici kako je Balkan za ostatak (baška zapadne) Evrope uvijek bio izvor horora, living hell, odavde je Drakula, Frankenštajn...I to dok još putopisci iz Evrope nisu, tokom svojih putovanja po Balkanu u 19. stoljeću primijetili da je ovo za njihov ukus praaaavo primitivna i zaostala sredina...kako tada, tako i danas...Te njihove predstave su balkanski ratovi, baška onaj drugi, samo potvrdili...I tako...

Ja sam verovao da ima tih malenih leptira
koji će leteti i u mojoj magli zbunjenosti,
i svako sam veče pevao uspavanku,
jednom belom gradu nesanice,
gore, nad ušćem, u duetu s jednim pijanim pesnikom
i pod kišom zvezda padalica...

Dolazili su i drugi...
Ulaznica - sto osmeha
ulaznica - ljubav
ulaznica - pijanstvo
ulaznica - patnja...

Ali ne!

Što je više ljudi oko mene
ja sve više vidim koliko sam sam!
Jer, svi su oni nečim povezani!
Svi oni lako mogu da se uklope jedni u druge...
Iako se, možda, i po prvi put tek vide!

I šta mi ostaje od onih sto osmeha?!
Podsmeh!

Šta mi ostaje od ljubavi?!
Zabluda!

Od pijanstva - mamurluk!

Od patnje ostaje...
Sve! Da
Ona i dalje ostaje cela!

I ostavljaju me prijatelji pred kućom,
i ja biram da prvo prošetam,
jer su me dovoljno ostavljali do sada!
Bolje se vratiti sam,
posle počasnog kruga,
nego biti,
na bilo koji način ostavljen!

Ja ne tražim sunčanu stranu ulice!
S te strane uvek bije sunce u oči
i nikada ne možeš realno gledati na stvari

Ali tražim da me neko izvuče iz ove tame,
iz ove dubine koju sam iskopao u sebi
tražeći način da se prilagodim ovom svetu

ovom svetu koji te potapše po ramenu
a onda kad se okreneš ka njemu
on ti okrene leđa

tužan umem da budem i zbog bolesnih pasa
i ptica slomljenih krila
i zbog, na prevaru posečenih breza

i blesav mogu da budem zbog jednog proleća
ili jednog pogleda, rukovanja, smeška
i blesav sam, sam od sebe...
Bez nekog velikog razloga.

Zato, poštedi me makar ovaj put!
Makar ti!

Od 21. do 23. septembra 2017. godine, u Tuzli će se održati 17. Međunarodni književni susreti Cum grano salis. Selektori za govorno područje Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore, za nagradu Meša Selimović, nominovali su 16 romana.

Prijedlog selektora BiH, Emira Imamovića:

1. Andrej Nikolaidis – Mađarska rečenica (Buybook, Sarajevo)
2. Ivica Đikić – Beara (Naklada Ljevak, Zagreb)
3. Damir Ovčina – Kad sam bio hodža (Buybook, Sarajevo)
4. Elvedin Nezirović – Boja zemlje (Laguna, Beograd)
5. Emina Žuna – Linija života (Planjax, Tešanj)

Prijedlog selektora Srbije, Vladimira Arsenića:

1. Svetislav Basara – Andrićeva lestvica užasa (Laguna)
2. Žarko Radaković – Kafana (Čarobna knjiga)
3. Svetlana Slapšak – Ravnoteža (Laguna)
4. Luka Tripković – Osmeh pod gorom maslinovom (Matica srpska)

Prijedlog selektorice Hrvatske, Jagne Pogačnik:

1. Daša Drndić – EEG, Fraktura, (Zaprešić, 2016).
2. Miljenko Jergović – Wilimowski, (Fraktura, Zaprešić, 2016.)
3. Damir Karakaš – Sjećanje šume, (Sandorf, Zagreb, 2016.)
4. Kristian Novak – Ciganin, ali najljepši, (Oceanmore, Zagreb, 2016.)
5. Olja Savičević Ivančević – Pjevač u noći, (Sandorf, Zagreb, 2016.)

Prijedlog selektora Crne Gore, Vlatka Simunovića:

1. Zuvdija Hodžić – Svi moji, (OKF, Cetinje, 2016.)
2. Obrad Nenezić – Šetači po mjesecu (Samizdat, Nikšić, 2016.)

Početkom septembra žiri će predložiti pet romana u uži izbor, a odluku o najboljem romanu objavljenom u 2016. na govornom prostoru Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore donijeće na dan dodjele nagrade Meša Selimović, 23.9.2017. godine.

Za članove žirija 17. Međunarodnih književnih susreta Cum grano salis imenovani su:

– Adisa Bašić, predsjednica,
– Hadžem Hajdarević, član,
– Mile Stojić, član,
– Slobodan Šnajder, član,
– Pavle Goranović, član.

http://rtv7.ba/arhive/122042

arzuhal wrote:Slavenska mitologija je inače jedna od najkrvavijih, najgrozomornijih, najstrašnijih, najmonstruznijih, naaaaaj...

Pa sjetite se samo Todoraca i krvavih pireva, čupanja crijeva i ostalih demonskih običaja...Biži...Lijepi kapitalistički Dizni...

Davno, davno, dok je svijet još bio nov, bile su tri boginje, tri donositeljice smrti i one su smrt dijelile šakom i kapom, bez puno razmišljanja. Jurile su uokolo i ubijale ljude. U jednoj od tih pohoda, jedna je sestra-smrt ozlijedila nogu. Dozivala je druge dvije smrti da je sačekaju, ali one su opsjednute krvožednošću odjurile dalje. Šepava smrt se naljutila i krenula kroz sela govoreći ljudima: "Jedite i pijte čuvarkuću da se sačuvate od smrti! Ljudi su je poslušali, jeli su tuste listove čuvarkuće i pili njen sok i tako ostali sigurni pred kosama dvije raspomamljene smrti.

Kad su shvatile što je šepava sestra učinila, obrušile su se na nju svojim kosama, no šepava smrt je također digla svoju kosu da se obrani. Jedna je bijesna sestra na tu kosu naletjela i umrla, a druga je pala na kosu ove prve stradale. Tako je na svijetu ostala samo jedna smrt, šepava ali pravedna, koja ne uzima ljude bez veze, nego baš onda kad je kome vrijeme.

Banksy wrote:Prvi put čujem, sve ...

medvjed23 wrote:sad će te džoni utješiti

piupiu wrote: Evo, na primjer, ova je legendica baš poučna... pijte čuvarkuću!

Davno, davno, dok je svijet još bio nov, bile su tri boginje, tri donositeljice smrti i one su smrt dijelile šakom i kapom, bez puno razmišljanja. Jurile su uokolo i ubijale ljude.

U jednoj od tih pohoda, jedna je sestra-smrt ozlijedila nogu. Dozivala je druge dvije smrti da je sačekaju, ali one su opsjednute krvožednošću odjurile dalje. Šepava smrt se naljutila i krenula kroz sela govoreći ljudima: "Jedite i pijte čuvarkuću da se sačuvate od smrti! Ljudi su je poslušali, jeli su tuste listove čuvarkuće i pili njen sok i tako ostali sigurni pred kosama dvije raspomamljene smrti.

Kad su shvatile što je šepava sestra učinila, obrušile su se na nju svojim kosama, no šepava smrt je također digla svoju kosu da se obrani. Jedna je bijesna sestra na tu kosu naletjela i umrla, a druga je pala na kosu ove prve stradale. Tako je na svijetu ostala samo jedna smrt, šepava ali pravedna, koja ne uzima ljude bez veze, nego baš onda kad je kome vrijeme.

piupiu wrote:Nominovani romani za nagradu “Meša Selimović”

Je l' ko šta pročitao?

1. Svetislav Basara – Andrićeva lestvica užasa (Laguna)