#34626 Re: Slike starog Sarajeva
Posted: 13/06/2025 09:55
i to "bratstvo i jedinstvo" ukopa moju mladost!!
Forum Klix.ba
Slike starog Sarajeva
Page 1386 of 1554
#34627 Re: Slike starog Sarajeva
Posted: 13/06/2025 10:12
sucks to be you then
#34628 Re: Slike starog Sarajeva
Posted: 14/06/2025 19:26
Haj' ne kaki.drug_profi wrote: ↑12/06/2025 11:45 Fetedza je simbol zlostavljanja zene i pretvaranje je u kucnog roba.
Zena koja je tako odgojena ne smije svojom voljom odluciti da je skine. Jedino sto ce njihove muzeve spriječiti da joj to namecu jeste drzava.
Zato se žene po "demokratskom" Zapadu sude s tim državama, kad im ih pokušaju zabraniti.
Neka nosi, ko hoće. I meni smetaju "nindža kornjače" što su nam ih uveli Arapi (TO nije naša tradicija), ali im ne bi zabranio
#34629 Re: Slike starog Sarajeva
Posted: 14/06/2025 19:30
Ne znam da li je ova varijanta raskršća kod Higijenskog kad bila? Posla mi je jedan jaran
#34630 Re: Slike starog Sarajeva
Posted: 14/06/2025 22:11
Ne kakim. Ako nisi u stanju spoznati razliku izmedju patrijarhalnog, konzervativnog, religioznog drustva 1945 i liberalnih demokratskih slobodnih drustava u 21 vijeku, bogati ne petljaj se u razgovor i idi bavi se slikama.Dervencanka1939 wrote: ↑14/06/2025 19:26Haj' ne kaki.drug_profi wrote: ↑12/06/2025 11:45 Fetedza je simbol zlostavljanja zene i pretvaranje je u kucnog roba.
Zena koja je tako odgojena ne smije svojom voljom odluciti da je skine. Jedino sto ce njihove muzeve spriječiti da joj to namecu jeste drzava.
Zato se žene po "demokratskom" Zapadu sude s tim državama, kad im ih pokušaju zabraniti.
Neka nosi, ko hoće. I meni smetaju "nindža kornjače" što su nam ih uveli Arapi (TO nije naša tradicija), ali im ne bi zabranio
To ti jedino dobro ide.
#34631 Re: Slike starog Sarajeva
Posted: 15/06/2025 00:43
Postavljam je privremeno, jer nisam siguran da je sarajevska. Ako jeste, ostaje ovdje
#34632 Re: Slike starog Sarajeva
Posted: 15/06/2025 00:57
#34633 Re: Slike starog Sarajeva
Posted: 15/06/2025 00:58
A ovo dvoje ide prema prolazu kroz Kulu?
#34634 Re: Slike starog Sarajeva
Posted: 15/06/2025 01:03
S time što režim koji je došao na vlast 1945 imao veze s 2liberalno demokratskim 'slobodnim' društvima" (ta navodna sloboda pod navodnicima, jer ne važi za sve) koliko i Kim Jong Unova Sjeverna Koreja.drug_profi wrote: ↑14/06/2025 22:11Ne kakim. Ako nisi u stanju spoznati razliku izmedju patrijarhalnog, konzervativnog, religioznog drustva 1945 i liberalnih demokratskih slobodnih drustava u 21 vijeku, bogati ne petljaj se u razgovor i idi bavi se slikama.Dervencanka1939 wrote: ↑14/06/2025 19:26Haj' ne kaki.drug_profi wrote: ↑12/06/2025 11:45 Fetedza je simbol zlostavljanja zene i pretvaranje je u kucnog roba.
Zena koja je tako odgojena ne smije svojom voljom odluciti da je skine. Jedino sto ce njihove muzeve spriječiti da joj to namecu jeste drzava.
Zato se žene po "demokratskom" Zapadu sude s tim državama, kad im ih pokušaju zabraniti.
Neka nosi, ko hoće. I meni smetaju "nindža kornjače" što su nam ih uveli Arapi (TO nije naša tradicija), ali im ne bi zabranio
To ti jedino dobro ide.
#34635 Re: Slike starog Sarajeva
Posted: 15/06/2025 01:11
Tako mi izgleda. Ne pada mi na pamet drugi grad sa osmanskom džamijom klasičnog stila u centru i ovakvom ulicom ka njoj
#34636 Re: Slike starog Sarajeva
Posted: 15/06/2025 01:29
Možda je Ferhadija prije 2. rataDervencanka1939 wrote: ↑15/06/2025 01:11Tako mi izgleda. Ne pada mi na pamet drugi grad sa osmanskom džamijom klasičnog stila u centru i ovakvom ulicom ka njoj
#34637 Re: Slike starog Sarajeva
Posted: 15/06/2025 03:18
Ne govorimo o režimu već o podneblju i vremenu kad se desavalo.Dervencanka1939 wrote: ↑15/06/2025 01:03S time što režim koji je došao na vlast 1945 imao veze s 2liberalno demokratskim 'slobodnim' društvima" (ta navodna sloboda pod navodnicima, jer ne važi za sve) koliko i Kim Jong Unova Sjeverna Koreja.drug_profi wrote: ↑14/06/2025 22:11Ne kakim. Ako nisi u stanju spoznati razliku izmedju patrijarhalnog, konzervativnog, religioznog drustva 1945 i liberalnih demokratskih slobodnih drustava u 21 vijeku, bogati ne petljaj se u razgovor i idi bavi se slikama.Dervencanka1939 wrote: ↑14/06/2025 19:26
Haj' ne kaki.
Zato se žene po "demokratskom" Zapadu sude s tim državama, kad im ih pokušaju zabraniti.
Neka nosi, ko hoće. I meni smetaju "nindža kornjače" što su nam ih uveli Arapi (TO nije naša tradicija), ali im ne bi zabranio
To ti jedino dobro ide.
#34638 Re: Slike starog Sarajeva
Posted: 15/06/2025 03:20
Kamen nije bio dominantan građevinski materijal u Sarajevu.Dervencanka1939 wrote: ↑15/06/2025 01:11 Tako mi izgleda. Ne pada mi na pamet drugi grad sa osmanskom džamijom klasičnog stila u centru i ovakvom ulicom ka njoj
#34639 Re: Slike starog Sarajeva
Posted: 15/06/2025 09:40
Ali ovo nije ni, recimo, Mostar ili Stolac. Više i po stilu izrade fasada ide na srednju Bosnudrug_profi wrote: ↑15/06/2025 03:20Kamen nije bio dominantan građevinski materijal u Sarajevu.Dervencanka1939 wrote: ↑15/06/2025 01:11 Tako mi izgleda. Ne pada mi na pamet drugi grad sa osmanskom džamijom klasičnog stila u centru i ovakvom ulicom ka njoj
#34640 Re: Slike starog Sarajeva
Posted: 15/06/2025 13:49
Nije ovo uopšte bosna...prije će biti zapadna Anadolija ili sjeverna grčka/makedonija/bugarska
#34641 Re: Slike starog Sarajeva
Posted: 15/06/2025 18:18
#34642 Re: Slike starog Sarajeva
Posted: 15/06/2025 18:26
Mostar vjv. lijeva obala i pogled na Koski Mehmed-pašinu džamiju iz Fejića ulice
#34643 Re: Slike starog Sarajeva
Posted: 15/06/2025 22:27
#34644 Re: Slike starog Sarajeva
Posted: 15/06/2025 22:28
#34645 Re: Slike starog Sarajeva
Posted: 16/06/2025 21:19
#34646 Re: Slike starog Sarajeva
Posted: 17/06/2025 06:57
Skidoh sa fejsbuka i gdje cu nego ovdje okacit 
·
Priča o Behki
Esma Sarić: Behka, žena koja je hranila golubove
Kad je bila djevojčica, poput mnogih djevojčica, na brdu Kovači iznad Sebilja u Sarajevu, Behka je posmatrala odjeću svoje majke ili bake složenu u velikoj drvenoj sehari tj. kutiji. I, poput mnogih djevojčica, maštala je kako će jednog dana da obuče te pamučne i svilom ukrašene haljine na svoju svadbu, kako će da dođu svatovi i odnesu tu seharu zajedno sa njom, možda u neki drugi kut Sarajeva, možda u neki drugi kraj zemlje. I djevojčice su rasle, ali Behka je zauvijek ostala visine jedne djevojčice, nikad nije izrasla za tu seharu. „Božje davanje!“, govorili su, ne želeći da je uvrijede, ne želeći da sebi nanesu neku nesreću. I dok je majka bila uz nju, Behka se i nosila svojom manom, vjerujući da će neki princ, pa makar i Palčić, doći po nju. Bio je san da obuče tu odjeću iz stare drvene kutije, da je nosi kroz čaršiju, kao da će u njoj da se skrije, kao da će njena mana postati nevidljiva pod okriljem nasljedstva. Ali, ostade Behka sama, majku su joj zauvijek odnijeli na Ravne Bakije. Behka je, u toj kući ispucalih zidova, koju su držali tek drveni stubovi, sama otvorila tu seharu i otkrila da može da stane u nju. I tako je sanjala, ta žena veličine djevojčice, u tom malom drvenom okviru ispod haljina od svile, lana, pamuka sa mirisom lavande, da ih moljci ne napadnu. Ta je sehara bila je mjesto u kojem je budna maštala, a kasnije i provodila noći, pod okriljem te topline i dalje vjerujući da će neko doći. Poslije, kako je vrijeme odmicalo, pomirivši se sa sudbinom, Behka je ležala na tim haljinama, pomirivši se da je to tek blizina majke, te da je na neki način nikad nije ni napustila.
Sehara, u kojoj su žene držale miraz, većinom svečanu odjeću
Bilo je toplo u toj kutiji, bolje nego da stoji nad svojim polupanim prozorima, gledajući kako se u njenoj mahali rađaju nove ljubavi, kako momci i djevojke ašikuju. I tako dolazimo do golubova. Vidite, još kad je bila djevojčica, Behka je uvijek pazila i hranila životinje, mace, pse, ptice… Dobila je kao dijete kanarinca u kavezu, ali nije željela da ga drži zatvorenog pa ga je pustila na slobodu. U čaršiji je bilo napuštenih životinja, ali većinom su bile i veće, a i teže od nje. Tako je Behka, koja je išla uvijek šutljiva, s mahramom na glavi, vezanom čvorom preko čela, u malim dimijama, podsjećajući na likove iz bajku, kroz mahalu nosila tu ljubav prema pticama. Ptice su bile jedine životinje koje joj nisu predstavljale opasnost, mada su stalno slijetale na njenu glavu, ramena. I naša djevojčica, sada već žena, sav smisao svog samačkog života pronašla je u tome da pomogne pticama. Krije se iza tog razloga i jedna bolna istina, kao da život nije dovoljno tragičan: Behka je nosila i velike naočale skrivajući svoje lice od djece i prolaznika. A djeca kao djeca, dobacivala su joj stalno, rugajući se njenom rastu, izgledu. Tako je odlučila da su životinje i bolji prijatelji od ljudi, da je ne posmatraju kroz njene mane, te se posvetila njima.
Poneki su dobacivali: „Eno, ide ona mala žena s golubovima!“ A golubovi, ne isključujući i druge krilatice, brzo su se skupljali gdje se ona nalazila. Behka im je donosila starog hljeba, neprodatog iz obližnjih pekara koji je mrvila do najsitnijih komada za njihove male kljunove. Skupljala je i onaj hljeb bačen kraj kontejnera, pa na više mjesta na čaršiji, obično u ćoškovima, neprimjetno mrvila za ta malehna ustašca jer su te ptice i golubovi jedino i bili manji od nje. Pročulo se to kroz čaršiju, pa su joj ljudi sami u avliju donosili kese sa hljebom, kačili su ih na drvenu ogradu, a neko bi joj dao i novac.
Behka nije hranila golubove na čaršiji, pokraj Sebilja, tu su već postojali prodavači koji su za sitan novac vam davali kesicu kukuruza ili žita za njih. I naravno, tu se skupljao sav turistički svijet, pa uključujući i mene, koji su pozirali sa golubovima ispred fotoaparata koji automatski izrađuje slike, da bi ih kasnije ubacili u foto albume, na koje smo, eto, skoro svi zaboravili.
Nije bilo sigurno insana, od najmanjeg djeteta do najstarije čeljadi, koji nisu poznavali Behku, njenu strast, merhamet, brigu za ptice u Sarajevu. Međutim, rijetko ko je znao za tajnu njene sehare, za njen krevet u kojem se skriva, iz tuge što je ostala sama, posljednji član svoje porodice. Niko se ne sjeća da li je Behka bolovala, samo su primijetili da ne dolazi na mjesta na kojima obično hrani golubove. A golubovi su je čekali, uzalud, prolomio se glas kroz čaršiju, zauvijek je stalo srce jedne žene u tijelu djevojčice, Behke.
Neki čaršijski trgovci platiše za ukop. I mnogo svijeta je došlo da je isprati. Dok je jesenji vjetar raznosio preostalo lišće sa obližnjih jablanova, njeno malo tijelo u sanduku koji je bio dimenzija za dijete se nosio ka Grličića brdu. A iznad ljudi, nadlijetala su, poput vojnički strogih parada, jata golubova, vrabaca i drugih ptica. I pratila su tako njihovu Behku, sve do mjesta gdje ju je trebalo ukopati. Dok su je stavljali u zemlju sa molitvama, neko reče:
– E, ovo, ljudi, još nisam ni čuo, ni vidio. Pogledaj uokolo, na svakom naherenom nišanu stoje golubovi.
– I ne guču. Šute u tuzi, kao da hoće da plaču…
Rekoše da se tog dana prodavci kukuruza, zobi i ječma na čaršiji kraj Sebilja i oni njihovi automatski fotografi nisu s parom sastavili, jednostavno nisu mogli da vjeruju, ali golubova nije bilo. Svi su oni iznad brda pratili svoju veliku-malu Behku. Ostaje misterija šta se desilo sa njenom seharom, ali gledajući brdo na kojem počiva, iznad Sebilja okupano zlatnim nitima, ne mogu, a da ne pomislim kako je i bilo suđeno da joj srce ostane u Sarajevu, zauvijek okupano mirisima sevdaha i lavande koju prodaju na ulicama. Ja ne mogu dok prolazim kroz jata ptica da ne pomislim kako su je njeni svatovi prijatelja golubova ispratili u bolji život, koji je manje usamljen od ovoga koji je provodila šutljivo na kaldrmi. Eto u Sarajevu gladne nisu ni ptice, a i bolje su od ljudi. Samoću pretvoriti u ljubav je najveća umjetnost od sviju, te odbačenost od ostalih vas može učiniti tužnim, ali neko će to znati da cijeni.
Na kontejnerima stoji hljeb u kesi, ali ne za ptice. I čaršija je puna generacija ptica koje njene ruke ne pamte, ne sanjaju više djevojčice pod odjećom svojih nana u seharama, ne cijenimo više to malo što nam u ruku može da stane. I možda je baš i bilo suđeno toj djevojčici da odraste za najmanje stanovnike grada, da tek toliko bude visoka da pokaže veličinu čovjeka, koji i to što nema podijeli sa drugima. Mala-velika Behka, oprosti, možda nešto i naučimo od tebe, ali mislim da će još generacija ptica da prođe kroz naše nebo do tog trena.
Njena kuća je i dalje na istom brdu, njeno tijelo iznad Sebilja, dvije fotografije na internetu i legenda, o ženi koja je hranila golubove… ali i mnogo više od toga.
·
Priča o Behki
Esma Sarić: Behka, žena koja je hranila golubove
Kad je bila djevojčica, poput mnogih djevojčica, na brdu Kovači iznad Sebilja u Sarajevu, Behka je posmatrala odjeću svoje majke ili bake složenu u velikoj drvenoj sehari tj. kutiji. I, poput mnogih djevojčica, maštala je kako će jednog dana da obuče te pamučne i svilom ukrašene haljine na svoju svadbu, kako će da dođu svatovi i odnesu tu seharu zajedno sa njom, možda u neki drugi kut Sarajeva, možda u neki drugi kraj zemlje. I djevojčice su rasle, ali Behka je zauvijek ostala visine jedne djevojčice, nikad nije izrasla za tu seharu. „Božje davanje!“, govorili su, ne želeći da je uvrijede, ne želeći da sebi nanesu neku nesreću. I dok je majka bila uz nju, Behka se i nosila svojom manom, vjerujući da će neki princ, pa makar i Palčić, doći po nju. Bio je san da obuče tu odjeću iz stare drvene kutije, da je nosi kroz čaršiju, kao da će u njoj da se skrije, kao da će njena mana postati nevidljiva pod okriljem nasljedstva. Ali, ostade Behka sama, majku su joj zauvijek odnijeli na Ravne Bakije. Behka je, u toj kući ispucalih zidova, koju su držali tek drveni stubovi, sama otvorila tu seharu i otkrila da može da stane u nju. I tako je sanjala, ta žena veličine djevojčice, u tom malom drvenom okviru ispod haljina od svile, lana, pamuka sa mirisom lavande, da ih moljci ne napadnu. Ta je sehara bila je mjesto u kojem je budna maštala, a kasnije i provodila noći, pod okriljem te topline i dalje vjerujući da će neko doći. Poslije, kako je vrijeme odmicalo, pomirivši se sa sudbinom, Behka je ležala na tim haljinama, pomirivši se da je to tek blizina majke, te da je na neki način nikad nije ni napustila.
Sehara, u kojoj su žene držale miraz, većinom svečanu odjeću
Bilo je toplo u toj kutiji, bolje nego da stoji nad svojim polupanim prozorima, gledajući kako se u njenoj mahali rađaju nove ljubavi, kako momci i djevojke ašikuju. I tako dolazimo do golubova. Vidite, još kad je bila djevojčica, Behka je uvijek pazila i hranila životinje, mace, pse, ptice… Dobila je kao dijete kanarinca u kavezu, ali nije željela da ga drži zatvorenog pa ga je pustila na slobodu. U čaršiji je bilo napuštenih životinja, ali većinom su bile i veće, a i teže od nje. Tako je Behka, koja je išla uvijek šutljiva, s mahramom na glavi, vezanom čvorom preko čela, u malim dimijama, podsjećajući na likove iz bajku, kroz mahalu nosila tu ljubav prema pticama. Ptice su bile jedine životinje koje joj nisu predstavljale opasnost, mada su stalno slijetale na njenu glavu, ramena. I naša djevojčica, sada već žena, sav smisao svog samačkog života pronašla je u tome da pomogne pticama. Krije se iza tog razloga i jedna bolna istina, kao da život nije dovoljno tragičan: Behka je nosila i velike naočale skrivajući svoje lice od djece i prolaznika. A djeca kao djeca, dobacivala su joj stalno, rugajući se njenom rastu, izgledu. Tako je odlučila da su životinje i bolji prijatelji od ljudi, da je ne posmatraju kroz njene mane, te se posvetila njima.
Poneki su dobacivali: „Eno, ide ona mala žena s golubovima!“ A golubovi, ne isključujući i druge krilatice, brzo su se skupljali gdje se ona nalazila. Behka im je donosila starog hljeba, neprodatog iz obližnjih pekara koji je mrvila do najsitnijih komada za njihove male kljunove. Skupljala je i onaj hljeb bačen kraj kontejnera, pa na više mjesta na čaršiji, obično u ćoškovima, neprimjetno mrvila za ta malehna ustašca jer su te ptice i golubovi jedino i bili manji od nje. Pročulo se to kroz čaršiju, pa su joj ljudi sami u avliju donosili kese sa hljebom, kačili su ih na drvenu ogradu, a neko bi joj dao i novac.
Behka nije hranila golubove na čaršiji, pokraj Sebilja, tu su već postojali prodavači koji su za sitan novac vam davali kesicu kukuruza ili žita za njih. I naravno, tu se skupljao sav turistički svijet, pa uključujući i mene, koji su pozirali sa golubovima ispred fotoaparata koji automatski izrađuje slike, da bi ih kasnije ubacili u foto albume, na koje smo, eto, skoro svi zaboravili.
Nije bilo sigurno insana, od najmanjeg djeteta do najstarije čeljadi, koji nisu poznavali Behku, njenu strast, merhamet, brigu za ptice u Sarajevu. Međutim, rijetko ko je znao za tajnu njene sehare, za njen krevet u kojem se skriva, iz tuge što je ostala sama, posljednji član svoje porodice. Niko se ne sjeća da li je Behka bolovala, samo su primijetili da ne dolazi na mjesta na kojima obično hrani golubove. A golubovi su je čekali, uzalud, prolomio se glas kroz čaršiju, zauvijek je stalo srce jedne žene u tijelu djevojčice, Behke.
Neki čaršijski trgovci platiše za ukop. I mnogo svijeta je došlo da je isprati. Dok je jesenji vjetar raznosio preostalo lišće sa obližnjih jablanova, njeno malo tijelo u sanduku koji je bio dimenzija za dijete se nosio ka Grličića brdu. A iznad ljudi, nadlijetala su, poput vojnički strogih parada, jata golubova, vrabaca i drugih ptica. I pratila su tako njihovu Behku, sve do mjesta gdje ju je trebalo ukopati. Dok su je stavljali u zemlju sa molitvama, neko reče:
– E, ovo, ljudi, još nisam ni čuo, ni vidio. Pogledaj uokolo, na svakom naherenom nišanu stoje golubovi.
– I ne guču. Šute u tuzi, kao da hoće da plaču…
Rekoše da se tog dana prodavci kukuruza, zobi i ječma na čaršiji kraj Sebilja i oni njihovi automatski fotografi nisu s parom sastavili, jednostavno nisu mogli da vjeruju, ali golubova nije bilo. Svi su oni iznad brda pratili svoju veliku-malu Behku. Ostaje misterija šta se desilo sa njenom seharom, ali gledajući brdo na kojem počiva, iznad Sebilja okupano zlatnim nitima, ne mogu, a da ne pomislim kako je i bilo suđeno da joj srce ostane u Sarajevu, zauvijek okupano mirisima sevdaha i lavande koju prodaju na ulicama. Ja ne mogu dok prolazim kroz jata ptica da ne pomislim kako su je njeni svatovi prijatelja golubova ispratili u bolji život, koji je manje usamljen od ovoga koji je provodila šutljivo na kaldrmi. Eto u Sarajevu gladne nisu ni ptice, a i bolje su od ljudi. Samoću pretvoriti u ljubav je najveća umjetnost od sviju, te odbačenost od ostalih vas može učiniti tužnim, ali neko će to znati da cijeni.
Na kontejnerima stoji hljeb u kesi, ali ne za ptice. I čaršija je puna generacija ptica koje njene ruke ne pamte, ne sanjaju više djevojčice pod odjećom svojih nana u seharama, ne cijenimo više to malo što nam u ruku može da stane. I možda je baš i bilo suđeno toj djevojčici da odraste za najmanje stanovnike grada, da tek toliko bude visoka da pokaže veličinu čovjeka, koji i to što nema podijeli sa drugima. Mala-velika Behka, oprosti, možda nešto i naučimo od tebe, ali mislim da će još generacija ptica da prođe kroz naše nebo do tog trena.
Njena kuća je i dalje na istom brdu, njeno tijelo iznad Sebilja, dvije fotografije na internetu i legenda, o ženi koja je hranila golubove… ali i mnogo više od toga.
#34647 Re: Slike starog Sarajeva
Posted: 17/06/2025 12:42
Foto:FB Faruk G.
#34648 Re: Slike starog Sarajeva
Posted: 17/06/2025 22:34
#34649 Re: Slike starog Sarajeva
Posted: 17/06/2025 22:38
#34650 Re: Slike starog Sarajeva
Posted: 18/06/2025 06:24
S lijeva na desno
Jakovljevic, Janjoš, Đurkovic, Kapetanovic i Paja