Milorad Dodik ALL ABOUT

[dallton]

Dodiku treba jedan dobar da ga 'vako

[zlatiborka]

Dodiku treba jedan dobar da ga 'vako

Vala bas, da ga nakadi i nadimi svetim dimom tamjana ..... (ukrascu ovaj smajli, k'o grom je..... )

Joj da hoce svanuti dan da ga SIPA uhapsi i sa lisicama na rukama sprovede na sud BiH.....

[PalaSa Marsa]

PRvo mora izbacit' onaj kamenac od 1 kilu, da ga u putu ne ufate kontrakcije valja 'nol'ku glavu nahranit, nece ni zatvor svasta

[dallton]

Dodiku treba jedan dobar da ga 'vako

Vala bas, da ka nakadi i nadimi svetim dimom tamjana ..... (ukrascu ovaj smajli, k'o grom je..... )

Joj da hoce svanuti dan da ga SIPA uhapsi i sa lisicama na rukama sprovede na sud BiH.....

ih pa nije dodo lud, voli on i vlast i pare i zna sta treba...sad ce biti ovako: prvo ce se zaletiti da pravi reforme na nevidjeno, sto ce reci da ce pristajati na stvari i koje se ne traze (ajd da se kladimo da ce se drzavna imovina brzo dogovoriti ), pa ce pricati o izboru jednog predsjednika BiH sa cijele teritorije, blablablabla, usaglasavanje ustava sa konvencijom o ljudskim pravima, itd, itd....medjutim, posto se dodo obraca dvjema publikama a ne jednoj, a u isto vrijeme ce na njega rasti pritisak SIPE i medija, takodje ce poceti da razmatra nacine de fakto povlacenja svojihj vjernih pasa iz drzavnih institucija, jer je to jedini odgovor koji ima, a to je upotrijebio u oktobru 2008 u onoj igranci za javnost u kojoj se navodno "suprotstavio" lajcaku...medjutim, lajcija vise nema, kosovo je zavrseno kao problem, velikosrpska politika se opet pokazala kao iracionalna jer stalno igra najace dzokere a onda se i druga strana pregrupise i nadje odgovore na te i takve dzokere...sad je kako se to kaze "novi dan, nova nafaka, novi VP"

[pici]

PRvo mora izbacit' onaj kamenac od 1 kilu, da ga u putu ne ufate kontrakcije valja 'nol'ku glavu nahranit, nece ni zatvor svasta

pa nije ni cudo sto ide kod bastovana na sisanje ja sve konto zbog ranča a ono kosilica mu pravi friz

[veljaca]

Mozete vi misliti sta hocete - bitno je sta misli ON :

" Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko izjavio je da je predsjednik Vlade RS Milorad Dodik dosta učinio na ekonomskom planu, te da u RS u odnosu na Federaciju BiH ima više finansijskih zaliha, zbog čega je situacija lakša. Komentarišući Dodikovu konstataciju da je "Srpska bolji dio BiH", Inzko je odgovorio:


"Ja ću se složiti - ako ima sređen budžet, ako ima suficit i ako nema recesije, za mene nije problem da mu čestitam".

On je istakao da, kada je u pitanju premijer RS, treba razlikovati "šta priča, a šta radi".

"Kada priča o referendumu, to je retorika", rekao je Inzko i naveo da će konačnu ocjenu o situaciji u RS dati iduće sedmice kada posjeti Banjaluku.

Govoreći o ustavnim promjenama, on je rekao da se BiH "mora pozdraviti sa logikom da u svakoj utakmici mora postojati pobjeđeni".

"Ako država bude funkcionalnija i jeftinija, tu svi dobijaju. Neka to budu ustavne reforme, koje bi domaći političari sami sproveli. To bi bio najbolji dokaz da je politička situacija stabilna", smatra Inzko.

Komentarišući stav svojih prethodnika da u BiH neće biti ukidanja entiteta, stvaranja novih, ali ni odcjepljenja, austrijski diplomata je rekao da o odcjepljenju niko ne govori i naglasio da Moskva podržava integralnu RS u integralnoj BiH.

Prema njegovim riječima, BiH će kao država dobiti podršku da od 2010. godine bude nestalna članica Savjeta bezbjednosti UN, a kada je u pitanju njena evropska perspektiva on je istakao da postoji umor od proširenja EU, ali to nije raspoloženje kod većine.

On je dodao da će se proširenje EU odvijati lakše nakon što bude usvojen Lisabonski sporazum.

"Kada Češka, Njemačka i Irska prihvate Lisabonski ugovor i kada se uredi način odlučivanja, biće lakše EU proširiti sa 27 na 34 zemlje", objasnio je visoki predstavnik za "Večernje novosti".

O mogućnosti zatvaranja OHR-a Inzko kaže da se takva odluka može donijeti u junu, a OHR bi trebalo da bude zatvoren u sljedećih 12 mjeseci.

Visoki predstavnik u BiH najavio je da bi za dvije do tri nedjelje trebalo da posjeti Srbiju.

"Ali, osim zvaničnih susreta, želim da posjetim oca srpskog predsjednika Borisa Tadića. Ljubomir je moj poznanik još iz osamdesetih, dok sam službovao u Beogradu. Posjećivao sam ga dok je bio disident", rekao je Inzko. "

(--- NO LINKS ---/Srna)

Ili je ustvari bitnije STA MISLE drzavljani Bosne i Hercegovine ???

[kiky]

dobili smo još jednog visokog predstavnika filozofa ovaj je odmah rekao da neče ništa radit nego če nako iz prikrajka filozofirat
jedina ameri, ako pošalju svog čovjeka, i , naravno, SIPA ako joj se dozvoli da radi svoj posao
u protivnom u bih mi mogao ove godine izbiti oružani sukob ...... pa šta bude... ( a dodo upravo to provocira samo loš je kockar )

[dallton]

dobili smo još jednog visokog predstavnika filozofa ovaj je odmah rekao da neče ništa radit nego če nako iz prikrajka filozofirat
jedina ameri, ako pošalju svog čovjeka, i , naravno, SIPA ako joj se dozvoli da radi svoj posao
u protivnom u bih mi mogao ove godine izbiti oružani sukob ...... pa šta bude... ( a dodo upravo to provocira samo loš je kockar )

ih, oruzani sukob, mani toga, otkud dodi damu za to...

[pici]

"Ali, osim zvaničnih susreta, želim da posjetim oca srpskog predsjednika Borisa Tadića. Ljubomir je moj poznanik još iz osamdesetih, dok sam službovao u Beogradu. Posjećivao sam ga dok je bio disident", rekao je Inzko. "

Zna german dje se čorba kuha

[pici]

Uspjesno je jedan od boljih politicara jos boljeg dijela "našhe države" zasticen kada se je u datom trenutku neko od novinara usudio da baČi pertlu na njega.......kamermani su uspljeli da uhvate snimak spašavanje njegove glave.....il dupeta......ma svijedno

[nuernberg]

Uspjesno je jedan od boljih politicara jos boljeg dijela "našhe države" zasticen kada se je u datom trenutku neko od novinara usudio da baČi pertlu na njega.......kamermani su uspljeli da uhvate snimak spašavanje njegove glave.....il dupeta......ma svijedno

Premijer RS je u nekoliko navrata najavio kako ima pripremljenu reakciju u slučaju da ga međunarodna zajednica smjeni.

Bjez na Dedinje...

[dallton]

"Ali, osim zvaničnih susreta, želim da posjetim oca srpskog predsjednika Borisa Tadića. Ljubomir je moj poznanik još iz osamdesetih, dok sam službovao u Beogradu. Posjećivao sam ga dok je bio disident", rekao je Inzko. "

Zna german dje se čorba kuha

ode valentin da tati ljubi kaze da su rusi DODU HALALILI i pustili ko stetu niz vodu

[dallton]

nego hebes dodu ovo je veci problem, al je sramotno da se nista ne radi - stvarno civilizacijski poraz

Trenutno na području bh. entiteta Republike Srpske ima manje katolika nego 1996.godine, što je apsurdno i nedopustivo, upozorio je danas banjalučki biskup Franjo Komarica.

Na kraju prošle godine, na području Republike Srpske bilo je 311 katolika manje u odnosu na 2007. godinu.

U Banjoj Luci povratak je veoma mali, a biskup Komarica je kao mjesta u kojima je i zabilježen određeni povratak katolika izdvojio općine Jajce, u Federaciji BiH, te dodao da je malo bolji povratak i na području Prijedora, Kotor-Varoši, Prijedoru i Bosanskoj Gradišci.

„Ali i ovdje se radi o desetcima ljudi, dok u drugim sredinama nema ni toliko", rekao je banjalučki biskup napominjući da su svi ovi podaci "porazni i sramotni" za sve dosadašnje garniture političara i RS-a i BiH, te međunarodne predstavnike.

Istaknuo je da 'imamo pravo očekivati od onih koji obnašaju određene funkcije u vlasti da se i dostojno ponašaju'.

„Imamo pravo tražiti od njih da rade svoj posao vjerodostojno ako Dejtonski sporazum u Aneksu 7 predviđa povratak svih na svoje ognjište i mogućnost ostanka", kaže monsinjor Komarica.

Naglašava da su se stoga, političari, u prvom redu međunarodni, koji su ovdje upravitelji zemlje, a onda i domaći, morali pobrinuti da se to i ostvari.

„Po svim podacima više je nego jasno da se najmanje povratka u BiH dogodilo među Hrvatima, odnosno katolicima. Izostala je, u prvom redu, politička i pravna pomoć, a nje ni danas nema dovoljno. Izostala je materijalna pomoć za povratak...", ukazao je banjalučki biskup uz stav da Biskupija nije mogla nadomjestiti državu, koja mora da napravi kuće, ceste, dovesti struju i drugo, svima koji se vraćaju.

I ovaj put, Komarica je apelirao na aktuelne političare da se „konačno smiluju" i toj populaciji, jer bez katolika, Hrvata u toj regiji, neće biti dobro ni za nih.

„Umjesto da se snimi pravilno situacija, da se postavi prava dijagnoza i da se traži adekvatna terapija, pušta se i dalje da ova agonija traje i da se događa sve ovo što je na sceni. Polako, ali sigurno se ostvaruje ono što nije bilo teško proreći prije deset godina - da će ovdje nestati jedan autohtoni narod i može se izračunati i za koliko godina. A to je bratski narod. Ja nisam nikakav zlobnik i prorok, ali su činjenice neminovne i ubitačne. Zato ne možemo, a ne postaviti pitanje pred političare - šta radite i što sramotite svoju profesiju", kazao je, između ostalog, biskup Komarica.

On je danas pročitao Uskršnju poruku vjernicima, ali i dodao da su sve te proslave velikih blagdana „obična farsa" ako mi svi ne pomažemo obeshrabrenog čovjeka.

Govoreći o problemima uzurpacije nacionaliziranog zemljišta Katoličke crkve u Banjoj Luci, na kojem je prije par mjeseci, bespravno, počela izgradnja nove zgrade Zavoda za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju RS-a, biskup Komarica je kazao da je o ovom problemu upoznata i Sveta Stolica.

Na naturaliziranom zemljištu katoličke crkve u krugu samostanu "Marija Zvijezda" u naselju Trapisti u Banjoj Luci i pored svih apela Katoličke crkve u BiH izvođač radova nije ih prekinuo i pored obećanja predstavnika vlasti RS-a da će do toga doći.

Biskup ponovo pita zašto je do toga moralo doći, kada se zna da je to oduzeta samostanska zemlja i da sada predstavnici vlasti RS-a imaju problem sa Svetom Stolicom koja se uključila u rješavanje ovog problema.


"Ne smijemo dozvoliti zakon jačega, jer mora vladati pravda i pravo", zaključio je banjalučki biskup na konferenciji za novinare u Banjoj Luci.



(--- NO LINKS ---/Fena)

svaki prolazak kroz derventu, modricu, odzak i dijelove posavine sto posto potvrdjuje ovo sto komarica govori - kuce stoje kao da je rat jucer zavrsen, ljudi ni na mapi

[spreca]

Uspjesno je jedan od boljih politicara jos boljeg dijela "našhe države" zasticen kada se je u datom trenutku neko od novinara usudio da baČi pertlu na njega.......kamermani su uspljeli da uhvate snimak spašavanje njegove glave.....il dupeta......ma svijedno

Nevidi se dobro izgleda da mu je ono glava ,tesko je reci sta je ono jer mu je iglava i dupe(isto)veliko

[dallton]

posto cika dodo grmi na ashdowna i ameriku radi stvari koje su skoro izrecene u washingtonu, red je da vidimo sta je tacno receno

Bosna i Hercegovina se ne može mirno raspasti
U sklopu sve očitijih priprema za puno jači angažman SAD-a u našoj zemlji, u Washingtonu je u četvrtak, 2. aprila, održana rasprava Helsinške komisije Kongresa Sjedinjenih Američkih Država o stanju u regionu zapadnog Balkana u koji se ubraja i Bosna i Hercegovina. Predstavnici Alcee L. Hastings, kopredsjedavajući Helsinške komisije, Christopher H. Smith, rangirani manjinski član, Robert B. Aderholt, te gosti-panelisti lord Paddy Ashdown, bivši visoki predstavnik u BiH, Ivo Banac, profesor historije na Yaleu, Ivana Howard iz Nacionalne zaklade za demokratiju i James Lyon iz Savjeta za demokratizaciju politike, raspravljali su o neophodnosti ponovnog američkog uključivanja u proces integriranja država zapadnog Balkana u EU i NATO. Najveća pažnja na sastanku posvećena je situaciji u Bosni i Hercegovini, koja je ocijenjena alarmantnom i vrijednom posebne pažnje nove američke administracije



"Dejtonski mir se nekada doima kao rat vođen na drugi način, budući da su bošnjački, hrvatski i srpski političari nastavili da se koriste ostvarenim ratnim ciljevima"
PREDSTAVNIK ALCEE L. HASTINGS: Današnja rasprava Helsinške komisije Sjedinjenih Država, fokusirana na zapadni Balkan, sazvana je iz dva razloga. Prvo, volio bih znati koliko svaka od sedam država koje su uzete u obzir u ovoj raspravi radi na unutrašnjoj stabilnosti, demokratskom razvoju, pravima manjina, antikorupcijskim naporima i vladavini prava. Da li ostvaruju napredak ili nazadak, i šta možemo reći o regionu kao cjelini?

Vrlo je važno ispitati situaciju u državama u kojima je prisutan OSCE, te da više obratimo našu pozornost na probleme koji, moguće, egzistiraju. Ukoliko to budemo radili konstruktivno, kao što to Helsinška komisija radi već više od tri decenije, važan je mehanizam u ohrabrivanju spomenutih država u njihovom napretku.

Posljednjih godina je mnogo pažnje bilo posvećeno Kosovu - tamo sam bio u posjeti - kao i srpskom protivljenju kosovskoj nezavisnosti kojem sam, također, bio svjedok. Ova situacija, uključujući unutrašnji razvoj Kosova i Srbije, zahtijeva kontinuiranu pažnju. Nedavno je porastao interes za razvoj situacije u Bosni i toj ćemo državi posvetiti puno pažnje na današnjoj raspravi.

U isto vrijeme, u Makedoniji i Crnoj Gori su održani izbori, a Albanija se priprema za parlamentarne izbore u junu. Mi ohrabrujemo sve tri države da primijene OSCE izborne standarde, a posebno narodu Makedonije želim fer i slobodnu drugu rundu predsjedničkih i lokalnih izbora koji će se održati u narednu nedjelju.

Konačno, napredak Hrvatske je veoma važan za cijeli region i njegovu integraciju u Evropu i bit će od pomoći u upućivanju ostalih istim pravcem.

Drugi razlog sazivanja ove rasprave jeste razmatranje internacionalne politike, odnosno, kakvu ulogu međunarodna zajednica igra u regionu i s kojim uspjehom članice Evropske unije rade na oblikovanju te politike u cjelini. Trebaju li Sjedinjene Države imati aktivniju ulogu ili prepustiti kormilo Evropskoj uniji? Ili - treba li međunarodna zajednica polagano smanjivati svoj utjecaj? Ili - jesu li dešavanja u Bosni i na Kosovu signali za održavanje, ili čak povećanje trenutnih snaga na terenu?

Ne smatram da bi međunarodna zajednica trebala ovjekovječiti snažno prisustvo u regionu, ukoliko ono više nije potrebno. Međutim, treba imati na umu da - kako smo se osvjedočili na Balkanu 90-tih - nepromišljeno uzmicanje i puko nadanje boljem razvoju situacije, može biti kontraproduktivno i rezultirati neophodnošću još većeg angažiranja internacionalnih resursa.

S novom administracijom ovdje u Washingtonu i, danas, u Evropi, došlo je vrijeme da osvježimo svoje poglede na zapadni Balkan dajući nove impulse internacionalnim odnosima koji bi mogli proći kroz ogroman proces, kako bi, konačno, došlo do sigurnosti da neće biti povratka u prošlost.

Volio bih započeti ovu raspravu. Imamo učesnike koji su dobro kvalificirani da nam omoguće uvid u razvoj država zapadnog Balkana, i obezbijede nam preporuke za buduću američku politiku.

Naš prvi svjedok, lord Paddy Ashdown, svima je nama poznat kao prominentni britanski političar, ali i kao predstavnik međunarodne zajednice u Bosni, gdje je koristio svoje talente i prednosti kako bi narodu ove države pružio bolju budućnost. Drugi spisak će uključiti ljude koji imaju veoma duboko razumijevanje za to što se dešava na Balkanu, kako u smislu političkog razvoja, tako i u životima običnih ljudi. Njihove biografije, i druge informacije, možete vidjeti izvan sale za raspravu, te na web-stranici OSCE-a: http://www.osce.gov - cse.gov. Pridružio mi se i priznati rangirani član, moj prijatelj iz New Yerseya g. Smith. Chris, ako želiš nešto reći, izvoli!

PREDSTAVNIK CHRISTOPHER SMITH: Hvala mnogo, predsjedavajući. Rado bih, ali sam, greškom, ponio pogrešne naočale, pa ne vidim (smijeh). Samo da kažem da želim pozdraviti našega izlagača. Zahvaljujem vama i predsjedavajućem Chardinu zbog sazivanja ovako važne rasprave i zaista se radujem izlaganjima naših govornika.

Nažalost, gospodine predsjedavajući, morat ću vas uskoro napustiti, jer u 3:00 imam sastanak u Mornarici o krizi u mome distriktu - blizu moga distrikta, uključujući i bazu, ali ću svakako pročitati svoj iskaz i s veseljem očekivati izlaganja drugih. Hvala.

PREDSTAVNIK HASTINGS: Hvala vama.

PREDSTAVNIK SMITH: Zatražio bih da ovo postane dio zapisnika.

PREDSTAVNIK HASTINGS: Hoće, bez protivljenja. Lorde Ashdown?

LORD PADDY ASHDOWN: Hvala lijepo, gospodine predsjedavajući. Najprije zbog toga što ste me pozvali. Želio bih, također, odati poštovanje mom starom kolegi i veoma poštovanom prijatelju, Cliffu Bondu, koji je bio ambasador u Sarajevu tokom moga boravka u tom gradu, jer je sve ovo olakšao. Pravo je, mislim, uvijek zadovoljstvo boraviti u Washingtonu kada cvjetaju trešnje, ali je istinsko zadovoljstvo biti ovdje pred ovim poštovanim skupom. I volio bih, ako mogu, gospodine predsjedavajući, da se poslužim nečim što ste rekli, a sa čime se u potpunosti slažem. Postoji tužna, mračna historija poslijeratnih međunarodnih intervencija koje uvijek prerano završimo. Odemo prije nego što je posao završen. Osamdeset procenata bude završeno i tada mi kažemo - pa, to je to, ili prestanemo obraćati pažnju, ili je usmjerimo drugdje. Međutim, ako postoji posebna poruka u svemu, ja imam poruku koja glasi: trenutna opasnost u Bosni i Hercegovini. Dopustite mi da počnem tako što ću ukratko reći, budući da je Bosna i Hercegovina neupitno evropski problem - u evropskom je dvorištu - mogao bih ponovo dijeliti nezadovoljstvo, možda i razočarenje, ako bismo zaključili da Evropa još jednom tvrdi da će riješiti problem u svome sopstvenom dvorištu, ali, ponovo, mora moliti Ujaka Sema da dođe i da joj ruku - međutim, situacija je upravo takva.

Sada mi dopustite da vam to predstavim tako što ću reći da ja ne govorim o prihodima ili trupama, ja posve sigurno ne govorim o vraćanju u vrijeme kada je visoki predstavnik ekstenzivno koristio Bonske ovlasti, dakle, primjenjivao ono što biste mogli nazvati pristupom čvrste ruke - u tome se slažem s vašim prosudbama. Postoji samo jedna poluga kojom se moramo poslužiti u procesu napretka na zapadnom Balkanu, a to je poluga stabilizacije i pridruživanja i ultimativnog procesa uključivanja u Evropsku uniju. To je ono što svi žele, ma koji bio njihov etnicitet ili politički pogledi. Širom zapadnog Balkana - to je ono što populacija želi. I smatram da je vrlo važno da se ova poluga koristi što efektnije. Dakle, to je bio komadić historije, a sada bih se, uglavnom, posvetio budućnosti. Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, čini mi se da postoje dvije faze u postkonfliktnoj rekonstrukciji ovakve države. Faza 1. je stabilizacija; faza 2. je izgradnja funkcionalne države. Dayton je upravo istinski okvir za stabilizaciju Bosne i Hercegovine i njegovom implementacijom je učinjen briljantan posao. Doveo je državu do stabilnog mira, a tokom moga mandata, prešli smo iz ere Daytona u eru Bruxellesa. Prešli smo u iduću fazu. Više nije bio problem u tome da će rat ponovo izbiti, već kako izgraditi funkcionalnu državu koja će biti kadra zauzeti svoje mjesto u savjetu nacija. I imali smo primjetan progres. Kada kažem "mi", mislim na Bosnu. Ja sam Sjeverni Irac; Imao sam priliku iskusiti ovaj proces rekonstrukcije mira izbliza - i vrlo bolno ga osjetiti. Mislim da je Bosna za 11 ili 12 godina učinila izvanredan progres - čudesan, ako pomislite šta je sve, zapravo, učinjeno. I zbog toga ja odajem poštovanje ne samo međunarodnoj zajednici i Sjedinjenim Državama za dugoročnu posvećenost tom cilju, već i izuzetnom narodu Bosne i Hercegovine. Nismo bili mi koji smo ovo uradili; radilo se uglavnom o njima. Međutim, moram reći da je, po mom mišljenju, u zadnje tri, odnosno četiri godine, ta dinamika preokrenuta i, moram vam vrlo direktno reći da je progres u Bosni i Hercegovini ne samo kada je riječ o stabilnosti, već i funkcionalnosti države, sada supstancionalno preokrenut. Postoje elementi, uglavnom u Republici Srpskoj, čiji političari žele čak da ponište do sada utvrđene reforme naspram državnosti, što im se dopušta. Postoje i drugi. U Bosni i Hercegovini uvijek operira vrsta Newtonovog zakona akcije i reakcije, i smatram da su i drugi na liderskim pozicijama, u bošnjačkoj zajednici, kao i u Federaciji, po mom mišljenju djelovali destruktivno i neodgovorno. U ovom dijelu izlaganja, međutim, neću spominjati imena. Dakle, umjesto da imamo dinamiku koja vodi ka progresu, imamo potpuni obrat unazad. Vašem skupu sam predao dokument. S vašim dopuštenjem, gospodine predsjedavajući, ne bih želio da njegovo čitanje bude snimljeno. Ne bih se žalio ukoliko bi on bio proslijeđen, a da suština bude zabilježena, ali radi se o povjerljivom dokumentu. Bio sam zamoljen da pribavim neke savjete i mišljenja za tri evropske vlade - nizozemsku, britansku i francusku - i dokument je, zapravo, sinopsis informacija koje sam im dao, i stoga ne bih volio da isto u javnosti bude viđeno u svojoj sadašnjoj formi, ali ne bih se uopće protivio ukoliko se radi o skraćenoj verziji.

PREDSTAVNIK HASTINGS: Imate moje uvjeravanje da će vaši zahtjevi biti uvaženi.

LORD ASHDOWN: Hvala lijepo, gospodine predsjedavajući. U dokumentu se, zapravo, govori šta se dogodilo i šta bi se, po mom mišljenju moglo dogoditi, ali dopustite mi da na početku kažem da ne vjerujem da će u Bosni i Hercegovini ponovo doći do konflikta. To, kako mi se čini, nije opasnost. Situacija je, međutim, grozničava. Šire se glassine, a diskurs je sličan onome iz 1992. Raspravlja se o tome da se lovačke grupe i privatno osiguranje firmi naoružava mašinkama. Ne znam da li se to zaista dešava, ali sama činjenica da se o tome govori je dovoljna. Radi se o nestabilnosti. Ne mogu vam reći, gospodine predsjedavajući, šta bi se moglo desiti ako se dogodi nešto što nismo mogli predvidjeti, ako dođe do bacanja granate na neku džamiju ili sličnog događaja. Tada bi moglo doći do eskalacije nestabilnosti, ali to, kako mi se čini, nije opasnost. Opasnost je, prije, da Bosna i Hercegovina postaje drugi Kipar: podijeljena, disfunkcionalna, crna rupa, snažno uporište korupcije, podneblje koje ne možemo priuštiti da ostavimo, budući da bi to uzrokovalo novu destabilizaciju, a da pri tome ne možemo izvršiti pritisak kako bi se ostvarila potpuna državnost. To je, kako mislim, opasnost. Sada moram biti kritičan prema mojim kolegama u Evropskoj uniji. Bojim se da poluga koju smo radi učinka oslonili na Evropu nije efektivno iskorištena i ne vjerujem da postoji jasnoća svrhe i, iznad svega, sposobnost, koja bi zajedno s kondicionalnošću, koju je Evropska unija utvrdila, mogla usmjeriti ovaj proces naprijed. Moj vrlo poštovani kolega Chris Patton, nekada evropski komisionar, britanski političar, kao i ja, a koji ima veliko interesiranje za ovo područje, je običavao reći da je opasnost u Bosni ta da se oni pretvaraju da vrše reforme, a mi se pretvaramo da im vjerujemo i mislim da je to situacija prema kojoj se krećemo.

Stoga nam je sada potrebna mnogo određenija, jasna politika u znak podrške novom visokom predstavniku i specijalnom predstavniku Evropske unije. Evropa bi u tome trebala predvoditi, ali, gospodine predsjedavajući, mi trebamo i punu, angažiranu podršku Sjedinjenih Država kako bismo postigli cilj. Tražim političku pozornost na ovom procesu. Tražim od Sjedinjenih Država da iskoriste svoj utjecaj da podrže Evropsku uniju kako bi ih ojačali tamo gdje je ojačavanje potrebno, kako bi ovaj proces konačno krenuo naprijed. Ne vjerujem da će se dinamika okrenuti iz negativne u pozitivnu, ukoliko se to ne desi u sadašnjim okolnostima.

Nakon Lisabonskog sporazuma će Evropska unija, moguće, imati političku koordinaciju, koja bi bila kadra samu sebe učiniti efektivnijom, ali, u međuvremenu, i vi morate biti angažirani.

Sada, moja posljednja riječ je ovo: postoji više načina na koje se to može realizirati. Znamo da je postojala diskusija o mogućnosti naimenovanja, da citiram, "specijalnog izaslanika". Pa, to je na Sjedinjenim Državama da odluče, ali moja je preporuka da, ukoliko dođe do bilo kakve odluke o ustanovljenju takve funkcije, ona ne bi trebala biti ograničena samo na Bosnu i Hercegovinu, već proširena na cijeli zapadni Balkan. Realnost ovog prijedloga povezana je sa činjenicom da su sve države u regionu povezane. To je jedan od razloga zašto naša politika u prošlosti nije bila uspješna, kao što je mogla biti. Umjesto da smo imali regionalnu politiku i razumijevanje povezanosti, imali smo "penny-packet" politike za svaku od država, od kojih neke nisu konzistentne. Završavam s jednim primjerom. Postoje priče o formiranju secesionističkih namjera u Republici Srpskoj. Moje lično mišljenje je da Miloradu Dodiku, premijeru Republike Srpske, secesija nije ozbiljna namjera, odnosno strateški cilj, ali mislim da ono što on radi ozbiljno minira smisao kohezije i vjerovanja u bosansku državu. Ipak, Dodik sebe postavlja u povoljnu situaciju kako bi se mogao okoristiti povoljnom prilikom ukoliko do nje dođe. U tom smislu, mi smo uhvaćeni između dvije strane. Neki od bošnjačkih lidera vjeruju da će, ukoliko Dayton padne, međunarodna zajednica ponovo dojahati s horizonta kako bi ih još jednom spasila i, usput, ukinula Republiku Srpsku. To je besmisleno. To je "zemlja u oblacima" i čak i oni koji misle da su artikulirani su, po mojem mišljenju, vrlo budalasti.

S druge strane, mislim da neki u Republici Srpskoj zauzimaju stajalište da, ukoliko ubijede međunarodnu zajednicu da država neće funkcionirati, tada će biti stvoreni uslovi pod kojima će se Republika Srpska moći odvojiti. Prioritetno je, dakle, da osiguramo teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Vitalno je da kreiramo državu koja koja će figurirati u cijelom regijonu - naciju Bosne i Hercegovine koja će biti kadra da upravlja efektivno. Ona može više ličiti na Belgiju, nego na Britaniju, ali to je sasvim uredu. Čini mi se da ukoliko mi zaista želimo da do toga dođe, onda - a ovo je primjer regionalne povezanosti - moramo pojasniti Vladi u Beogradu, Vladi Srbije, da je jedan od njihovih uslova za napredak u evropskim integracijama da u potpunosti sprovode politiku EU-a i SAD-a u Bosni i Hercegovini. Ne samo da ne ometaju tu politiku, već da je aktivno podrže i da nam se aktivno pridruže u stavu, npr., prema Republici Srpskoj, da pitanje secesije nije, niti će ikada biti prihvaćeno za pregovaračkim stolom. Gospodine predsjedavajući, mislim da sam rekao dovoljno. Bit ću sretan da odgovorim na bilo koje pitanje koje vi ili skup imate. A ja ću se vratiti na pitanje kako stojimo po pitanju postizanja nekih prijedloga koje sam spomenuo u dokumentu kojeg sam privatno razdijelio skupu.

PREDSTAVNIK HASTINGS: Duboko uvaženo, kao i vaše izlaganje. U svjetlu činjenice da ima drugih obaveza, dao bih riječ uvaženome rangiranome članu g. Smithu i izvijestio vas da nam se upravo pridružio naš kolega i član komisije, Robert Aderholt, koji je iz Alabame.

PREDSTAVNIK SMITH: Gospodine predsjedavajući, zahvaljujem na vašoj ljubaznosti i ponovo vam hvala zbog sazivanja ovako važne rasprave. Lorde Ashdown, hvala vam na vašim uvidima i vođstvu, kada je u pitanju ovako važno pitanje, budući da vjerujem da je Bosna i Hercegovina upravo sada na raskršću i vjerujem da osiguravanje da ona ostane jedinstvena država jeste veliki prioritet za nas, kao i za vas.

Kako sam u ovo pitanje bio umiješan i prije nego što je Bosna bila dio konflikta, sjećam se posjete Vukovaru, nekoliko sedmica prije nego što je pao i potom sastanka sa Slobodanom Miloševićem koji je poricao da je Srbija uopće umiješana u sukob, a lično smo vidjeli kako MIG-ovi lete nebom. Radeći s predsjedavajućim i s Benom kroz sve ove godine, došli smo do zaključka da je bio potreban mnogo robusniji evropsko-američki odgovor. Isprva ga, kao što svi znamo, nije bilo. Međutim, briga koja me trenutno zaokuplja je ta da postoji - slično negatorima holokausta - pokret koji negira genocid u Srebrenici. Nedavno sam na internetu satima čitao smeće promovirano od nekih - teško je reći o kome se radi - da se Srebrenica nikada nije dogodila. Bio sam prije dvije godine s reisom Cerićem na komemoraciji onima koji su bili brutalno izmasakrirani u Srebrenici, u, tzv., UN zaštićenoj zoni i još jednom bio zadivljen njegovom uzdržanošću i smislom za zaključivanje. Znate, forma islama u koju on vjeruje tako strastveno, ne isključuje druge i, zaista, ja iskreno vjerujem da je on model kojega treba podražavati budući da je uradio tako divan posao.

Pregledavajući neko internet smeće koje se bavi Srebrenicom ugledao sam sliku predsjednika Clintona - tada već bivšeg predsjednika koji je tada, 2003., bio u Srebrenici. Ispod slike piše "ovo se nije dogodilo", a tu je i reis Cerić koji stoji pored predsjednika Clintona, kao što sam i ja stajao prije dvije godine na ceremoniji komemoracije. Dakle, vrlo sam zabrinut da bi negator, koji uzrokuje ozbiljne posljedice u stvarnome svijetu, mogao negativno utjecati i odvesti do - bilo mi je drago da od vas čujem da mislite da neće biti povratka sukobima, ali bi mogao dovesti do vrlo nezgodnih stvari. Ako biste govorili o tome, svome pogledu na reisa Cerića, ako biste govorili o tome i potom o reformi ustava. Kao i svi članovi ove komisije, ja pasionirano vjerujem da mi, znate, tragamo za Bosnom koja je u dejtonskom limbu. Jednostavno - znate, ti zakonodavci imaju moć, ali su toliko ograničeni pravilima da ne mogu pisati zakone. Mi trebamo reformu ustava. Mi vas trebamo - jer da bi se demokratija istinski uspostavila, oni treba da pišu svoje zakone. Mala manjina može uložiti prigovor i tako ubiti sve reforme koje ta predivna zemlja treba. Zbog toga bi bilo dobro, ako biste mogli govoriti o reformi ustava, ali i o reisu Ceriću, poslu koji je uradio i možda o cijelom pitanju negiranja stravičnih događaja koji su se odigrali u Srebrenici.

LORD ASHDOWN: Zahvaljujemo vam kongresmene. Zaista ste načeli dva važna pitanja. Najprije, opšte je poznata činjenica da svugdje postoje negatori, ali su oni uobičajeno manjina. Ipak, moram reći da ste apsolutno upravu identificirajući koban efekt takve prakse na one koji su patili tokom rata. Bilo je mračnih djela na svim stranama, ali nijedno od njih nije bilo u razmjerama Srebrenice ili drugih zločina nad muslimanskom zajednicom, izvršenih većinom, ali ne i jedino od strane Srba. Ne može se reći ni to da su muslimani u Bosni, automatski, imali čistije ruke. Zločine su činile i druge strane. Međutim, mislim da mi je moj stari prijatelj Cliff Bond, koga vidim da sjedi iza vas, običavao reći da je 80% ratnih zločina počinjeno od strane Srba. Ipak, to nije razlog da se okrivi cjelokupna srpska nacija. Oni su, doista, velika nacija, i ljudi ih iz mnogo razloga smatraju pokretačima Balkana. Međutim, to je prošlost i mi je moramo priznati. Dakle, ja se slažem s vašom zabrinutošću po tom pitanju. U vezi Srebrenice, gospodine predsjedavajući, nadam se da ne mislite da se narušava tema ukoliko odam poštovanje Vladi Sjedinjenih Država. Jedna od stvari koje sam uradio i na koju sam lično ponosan nije bila dio mojih dužnosti, ali sam u to čvrsto vjerovao - bio je rad s ambasadorom Cliffom Bondom i Vladom Sjedinjenih Država koja je bila iznimno darežljiva omogućivši izgradnju memorijalnog mezarja sa svojih 8.000 potencijalnih grobnih mjesta. Lično sam uvjeren da je to iznimno lijepa gesta i da će to biti mjesto koje će ljudi posjećivati i podsjećati se, kako više nikada ne bi bilo genocida. Dakle, pitanje Srebrenice je veoma važno i nadam se da ćemo nastaviti da se njime i dalje bavimo. U pogledu reisa Cerića, moje je mišljenje da nema dovoljno mostova između nas i šireg islamskog svijeta. Međutim, bosanski muslimani su evropski muslimani - ne nova generacija: 400 godina u kontinuitetu. Veliki čovjek - Alija Izetbegović je znao reći: "Ja sam musliman i ja sam Evropljanin i ne vidim kontradikciju između tog dvoga." Znam da je to mišljenje i reisa Cerića. I ja sam bio zadivljen samosvladavanjem bosanske muslimanske populacije pred činjenicom da je nad njima izvršen genocid. Smatram da oni mogu odigrati za nas veoma važnu ulogu mosta s islamskim svijetom, s obzirom na njihovo razumijevanje i mogućnost da objasne islamskom svijetu realnost naših zapadnih vrijednosti - onih koje bih ja zvao evropskim, ali su, u suštini, vrlo šire vrijednosti - i da nam, također, objasne vrijednosti islama. Dakle, smatram da se ovdje ima odigrati vrlo važna strateška uloga.

Znate, i da smo dopustili da Bosna bude rascjepkana, šta bi to govorilo o širem strateškom nastojanju koje nam je potrebno kako bismo uspostavili prisne kontakte s islamskim svijetom i došli do većeg stepena razumijevanja. Šta bi bilo da smo dopustili da Bosna još jednom bude svedena na malenu krnju muslimansku državicu i da evropski muslimani budu okruženi neprijateljima?

Mislim da to mnogo govori o tome šta nam ne bi pomoglo u daljnjim strateškim naporima i to je, dakle, vrlo bitno. Ustavna reforma. Sjedinjene Države predstavljene mojim starim kolegom Donom Hayesom, koji je bio moj zamjenik i kolega u Bosni tokom moga mandata, pokrenule su proces ustavnih reformi. Nažalost, Evropska unija je zaključila da ustavna reforma, tj., povećanje funkcionalnosti BiH nije problem Evropske unije, odnosno, nije uslov Bosne za pridruženje Evropskoj uniji.

I, prema tome, činilo mi se da je poluga koju smo trebali upotrijebiti - a vi ste upravu kada kažete da je to apsolutno krucijalno, ukoliko smo željeli stvoriti funkcionalnu državu koju možemo napustiti - time znatno oslabljena. Zapravo su Sjedinjene Države bile te koje su gurale reforme - ali bez primarne poluge koju smo morali učiniti uslovom za proces stabilizacije i pridruživanja. U potpunosti se slažem s vama, kongresmene - da ustavnu reformu moramo učiniti prioritetom. Moramo tamo izgraditi funkcionalnu državu. I, nadam se, ukoliko se želimo ponovo angažirati po tom pitanju, a nadam se da hoćemo, da će Sjedinjene Države i Evropska unija ovaj put raditi sinhronizirano, jer ako bude tako, smatram da ta zadaća može biti zadovoljavajuće izvršena, a što će nam omogućiti da Bosni i Hercegovini poželimo dobrodošlicu u zajednicu nacija i da se iz nje ne povučemo jer to nikada nećemo uraditi; uvijek ćemo tamo imati naše biznismene, ali da konačno provedemo, da završimo ovaj proces koji je započeo Daytonom.

PREDSTAVNIK HASTINGS: Puno hvala, gospodine Smith. Gospodine Aderholt, počinjemo s vrlo brzim uvodnim izlaganjima. Ne znam da li ima nešto što biste željeli dodati, ali ću vam se svakako obratiti u vezi s pitanjem koje biste možda željeli postaviti lordu Ashdownu.

PREDSTAVNIK ROBERT B. ADERHOLT: Hvala gospodine predsjedavajući. Izvinjavam se zbog kašnjenja. Naravno, kao što vam je poznato imali smo glasanje. Ipak, hvala vam lorde Ashdown što ste ovdje. U vašem izlaganju se osjeća briga za probleme koje ste iznijeli po pitanju Bosne i Hercegovine. Stoga vam zahvaljujemo što ste danas s nama i što ste podijelili dio svojih iskustava. Kao što sam napomenuo, malo sam zakasnio, tako da je moguće da ste o nekim temama govorili dok ja nisam bio tu. Međutim, imam jedno otvoreno-završno pitanje, a to su vitalni, odnosno, bitni interesi Sjedinjenih Država koji bi bili dovedeni u rizik na Balkanu, možete li nam govoriti malo više o tome?

LORD ASHDOWN: Kongresmene, vi govorite kakvi bi trebali biti razlozi ili…

PREDSTAVNIK ADERHOLT: Da, upravo… pa…

LORD ASHDOWN: Zašto biste trebali?

PREDSTAVNIK ADERHOLT: Ili o značajnim interesima koje tamo imamo.

LORD ASHDOWN: Pa, mislim da najprije postoji ozbiljna prijetnja od širenja kontingenta nestabilnosti i korupcije. Upamtimo da mnogi kanali korupcije koji dopiru do Evrope i, nemam nikakve sumnje u to, do Sjedinjenih Država - omogućuju trgovinu, sasvim sigurno, terorističkim materijalima koji prolaze kroz balkanski koridor. Dakle, mislim da postoji direktna relacija između stabilizacije Balkana i staranja da se proces započet u Daytonu okonča i truda da se zatvore svi kanali korupcije, trgovine ljudima i materijalima u, ionako, opasnome svijetu. Drugo, kao što svi znamo, Bismarck je jednom rekao da smatra da Balkan nije vrijedan kostiju jednog jedinog pomeranijskog granadira. Međutim, naučili smo da Balkan može biti izuzetno nestabilno mjesto i da se ta infekcija može prošriti i izvan Balkana. Stoga, mislim da problematiku treba posmatrati i iz ovog ugla.

Zatim, nemamo, bojim se, puno primjera uspješnih postkonfliktnih stabilizacija. Balkan bi, moguće, mogla biti jedna od njih. Prema tome, vrlo je važno da taj posao sagledavamo kroz uspješne zaključke.

I moj posljednji argument, zbog čega je novi angažman bitan za Sjedinjene Države - radi se o velikom geostrateškom pitanju uspostavljanja novih relacija s islamskim svijetom i ovo je ključno područje za to. Ako ponovo doživimo neuspjeh u osiguravanju istinske domovine evropske islamske zajednice, smatram da bi to imalo konotacije na široj globalnoj skali, što nam ne bi bilo od pomoći u mnogim drugim regionima.

Nije slučajno, kongresmene, kada gledamo propagandu Al-Qaedae da se skupa s Jerusalemom spominje i Bosna i Hercegovina i genocid u Srebrenici. To je dio njihove argumentacije. Ako se pobrinemo za ovaj problem, naročito pod liderstvom Sjedinjenih Država, to će poslati poruku islamskom svijetu da mi nismo predatori islama, već da smo spremni trošiti naš novac i riskirati živote svojih vojnika kako bi muslimani od toga imali koristi. Smatram da je to iznimno važno.

PREDSTAVNIK ADERHOLT: Hvala vam. Ukoliko Obamina administracija odluči da prihvati zahtjeve onih koji žele veće angažiranje na Balkanu o kojem ste govorili, šta to znači u terminima trenutnih fondova, odnosno novca, koji bi…

LORD ASHDOWN: Zaista ne vjerujem da biste morali činiti mnogo više nego što trenutno činite. Očigledno, ukoliko se u to može uložiti resursa, to bi bilo od velike pomoći. Ali vi ste već, tokom dugoročne petnaestogodišnje posvećenosti ovom problemu, potrošili ogroman novac. Rečeno mi je, mada se ne mogu sjetiti tačne cifre, ali kada se računa po glavi stanovnika, u Bosnu i druge regije zapadnog Balkana, uloženo je više nego u Evropu za vrijeme Maršalovog plana. Također ste na tom području pozicionirali veliki broj trupa. Ne mislim da je ovo moment za Sjedinjene Države da od toga tako lako odustanu. Shvatam da postoje i drugi i urgentniji zahtjevi za vašim resursima, ali je izuzetno bitno za SAD da budu pripremljene da osiguraju svoj interes u regionu i stanu iza Evropske unije u jedinstvu.

Moje iskustvo iz Bosne je sljedeće: kada sam tek stigao, međunarodna zajednica je bila podijeljena; nije se bila u stanju usaglasiti i bili smo potpuno hendikepirani. Morali smo proći kroz proces usaglašavanja. Sjedinjene Države su podržavale sve što smo radili i, kada smo bili jednoglasni, mogli smo unaprijediti proces napretka.

Dakle, ono na što ovdje pozivam je, mislim, angažman, kao podrška politici Evropske unije. To je jedinstvo u jedinstvenoj strategiji koja mora biti usaglašena između Sjedinjenih Država i Evrope i to je sve. Ne govorim o tome da trebamo više resursa ili više trupa.

PREDSTAVNIK ADERHOLT: O.K. Puno vam hvala...

LORD ASHDOWN: Usput, kongresmene, ne mislim ni da bismo trebali imati manje trupa. Mislim, već ih imamo oko 2.500, ja mislim. Dok se situacija ne sredi, ne bih se zalagao za ono što se dešava. Evropski EU4 razmišlja o povlačenju, a jedan dio se već povukao. Ne mislim da takva praksa šalje prave signale. To, doduše, nisu trupe SAD-a, ali su dio procesa koji je posljedica ujedinjene politike EU-a i Washingtona...

PREDSTAVNIK ADERHOLT: Iz vašeg svjedočenja bismo mogli zaključiti da bi angažman Sjedinjenih Država trebao biti kontinuitet prisutnosti naših trupa na terenu.

LORD ASHDOWN: Trenutno nemate nikakvo vojno prisustvo u Bosni i Hercegovini; tamo su samo trupe Evropske unije. Ali Evropsku uniju ne bi trebalo ohrabrivati da smanjuje njihov broj.

PREDSTAVNIK ADERHOLT: Dakle, američke trupe bi bile…

LORD ASHDOWN: Trenutno ih nema.

PREDSTAVNIK ADERHOLT: Ili bi bile potrebne.

LORD ASHDOWN: Ili bi bile potrebne. Ujedinjenost politike s punim angažmanom i energijom s one strane Atlantika - smatram da je najbolji način da se to postigne nešto poput specijalnog izaslanika ne samo za Bosnu, već za cijeli zapadni Balkan. Mislim da bi to stimuliralo Bruxelles da stvari počne sagledavati regionalno i da možda imenuje svog sopstvenog predstavnika. Mislim da bi dvojica izaslanika, radeći zajedno, činili značajnu političku polugu. To ne bi bilo protivrječno ničemu što se radi na terenu i ja mislim da cijelom procesu možemo udahnuti energiju obnove, koju očajnički treba. To bi bilo dovoljno, po mom…

PREDSTAVNIK ADERHOLT: Hvala. Hvala vam, gospodine predsjedavajući.

PREDSTAVNIK HASTINGS: Hvala lorde Ashdown. Bili ste vrlo jasni i koncizni, a to se naročito uvažava. Ali, dopustite, da li doista vjerujete da je Evropska unija trenutno spremna da prihvati Bosnu? Nemam se namjeru referirati isključivo na pitanje velike domorodne muslimanske populacije. Radi se samo o tome da ljudi nastavljaju izražavati cijeli varijetet zabrinutosti i ja sam samo znatiželjan zbog vašeg izlaganja.

LORD ASHDOWN: Neću nijednog momenta poricati, gospodine predsjedavajući, da postoji određen stepen zabrinutosti među evropskim građanima, a tiče se procesa stalnog širenja EU-a. Ipak, mislim da bi trebalo da imamo na umu da Bosna i Hercegovina, zapadni Balkan, nije proširenje Evrope; te teritorije su u okviru granica Evrope; radi se o nezavršenom poslu. Ne radi se o uvećanju Evrope. Lično smatram da Evropska unija mora poraditi na svojoj funkcionalnosti prije nego što proširi svoju geografsku teritoriju. Ja sam bio instrument spoljne politike Evropske unije. Često su mi govorili da je Bosna vrlo disfunkcionalna. Mogu vam reći da je Bruxelles često više disfunkcionalan nego Bosna. (Smijeh) I strašno je važno da to uskoro raščistimo. A ovo sada nije širenje Evrope; to je završetak poduhvata kojeg je Evropa već sebi zadala. To je veoma važan zaključak. Pitanje je, postoji li u Evropi volja kako bi se taj proces ubrzao? Ne bih bio ovdje i molio Sjedinjene Države da se uključe da je ta volja dovoljno jaka. Ne mislim da je dovoljno jaka u svim evropskim prijestolnicama. Mislim da bi oni voljeli da se to dogodi, ali vrlo često i ne bi - htjeli bi, ali nisu spremni da omoguće sredstva.

PREDSTAVNIK HASTINGS: Dobro. U potpunosti se slažem s ovom pozicijom. Bio bih zainteresiran da znam kakav interes i utjecaj Rusija ima na zapadnom Balkanu i do koje mjere su namjere i interesi Moskve nečujno prisutni unutar našeg konflikta? Stavljam svoju bona fides na stol. Jedan sam od onih koji vrlo snažno vjeruje u obostrano poštovanje i inkluzivnost kada su u pitanju odnosi s Rusijom. Kada sam bio predsjednik Parlamentarne skupštine učinio sam značajan korak posjetivši po prvi put Rusiju, gdje sam se susreo s ministrom spoljnih poslova i tadašnjim glasnogovornikom Dume. Nastavio sam te napore, prije dvije sedmice u razgovoru sa Sergejem Lavrovim. I nikako ne vjerujem da će puke propovijedi učiniti nešto za nas.

LORD ASHDOWN: U potpunosti se slažem. U vezi Rusije smatram, gospodine predsjedavajući, da smo propustili istinsku stratešku šansu. Kada smo dobili hladni rat i kada je zid pao, mogli smo pristupiti Rusiji na način da je učinimo svojim partnerom. Umjesto toga, nastupili smo sa stepenom trijumfalizma i ponekad, u ruskim očima, poniženja. Posljedica je,čini mi se, politika za koju je ruski narod dao mandate Vladimiru Putinu.

Smatram da se Rusija ponaša potpuno kontra od onoga o čemu mi ovdje govorimo - o slobodi nacija da izaberu i prema tome im vrlo jasno moramo istaći naš stav. Međutim, pozicija Rusije je takva da bismo mi, uprkos svemu, trebali nastaviti dijalog kako i gdje je to moguće. Negdje nije, i to znamo i s time treba biti načisto, ali nisam pobornik ekspanzije prema Rusiji. Ja sam prije za opciju obznanjivanja naših principa, ali po principu dijaloga i diskusije.

Sada, ponovo o Balkanu. Gledajte, ja doista ne vjerujem da Rusija više ima dugoročne strateške interese na Balkanu. Da li im se sviđa činjenica da je Balkan oduzet iz ruske i priključen NATO sferi utjecaja? Ne previše. To mora da im je teško palo. Da li koriste izvjesne elemente na Balkanu kao štapove kako bi nas potukli u drugim oblastima? Da, to rade i mi to znamo. Ponekad će igrati na kartu Kosova, radi ruskih širih političkih interesa. Ali, tu se radi o ruskoj široj politici i mi to moramo shvatiti.

Neki moji prijatelji u Beogradu i Banjoj Luci, glavnom gradu Republike Srpske, kažu: "Uredu, ne moramo ući u EU, jer se možemo povezati s Rusijom." Tada ih pozovem u Sarajevo ili Beograd da vide koliki su redovi za vize ispred austrijske, a koliki ispred ruske ambasade i oni su dobili svoj odgovor. Ne znam gotovo nikoga ko čeka u redu da bi otišao u Rusiju, i gotovo sve koji bi željeli doći u Washington, ukoliko bi imali tu mogućnost. Ili barem Austriju.

Iskreno, ovo je komadić oportunizma, a naš neuspjeh, tj. povremena nesnalaženja, dala su Rusima mogućnost da ponekad odigraju perfektno legitimnu diplomatsku igru korištenja situacije da riješe stvari drugdje. Ali, vjerujem li da postoji realan prospekt da bi Rusija mogla doseći i reapsorbirati elemente rusofilskog Balkana nazad u rusku sferu utjecaja? Ne. Vjerujem li da postoji neka vrsta natjecanja u glavama stanovnika Balkana da bi svoju djecu slali na školovanje u ruske ili evropske i američke gradove? Odgovor je i dalje - ne.

PREDSTAVNIK HASTINGS: Zahvaljujem vam. Lorde Ashdown, strahujem za naše vrijeme i glasanje. S vašom dozvolom i slaganjem volio bih da vam se sada pridruže naši panelisti. Ukoliko imate vremena…

LORD ASHDOWN: To bih veoma volio.

PREDSTAVNIK HASTINGS: Ostanite onda s nama, onda bih htio… molim ostanite, a onda ću ih zamoliti da vam se, također, pridruže za stolom. Ivo Banac i Ivana Howard i James - da li se vaše prezime izgovara "Lyon" ili "Lion"?

JAMES LYON: Lion.

PREDSTAVNIK HASTINGS: Lion. Uredu, ričite kao lav. Lyon je u Francuskoj. To je druga strana priče. Profesor Banac je profesor historije na Yale Univerzitetu i predsjednik Hrvatskog helsinškog komiteta za ljudska prava. Gđa. Howard je programski službenik za centralnu i istočnu Evropu u Nacionalnoj zakladi za demokratiju. G. Lyon je viši saradnik Političkog savjeta za demokratizaciju i bivši viši savjetnik za Balkan u Međunarodnoj kriznoj grupi. Gospodo, budući da sam uvijek snishodljiv prema damama, dajem riječ gđi. Howard.

IVANA HOWARD: Hvala puno gospodine predsjedavajući, cijenjeni članovi komisije. Hvala vam na mogućnosti da vam se danas obratim i s vama diskutiram o najskorijem razvoju situacije na zapadnom Balkanu. Nacionalna zaklada za demokratiju je posebno zahvalna za vaš trajni interes za region i nastavak podrške potrebi kontinuirane pažnje kada su u pitanju balkanski problemi. Danas sam zamoljena da govorim o demokratskom razvoju i civilnom društvu u svim balkanskim državama. Zbog uštede vremena, svoje ću opaske skratiti, ali sam pripremila duži pisani materijal koji može biti priložen u zapisnik.

PREDSTAVNIK HASTINGS: Bez primjedbi.

GĐA. HOWARD: S vašom dozvolom, većinu svoga izlaganja bih posvetila Bosni i Hercegovini jer, kao što je lord Ashdown već opazio, ova država zaslužuje najviše pažnje u ovom momentu. Prije nego što pređem na tu materiju, ukratko ću se osvrnuti na situaciju u drugim državama iz perspektive civilnog društva i promjena s kojima se ono susreće. U tom smislu, voljela bih vašu pažnju usmjeriti na problematiku koja mi je ukazana od strane NED grantees po pitanju slobode informacija i izražavanja u njihovim državama ponaosob.

Počet ću sa Srbijom u kojoj, uprkos znakovima napretka, nakon formiranja nove vlade prošle godine, posebna pažnja mora biti posvećena tretmanu branilaca ljudskih prava u medijima. Verbalno i fizičko nasilje, o kojem sam i ja govorila prošle godine kada sam imala priliku da vam se javim…

PREDSTAVNIK HASTINGS: Da, vi ste bili na raspravi u Srbiji.

GĐA. HOWARD: Da, još uvijek nije neobično svjedočiti događajima poput onog od prije nekoliko dana kada je četvero novinara bilo napadnuto od strane radikalne grupe koja je organizirala komemoraciju povodom desete godišnjice NATO bombardiranja. Na Kosovu pokušaji suzbijanja endemske korupcije najčešće nailaze na vatreni otpor zvaničnika koji ne pokazuju nimalo stida vršeći politički pritisak na nevladine organizacije i medije. Radio-televizija Kosova, koja je državni javni servis, susreće se s konstantnim težnjama vlade da je stavi pod kontrolu. Rezultat je da novinari autocenzuriraju svoj rad i vrlo su oprezni u kritiziranju zvaničnika.

Uoči na ljeto zakazanih parlamentarnih izbora u Albaniji, koju ste spomenuli u svojim uvodnim opaskama, mediji su u sličnoj situaciji. Magazin Tema nedavno je istjeran iz svojih prostorija za koje su kiriju plaćali vladi i to zbog objavljivanja članka o jasnim korupcijskim aktivnostima vladinih zvaničnika. TV News 24, generalno kritična naspram vlade, bila je kažnjena velikom globom zbog ismijavanja promocije premijera na drugoj TV stanici.

Međutim, situacija je možda najteža u Bosni i Hercegovini gdje pritisak na medije i nevladine organizacije, posebno u Republici Srpskoj, podsjeća na najmračniji period Srbije pod Miloševićem. Transparency International je morao zatvoriti svoju kancelariju u Banjoj Luci kako bi osigurao bezbjednost svoga osoblja usljed verbalnih napada i prijetnji zvaničnika RS-a. Novinari se u oba entiteta redovno susreću sa sličnim pritiscima, što se potvrdilo nedavno kada su dvojica novinara FTV-a napadnuta u Trebinju, dok je njihov noćni program često cenzuriran od strane vlasti u RS-u.

Ali, ovo su samo neki od problema na koje nailazimo u današnjoj Bosni i lord Ashdown se, zapravo, dotakao više njih. Međutim, ključni problem u državi, koji je identificiran kao najveći prioritet za međunarodnu zajednicu, može se sumirati s dvije riječi, a one su: ustavna reforma. Svi mi ovdje prisutni smo svjesni zbog čega Bosna treba novi ustav i zbog toga neću mnogo ulaziti u detalje. Samo ću ponoviti inherentna izopačenja trenutnog sistema koji političkim elitama dopušta da neprestano koriste strah od drugih kao mobilizirajući alat, posebno uoči izbora. Ovaj faktor straha se mora ukloniti iz Bosne i Hercegovine kako bi ona imala šansu da postane u potpunosti demokratska država integrirana u euroatlantske strukture. I zbog toga je glavni zadatak i smisao napora međunarodne zajednice - ustavna reforma. Nakon obaranja aprilskog paketa 2006., nekoliko država, a posebno SAD, imale su želju da ponovo pokrenu ovo pitanje, što mi je potpuno razumljivo. Međutim, međunarodna zajednica je investirala poprilično vremena i resursa u Bosnu. Kao što vi, gopsodine predsjedavajući, spominjete u svojoj uvodnoj riječi na raspravi održanoj 2007. u Bosni: "Bila bi to ozbiljna greška ukoliko se dopusti da ovaj internacionalni napor propadne. Mi narodu Bosne dugujemo ohrabrenje." Stoga bih ponudila sljedeće prijedloge za budući američki i evropski angažman u Bosni i regionu. Prva dva će, u suštini, biti nalik na ono što je lord Ashdown već rekao, pa ću stoga brzo proći kroz njih.

Prvo, SAD i EU bi se ponovo trebali fokusirati na Balkan kako bi demonstrirali snažnu i konzistentnu posvećenost u bavljenju svim neispunjenim zadaćama. Mnogi su prijedlozi u tom smislu dati, neki i od strane ljudi koji danas ovdje sjede, uključujući naimenovanje specijalnog izaslanika. Vjerujem da će jedan od tih pristupa biti koristan i, ustvari, povećati pažnju prema regionu. Dakle, imati direktni efekat na terenu, čemu sam sama svjedočila.

Naprimjer, objava serije političkih događaja u Washingtonu, a koji se tiču Balkana i Bosne i Hercegovine, uključujući i ovaj, retrogradnu nacionalističku retoriku u RS-u, čiji su lideri ostali prilično umjereni u svojim izjavama u posljednjih nekoliko nedjelja.

Drugo, iako više nije za kormilom, SAD bi, bez obzira na sve, mogle biti korisne u koordiniranju i olakšavanju međunarodnog angažmana na Balkanu, omogućavajući neophodnu političku i tehničku podršku Evropskoj uniji i balkanskim državama.

U slučaju Bosne, SAD bi trebale sarađivati s EU partnerima kako bi našli zajednički jezik u formuliranju koherentne strategije s dovoljno političke volje koja bi progurala ustavnu reformu što je moguće prije, osiguravajući joj narodni legitimitet. I to me dovodi do sljedeće stavke koju smatram najkrucijalnijom. SAD i EU bi trebale prihvatiti pluralističniji pristup reformskom procesu širom regiona, formirajući širu, raznovrsniju grupu političkih i civilnih sudionika.

Ovo je posebno bitno kada je riječ o bosanskoj ustavnoj reformi, kojom samoproklamiranim etničkim vođama više nikada ne bi trebalo biti dozvoljeno da monopoliziraju i manipuliraju procesom, kao što je bio slučaj s aprilskim paketom.

Ustavna reforma u Bosni ne bi trebala da bude proces koji će se odvijati na vrhu, već treba da uključi široku participaciju javnosti kako bi se osigurao narodni legitimitet. Pro-demokratskim opozicionim liderima, kao i civilnom društvu, trebalo bi biti dato da, jednakopravno, učestvuju u nacrtima, debatama i raspravama kada je riječ o novim ustavnim odredbama. Stoga bih apelirala na vas, članove komisije, članove Kongresa i administraciju da kontaktiraju sa civilnim društvom, susreću se s nevladinim organizacijama i predstavnicima medija kada posjećuju balkanske države.

Takvi sastanci jačaju njihovu legitimnost ne samo u očima političke elite, već i u očima građana i šalju jasnu poruku da je mišljenje o civilnom društvu bitno u demokratskim reformskim procesima i da je svaki oblik pritiska na medije neprihvatljiv.

Konačno, vrijeme je bitno. Svakim danom odgode u započinjanju reformskog procesa na Balkanu rizikujemo gubitak demokratskih dostignuća, postignutih po tako visokoj cijeni.

Bosanska ustavna reforma je, po mom mišljenju, posebno vremenski senzitivna. Svaki pokušaj ustavne reforme mora biti brz i okončan prije kraja ove godine kako bi prodemokratske, multietničke snage imale bilo kakvu šansu na generalnim izborima u oktobru 2010. Mogućnost da ustavna reforma 2010. prođe kao ona 2006., prisilit će građane da protraće svoje glasove bazirane na strahu, te da će nacionalističke vođe ponovo iskoristiti situaciju u svoju korist. Dakle, međunarodna zajednica mora što brže pokrenuti sve dostupne resurse, ne samo one dostupne na lokalnom nivou, kako bi novi ustav bio kreiran do kraja 2009., gospodine predsjedajući i uvaženi članovi komisije. U novembru 2005., državni sekretar pozvao je tri bosanska lidera u Washington, a komemoraciju povodom deset godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma i založio se da pomogne u procesu reforme ustava.

Gotovo četiri godine kasnije ostajemo ozbiljno zabrinuti za teritorijalni integritet, demokratsku budućnost i fragilni međuetnički mir u ovoj zemlji.

Jačanje demokratije u Bosni i Hercegovini i na Balkanu ostaje izuzetno važno za dugoročnu stabilnost i prosperitet regiona. Međutim, samo uz jaku posvećenost američkog vođstva i njegovih evropskih partnera, kako bi se kreirao novi ustav, može Bosnu učiniti istinskom demokratskom državom i stabilizirajućim faktorom u regionu. Ako u tome uspijemo, imat ćemo više razloga da proslavimo petnaestogodišnjicu potpisivanja dejtonskog mira.

Hvala vam svima mnogo i radujem se da čujem vaša pitanja.

PREDSTAVNIK HASTINGS: Hvala mnogo. Profesore Banac, da li biste vi nastavili?

IVO BANAC: Velika hvala gospodine predsjedavajući. Vrlo sam vam zahvalan za priliku da diskutiramo o situaciji na zapadnom Balkanu. Također sam pripremio kratko izlaganje i čini mi se da bi bilo beskorisno da ga cijelog iščitam, budući da je dostupno u printanoj formi, a pogotovo zbog toga jer su se prethodni govornici dotakli mnogo zajedničkih tema. Ja ću, stoga, iznijeti neke probleme na malo drugačiji način.

Cjelokupna poenta onoga što vam želim predstaviti jeste da je proces stabilizacije u jugoistočnoj Evropi u dobroj mjeri blokiran i to iz više razloga. Jedan od njih, a ovo je vrlo bitno, je da evropeizacija politike zapadne alijanse naspram zapadnog Balkana nije bila uspješna i da ne može biti održiva bez vođstva SAD-a.

Donekle je ovo apel za intenzivniji američki angažman. Upravo zbog hitnosti ovih mjera, izdvojio sam tri kritične tačke i to po stepenu urgentnosti. Situacija u Bosni i Hercegovini koju smatram prilično alarmirajućom, posebno kada je riječ o aktivnostima gospodina Milorada Dodika u Republici Srpskoj. Ne bih sad to sve elaborirao, međutim, mislim da se situacija sve više otima kontroli.

Također, treba govoriti o situaciji na Kosovu, gdje često i u potpunosti nastupamo s previše samopouzdanja, neračunajući da tamo postoji prilično nezadovoljstvo u pogledu ograničenog suvereniteta i činjenice da područje nije u punoj mjeri integrirano. Dakle, ovo je, također, problem kojim se treba pozabaviti.

Treće, u vezi s promjenama u Srbiji nakon izbora u maju 2008., i uprkos činjenici da je Srbija poprilično napredovala, smatram da postoje tendencije na Zapadu da se bude više popustljiviji kada su u pitanju promjene u Srbiji, da se insistira, npr., na nesaradnji u svim aspektima s Međunarodnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju, itd. Moje preporuke bi bile da se primijene ista pravila kako bi bili sigurni da Srbija ispunjava zahtjeve međunarodne zajednice.

Drugi dio moga izlaganja bit će posvećen preprekama za potpunu integraciju ovih država u EU i NATO. Mnoge su se stvari dogodile u proteklih nekoliko godina za koje mislim da su ozbiljno ugrozile ovaj proces. Objektivno, ekspanzija EU-a je u teškoćama kao posljedica svjetske ekonomske krize i protivljenja ratifikaciji Lisabonskog sporazuma kao posljedici irskog referenduma prošlog juna, te kao posljedica politika u više država članica Evropske unije.

Također, moramo obratiti pažnju na negativne posljedice dviju robusnih politika dvije članice EU-a - Slovenije, koja je vrlo uspješno opstruirala priključenje Hrvatske u EU, te kapriciozno ponašanje Grčke, naspram problema imena Makedonije, koja je opstruirala prijem Makedonije u NATO.

Također, mislim da fakt da sve članice EU-a nisu priznale Kosovo jeste dokaz da potreba urgentne stabilizacije Balkana nije ozbiljno shvaćena u svim evropskim prijestolnicama. Također, imamo primjere jačanja euroskepticizma koji je posljedica nedosljedne politike Evropske komisije.

Također, mislim da je ruska uloga u regionu daleko ozbiljnija. Mislim da je to jedini dio Evrope u kojem Rusija može sprovesti određen utjecaj, što vodi do situacija koje se moraju razmotriti. Činjenica da mnogi ventili koji su od velike važnosti za snabdijevanje Evrope naftom i gasom prolaze kroz ovaj dio svijeta jeste nešto što je bitno u cijeloj situaciji.

Konačno, volio bih dati neke specifične preporuke. Prvo, SAD ne bi trebale ignorirati područje Balkana samo zbog toga jer su drugi problemi trenutno ozbiljniji. Nova američka diplomatska inicijativa je, mislim, neophodna radi stabilizacije cijelog regiona, pogotovo kritičnih slučajeva koje sam spomenuo - Bosne i Hercegovine, Kosova i Srbije.

Drugo, bosanska situacija je, jasno, najbitnija i mora imati prioritet. Vlada SAD-a mora dovršiti dejtonski proces razvijajući novi plan, plan reintegracije Bosne i Hercegovine, ali ne po etničkim aršinima. Nema razlike da li je Bosna efektivno podijeljena na dva, tri ili 23 etnička entiteta. Etnička partikularizacija uvijek operira protiv jedinstva kompleksnih društava, kakvo je Bosna i Hercegovina.

Treće, mislim da bi nova administracija trebalo da reafirmira posvećenost saradnji s Međunarodnim tribunalom za ratne zločine na području bivše Jugoslavije. Ovo je strašno važno jer nam vrijeme ističe. Isto tako smatram da bi trebalo doći do oživljavanja podrške Internacionalnom sudu za kriminal i to kroz kongresnu ratifikaciju Rimskog statuta.

Četvrto, SAD, treba iskoristiti utjecaj na svoje EU saveznike, kako bi promovirali i revitalizirali EU i NATO ekspanziju. Ozbiljan napor treba uložiti protiv tvrdoglavog ponašanja Grčke ili Slovenije u pitanjima koje sam već spomenuo. Na sličan način potrebno je uložiti sve napore kako bi se promoviralo priznanje Kosova među evropskim kritičarima.

Konačno, civilni sektor definitivno ne bi trebalo zanemariti, a posebno u trenutnim ekonomskim okolnostima. Međutim, prioritet treba dati onim NGO-ima koji se bave konkretnim slučajevima, a ne i raznim pomiriteljskim šemama koje najčešće operiraju u političkom vakuumu. I smatram da je potrebno nastaviti operacije OICE-a, čak i u slučaju da su one znatno reducirane. Hvala vam još jednom na ovoj prilici.

PREDSTAVNIK HASTINGS: Hvala vama. A sada profesor Lyon.

JAMES LYON: Puno hvala. Gospodine predsjedavajući i cijenjeni članovi komisije, hvala na mogućnosti da vam se danas obratim. Vrlo sam sretan da postoji odlučnost za bavljenje problematikama zapadnog Balkana. U ime političkog savjeta za demokratizaciju, zahvaljujem na vašem odlučnom interesu za ovaj region. Volio bih, također, zamoliti da duža verzija moga izlaganja bude unijeta u zapisnik. Ja ću iznijeti jedan sinopsis.

PREDSTAVNIK HASTINGS: Nema primjedbi.

dodo, dodo, nestasko mali

[dallton]

nastavak istog transkripta

JAMES LYON: Hvala. Volio bih izraziti svoje slaganje s mnogim opaskama koje su lord Ashdown i gđa. Howard iznijeli u pogledu potrebe za ustavnom reformom u Bosni. Ipak, bio sam zamoljen da govorim o dešavanjima u širem regionu, tako da ću ja izlagati o više drugih država iako ću se najviše posvetiti Bosni i Hercegovini, državi u koju su SAD investirale značajne resurse. Postigli smo dosta toga i sad nam je potrebno obnavljanje zainteresiranosti. S izuzetkom Kosova, od 2001., američka politika naspram većine zapadnog Balkana bi se mogla najbolje opisati kao prepuštanje regiona Evropskoj uniji, pri čemu je Washington podržavao bilo koju spoljnu politiku kreiranu u Bruxellesu. Ta spoljna politika EU-a oslanjala se samo na ono što nazivamo "soft power" - dakle, proces stabilizacije i pridruživanja i vabljenje u eventualno članstvo u EU, bez obaziranja da li će to pomoći ovim državama da se oslobode naslijeđa 90-tih. Danas se čini da je proces stabilizacije i pridruživanja dosegao limit svoje efektivnosti.

Politika stabilizacije i pridruživanja, politika pojednostavljivanja, bazirana na prepostavci da su zapadnobalkanske države slične drugim istočnoevropskim državama, poput Poljske, Mađarske i Češke Republike. Ipak, ove druge države su u velikoj mjeri bile etnički homogene, s fiksiranim granicama, i nisu bile u ratu još od 1945. Nijedna od ovih pretpostavki ne važi za države zapadnog Balkana. Za mnoge zapadnobalkanske države, iskušenje EU integracija nije tako moćno kao što se Bruxelles nadao. Unutrašnje evropsko neslaganje oko politike širenja, poslalo je državama zapadnog Balkana signal da Evropskoj uniji širenje nije prioritet. Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Kosovo, Makedonija i Srbija su usporeni u procesu pristupa Evropi, a u slučaju Bosne, teško postignuti progres u posljednjih 13 godina je ugrožen jačanjem ostataka mogućnosti za obnovu konflikta i etničkih razmirica. "Soft-power" pristup pridruživanju Evropi, iako neophodan i poželjan, dosegao je svoje limite. Kako bismo razumjeli dinamiku djelovanja protiv ovakvog pristupa, vrijedi izvršiti kratki pregled svih pet država i prepreka s kojima su se susrele. Kosovo je opterećeno nizom problema koji idu od organiziranog kriminala i korupcije do disfunkcionalne ekonomije i društva čija klanska struktura otežava tranziciju u moderne političke organizacije. Osporeni način stjecanja nezavisnosti zajedno s prisustvom de-facto podjele između većinskih Albanaca i manjinskih Srba, znači da status Kosova opterećuju sukobi i to zasjenjuje sva druga pitanja.

Potencijal za obnovljeno međuetničko nasilje i etničko čišćenje uvijek je u pozadini. EU je duboko podijeljena po ovom pitanju s pet članica - Kiprom, Grčkom, Rumunijom, Slovačkom i Španijom koje su odbile da priznaju nezavisnost Kosova. Nemogućnost EU-a da dođe do konsenzusa o Kosovu dovela je do slabih međunarodnih supervizorskih institucija s mutnim i nesigurnim mandatima.

S ovim teškoćama, Kosovo još uvijek nije spremno ni da započne svoj proces stabilizacije i pridruživanja. Srbija je duboko podijeljena. Iako većina Srba priželjkuje članstvo u EU, mnogi važni pojedinci u ekonomskoj, političkoj, sigurnosnoj eliti, te inteligenciji, protivni su reformama neophodnim da bi se krenulo naprijed.

Evropske "mrkve" su dostupne, ali limitirane, a srpske elite još uvijek ne naziru inicijative, dovoljno jake kako bi prevazišle ukorijenjene ekonomske interese i monopole koji se opiru reformskim procesima. Članstvo u Evropskoj uniji ne može iskorijeniti trauma gubitka Kosova, niti može prevazići srpski bijes na Vladu SAD-a zbog podržavanja kosovske nezavisnosti.

Kao rezultat toga, važni elementi unutar srpskih elita počeli su istraživati druge opcije, poput bliže saradnje s Rusijom ili napora da se revitalizira pokret nesvrstanih. Ruska aktivnost na energetskom frontu, koja se sastoji iz privatiziranja naftnih rafinerija u Bosni i Srbiji, kao i planiranog južnog gasovoda, slabi evropske apele pojedinim političkim elitama.

Iako Bruxelles vjeruje da nema alternative članstvu u EU, određene elite u Beogradu smatraju da su moguće opcije koje bi podrazumijevale manje promjena, manje ometanja srpske partikularne politike, nego što su to evropske mandatne reforme.

Makedonija je fragilna iznutra i još uvijek osjetljiva na moguće prelijevanje tenzija sa susjednog Kosova. Vlada mora održati delikatno balansiranje bazirano na Ohridskom sporazumu.

Uprkos tome, postignut je status EU kandidata 2005., a uspješni izbori su održani prošlog mjeseca kada je makedonsko pridruživanje naišlo na prepreku zbog grčke opozicije njenom imenu. Atina opstruira članstvo Makedonije u NATO-u i njeno članstvo, kao i njene pregovore o pristupanju EU, i nije za očekivati da će Grčka ta stajališta uskoro promijeniti.

Za Hrvatsku su odnosi sa Srbijom još uvijek vrlo delikatni i još uvijek postoje mnoge optužbe da Zagreb diskriminira svoju srpsku manjinu po pitanju povratka izbjeglica i imovinskih prava. Ukorijenjeni interesi unutar sigurnosnih struktura i ekonomske elite 90-tih usporili su reforme, no Hrvatska ipak nastavlja ostvarivati napredak ka članstvu u EU. Hrvatska se susreće s neobičnim izazovom - npr. svojim teritorijalnim sporom s jednom od članica EU, Slovenijom, i svojim nastajućim sporom s drugom članicom, Grčkom. Radi se o grčkoj primjedbi hrvatskom priznavanju makedonske nacionalne manjine.

Sada o Bosni i Hercegovini. Dejtonski mir se nekada čini kao rat vođen na drugi način, budući da su bošnjački, hrvatski i srpski političari nastavili da se koriste ostvarenim ratnim ciljevima i to sve kroz dejtonsku ustavnu strukturu, sa Srbima koji opstruiraju istinsku političku reformu na državnom nivou pokušavajući da za sebe preuzmu državne atribute i kompetencije.

Bošnjaci s druge strane opstruiraju privatizaciju i ekonomsku liberalizaciju u Federaciji BiH, u institucijama u kojima dominiraju, dok Hrvati sjede u pozadini i promatraju. Pri izboru između potrebnih evropskih reformi, bosanski političari, najprije Srbi, su jasno i glasno poentirali da je članstvo u EU sekundarno naspram nacionalističkih imperativa.

Od rane 2006., uprkos naznakama progresa, Bosna je vidljivo krenula unazad. Danas, različiti elementi na sve tri strane govore o ponovnom naoružavanju, a neki od njih spominju povratak nasilju i secesiji kako bi se ostvarili politički ciljevi. Takav diskurs je rastući i sve dominantniji među političkim elitama, što je bilo nezamislivo 2005. Međunarodna zajednica je u potpunoj zbrci, još uvijek neodlučna šta zapravo znači tranzicija od OHR-a do specijalnog predstavnika EU-a, dok EU vojna mirovna misija treba biti reducirana na 200 osoba koje bi se dobrovoljno odrekle poglavlja 7. UN o autorizaciji čuvanja mira.

Milorad Dodik, lider srpskog entiteta aktivno podriva državne institucije, dok Haris Silajdžić, bošnjački političar, povlači cjelokupan bošnjački politički spektrum udesno, reducirajući tako prostor za manevar tako neophodan umjerenim političarima. Zabrinjavajuće, među Bošnjacima umjereni polako bivaju stisnuti u korist političara s mnogo ratobornijim stavom. Svjetska ekonomska kriza mogla bi kušati neke od političara da kanaliziraju frustraciju naroda u mnogo agresivniji stav naspram protivničkih etničkih grupa.

U ovome momentu je jasno da budućnost Bosne kao ujedinjene države ne može u potpunosti biti garantirana. Više nego potrebna ustavna reforma čini se dalekom. Jednodušan stav među bosanskim političarima je, da, ukoliko se država raspadne, to neće biti mirna disolucija. Ukoliko se Bosna počela raspadati, efekti tog procesa mogli bi ugroziti odnose SAD-a s Rusijom, Evropskom unijom i islamskim svijetom. Ponovo bi došlo do rijeka izbjeglica i humanitarnih kriza, s posljedicama u drugim balkanskim državama kao što su Kosovo i Makedonija.

Vrijeme ne radi za nas. SAD ovdje ima interes i posebnu odgovornost budući da su uložile priličan napor i bogatstvo u zaustavljanje ratova i stabilizaciju regiona. Balkan, također predstavlja "voće koje nisko visi" u svim spoljnopolitičkim kalkulacijama. Stabilnost se može postići bez ulaganja novih resursa. Zaustavljanje bosanskog poniranja i prevencija obnavljanja konflikta zahtijeva novi i robusniji američki diplomatski angažman u prilog kredibilnoj i koherentnoj EU politici kako bi se poduprla EU "soft power" strategija. Tome u prilog naimenovanje specijalnog predsjedničkog izaslanika za cjelokupan region bi bilo od velike koristi.

Gospodine predsjedavajući, poštovani članovi komisije, SAD moraju ponovo biti aktivan igrač u podršci evropskim partnerima. Ukoliko to urade, tim putem osiguravaju svoje dugoročne investicije i uokviruju svoj uspjeh s EU, partnerom koji je potreban za mnoge političke prioritete širom svijeta. Ukoliko Washington ostane neangažiran, učestvovat će u političkom porazu koji će uzrokovati popriličnu štetu u regionu kako za EU, tako i za ostatak svijeta.

Mnogo hvala i radujem se vašim pitanjima.

PREDSTAVNIK HASTINGS: Mnogo vam hvala. Možda ste čuli ovaj mali alarm. To je bio poziv g. Aderholtu da je vrijeme za glasanje za budžet njegove partije, tako da bismo mogli ostati ovdje i poništiti jedan drugome glas, ali moramo ići i barem se registrirati. Međutim, Roberte, ukoliko imaš brzo pitanje, mi ćemo ga saslušati.

PREDSTAVNIK ADERHOLT: Moje pitanje je upućeno svim panelistima. Postoje i oni koji smatraju da bi veći ili jači američki angažman na Balkanu minirao napore da se lokalni političari ohrabre da sami preuzmu odgovornost. Kakav je vaš stav po tom pitanju?

LORD ASHDOWN: Pokušat ću da na ovo odgovorim vrlo brzo. Ukoliko se međunarodna zajednica ne umiješa, vi pomažete nacionalističkim ekstremistima. To im daje opravdanje da kažu da se u okvirima svojih zajednica proglase jedinim zaštitnicima narodnih interesa. Ukoliko je, međutim, međunarodna zajednica umiješana u ovaj proces, vi esencijalno stvarate okvir kako bi se istakli novi, umjereniji lideri koji su potrebni Bosni. Činjenica da smo umiješani ne znači da ćemo raditi isto kao u vrijeme kada sam ja bio visoki predstavnik i kada smo morali pokazati snagu. Ti dani su prošlost. Međutim, sada moramo stvoriti okvire za umjerenije i konstruktivnije ljude koji bi ušli u bosansku politiku.

Ako nismo prisutni, onda ćemo udahnuti novu snagu ratnim liderima koji koriste nacionalističke poruke, i to je ono što se dešava.

PREDSTAVNIK ADERHOLT: Hvala vam.

HASTINGS: Ne mogu vam dovoljno zahvaliti. Očigledno je da ćemo morati održati i drugi dio ove izuzetno važne rasprave. Nadam se da ćemo biti u mogućnosti da odemo kao posmatrači izbora na albanske izbore i vjerujem da su gospodin Aderholt i gospodin Smith, kao i naše kolege koje nisu ovdje i, pogotovo predsjedavajući Cardin, izrazili posebno interesiranje. Mi ćemo na odgovarajući način predstaviti ovaj problem svim našim kolegama i s njima podijeliti ova vrlo kritička svjedočanstva koja su nam ovdje predložena s velikom jasnoćom. Naravno, tražim priliku da vam pošaljem daljnja pitanja i zatražim da na njih odgovorite, tako da sav materijal možemo postaviti na website, iako su vaša pisana izlaganja, po svemu sudeći, već sve razjasnila.

PREDSTAVNIK ADERHOLT: Gospodine predsjedavajući, slažem se. Ovo je vrlo bitno pitanje i zahvaljujem vam na organiziranju ove rasprave. Možda bismo uskoro mogli imati i drugi dio, budući da mislim da se radi o izuzetno važnim pitanjima. Devedesete su bile vrlo važne. Svako se sjeća šta se tada događalo na Balkanu i sigurno bi se trebalo pobrinuti da ne bude ponavljanja historije.

PREDSTAVNIK HASTINGS: Znam da je tako.

PREDSTAVNIK ADERHOLT: Mi bismo to voljeli i u skorijoj budućnosti bismo mogli imati nastavak rasprave. Ponovo se zahvaljujem svim panelistima jer su danas bili na raspolaganju, bili prisutni i govorili i radujemo se sljedećem sastanku s vama.

PREDSTAVNIK HASTINGS: Samo bih želio podijeliti još dvije stvari s vama. Dok je moja majka bila živa i kada smo gledali zimsku olimpijadu, oboje smo komentirali kakvo je veličanstveno mjesto Sarajevo i kako bismo voljeli tamo živjeti. Tada nisam mogao znati da ću jednog dana otići tamo i odsjesti u Holiday Innu. U svemu postoji i humoristična strana i ona je živjela dovoljno dugo da mi kaže da povrće koje gajimo u distriktu u kojem sam ponosan da služim - kelj, također, raste u Bosni - i bilo mi je vrlo drago da to saznam.

Hvala mnogo svima.

[bijelo_dugme]

Mile voli disko, disko...

Vlada RS-a za Kravitza daje 100 000 KM

Vlada Republike Srpske odobrila je 100.000 KM za održavanje koncerta američkog rock glazbenika Lennya Kravitza 9. lipnja u Banjoj Luci, što je upola manji iznos nego što je tražio organizator nastupa agencija "Front stage".



Prema riječima Vere Sajić, šefa Ureda za odnose s javnošću Vlade RS, Vlada RS zatražila je od organizatora da joj omogući potpunu financijsku kontrolu i da se dobit upotrijebi kao poticaj za organiziranje sljedećih koncerata.



Ukoliko sve bude kao što je planirano, koncert Kravitza u Banjoj Luci bit će održan u okviru njegove europske turneje "Love revolution tour-LLR 20 (09)".

Inače, cijena ovog koncerta u Banjoj Luci je 600.000 KM.



10.4.2009.
Pincom.info

Zar mi PC:ovci za ovo porez placamo? Ili mozda nema sirotinje i gladni penzionera u PC:u pa se ovakve stvari mogu financirat?

[upsala]

Svaka čast Vladi Republike Srpske na ovom potezu!Konačno jedna zvijezda koju ćemo vidjeti!

[dallton]

Svaka čast Vladi Republike Srpske na ovom potezu!Konačno jedna zvijezda koju ćemo vidjeti!

kako bolan jedna jedina zvijezda, kad je DJ Krmak gostovao prije neki dan?

[upsala]

Ma,tanak je on,da su barem ceca ili seka došle.......

[bijelo_dugme]

Svaka čast Vladi Republike Srpske na ovom potezu!Konačno jedna zvijezda koju ćemo vidjeti!

Cestitam, stvarno je uspjeh jednu zvijezdu svake petnaeste godine u svoju "drzavu" dovest. Malo mi je smijesno sto je se vlada morala umjesat ali hajde

Nego, de ti meni odgovori na pitanja. Zar u PC:u nema sirotinje i gladni penzionera? Zar nije to prioritet jedne "drzave"?

[dallton]

Svaka čast Vladi Republike Srpske na ovom potezu!Konačno jedna zvijezda koju ćemo vidjeti!

Cestitam, stvarno je uspjeh jednu zvijezdu svake petnaeste godine u svoju "drzavu" dovest. Malo mi je smijesno sto je se vlada morala umjesat ali hajde

Nego, de ti meni odgovori na pitanja. Zar u PC:u nema sirotinje i gladni penzionera? Zar nije to prioritet jedne "drzave"?

sad ce ti upsala reci kako je u svedskoj sve super (sto je tacno)

[upsala]

Ma sirotinje neće nikad prestati biti,daj bože da je ima što manje!I u SAD-u ljudi ostaju bez posla,kuća,žive u šatorima,žale se na krizu,a milionski bonusi šefovima raznih firmi se isplaćuju,pa ko te pita!Njihov zdravstveni sistem je najbolji pokazatelj koliko se brinu o svojim ljudima!Oni su nam uzor!Šta mi imamo biti bolji?

[dallton]

Ma sirotinje neće nikad prestati biti,daj bože da je ima što manje!I u SAD-u ljudi ostaju bez posla,kuća,žive u šatorima,žale se na krizu,a milionski bonusi šefovima raznih firmi se isplaćuju,pa ko te pita!Njihov zdravstveni sistem je najbolji pokazatelj koliko se brinu o svojim ljudima!Oni su nam uzor!Šta mi imamo biti bolji?

pa valjda treba biti bolji zato sto je njima gore

[bijelo_dugme]

Ma sirotinje neće nikad prestati biti,daj bože da je ima što manje!I u SAD-u ljudi ostaju bez posla,kuća,žive u šatorima,žale se na krizu,a milionski bonusi šefovima raznih firmi se isplaćuju,pa ko te pita!Njihov zdravstveni sistem je najbolji pokazatelj koliko se brinu o svojim ljudima!Oni su nam uzor!Šta mi imamo biti bolji?

Pod prvo, nema ih sigurno u Svedskoj. Dalje, a sto bi se mi ugledali na SAD kad su u pitanju problemi koja ta drzava ima?

Lahko je tebi prosipat fasizam po raznim forumima iz Uppsale, a de prosjecnom PC:ovcu opravdaj finansiranje Kravitza sa problemima u SAD:u.

"Pa sto nebi mogo Dodik pare krast kad ima sirotinje i u SAD:u, ne samo kod nas"

Nego, de ti meni odgovori na pitanje. Nemoj izbjegavat.

Zasto se te pare ne podjele sirotinji? Zar je mjerenje kurca vaznije od penzionera, invalida i sl. ?