Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

[Gojeni H]

Nešto kao naš inat?

Finska divna, dugi dani i sok od borovnica...

Isto sam sebi preveo.

[piupiu]

oh Neruda, na mojoj listi najdrazih umjetnika

Nego, reci ti nama, ljubavi, kako se ovaj super-crveni komunjara našao na tvojoj listi najdražih umjetnika?

jos od srednje skole ma ne smetaju meni crveni komunisti, narocito umjetnici smetaju mi lazni crvendaci

A kakvi su to lažni crvendaći?

[petunija]

@piupiu, pitanje sa prethodne str tek sad stigla notifikacija
Predivna
još da mi internet nije vaki

[arzuhal]

jos od srednje skole ma ne smetaju meni crveni komunisti, narocito umjetnici smetaju mi lazni crvendaci

A kakvi su to lažni crvendaći?

[arzuhal]

Neki dan presjeklo optički kabal negdje na Hrasnom ili Alipašinom, tajanam, i nestade nam interneta idaninoć...To me natjeralo da u onom vaktu kada sam na internetu uzmem šta čitat pa ja dohvatim najtanju knjigu koja mi je bila na vidiku i nadohvat ruke: "Za i protiv Vuka", Meša Selimović. Lažem, tanje su bile "Prokleta avlija" ili Ničetov "Osvit", al da ne idem u sitna crevca...

Stihovi koje navodi Meša na početku, a koje je napisao nesretni Sava Mrkalj negdje 1825. godine - čovjek koji je jednim svojim spisom, obimom djelcetom ali intencijom djelčinom, zadao osnove i zacrtao put Vuku S. Karadžiću, nekako baš one godine kada će početi da gubi razum zbog izloženosti mirotočivom progonu Crkve i mučiteljskom handrenju jer se drznuo na takvu herezu da "odvaja Srbe od Rusa", itd. što je na kraju rezultiralo skončavanjem u bečkoj ludnici - su baš...jedni od najcrnjih, najdepresivnijih koje sam pročitao...

Zlo je naše mučno podneti,
Zlo nas bivše peče u pameti,
Dnevne tuge rađaju sne hudne,
A sni noćni rastuže nas budne...

Da se Gospod smiluje napaćenoj duši Save Mrkalja, kaluđerskog imena Julijana...

Zanimljivo. Neki dan čitam u listu župe u Staševici o usmenoj književnosti u Makarskom primorju i kako je Vuk Karadžić 'ukrao' neke narodne pjesme koje je u Dalmaciji zapisao neki Alačić, a kojeg je Vuk lično poznavao u Beču, i uvrstio ih u svoju srspku pjesmaricu. Konkretno govori o legendi o devet Jugovića, koja postoji i u predanju makarskog primorja, gdje je više puta zapisana pjesma koja se prenosila sa koljena na koljeno, a počinje sa "Kulu gradi devet Jugovića", navodno baš tu, pod Biokovom... mada, ja koliko znam, Vuk je zapisivao i porijeklo pjesama...

Preporučujem toplo svakome Mešinu "Za i protiv Vuka", pogotovo nekome ko se zanima i za ove naše današnje peripetije oko (našeg, zajedničkog, južnoslavenskog) jezika...Meša je, naime, takav Srbin koji ne boluje toliko od srpske "nacionalne stvari" pa veoma fino, da ne kažem objektivno, analazira Vukov ne/mjerljivi doprinos i srpskoj kulturi uopće, kao i politici, etc. te šta je ono najveće s čime je Vuk stupio na scenu (Meša izokola tvrdi da je to njegova nevjerovatna upornost, ustanička hrabrost i spremnost na žestoke obračune s oponentima, nešto što spomenuti Mrkalj recimo nikako nije bio, a ne nekakve originalne ideje po pitanju jezika jer je "sve to" već čekalo Vuka, samo je Vuk bio najsposbniji "operativac" koji je uspio da stvar izvede do kraja, usprkos strašnom pritisku i odbijanju od strane Crkve te onih koji su jezik vojvođanske građanštine vidjeli kao osnov za standardizaciju..), o kjlučnom i suštinskom uticaju Kopitara na Vuka, te idejama o izmjeni slavjanske, rusko-crkvene ortografije, kao i izbor narodnog, seljačkog jezika kao osnov za standardizaciju, itd. A nije ni debela, nešto više od 100 strana, tamam kad se ostane bez neta ili je držiš u autu pa dok čekaš žena da imaš čim ubiti vrijeme...Dok ne krene arija Kraljice noći...

[Krokodajl]

Salut !

Salut! Ça va? Où étais-tu passé?

Tu i tamo, u glavi svojoj, u glavi tuđoj, da sam mogao i u glavu kakvog galeba ušao bih, al nisam Bran iz Game of Thrones.

No, šta je tu je, kada se sve sabere i oduzme, samo pjesma ostaje ?!

[piupiu]

Preporučujem toplo svakome Mešinu "Za i protiv Vuka", pogotovo nekome ko se zanima i za ove naše današnje peripetije oko (našeg, zajedničkog, južnoslavenskog) jezika...Meša je, naime, takav Srbin koji ne boluje toliko od srpske "nacionalne stvari" pa veoma fino, da ne kažem objektivno, analazira Vukov ne/mjerljivi doprinos i srpskoj kulturi uopće, kao i politici, etc. te šta je ono najveće s čime je Vuk stupio na scenu (Meša izokola tvrdi da je to njegova nevjerovatna upornost, ustanička hrabrost i spremnost na žestoke obračune s oponentima, nešto što spomenuti Mrkalj recimo nikako nije bio, a ne nekakve originalne ideje po pitanju jezika jer je "sve to" već čekalo Vuka, samo je Vuk bio najsposbniji "operativac" koji je uspio da stvar izvede do kraja, usprkos strašnom pritisku i odbijanju od strane Crkve te onih koji su jezik vojvođanske građanštine vidjeli kao osnov za standardizaciju..), o kjlučnom i suštinskom uticaju Kopitara na Vuka, te idejama o izmjeni slavjanske, rusko-crkvene ortografije, kao i izbor narodnog, seljačkog jezika kao osnov za standardizaciju, itd. A nije ni debela, nešto više od 100 strana, tamam kad se ostane bez neta ili je držiš u autu pa dok čekaš žena da imaš čim ubiti vrijeme...Dok ne krene arija Kraljice noći...

Hoćemo, hoćemo... eeee, baš to, ima jedan odličan termin na engleskom - cultural entrepreneur iliti kulturni poduzetnik - to je bio Vuk. I fratri su skupljali i prikupljali, al' nisu odradili ostatak posla... Elem, i Vuk sit, (n)i(t) ovce na broju.

[piupiu]

A kakvi su to lažni crvendaći?

Ehhh. I ovi su slatki.

[Connaisseur Karlin]

jos od srednje skole ma ne smetaju meni crveni komunisti, narocito umjetnici smetaju mi lazni crvendaci

A kakvi su to lažni crvendaći?

evo ga piupiu, kameleon

[¤ jelena ¤]

Neki dan presjeklo optički kabal negdje na Hrasnom ili Alipašinom, tajanam, i nestade nam interneta idaninoć...To me natjeralo da u onom vaktu kada sam na internetu uzmem šta čitat pa ja dohvatim najtanju knjigu koja mi je bila na vidiku i nadohvat ruke: "Za i protiv Vuka", Meša Selimović. Lažem, tanje su bile "Prokleta avlija" ili Ničetov "Osvit", al da ne idem u sitna crevca...

Stihovi koje navodi Meša na početku, a koje je napisao nesretni Sava Mrkalj negdje 1825. godine - čovjek koji je jednim svojim spisom, obimom djelcetom ali intencijom djelčinom, zadao osnove i zacrtao put Vuku S. Karadžiću, nekako baš one godine kada će početi da gubi razum zbog izloženosti mirotočivom progonu Crkve i mučiteljskom handrenju jer se drznuo na takvu herezu da "odvaja Srbe od Rusa", itd. što je na kraju rezultiralo skončavanjem u bečkoj ludnici - su baš...jedni od najcrnjih, najdepresivnijih koje sam pročitao...

Zlo je naše mučno podneti,
Zlo nas bivše peče u pameti,
Dnevne tuge rađaju sne hudne,
A sni noćni rastuže nas budne...

Da se Gospod smiluje napaćenoj duši Save Mrkalja, kaluđerskog imena Julijana...

Zanimljivo. Neki dan čitam u listu župe u Staševici o usmenoj književnosti u Makarskom primorju i kako je Vuk Karadžić 'ukrao' neke narodne pjesme koje je u Dalmaciji zapisao neki Alačić, a kojeg je Vuk lično poznavao u Beču, i uvrstio ih u svoju srspku pjesmaricu. Konkretno govori o legendi o devet Jugovića, koja postoji i u predanju makarskog primorja, gdje je više puta zapisana pjesma koja se prenosila sa koljena na koljeno, a počinje sa "Kulu gradi devet Jugovića", navodno baš tu, pod Biokovom... mada, ja koliko znam, Vuk je zapisivao i porijeklo pjesama...

Preporučujem toplo svakome Mešinu "Za i protiv Vuka", pogotovo nekome ko se zanima i za ove naše današnje peripetije oko (našeg, zajedničkog, južnoslavenskog) jezika...Meša je, naime, takav Srbin koji ne boluje toliko od srpske "nacionalne stvari" pa veoma fino, da ne kažem objektivno, analazira Vukov ne/mjerljivi doprinos i srpskoj kulturi uopće, kao i politici, etc. te šta je ono najveće s čime je Vuk stupio na scenu (Meša izokola tvrdi da je to njegova nevjerovatna upornost, ustanička hrabrost i spremnost na žestoke obračune s oponentima, nešto što spomenuti Mrkalj recimo nikako nije bio, a ne nekakve originalne ideje po pitanju jezika jer je "sve to" već čekalo Vuka, samo je Vuk bio najsposbniji "operativac" koji je uspio da stvar izvede do kraja, usprkos strašnom pritisku i odbijanju od strane Crkve te onih koji su jezik vojvođanske građanštine vidjeli kao osnov za standardizaciju..), o kjlučnom i suštinskom uticaju Kopitara na Vuka, te idejama o izmjeni slavjanske, rusko-crkvene ortografije, kao i izbor narodnog, seljačkog jezika kao osnov za standardizaciju, itd. A nije ni debela, nešto više od 100 strana, tamam kad se ostane bez neta ili je držiš u autu pa dok čekaš žena da imaš čim ubiti vrijeme...Dok ne krene arija Kraljice noći...

Nemam kad nadugo i naširoko, na moju žalost a na vašu sreću, pa ću samo da pozdravim Hmokmusovce i potpišem ovu preporuku....i dodam primjer za neoriginalnost Vuka: Naime, mislim da nema forumaša 35+ koji nije učio u školi da je Vuk rekao: ''Piši kao što govoriš, čitaj kako je napisano''....e pa nije! Čuvena krilatica nije Vukova, nego je Vučina ''posudio'' od njemačkog (ili austrijskog, nisam sigurna) filologa Johana Kristofa Adelunga!

I, da... Vukov prethodnik, veliki Sava Mrkalj, neuporedivo je važnije ime u cijeloj toj priči oko jezika i reforme pisma...ali, nažalost, nije bio dovoljno prodoran i uporan kao Vuk...

I lijepo je što se neko sjetio da ga, nesrećnog i odavno zaboravljenog, spomene.

[Connaisseur Karlin]

ALLEGORICAL SCULPTURE OF AFRICA BY WILLIAM THEED, PART OF ALBERT MEMORIAL COMMISSIONED BY QUEEN VICTORIA IN MEMORY OF HER BELOVED HUSBAND (KENSINGTON GARDENS, LONDON)

Je l' joj ovo onaj Abdul Karim kraj nogu?

odlicno zapzanje, ali nisma bila sigurna u vezi turbana, no sad pronajdoh fotku serije o zivotu krlajice i njenog najdrazeg munschi




gledam u turban i nekako mi nije klasican indijski

[John Cleese]

...

...

Dzoni i Petunija, e'o jedna za vas...

http://www.youtube.com/watch?v=_Lnud_1JIds

Šta kažete?

Osebujno i nadasve seksi.

[medvjed23]

drug toti, proleter u službi subverzije kapitalizma
http://pulse.rs/vernost-kao-utopija/

[piupiu]

Evo kažu Dylan ukrao priču o literaturi s Interneta...

https://www.theguardian.com/music/short ... ?CMP=fb_us

[piupiu]

drug toti, proleter u službi subverzije kapitalizma
http://pulse.rs/vernost-kao-utopija/

Italijanski pesnik, sineasta, intelektualac i komunista, ali i fudbaler i ljubitelj fudbalske igre, Pjer Paolo Pazolini, sedamdesetih godina dvadesetog veka gorljivo je upozoravao na to da je buržoazija uz pomoć potrošačke kulture izvršila jednu antropološku mutaciju ljudskih bića. Pazolini nalazi da su vrednosti pretpotrošačkog društva, koje su uspele da izdrže prvi nalet plime talasa buržoaskog nastupa na sceni istorje i da se održavaju u životu na periferiji velikog kapitalističkog sistema, u oblicima narodne kulture i načinu života siromašne italijanske klase, sada definitivno počele da se pretvaraju u dim. Čast i poverenje, prijateljstvo i dostojanstvo, polako ali sigurno i definitivno nestaju sa lica zemlje. Italijanski proleteri i potproleteri pretvoreni su u malograđane, sitne buržuje razdirane ekonomskom mukom da postanu krupni buržuji.

Dašta. Sve go skorojević, pokondirena tikva i gospoja ministarka...

[medvjed23]

sad i ja, to za dilana, čitam na portalu oslobođenja.. kaže, prepiso i predo u zadnji čas, da uzme pare
rokenrol, bejbi

[John Cleese]

Koja blasfemija...
Oho vam se kad vam dodje Banksy

[medvjed23]

ma mislim da i dilan i fanovi navalu blasfemije podnose kul

[medvjed23]

Dobrodošla,
u ulicu Gorkih Jagoda... broj pet!
Tu na uglu, s Ulicom Spaljenih pisama i
Mrtvih Nadanja,
stanujem ja.

Svako jutro, odem do ćoška
Bulevara Prevara.
Tu kupim novine -
"24 časa života manje".

Pogledam oglase,
rubrika "Nadanja",
ali ništa novo...
Čak se i staro razgrabilo!

Oko podne,
sednem u park,
pokraj reke Sećanja,
i gledam kako otiču
nabujale misli...

Popodne je moje vreme,
kada ručam u restoranu
"Prvi poljubac".
Odmah je tu, na trgu Ironije.

Pitam koji je danas dan
crno-belog kelnera...
(Pošto znam koji je specijalitet,
kog dana na meniju...)

"Koji je danas dan?!"
reče kelner
"Mislim gospodine, da je danas
Patetični dan!"

"Bože!
Zakleo bih se da je danas
Očajni dan!
Kako prođe nedelja!"

Za Patetični dan,
obično je na meniju
"teška Glupost,
filovana s divljom ljubomorom"

"Moje omiljeno!"
- pomislih.
"Još nešto gospodine?!"
bio je ljubazan kelner.

"Možda... preliv od intriga,
s jednom toplom, sočnom laži!?"
"Mogu li Vam preporučiti
samosažaljenje uz to?!"

"Ko kuva danas?!"
pitah.
"Đavo, čini mi se...
ili Vaša bivša!
Ako joj je počela smena?!"

"Daj! 'Ajde!"
"A, za desert?!"
"Možda neki bol,
u predelu grudi?!"

"Naravno gospodine... Sve za Vas!"

[John Cleese]

ma mislim da i dilan i fanovi navalu blasfemije podnose kul

https://s-media-cache-ak0.pinimg.com/or ... 2f3c45.jpg

Ovu danasnju omladinu ne moze covjek vise ni prepast'... sta li ce bit' od ovog svijeta...

[medvjed23]

bogme neće na dobro, sa vakom omlatinom.. umjesto da se uhvate čega korisnog, oni sjede na hladnom betonu, slušaju šejtansku muziku i, što je najgore, čitaju pojeziju

Kakva sreća što živimo
kad udaljenost više nije problem.
Sjećaš li se, kad sam ti izjavljivao ljubav - poslao sam
sms, poslije smo jedno drugom slali mejlove. A sad,
iako nas dijeli sto kilometara, imamo
jeftin prijevoz. Sudbina nam se osmjehnula
kad smo otkrili da smo u istoj mreži
i nema formalnih prepreka da legaliziramo
naš izbor. Sve je posalo jednostavnije,
kao račun s ukupnom cifrom, koji i danas čuvam.

Nema idealnih veza, uvijek to sebi ponavljam
onda kad si trenutno nedostupna ili si negdje
gdje nema signala. Oboje moramo čvrsto vjerovati
da je gubitak veze samo privremen i da proizlazi
iz objektivnih razloga. Važno je ne zaboraviti
na redovito plaćanje pripadnosti, koje uostalom
uopće nije tako jeftino. S druge strane
nijedna mi se cijena ne čini previsokom kad
usred noći ustajem iz kreveta i ponovo usnivam
tek kad osjetim umirujuću blizinu mekih rubova
telefona.

[John Cleese]

Stop all the clocks, cut off the telephone, prevent the dog from barking with a juicy bone, silence the pianos and with muffled drum bring out the coffin - let the mourners come.
Let aeroplanes circle moaning overhead scribbling on the sky the message "He is dead".
Put crepe bows round the white necks of the public doves.
Let the traffic policemen wear black cotton gloves.

He was my North, my South, my East and West, my working week and my Sunday rest, my noon, my midnight, my talk, my song...
I thought that love would last forever - I was wrong.

The stars are not wanted now - put out every one, pack up the moon and dismantle the sun, pour away the ocean and sweep up the wood... for nothing now can ever come to any good

[piupiu]

Kakva legenda.

[medvjed23]

Ubaciću ovu pesmu u knjigu
u poslednjem trenu,
kao izbeglički kofer.

Da ti je poturim pod nos
i da je čitaš
ne znajući da je o tebi.

Ja sam se navikao na odbacivanje,
sav sam suvišan, kao jelka deseti dan
posle Nove godine, i kao tezga
s neželjenim cvećem jutro posle
osmog marta ili četrnaestog februara...

Kao nagažena jagoda,
bačena pod pijačnu tezgu
u kasno, vrelo, nedeljno popodne
pred sam kraj sezone...

Verujem da bi ti moja osećanja
došla kao i zakasnela, pokisla
rođendanska čestitka
koju donosi pijani poštar
bez pola kažiprsta
- krajnje nebitna stvar.

Neprijatna, kao recimo
situacija, u kojoj te osoba
koja ti se mnogo sviđa,
uporno zove nekim
pogrešnim imenom.

Ili kao prljavi dodir prosjaka
celim dlanom, po goloj koži,
iznenada po mokrom danu.

Ili ako te i dirne ovo,
dirnuće te sasvim pogrešno,
gotovo sažaljivo, tromo...
na jedan tugaljivo odbojan način.
Mučno prigrljeno...

Kao tuga u samom pokušaju
siromašnih roditelja,
da oduševe svoje poodraslo dete
prevaziđenim, kičerajskim ili jadnim poklonom,
na koji su utrošili i poslednji dinar...

Prethodno se odričući kupovine svog novog
zimskog kaputa, novih cipela za sebe
preskačući bedni doručak u firmi...
Makar malo da uštede za poklon.

A dete? Ono onda treba da se “kao”
oduševi nad tugom od poklona,
i da im ne slomi ta drhtava srca,
dok oni ponosno očekuju reakciju...

Tako nekako će ti leći ovo...

A šta je dobijeno sinoć?

Ti si se malo, tek korak jedan
spustila niz to brdo.
A ja se četvoronoške
uzverao do samog vrha.
Nisam se ni zadihao.

Nismo se sreli,
a isti je put pod našim nogama.

Te serpentine u debelim pokrivačima
sanjive magle, kriju kotu, ušuškanu
u beli pamuk, na kojoj ti čekaš nekoga.

Tim putem me nećeš pustiti da prođem.
To je put samo za povratnike u tvoje srce...

Šta je dobijeno sinoć?

Nemoj da se ljutiš nimalo.
Sve je to prljavo i bezazleno
u isto vreme. Zar nije?

Video sam recimo tvoje usne,
kakve nisu bile. Iskrzane od ljubljenja
sa rumenim sažvakanim krajevima
od mojih hiljadu poljubaca za redom.

Onako ružičaste, kako bride,
kao posle oluje ljubljenja...
Kakve nikada stvarno neću
imati prilike da vidim.

I za ovo nemoj da se ljutiš još više,
ali video sam te skroz,
kao majku neke svoje dece...
I neka leta koja nikad neće biti.
I neke povratke kući sa puteva
iz kojih neću stići.

Nije li to glupo,
ludo i najbezobraznije?!

I onda sam zurio u tvoje oči.
To znam već da si primetila.
Nisam uspeo da se sakrijem
niti iza jedne svoje reči ili gesta...

Zurio sam kao da su to poslednji zraci
nekog sunca, i da ih nikada neću više videti.
Kao da će pasti teget mastiljavi mrak
od sveže prepravljne scene sudbine.

Gutao sam tvoje oči kao kapetan
podmornice koja tone,
i dok zuri kroz napuklo okno periskopa
ka udaljenom kopnu tvojih zenica,
usput pohmanitalo viče:

"Gadovi mornari, spasavajte se...
ali ja moram potonuti, bez obzira
na sve... to je moja kapetanska dužnost..."

Šta je dobijeno sinoć?

Ti si se malo, tek korak jedan
spustila niz to brdo.
A ja se četvoronoške uzverao do samog vrha.
Nisam se ni zadihao,
ili sam bio sasvim bez daha?!

Možda smo se baš
mimoišli u tom
tvom jedinom,
malenom koraku.

Mada je realnije
da je mimoilaženje
bilo, u svakom
mom sanjarskom kretanju
ka tebi.

[medvjed23]

...svima je poznata verzija bajke o Pepeljugi iz srpske narodne književnosti. Može se reći da je ona po gotskim, grozomornim detaljima prešišala i braću Grim, jer se u našoj verziji Pepeljugina (iako se glavna junakinja zove Mara, a ne Pepeljuga) majka pretvara u kravu koju zatim zakolju i onda pojedu.