piupiu wrote:
Nešto kao naš inat?
Finska divna, dugi dani i sok od borovnica...
Isto sam sebi preveo.
Moderator: Chloe
piupiu wrote:
Nešto kao naš inat?
Finska divna, dugi dani i sok od borovnica...
Connaisseur Karlin wrote:jos od srednje skolepiupiu wrote:Nego, reci ti nama, ljubavi, kako se ovaj super-crveni komunjara našao na tvojoj listi najdražih umjetnika?Connaisseur Karlin wrote:oh Neruda, na mojoj listi najdrazih umjetnika![]()
![]()
ma ne smetaju meni crveni komunisti, narocito umjetnici
smetaju mi lazni crvendaci
piupiu wrote:Connaisseur Karlin wrote:
jos od srednje skole![]()
ma ne smetaju meni crveni komunisti, narocito umjetnici
smetaju mi lazni crvendaci
![]()
A kakvi su to lažni crvendaći?

Preporučujem toplo svakome Mešinu "Za i protiv Vuka", pogotovo nekome ko se zanima i za ove naše današnje peripetije oko (našeg, zajedničkog, južnoslavenskog) jezika...Meša je, naime, takav Srbinpiupiu wrote:Zanimljivo. Neki dan čitam u listu župe u Staševici o usmenoj književnosti u Makarskom primorju i kako je Vuk Karadžić 'ukrao' neke narodne pjesme koje je u Dalmaciji zapisao neki Alačić, a kojeg je Vuk lično poznavao u Beču, i uvrstio ih u svoju srspku pjesmaricu. Konkretno govori o legendi o devet Jugovića, koja postoji i u predanju makarskog primorja, gdje je više puta zapisana pjesma koja se prenosila sa koljena na koljeno, a počinje sa "Kulu gradi devet Jugovića", navodno baš tu, pod Biokovom... mada, ja koliko znam, Vuk je zapisivao i porijeklo pjesama...arzuhal wrote:Neki dan presjeklo optički kabal negdje na Hrasnom ili Alipašinom, tajanam, i nestade nam interneta idaninoć...To me natjeralo da u onom vaktu kada sam na internetu uzmem šta čitat pa ja dohvatim najtanju knjigu koja mi je bila na vidiku i nadohvat ruke: "Za i protiv Vuka", Meša Selimović. Lažem, tanje su bile "Prokleta avlija" ili Ničetov "Osvit", al da ne idem u sitna crevca...
Stihovi koje navodi Meša na početku, a koje je napisao nesretni Sava Mrkalj negdje 1825. godine - čovjek koji je jednim svojim spisom, obimom djelcetom ali intencijom djelčinom, zadao osnove i zacrtao put Vuku S. Karadžiću, nekako baš one godine kada će početi da gubi razum zbog izloženosti mirotočivom progonu Crkve i mučiteljskom handrenju jer se drznuo na takvu herezu da "odvaja Srbe od Rusa", itd. što je na kraju rezultiralo skončavanjem u bečkoj ludnici - su baš...jedni od najcrnjih, najdepresivnijih koje sam pročitao...
Zlo je naše mučno podneti,
Zlo nas bivše peče u pameti,
Dnevne tuge rađaju sne hudne,
A sni noćni rastuže nas budne...
Da se Gospod smiluje napaćenoj duši Save Mrkalja, kaluđerskog imena Julijana...
Tu i tamo, u glavi svojoj, u glavi tuđoj, da sam mogao i u glavu kakvog galeba ušao bih, al nisam Bran iz Game of Thrones.piupiu wrote:Salut! Ça va? Où étais-tu passé?Krokodajl wrote:
Salut !
Hoćemo, hoćemo... eeee, baš to, ima jedan odličan termin na engleskom - cultural entrepreneur iliti kulturni poduzetnik - to je bio Vuk. I fratri su skupljali i prikupljali, al' nisu odradili ostatak posla... Elem, i Vuk sit, (n)i(t) ovce na broju.arzuhal wrote:Preporučujem toplo svakome Mešinu "Za i protiv Vuka", pogotovo nekome ko se zanima i za ove naše današnje peripetije oko (našeg, zajedničkog, južnoslavenskog) jezika...Meša je, naime, takav Srbinkoji ne boluje toliko od srpske "nacionalne stvari" pa veoma fino, da ne kažem objektivno, analazira Vukov ne/mjerljivi doprinos i srpskoj kulturi uopće, kao i politici, etc. te šta je ono najveće s čime je Vuk stupio na scenu (Meša izokola tvrdi da je to njegova nevjerovatna upornost, ustanička hrabrost i spremnost na žestoke obračune s oponentima, nešto što spomenuti Mrkalj recimo nikako nije bio, a ne nekakve originalne ideje po pitanju jezika jer je "sve to" već čekalo Vuka, samo je Vuk bio najsposbniji "operativac" koji je uspio da stvar izvede do kraja, usprkos strašnom pritisku i odbijanju od strane Crkve te onih koji su jezik vojvođanske građanštine vidjeli kao osnov za standardizaciju..), o kjlučnom i suštinskom uticaju Kopitara na Vuka, te idejama o izmjeni slavjanske, rusko-crkvene ortografije, kao i izbor narodnog, seljačkog jezika kao osnov za standardizaciju, itd. A nije ni debela, nešto više od 100 strana, tamam kad se ostane bez neta ili je držiš u autu pa dok čekaš žena da imaš čim ubiti vrijeme...Dok ne krene arija Kraljice noći...
Ehhh. I ovi su slatki.arzuhal wrote:piupiu wrote:
A kakvi su to lažni crvendaći?
evo ga piupiu, kameleonarzuhal wrote:piupiu wrote:Connaisseur Karlin wrote:
jos od srednje skole![]()
ma ne smetaju meni crveni komunisti, narocito umjetnici
smetaju mi lazni crvendaci
![]()
A kakvi su to lažni crvendaći?
Nemam kad nadugo i naširoko, na moju žalost a na vašu sreću,arzuhal wrote:Preporučujem toplo svakome Mešinu "Za i protiv Vuka", pogotovo nekome ko se zanima i za ove naše današnje peripetije oko (našeg, zajedničkog, južnoslavenskog) jezika...Meša je, naime, takav Srbinpiupiu wrote:Zanimljivo. Neki dan čitam u listu župe u Staševici o usmenoj književnosti u Makarskom primorju i kako je Vuk Karadžić 'ukrao' neke narodne pjesme koje je u Dalmaciji zapisao neki Alačić, a kojeg je Vuk lično poznavao u Beču, i uvrstio ih u svoju srspku pjesmaricu. Konkretno govori o legendi o devet Jugovića, koja postoji i u predanju makarskog primorja, gdje je više puta zapisana pjesma koja se prenosila sa koljena na koljeno, a počinje sa "Kulu gradi devet Jugovića", navodno baš tu, pod Biokovom... mada, ja koliko znam, Vuk je zapisivao i porijeklo pjesama...arzuhal wrote:Neki dan presjeklo optički kabal negdje na Hrasnom ili Alipašinom, tajanam, i nestade nam interneta idaninoć...To me natjeralo da u onom vaktu kada sam na internetu uzmem šta čitat pa ja dohvatim najtanju knjigu koja mi je bila na vidiku i nadohvat ruke: "Za i protiv Vuka", Meša Selimović. Lažem, tanje su bile "Prokleta avlija" ili Ničetov "Osvit", al da ne idem u sitna crevca...
Stihovi koje navodi Meša na početku, a koje je napisao nesretni Sava Mrkalj negdje 1825. godine - čovjek koji je jednim svojim spisom, obimom djelcetom ali intencijom djelčinom, zadao osnove i zacrtao put Vuku S. Karadžiću, nekako baš one godine kada će početi da gubi razum zbog izloženosti mirotočivom progonu Crkve i mučiteljskom handrenju jer se drznuo na takvu herezu da "odvaja Srbe od Rusa", itd. što je na kraju rezultiralo skončavanjem u bečkoj ludnici - su baš...jedni od najcrnjih, najdepresivnijih koje sam pročitao...
Zlo je naše mučno podneti,
Zlo nas bivše peče u pameti,
Dnevne tuge rađaju sne hudne,
A sni noćni rastuže nas budne...
Da se Gospod smiluje napaćenoj duši Save Mrkalja, kaluđerskog imena Julijana...koji ne boluje toliko od srpske "nacionalne stvari" pa veoma fino, da ne kažem objektivno, analazira Vukov ne/mjerljivi doprinos i srpskoj kulturi uopće, kao i politici, etc. te šta je ono najveće s čime je Vuk stupio na scenu (Meša izokola tvrdi da je to njegova nevjerovatna upornost, ustanička hrabrost i spremnost na žestoke obračune s oponentima, nešto što spomenuti Mrkalj recimo nikako nije bio, a ne nekakve originalne ideje po pitanju jezika jer je "sve to" već čekalo Vuka, samo je Vuk bio najsposbniji "operativac" koji je uspio da stvar izvede do kraja, usprkos strašnom pritisku i odbijanju od strane Crkve te onih koji su jezik vojvođanske građanštine vidjeli kao osnov za standardizaciju..), o kjlučnom i suštinskom uticaju Kopitara na Vuka, te idejama o izmjeni slavjanske, rusko-crkvene ortografije, kao i izbor narodnog, seljačkog jezika kao osnov za standardizaciju, itd. A nije ni debela, nešto više od 100 strana, tamam kad se ostane bez neta ili je držiš u autu pa dok čekaš žena da imaš čim ubiti vrijeme...Dok ne krene arija Kraljice noći...
odlicno zapzanje, ali nisma bila sigurna u vezi turbana, no sad pronajdoh fotku serije o zivotu krlajice i njenog najdrazeg munschipiupiu wrote:Je l' joj ovo onaj Abdul Karim kraj nogu?Connaisseur Karlin wrote:
ALLEGORICAL SCULPTURE OF AFRICA BY WILLIAM THEED, PART OF ALBERT MEMORIAL COMMISSIONED BY QUEEN VICTORIA IN MEMORY OF HER BELOVED HUSBAND (KENSINGTON GARDENS, LONDON)

Osebujno i nadasve seksi.piupiu wrote:petunija wrote:...Dzoni i Petunija, e'o jedna za vas...John Cleese wrote:...
http://www.youtube.com/watch?v=_Lnud_1JIds
Šta kažete?![]()
medvjed23 wrote:drug toti, proleter u službi subverzije kapitalizma
http://pulse.rs/vernost-kao-utopija/
Dašta. Sve go skorojević, pokondirena tikva i gospoja ministarka...Italijanski pesnik, sineasta, intelektualac i komunista, ali i fudbaler i ljubitelj fudbalske igre, Pjer Paolo Pazolini, sedamdesetih godina dvadesetog veka gorljivo je upozoravao na to da je buržoazija uz pomoć potrošačke kulture izvršila jednu antropološku mutaciju ljudskih bića. Pazolini nalazi da su vrednosti pretpotrošačkog društva, koje su uspele da izdrže prvi nalet plime talasa buržoaskog nastupa na sceni istorje i da se održavaju u životu na periferiji velikog kapitalističkog sistema, u oblicima narodne kulture i načinu života siromašne italijanske klase, sada definitivno počele da se pretvaraju u dim. Čast i poverenje, prijateljstvo i dostojanstvo, polako ali sigurno i definitivno nestaju sa lica zemlje. Italijanski proleteri i potproleteri pretvoreni su u malograđane, sitne buržuje razdirane ekonomskom mukom da postanu krupni buržuji.

Dobrodošla,
u ulicu Gorkih Jagoda... broj pet!
Tu na uglu, s Ulicom Spaljenih pisama i
Mrtvih Nadanja,
stanujem ja.
Svako jutro, odem do ćoška
Bulevara Prevara.
Tu kupim novine -
"24 časa života manje".
Pogledam oglase,
rubrika "Nadanja",
ali ništa novo...
Čak se i staro razgrabilo!
Oko podne,
sednem u park,
pokraj reke Sećanja,
i gledam kako otiču
nabujale misli...
Popodne je moje vreme,
kada ručam u restoranu
"Prvi poljubac".
Odmah je tu, na trgu Ironije.
Pitam koji je danas dan
crno-belog kelnera...
(Pošto znam koji je specijalitet,
kog dana na meniju...)
"Koji je danas dan?!"
reče kelner
"Mislim gospodine, da je danas
Patetični dan!"
"Bože!
Zakleo bih se da je danas
Očajni dan!
Kako prođe nedelja!"
Za Patetični dan,
obično je na meniju
"teška Glupost,
filovana s divljom ljubomorom"
"Moje omiljeno!"
- pomislih.
"Još nešto gospodine?!"
bio je ljubazan kelner.
"Možda... preliv od intriga,
s jednom toplom, sočnom laži!?"
"Mogu li Vam preporučiti
samosažaljenje uz to?!"
"Ko kuva danas?!"
pitah.
"Đavo, čini mi se...
ili Vaša bivša!
Ako joj je počela smena?!"
"Daj! 'Ajde!"
"A, za desert?!"
"Možda neki bol,
u predelu grudi?!"
"Naravno gospodine... Sve za Vas!"
Ovu danasnju omladinu ne moze covjek vise ni prepast'... sta li ce bit' od ovog svijeta...medvjed23 wrote:ma mislim da i dilan i fanovi navalu blasfemije podnose kul
https://s-media-cache-ak0.pinimg.com/or ... 2f3c45.jpg
Kakva sreća što živimo
kad udaljenost više nije problem.
Sjećaš li se, kad sam ti izjavljivao ljubav - poslao sam
sms, poslije smo jedno drugom slali mejlove. A sad,
iako nas dijeli sto kilometara, imamo
jeftin prijevoz. Sudbina nam se osmjehnula
kad smo otkrili da smo u istoj mreži
i nema formalnih prepreka da legaliziramo
naš izbor. Sve je posalo jednostavnije,
kao račun s ukupnom cifrom, koji i danas čuvam.
Nema idealnih veza, uvijek to sebi ponavljam
onda kad si trenutno nedostupna ili si negdje
gdje nema signala. Oboje moramo čvrsto vjerovati
da je gubitak veze samo privremen i da proizlazi
iz objektivnih razloga. Važno je ne zaboraviti
na redovito plaćanje pripadnosti, koje uostalom
uopće nije tako jeftino. S druge strane
nijedna mi se cijena ne čini previsokom kad
usred noći ustajem iz kreveta i ponovo usnivam
tek kad osjetim umirujuću blizinu mekih rubova
telefona.
Ubaciću ovu pesmu u knjigu
u poslednjem trenu,
kao izbeglički kofer.
Da ti je poturim pod nos
i da je čitaš
ne znajući da je o tebi.
Ja sam se navikao na odbacivanje,
sav sam suvišan, kao jelka deseti dan
posle Nove godine, i kao tezga
s neželjenim cvećem jutro posle
osmog marta ili četrnaestog februara...
Kao nagažena jagoda,
bačena pod pijačnu tezgu
u kasno, vrelo, nedeljno popodne
pred sam kraj sezone...
Verujem da bi ti moja osećanja
došla kao i zakasnela, pokisla
rođendanska čestitka
koju donosi pijani poštar
bez pola kažiprsta
- krajnje nebitna stvar.
Neprijatna, kao recimo
situacija, u kojoj te osoba
koja ti se mnogo sviđa,
uporno zove nekim
pogrešnim imenom.
Ili kao prljavi dodir prosjaka
celim dlanom, po goloj koži,
iznenada po mokrom danu.
Ili ako te i dirne ovo,
dirnuće te sasvim pogrešno,
gotovo sažaljivo, tromo...
na jedan tugaljivo odbojan način.
Mučno prigrljeno...
Kao tuga u samom pokušaju
siromašnih roditelja,
da oduševe svoje poodraslo dete
prevaziđenim, kičerajskim ili jadnim poklonom,
na koji su utrošili i poslednji dinar...
Prethodno se odričući kupovine svog novog
zimskog kaputa, novih cipela za sebe
preskačući bedni doručak u firmi...
Makar malo da uštede za poklon.
A dete? Ono onda treba da se “kao”
oduševi nad tugom od poklona,
i da im ne slomi ta drhtava srca,
dok oni ponosno očekuju reakciju...
Tako nekako će ti leći ovo...
A šta je dobijeno sinoć?
Ti si se malo, tek korak jedan
spustila niz to brdo.
A ja se četvoronoške
uzverao do samog vrha.
Nisam se ni zadihao.
Nismo se sreli,
a isti je put pod našim nogama.
Te serpentine u debelim pokrivačima
sanjive magle, kriju kotu, ušuškanu
u beli pamuk, na kojoj ti čekaš nekoga.
Tim putem me nećeš pustiti da prođem.
To je put samo za povratnike u tvoje srce...
Šta je dobijeno sinoć?
Nemoj da se ljutiš nimalo.
Sve je to prljavo i bezazleno
u isto vreme. Zar nije?
Video sam recimo tvoje usne,
kakve nisu bile. Iskrzane od ljubljenja
sa rumenim sažvakanim krajevima
od mojih hiljadu poljubaca za redom.
Onako ružičaste, kako bride,
kao posle oluje ljubljenja...
Kakve nikada stvarno neću
imati prilike da vidim.
I za ovo nemoj da se ljutiš još više,
ali video sam te skroz,
kao majku neke svoje dece...
I neka leta koja nikad neće biti.
I neke povratke kući sa puteva
iz kojih neću stići.
Nije li to glupo,
ludo i najbezobraznije?!
I onda sam zurio u tvoje oči.
To znam već da si primetila.
Nisam uspeo da se sakrijem
niti iza jedne svoje reči ili gesta...
Zurio sam kao da su to poslednji zraci
nekog sunca, i da ih nikada neću više videti.
Kao da će pasti teget mastiljavi mrak
od sveže prepravljne scene sudbine.
Gutao sam tvoje oči kao kapetan
podmornice koja tone,
i dok zuri kroz napuklo okno periskopa
ka udaljenom kopnu tvojih zenica,
usput pohmanitalo viče:
"Gadovi mornari, spasavajte se...
ali ja moram potonuti, bez obzira
na sve... to je moja kapetanska dužnost..."
Šta je dobijeno sinoć?
Ti si se malo, tek korak jedan
spustila niz to brdo.
A ja se četvoronoške uzverao do samog vrha.
Nisam se ni zadihao,
ili sam bio sasvim bez daha?!
Možda smo se baš
mimoišli u tom
tvom jedinom,
malenom koraku.
Mada je realnije
da je mimoilaženje
bilo, u svakom
mom sanjarskom kretanju
ka tebi.