Don Karlos wrote:To ti je hrvatski blizanac Isusa Krista...

Stari lisac Zrinko bio je očaran glasom multitalentiranog svećenika, stigmatika, karizmatika, mistika, iscjelitelja, slikara, kipara, pisca, pjesnika i poduzetnika. Posljednji put takav je potencijal prepoznao kod tada nepoznate djevojčice Tatjane Matejaš, kad joj je smislio umjetničko ime, napisao pjesmu „Hajde da ludujemo“ i ispisao povijest. Da nije bilo rata, napravio bi od male Tatjane Matejaš hrvatsku Blondie. Dvadesetak godina kasnije, u svojoj vikendici na Plješevici doajen Zrinko stisnutih očiju sluša velečasnog Sudca i razmišlja da li od njega napraviti hrvatskog Stinga ili hrvatskog Nicka Cavea.
Zna, naime, doajen Zrinko da u slavnoj hrvatskoj kulturi prolaze samo franšize i coveri. Sve na svijetu već je odavno izmišljeno, od hibridnog automobila do Nicka Cavea, treba samo uzeti model, onako kako se na Čiovu gradi „hrvatski Dubai“, a televizijski producenti traže „hrvatske Prijatelje“ ili „hrvatske Njujorške plavce“. Onda mu je sinulo: Bob Dylan.
- Kako ne shvaćaš? – planuo je Zrinko. - Ilijada-Homer, slijepi pjesnik, Bog kao Homer, slijep, kao što je slijepa pravda, slijepa pravda-Sudnji dan, hajde da sudujemo ove noći, hajde zagledaj se u Božje oči, razumiješ, Homerove slijepe oči, Bogu nije važno tko si i kako izgledaš, ne moraš biti bogat i lijep, kužiš, on je sudac, ti si Sudac, to je Sudnji dan, nije to, jebemti, Hrvatska traži zvijezdu. Cijeli moj život je u toj pjesmi. To je ozbiljna pjesma.