Pod karakterističnim naslovom Putovanje u oba smera, poznati neuropsihijatar Vladeta Jerotić u zbirci eseja, posvećenoj stvaralaštvu i ličnosti Novalisa, Pirandela, Rilkea, Kafke i Dostojevskog nastavlja istraživanje svoje "opsesivne teme" o odnosu stvaralaštva i bolesti (neuroze i ludila). Proširujući psihoanalitičko shvatanje nesvesnog u pravcu "nadsvesnog", jer ovo može biti izvor ne samo bolesti i destrukcije, nego pre svega, kod velikih umetnika – stvaranja, i uopšte, stvaralačke transformacije obolele ličnosti, Jerotić je dao – zahvaljujući svom odnegovanom stilu i izuzetnoj erudiciji – psihoanalitičku interpretaciju ličnosti i dela ovih umetnika, koja umnogome prevazilazi okvire klasične psihoanalitičke teorije.
Tako je ovo "putovanje" velikih umetnika od bolesti (neuroze) ka stvaranju, doista rizično "putovanje u oba smera", i prema svedočenju samih umetnika, naročito Dostojevskog, kome je posvećena i najobimnija analiza u ovoj knjizi, uvek i putovanje nad samom provalijom. Bolest tako, i najčešće kod velikih umetnika može biti izvor neizrecive patnje, ali i stvaranja. Psihoanalitičko istraživanje dela ovih umetnika pokazuje da su ovi umetnici, zahvaljujući svom talentu, uspeli da transformišu svoju bolesnu ličnost, prevaljujući dug i bolan put od vlastitih "neurotičnih istina" do univerzalnih istina o čoveku. Bolest je i izvor autodestrukcije ali, u ređim slučajevima, i stvaralačke transformacije ličnosti: ovaj nemogući "put u oba smera" istovremeno.
a prije toga procitala
Description: Kad je rec o duhu naseg vremena ne treba smetnuti s uma da je ovaj duh po svojoj sustini narkomanski. Svesni da izgovaramo tesku osudu ovoga vremena, moramo da se jos jednom podsetimo definicije narkomanije koja glasi: svako sredstvo ili cak svako delanje koje ne odgovara vise svome cilju i smislu, postajuci ovako samo sebi svrha, pocetak je narkomanije. Vladeta Jerotic