PeppermintSA wrote:moke_31 wrote:kakavdanakneiskustvu wrote:ima na netu,a mozda i na ovoj temi sve o njegovim tekstovima,potrazi pa ces se uvjeriti
Ima samo ono što crveni izvuku z konteksta pa to poturaju kao dokaze. Ja tražim da neko konačno napiše citat koji diskredituje čovjeka, ali citat u kojme direktno podržava fašiste i kaže da jevreje treba u logore.
Pa Andrić je hiljadu puta veći fašista od njega, dovoljno je pogledati ono njegovo pismo o Albancima ili disertaciju.
Slažem se sa jednim - Busuladžić nije bio fašista. On je bio tvrdi, rigidni islamista koji se mimikrijom priklonio ''Mein Kampfu u borbi protiv Kapitala'', jer je bio uvjerenja, kao i mnogi bošnjački intelektualci, vjerski službenici i političari toga doba, da će im NDH/Nijemci/Talijani osigurati ili vratiti društvene privilegije iz osmanskog perioda. Njegova mržnja prema ''židovskom duhu špekulacija'' i ''kaursko-bizantijskom elementu'' nije plod fašističke rasne teorije, nego islamističkog fanatizma. Kako god, takav lik ne zaslužuje da se ni javna hala zove po njemu, a ne škola.
I usput, ja svoje mišljenje ne stvaram čitajući članke sa portala, nego sam pročitao haman svaku riječ koju je Busuladžić napisao.
Andrić nije bio fašista. Njegova disertacija je napisana u duhu vremena. Ona jeste bila napisana iz kršćanocentrične i eurocentrične perspektive, no ta perspektiva je u kontekstu osmanskog carstva bila antikolonijalna. Jesi pročitao njegovu disertaciju ili se samo pozivaš na male odlomke objavljene u saffu?
Porediti opskurnog Busuladžića i jednog Andrića je naprosto neukusno.
O vi proli neobošnjački, upaljeni pominjanjem Andrića... Iz njemačke perspektive, konkretno ministra Ribbentropa, Andrić je pušten da kao nekakav optuženik čeka dva sata na prijem, po izbijanju sukoba. Jedva je izbjegao SS- rollkomando ubice koje je na srpskog ambasadora , uprkos protivljenju Wehrmachta, htio poslati šef SD -a Haydrich. Dokaz ljubavi između "fašista/nacista" i Andrića?. Ne postoji. Italijanski grof Ciano, šef Mussolinijevih vanjskih poslova, je Andrića svrstao u "jugoslovene". U to vrijeme Srbijom je zavladao Stojadinović,Duceov drug,, pa Nedić, koji su bili bio teški fašiste i germanofili(Nedić), i Andrić je bio u nekoj vrsti kućnog pritvora skoro cijeli rat. Kraj priče. Andrić nije nikada bio, niti je proklamirao okupatorsku politiku, nasuprot Busuladžiću. Nije ovo ni "crvena" ni "zelena" priča. Samo bole sentimenti o grijesima i jednih i drugih.
Dalje, Andrićeva disertacija o islamu, od strane austrijskih mentora je ocjenjena osrednjom i veoma jasno su naznačene mane tog rada.
Percepcija Ive Andrića, po mišljenju austrijskih profesora, bila je zamagljena iracionalnošću i ličnim ubjeđenjima zasnovanim na životu koji je proveo u lokalnoj sredini,a što ga je činilo pristrasnim i paranoičnim. Dakle, loše. Ja disertaciju smatram prilično monotonom, pristranom i punom besmislene turkofobije. Koliko god lično bio opterećen turkofobijom i karakternim manama, ekscentrik, ipak su njegove knjige bile sjajne i rado prevođene i čitane.
Uprkos ideološkim previranjima i burnom vremenu u kojem je živio, uspio je ostvariti veliki uspjeh i ostati upamćen kao sjajan pisac.
Ako se dobro sjećam pročitanog, Krleža je naložio da se u enciklopediji Andrić navede kao da produljuje tradiciju hrvatske i srpske realističke pripovjetke (izdanje JLZ iz 1977-e), kao kompromis jer se Andrić duhovno priklonio srpskoj književnoj sceni. Kako god bilo, slažem se da je poređenje ova dva čovjeka besmisleno.
Ako je duhovni vođa jednoga naroda izveo političku obmanu vjernika, ovaj put muslimana, i predstavio im zločince kao prijatelje, onda on nema ni povijesno pravo da bude označen kao pozitivna ličnost.Djelovanje onih koje je Busuladžić , kao prilično konzervativan čovjek, podržavao, bilo je usmjereno protiv samoga naroda u BiH, jer je bilo divljačko, genocidno, porobljivačko- a zauzvrat je nudilo samo floskulu o nacionalnom identitetu Hrvata islamske vjeroispovjedi, na koju se većina glavnih ustaša u zagrebačkom UNS smijala. Iskoristili su nečije težnje za nacionalnim samopredjeljenjem za klasični bratoubilački rat sa Srbima, iz skoro čisto rasističkih i iracionalnih pobuda. A u Bosnu su poslali Juru Francetića i Maksa Luburića, koji su zadali dosta glavobolje čak i Njemcima i Italijanima. Naravno, i tom dobu je bilo ljudi koji su imali snage da reaguju i nastala je ona Deklaracija sarajevske "čaršije"...Nijemci su smijenili župana Gavrankapetanovića,a onda je stigao Francetić i počeo vrbovati muslimanski ološ i fukaru u Ustašku vojnicu..
Da završim, ne treba tražiti potvrdu o nečijoj nevinosti, ako taj čovjek nikada i nije bio protiv režima koji je vidio kao ispravan.On je bio otvoren, koliko sam shvatio.
Pobijedili su oni koji su prevagnuli među samim narodom, i Busuladžić je kao eksponirani lik režima naprosto upucan kao pas. Kao upozorenje svima onima koji budu htjeli imati njegovo mišljenje i opredjeljenje. Poruka nove vlasti da nacizmu i ustaškoj ideologiji nema mjesta u novoj državi.Ma koliko obrazovan i ugledan čovjek bio. Obitelj i poznanici su to teško preživjeli, i priče iz njihove perspektive su također teške. Ne treba potencirati ni SDP ni DF internetsko ratovanje i "partizanski bijes", niti mladi nacionalisti trebaju tražiti uzor tom dijelu prošlosti svog naroda.
Lično, kad je ta škola u pitanju, da imam moć, imenovao bih je brojčano
doticni je napisao da Evropa tako dozivljava kroz cijelu njenu istoriju 
