Klavikula wrote:Novak20 wrote:Nema potrebe žrtvovati ljude, sirijce, iračane i kurde u ovom trenutku i za nekakve velike ofanzive. IS će da padne sad ili za koju godinu jer se terorizam i fanatizam ne mogu konzumirati do u beskonačnost. U IS je nestašica svega i svačega. Ameri u rukavicama odrađuju poslove uništenja infrastrukture i dotoka love. Nema hlora za dezinfekciju vode, počele su epidemije hepatitisa, civilno stanovništvo ne prima pomoć osim u propagandne svrhe, nema stručnog kadra, cijene idu u nebo a valuta u zlatu i srebru je vjerovatno fikcija.
Kakav-takav red se održava terorom a na frontovima ne ide nabolje. Nema dana da ne pogine stotinjak isis-ovaca. Ofanzivne akcije su sve manje i vremenski kraće a neprijatelj sve brojniji, obučeniji i žešći.
vojno jesu jaki, ali dugorocno gledano nemaju veliku sansu na uspjeh. zadace oni jos dosta problema, nije sporno, ali na kraju ce se urusiti.
Ne radi se ovdje ni o kakvoj realnoj vojnoj snazi, koliko o nepostojanju bilo kakve ozbiljne vojske/drzave na tom zaostalom Bliskom istoku, koja bi ove vashljive babune sastavila s crnom zemljom.
Pa ovi su se vec i na Kurde nasukali.... A sad samo zamisli jedan OTVORENI sukob neke od civilizovanih, ozbiljnih zemalja sa ovim polupismenim jadom bez glave i repa...(ovdje ne mislim ono americko hinjsko kuhanje na laganoj vatri i odrzavanje vjecne nestabilnosti, po bilo koju cijenu - pa i cijenu sopstvenih zrtava - koje su doveli do bolesne perfekcije)
Samo kad covjek pogleda poteze SAA svih ovih godina, koliko propusta i pogresnih koraka su napravili, a o nekoj "irackoj vojsci" koja se, satro, trebala gombati s ISIS-ovim babunima, da i ne govorimo - onda ne cudi sto ova kuga jos uvijek traje... Jednostavno, kad covjek obrati paznju kako stvari funkcionisu kod Arapa, nebitno o kojoj strani da se radilo, ne cudi sto se sve na kraju svede na jedan mucni proces propadanja, bez kraja, agoniju iz koje tesko da postoji izlaz, jer ni jedni ni drugi, ni treci, ni peti, ni deseti, niko tu nema temelje na kojima bi pocivao neki dugorocni uspjeh... Vojna doktrina, strategija, nacionalna/politicka artikulacija, sve su to stvari koje kod Arapa postoje ili u stadiju fetusa, ili, u slucaju ovcojeba u trofrtaljkama - ni tako.
Jednostavno, previse je zaostao taj svijet da bi se ocekivao rasplet kao nakon nekog od ratova "ozbiljnih" drzava...
Kada se izuzme uloga bjelosvjetskih meshetara koji se s ovim zaostalim jadom igraju kako hoce i koriste ga kako hoce, pa se oslushne na kojoj se to liniji krece kompletan diskurs kad je u pitanju haos na Bliskom istoku... Od plemenskih trvenja, iz cije se perspektive, normalno, ne moze sagleda ti veca slika, pa i ne cudi sto ovaj nesretni arapski jad nikada nije ni shvatio koliko se perfidno igraju s njegovom sudbinom, pa do te cijele komedije nekakvih arhaicnih mitoloskih/vjerskih narativa, nekakvih "taguta", mitoloskih bitaka i dogadjaja, citata, djavola, kuraca, palaca... Srednji vijek, pa jos mnogo, mnogo nize.
Zapad, a evo, u ovim slucaju i Rusija, dobro znaju kako da sve to koriste.... i hrane. Zato ovdje i ne treba uzaludno ocekivati neki jasan, cist rasplet... Ovo je samo jos jedna epizoda patnje tog nesretnog regiona.