Fala Hametu, izvještaču našeg
"The Judicial Mythbusters" tima ("Razbijači pravosudnih mitova") što je odvojio od svog vremena pa prekucao jutros na youtube javno objavljeno obrazloženje oslobađajuće Perićeve presude, koje postavljam za potrebe pravilnog i potpunog informisanja javnosti, posebno onog neukog i lakomislenog dijela, da ne kažem "ublehaškog"... Dakle:
KOMPLETNO
OBRAZLOŽENJE OSLOBAĐAJUĆE PRESUDE SUDIJE PERIĆA
Sudija Perić, Sud Bosne I Hercegovine, Sarajevo, 24.11.2022. godine: 
““Imali smo pred sobom optužnicu koja je nastala iz istrage o istrazi koja još nije završena. Takav slučaj nije zabilježen u sudskoj praksi. Ova činjenica objašnjava sve teškoće sa kojima su se suočili i tužioci i sud.
Među optuženima je oštećena, koja je u događaju zadobila tjelesne povrede. Ne znamo za slučaj da je lice sa svojstvom oštećenog krivičnim djelom optuženo za pomaganje nepoznatom učiniocu tog istog djela. Po prirodi krivičnoprocesnog statusa, oštećeni ima interes da se otkrije počinilac krivičnog djela i da pomogne tužiocu u otkrivanju. I tužilac po zakonu ima obavezu da štiti prava oštećenog.
Takođe, imamo dva policijska službenika optužena za uništavanje dokaza i pomaganje učiniocu krivičnog djela, a da ne znamo kome pomažu i iz kojih motiva to čine. Za postojanje krivičnog djelaiI krivičnu odgovornost je neophodna svijest i volja da se počini krivično djelo (subjektivni element bića krivičnog djela). Nije mi poznat sličan slučaj.
Samo iz ovih činjenica vidimo svu kompleksnost ovog krivičnog slučaja. On će otvoriti mnoga složena pravna pitanja i proizvesti mnoge pravne, političke i druge društvene posljedice.
Čuli smo u dokaznom postupku da još uvijek tužilačka istraga nije razjasnila kako je došlo do povređivanja pok. Dženana Memića i optužene Alise Ramić. Još uvijek tužilac i sud ne znaju ko je počinilac tog napada. Takođe, ne znamo kome su optuženi u ovom predmetu pomagali uništavanjem i sakrivanjem dokaza.
Iz dokaza koje je izvela optužba nije bilo moguće zaljučiti šta je optužene opredijelilo da se udruže u organizovanu kriminalnu grupu i šta je moglo povezivati motive tih ljudi da uništavaju dokaze i sakrivaju počinioca ili počinioce teškog krivičnog djela!? Šta povezuje motive dvojice policajaca sa motivima Zijada Mutapa, Alise Ramić i Muamera Ožegovića. O tome optužba nije izvodila dokaze, niti je o tome bilo jedne jedine riječi u završnom obraćanju tužilaca.
Tužioci su u dokaznom postupku saslušali 69 svjedoka i vještaka, od čega 14 sa mjerama zaštite. Ono što se dokazivalo i način na koji se dokazivalo pokazuje da tužilačka konstrukcija slučaja nije bila na čvrstim temeljima i na čvrstoj dokaznoj građi.
Svjedočenja velikog broja svjedoka su se odnosila na njihovo učešće u istrazi u svojstvu ovlaštenih službenih lica i ono o čemu su svjedočili u okončanom postupku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu. Oni se nisu izjašnjavali o radnjama krivičnih djela koja se stavljaju na teret optuženim. Jedan broj svjedoka saslušavan je na okolnosti koje su potpuno irelevantne. Bilo je svjedoka čiji iskazi su upućivali na zaključak da se dogodila saobraćajna nezgoda, iako to nije bila teza optužbe. Sudskom vijeću ponekad nije bilo jasno zašto su se neki svjedoci izvodili pred sud. Kroz sudnicu je prošli 29 svjedoka čiji iskazi su bili beskorisni jer se nisu odnosili na bitna obilježja krivičnih djela koja su optuženima stavljena na teret. Slušali smo noćnog čuvara u Velikoj aleji koji nije znao ništa osim da je video kako prolazi policijski automobile. Na kraju, tužilac je odustao od saslušanja desetak svjedoka I vještaka koji su bili predloženi u optužnici. Činilo se da se sami tužioci teško snalaze u svom predmetu I da postaju žrtva olakog optuživanja. Na kraju, tužilac je odustao od saslušanja desetak svjedoka i vještaka predloženih u optužbi. Činilo se da se sami tužioci teško snalaze u svom predmetu i da postaje žrtva olakog optuživanja.
U ovom kratkom obraćanju osvrnuću se na neka bitna obilježja krivičnih djela koja se svakom od optuženih stavljaju na teret i dokaze u pogledu ovih činjenica.
1) Optuženi Zijad Mutap
Optuženom Zijadu Mutapu se stavlja na teret da je formirao grupu za organizovani kriminal, radi prikrivanja dokaza o načinu na koji su nanešene smrtonosne povrede Memić Dženanu, kojoj grupi su pristupili optuženi njegova kćerka Alisa Ramić, Hasan Dupovac, Josip Barić Muamer Ožegović.
Mi nismo u dokaznom postupku saznali kada je grupa osnovana, kome su Zijad Mutap i ostali optuženi pomagali i iz kojih motiva su to činili. Optužba je izvele dokaze o telefonskim komunikacijama i kontaktima Zijada Mutapa sa optuženim Dupovcem i drugim ljudima iz policije koji su postupali u istrazi. U tim komunikacijama nema ništa osim ukazivanja na okolnosti i činjenice koje su zaista, u datom trenutku, mogle biti od značaja za policiju. U njima nema ništa što bi usmjeravalo istragu na pogrešan put. Dokazi o komunikaciji optuženog Mutapa sa policijom nisu dokaz o postojanju kriminalnog plana i motivima. Normalno je da otac povrijeđene kćerke dostavlja informacije u vezi događaja policiji I tužiocu i da želi da pomogne u istrazi kako bi saznao ko je počinilac krivičnog djela. Tužilac je po zakonu dužan da koristi saznanja oštećenih. Bilo bi pogrešno polaziti od pretpostavke da prikupljanje informacija vodi istragu u pogrešnom pravcu. Informacije služe da bi se došlo do dokaza.
Na kraju dokaznog postupka uveden je u dokazni materijal dnevnik koji optuženi Mutap vodi o događaju. U dnevniku nema zabilješki koje bi upućivale na zaključak da postoji plan skrivanja dokaza, nema zabilješki iz kojih bi se moglo zaključiti da optužena Alisa Ramić nešto zna i da to skriva da bi nekom pomogla. Optuženi Mutap u dnevniku iznosi svoje pretpostavke I svoje sumnje. On sumnja i u Ploskić Mirzu, što je potpuno logično s obzirom na prijetnje za koje je saznao od Alise, par dana neposredno prije događaja od 08.02.2016. godine. Ne postoje u dnevniku zapisi iz kojih bi se moglo zaključiti da Zijad Mutap navodi istragu na krivi trag, ili da tvrdi da neko ko je sumnjiv nije uključen u događaj.
2) Optužena Alisa Ramić
Optuženoj Alisi Ramić stavlja se na teret da je, kao očevidac događaja, odbila da svjedoči o načinu na koji su nanesene teške tjelesne povrede Dženanu Memiću, stvarajući privid da se ne sjeća događaja, čime je spriječila dokazivanje, pomogla počiniocu i dala lažni iskaz.
Međutim, iz izvedenih dokaza slijedi da je optužena Alisa Ramić dala izjavu pripadnicima policije na mjestu događaja, u kojoj je rekla da je na njih naletilo vozilo, koje se nakon udara nije zaustavilo. Učinila je to prije dolaska na lice mjesta optuženog Zijada Mutapa. Iz svjedočenja svjedoka Ristivojevića nedvosmisleno slijedi da je Alisa bila komunikativna i o sebi dala tačne lične podatke. I bez vještačenja se osnovano moglo zaključiti da Alisa nije imala potpunu amneziju.
Postavlja se pitanje da li Alisa o događaju zaista zna nešto više od onoga što je rekla!?
Treba imati na umu da je optužena Alisa Ramić takođe zadobila povrede glave I da njene povrede na nozi u vidu oguljotina, prema nalazu vještaka, potiču od pada na zemlju. Događaj se odvijao noću i napad je uslijedio neočekivano. Da li je Alisa mogla vidjeti nešto više od onoga što je rekla? Mi o tome nismo ništa čuli u dokaznom postupku. Mi pretpostavljamo da je mogla vidjeti. Očigledno je i tužilac pošao od pretpostavke da Alisa zna nešto što ne želi da kaže. Ali, pretpostavke, ma koliko bile logične, nisu dokaz. Sud ne može svoje odluke zasnivati na pretpostavkama.
Sud se u praksi sreće sa svjedocima različitih interpretativnih sposobnosti. Po pravilu, svjedoci su vrlo nepouzdano dokazno sredstvo. Čak i kada gledaju isti događaj, ljudi ne vide isto. Neki iznose nenamjerne netačnosti u pogrešnom uvjerenju da govore istinu, neki to rade zbog pogrešne percepcije, neki imaju problem sa sjećanjem, neki imaju ograničen vokabular, neki namjerno lažu. Moje iskustvo mi govori da u svjedočenjima ima onoliko istine koliko ima protagonista događaja. U Kurosavinom filmu „Rašomon“ razrađen je ovaj fenomen.
Iz nalaza i mišljenja vještaka dr Abdulaha Kučukalića slijedi nesumnjiv zaključak da opisane povrede glave kod Alise Ramić isključuju mogućnost organski uslovljene amnezije, odnosno nesjećanje za duži period nakon događaja, ali isto tako da je i nakon preživljene psihološke trauma, moguće da se Mutap Alisa ne sjeća pojedinih detalja traumatskog događaja. Dakle, optužena Alisa Ramić je mogla imati psihogenu parcijalnu amneziju koja je kratkotrajna i koja se mogla odnositi na vrijeme povređivanja i neposredno prije toga.
Imajući u vidu okolnosti povređivanja i preživljenu psihološku traumu, Sud nije mogao izvesti zaključak van razumne sumnje da se optužena Alisa Ramić mogla sjećati svih detalja događaja i da namjerno prećutkuje činjenice sa motivom i ciljem da spriječi dokazivanje i pomogne počiniocu. Njeni iskazi jesu nesigurni i oskudni, ali konfuzije u sjećanju i interpretaciji ne mogu se pripisati namjeri da nešto skriva s obzirom na njenu ličnost, ranije dijagnosticiranu epilepsiju i okolnosti događaja.
3)Optuženi Hasan Dupovac
Optuženom Hasanu Dupovcu stavlja se na teret da je, zajedno sa optuženim Mutap Zijadom, kao organizatorom kriminalne grupe, u traganju za zelenim “Reno clio” namjerno usmjeravao istragu u pravcu saobraćajne nezgode. Iz dokaza koje je u tom pravcu izvela optužba nije moguće izvesti takav zaključak. Istraga o zelenom “Cliu” je logičan smjer istrage jer su prilikom uviđaja na mjestu događaja pronađeni tragovi lomljene plastike i tragovi laka zelene boje. Mi ni danas ne znamo od čega potiču ti tragovi na licu mjesta. Sve što je optuženi Mutap preduzimao dostavljajući Dupovcu informacije o zelenim vozilima je logično i razumno s obzirom na trag sa lica mjesta i prvu informaciju koju su policijski službenici dobili od Alise Ramić. Sve što je optuženi Dupovac u tom pravcu preduzimao je logičan operativni rad ovlaštenog službenog lica i u skladu sa njegovim ovlaštenjima. Dežurni tužilac Meris Ćato, koji je rukovodio istragom, potvrdio je da je sa optuženim imao redovnu komunikaciju i da ga je optuženi Dupovac o svemu obavještavao.
Optuženom Dupovac Hasanu stavlja se na teret da je bez naredbe suda izuzeo video nadzor sa kuće Šerifa Konjevića i sa objekta kuvajtske ambasade, koje je kasnije pohranio na nepoznate lokacije. Tačno je da je optuženi Dupovac bio kod kuće Šerifa Konjevića i da je organizovao preuzimanje CD video nadzora sa kuvajtske ambasade. Ni jedan od ovih zapisa nije obrisan, sakriven ili uništen. Oba su korištena u postupku pred Kantonalnim sudom kao zakoniti dokazi. Optuženi Dupovac je lično sastavljao zahtjev za pribavljanje naredbe od Opštinskog suda u Sarajevu za uzimanje video zapisa sa kuće Šerifa Konjevića dana 9. februara. Naredba je stigla 10. februara, ali nije realizovana zbog u međuvremenu izmijenjene nadležnosti suda. Uzimanje zapisa od strane svjedoka Tarika Hošića, koji Konjeviću održavao video nadzor, i predaja Dupovcu je bila dobrovoljna predaja u operativne svrhe i ni po čemu se ne može podvoditi pod nezakonito postupanje sa kriminalnim ciljem grupe, koja se po tvrdnji optužbe odnosi na manipulaciju ili uništenje dokaza.
Optuženom Dupovcu se stavlja na teret da je bez konsultacija sa tužiocem odbacio u korpu za smeće kovertu sa tragovima stakla, koje su dvojica policajaca pronašla dan nakon događaja u širem pregledu mjesta događaja. Niko od saslušanih svjedoka nije potvrdio bacanje koverte od strane optuženog Dupovca sa dokazima u korpu za smeće. Svjedok Meris Ćato je u svom iskazu potvrdio da ga je optuženi Dupovac obavijestio o tim naknadno pronađenim tragovima I da mu je on rekao da ti tragovi nisu zakonit dokaz jer nisu prikupljeni tokom izvršenog uviđaja.
4)Optuženi Barić Josip
Barić Josip je optužen da je bez ovlaštenja tužioca obavio informativni razgovor sa optuženom Alisom Ramić ispred UKC Sarajevo i iznesene činjenice u službenim dokumentima predstavljao na različite načine, te da nije od povrijeđene Alise Ramić izuzeo njenu majicu na kojoj su se nalazili tragovi krvi. Nema dokaza da je optuženi Barić u službene zabilješke nakon informativnog razgovora sa Alisom Ramić namjerno unosio neistinite činjenice. Iz svih razgovora koji su obavljani sa Alisom Ramić se vidi da ona nije sigurna šta se dogodilo. Iz toga se može osnovano zaključiti da je i optuženi Josip Barić zapisao ono što je Alisa govorila. Izvođenje zaključka da je to činjeno sa ciljem izvršenja krivičnih djela su obična proizvoljnost, tim prije što nije jasno zašto bi Barić nešto skrivao i pogrešno interpretirao.
Odbrana nije sporila činjenicu da optuženi Barić nije od Alise Ramić izuzeo džemper sa tragovima krvi. Ta nesporna činjenica bi se sama po sebi mogla uzeti kao propust policijskog službenika. Međutim, nema dokaza da je optuženi Barić taj propust učinio u namjeri da sakrije dokaz i da na taj način pomogne nepoznatom počiniocu krivičnog djela. Tužilac Meris Ćato je nedvosmisleno potvrdio da propust da se izuzme majica sa tragovima krvi nije uticao na istragu. Tragovi krvi su pronađeni i na licu mjesta i nije bilo nikakvih indicija da bi tragovi krvi mogli poticati od napadača ili trećih lica.
5) Optuženi Muamer Ožegović
Optuženom Muameru Ožegoviću stavlja se na teret da je izbrisao video zapis sa video nadzora u hotelu “Kristal” na Ilidži, u periodu od 8. do 11.februara 2016. godine, gdje je obavljao poslove recepcionara.
Nije sporna činjenica da je video zapis u spornom periodu postojao, što su policijski službenici 18. Februara (četvrtak) operativnim radom utvrdili, kao i da su 19. Februara (petak) započeli snimanje zapisa, da je u toku snimanja nestalo struje, da je su policijski službenici ponovo došli da uzmu zapis 22. februara, kada su konstatovali da je video zapis izbrisan.
Optužba izvodi zaključak da je zapis izbrisao Ožegović zbog toga što je imao najviše informatičkog znanja, što je znao zbog čega se zapis traži i što je prisustvovao i prvom i drugom dolasku policijskih službenika.
U dokaznom postupku Sud je utvrdio da je optuženi Ožegović bio u smjeni kad su došli policijski službenici, da je o dolasku policijskih službenika odmah obavijestio svog pretpostavljenog, odnosno odgovorno lice Hotela “Kristal” Muamera Budnju (što su svjedoci Mirhad Bešlija i Elvedin Konaković), da je šef došao i razgovarao sa policijskim službenicima i da je odmah omogućeno snimanje. Osim optuženog, pristup jedinici za video nadzor imali su svi recepcionari, konobari i šef. Takođe, utvrđeno je da je pristup računaru bio slobodan (nije bilo šifre niti posebnog korisničkog računa za pristup snimcima video nadzora).
Kod ovakvog činjeničnog stanja Sud nije mogao izvesti zaključak van razumne sumnje da je brisanje video zapisa izvršio optuženi Ožegović. Za brisanje zapisa mogli su imati interes svi koji su imali pristup iz različitih razloga, uključujući vlasnike objekta i goste hotela u kritičnom periodu. Svima nam je poznato ko su najčešće gosti hotela na atraktivnim lokacijama, posebno u dane vikenda.
Više razloga o svojoj odluci sud će dati u presudi, protiv koje će stranke i oštećeni imati pravo žalbe.
Sada ću se obratiti oštećenom....
Gospodine Memić, vjerujem da je i ovaj postupak za vas bio težaki i stresan.
(...ovdje se prekida izlaganje sudije zbog incidenta oštećenih, potom se nastavlja nakon što su oštećeni samoinicijativno napustili sudnicu...)
Nemojte da gubite nadu. vaša borba za istinu i pravdu nije samo vaša. Građanima ove zemlje nikada nije bila potrebnija sigurnost. I nikada im nije bila potrebnija vladavina prava i pravda. Ostanite uporni. Ali, nemojte dozvoliti da se sa vašom nesrećom manipuliše. Čini mi se da se to radi. Iz Vaše tragedije ne trebaju nastajati nove nesreće. Bilo je dosta nekorektnog medijskog izvještavanja, konstruisanja i zaključivanja, koje je, namjerno ili nesvjesno, kompromitovalo i vas i sud, i pravosuđe. Sve to obeshrabruje ljude i obeshrabruje pravdu.
Čuli smo u ovoj sudnici da se pripremaju nove optužnice vezane za istragu u slučaju stradanja Dženana Memića. U ovom predmetu smo naučili da se to ne bi smjelo olako činiti. Javnost i oštećeni žele da se događaj rasvijetli i da ovdje vide krivca za stradanje Dženana Memića. Ne znam kako je moguće oštećenim i javnosti objasniti da se Tužilaštvo bavi sporednim krivcima, a da se ne zna šta se radi u otkrivanju glavnog krivca ili krivaca. Treba biti krajnje obazriv u namjerama da se uspostavi praksa krivične odgovornosti za greške u istrazi. Traganje za propustima u istrazi prije razjašnjenja događaja je udaljavanje od prioritetnog procesnog cilja i uvećavanje patnje oštećenih.
Pogrešni koraci u istrazi se često događaju. Dosta istraga se okonča optužnicama koje završe oslobađajućim presudama. Treba li nakon oslobađajućih presuda hapsiti tužioce i tragati za propustima istrage? To se nigdje u svijetu ne radi. Kontrola istraga i odgovornost za profesionalan rad je nešto o čemu se treba razgovarati. Ne smijem ni da pomislim da bi sutra neko mogao povesti istragu protiv tužilaca zbog ove oslobađajuće presude.
Hvala vam””
Sudija Perić, Sud Bosne I Hercegovine, Sarajevo, 24.11.2022. godine
