sve_ovo_ja wrote: ↑09/06/2022 21:11
Kakvi sada sve amateri i ublehaši uzimaju pare i misle da su šatro igrači, ove generacije što su igrale tek iza rata izmislile svijet za pola njih.
Jako je teško porediti tadašnju generaciju igrača naših klubova sa ovim današnjim.
Daleko od toga da ove današnje nešto branim, štitim... Ali ni sami klubovi više nisu što su nekada bili. Prateći (bolje reći, pokušavajući pratiti) zapadne trendove, pretvorili su se u komercijalne organizacije gdje su jedino važna prava i obaveze. Vrlo malo tu ima prostora za neke emocije, doživotna vezivanja i sve ostalo što nije navedeno u ugovorima.
Ali danas jednostavno moraš tako ako želiš da izgledaš kao iole ozbiljan sportski subjekat i poželjna sredina za igrače. A ni to ti ne garantuje da ćeš od igrača dobiti ono što očekuješ. Tako je kako je i to je to.
Ovi veterani koji su neku noć istrčali na teren Grbavice su svoje početne fudbalske korake pravili u uslovima gdje nije jedina briga bio broj golova, klizeći start protivnika ili žuti karton već i granate, snajperi i pitanje hoćeš li sutra imati šta za pojest i popit.
I kad čitav jedan kolektiv zajedno stasa u takvim uslovima i dočepa se mira i utakmica pred punim tribinama, uz sveopštu euforiju koja je tada vladala i toliko dugo čekani rahatluk nakon agresije, njima je to bilo sasvim dovoljno da grizu na terenu, dokazuju se publici, uživaju u utakmicama i trajno se emotivno vezuju za svoje klubove. Manje ili više. To je u tim godinama bio maksimum za kojim su igrači čeznuli.
Danas većina igrača sarajevskih klubova dolazi iz drugih sredina. Čisto
profesionalno. Iako je ova boldirana riječ jako upitna, blago rečeno. Uglavnom su to olupine koje više nigdje nisu prispjele i traže svoju posljednju šansu da nešto zarade. Uz "menadžere" koji ih žele iskoristiti i ugraditi se u ugovore kako bi izvukli svoje hise... To je posebna tema.
Tu ja ne nalazim za realno da iko od takvih ima neki poseban motiv da se vezuju za klubove. Kako dođu, tako i odu i padnu u zaborav. A ne dolaze vala ni u Real Madrid pa da to smatraju vrhuncem svoje karijere...
Drugo, čak i ovo malo igrača koji prođu omladinske pogone svojih matičnih klubova i zaigraju u seniorima su pod uticajem današnjih trendova. Imaju internet, prate transfere, vide koliko je plaćen ovaj ili onaj i njima (za razliku od one poslijeratne generacije) nije primarni cilj da postanu legende svojih matičnih klubova već da se što bolje prodaju i zarade što više. I roditelji ih podržavaju u tome i to je sasvim normalno i legitimno.
Ukratko, ni Sarajevo ni Željezničar (vjerovatno) više nikada neće imati generaciju odanih i trajno vezanih igrača za svoje klubove kao što je bila većina aktera ovog remake derbija od neku noć. Očekivati tako nešto danas, a pogotovo za 10, 20, 30... godina nije nimalo realno.
) 