IRAN

[roštilj]

Pa ako nije big deal sto ih nisu mlatnuli vec do sad?

nece da sekiraju rusiju ako bas ne moraju.

[roštilj]

iran uopste nije big deal niti je intervencija izraela u iranu neka visoka matematika. bombarduju ih i dovidjenja.

Hajde opiši taj scenario. A prije toga uzmi u obzir činjenicu da su Iranci, poučeni iračkim iskustvom, svoj nuklearni program razbacali po zemlji, odnosno da ništa ne bi postigao tim jednim iznenadnim napadom. Da bi se bombarderi i prateća lovačka grupa izraelske avijacije morali opskrbiti gorivom iz tankera u iranskom zračnom prostoru, što bi bio neprihvatljiv rizik i da Iranci samo cesne i pajpere imaju. Pogledaj kartu, nije to kao od Sarajeva do Bihaća. Kako god okreneš, ovdje nema pametne opcije i ako se neko odluči neutralisati iranski nuklearni program, biće neophodna višemjesečna kampanja, prvo zbog eliminacije neprijateljske avijacije i protivzračne odbrane, a tek onda zbog temeljitog uništavanja instalacija koje su na listi. Jer sad koga god da pošalješ u to osinje gnijezdo, poginuće uzalud.

nidje veze. amerika ne bi cekala trenutak kad intervencija predstavlja znacajan problem. jedini razlog zasto ih dosad nisu bombardovali je cinjenica da znaju da jos uvjek mogu kad hoce i sta hoce, pa daju prednost diplomatiji.

[Skijaš]

iran uopste nije big deal niti je intervencija izraela u iranu neka visoka matematika. bombarduju ih i dovidjenja.

Hajde opiši taj scenario. A prije toga uzmi u obzir činjenicu da su Iranci, poučeni iračkim iskustvom, svoj nuklearni program razbacali po zemlji, odnosno da ništa ne bi postigao tim jednim iznenadnim napadom. Da bi se bombarderi i prateća lovačka grupa izraelske avijacije morali opskrbiti gorivom iz tankera u iranskom zračnom prostoru, što bi bio neprihvatljiv rizik i da Iranci samo cesne i pajpere imaju. Pogledaj kartu, nije to kao od Sarajeva do Bihaća. Kako god okreneš, ovdje nema pametne opcije i ako se neko odluči neutralisati iranski nuklearni program, biće neophodna višemjesečna kampanja, prvo zbog eliminacije neprijateljske avijacije i protivzračne odbrane, a tek onda zbog temeljitog uništavanja instalacija koje su na listi. Jer sad koga god da pošalješ u to osinje gnijezdo, poginuće uzalud.

nidje veze. amerika ne bi cekala trenutak kad intervencija predstavlja znacajan problem. jedini razlog zasto ih dosad nisu bombardovali je cinjenica da znaju da jos uvjek mogu kad hoce i sta hoce, pa daju prednost diplomatiji.

Ja sam citirao tvoj komentar u kojem spominješ intervenciju Izraela, a ja kažem da Izrael sam nije sposoban za taj potez. Sada spominješ intervenciju Sjedinjenih Država. A tu se slažemo, za bilo kakvu intervenciju protiv Irana, neophodna je aktivna i liderska uloga Vašingtona.

[roštilj]

pa to je isto, pobogu si covjece.

[jeza u ledja]

Uvijek idete na ideju nuklearnog napada, a za takvo nesto gotovo ne postoji nikakva sansa.

Mnogi ce reci da je nuklearno oruzje garant mira, a ne unistenja.

Problem s Iranom nije taj sto imaju teokratsku drzavu koja mrzi Izrael. Problem je sto imaju drzavu koja dugorocno nije stabilna.

je li ti stvarno mislis da USA ne bi bacila jos 10 nuklearki ako zatreba na iran ? oni su isto uradili i japanu i jos niko nije odgovarao za desetine hiljada neduzni koji su izgorili kao sibice u nekoliko sekundi, pa zar jedan mrski iran da bude izuzetak?! a uzmi u obzir da japan nije imao nuklearnu bombu ili bilo koji WMD...

Upravo obratno. Da nisu bacene bombe na H i N onda bi mogli pricati o tome gdje bi mogle pasti sada. A posto je to vec jednom uradjeno - vidjeli smo koje su posljedice. Upravo zbog toga se niko ne usudjuje igrati se vise sa tim. H i N su nazalost bili pokusni kunici.

Inace, kad vec spominjes mrski Iran, to je apsolutno neusporedivo sa tim koliko je Japan bio mrzak, da ne kazem svi Japanci.

[jeza u ledja]

iran uopste nije big deal niti je intervencija izraela u iranu neka visoka matematika. bombarduju ih i dovidjenja.

Hajde opiši taj scenario. A prije toga uzmi u obzir činjenicu da su Iranci, poučeni iračkim iskustvom, svoj nuklearni program razbacali po zemlji, odnosno da ništa ne bi postigao tim jednim iznenadnim napadom. Da bi se bombarderi i prateća lovačka grupa izraelske avijacije morali opskrbiti gorivom iz tankera u iranskom zračnom prostoru, što bi bio neprihvatljiv rizik i da Iranci samo cesne i pajpere imaju. Pogledaj kartu, nije to kao od Sarajeva do Bihaća. Kako god okreneš, ovdje nema pametne opcije i ako se neko odluči neutralisati iranski nuklearni program, biće neophodna višemjesečna kampanja, prvo zbog eliminacije neprijateljske avijacije i protivzračne odbrane, a tek onda zbog temeljitog uništavanja instalacija koje su na listi. Jer sad koga god da pošalješ u to osinje gnijezdo, poginuće uzalud.

nidje veze. amerika ne bi cekala trenutak kad intervencija predstavlja znacajan problem. jedini razlog zasto ih dosad nisu bombardovali je cinjenica da znaju da jos uvjek mogu kad hoce i sta hoce, pa daju prednost diplomatiji.

hmm, mozda si i u pravu.

[roštilj]

"kill 'em all and let god sort 'em out" to je filozofija pentagona i wall streeta. neka se niko ne zavarava da u americi postoji ikakva dilema oko rata protiv bilo koga na svijetu. niti se ikada cekalo, od japanaca naovamo, da neko ozbiljno priprijeti.

[Skijaš]

pa to je isto, pobogu si covjece.

Nije isto. Oni sarađuju i dosta se njihovih interesa poklapa, ali se ipak ne ustručavaju špijunirati jedni druge. Amerikancima su bitni samo Amerikanci, Izrael im je dobar saveznik i ništa više.

[simpozijum delirijum]

"kill 'em all and let god sort 'em out" to je filozofija pentagona i wall streeta. neka se niko ne zavarava da u americi postoji ikakva dilema oko rata protiv bilo koga na svijetu. niti se ikada cekalo, od japanaca naovamo, da neko ozbiljno priprijeti.

tacno ! ali nisu racunali sa narodnim otporom ( poput nas u Sarajevu i BiH u otporu protiv nadmocna agresora )
misle da mogu zastrasiti sa super-modernim oruzjem i ogromnom silom u oklopu i bombarderima ?
malcice su se zahebali u racunici
Iranci ce se braniti , i ponavljam da je njihov rezim diktatura i ne-demokratski ali jeli to razlog za rat ?
neka Iranci sami odlucuju o svojoj sudbini
bez navodjenih bombi i raketa od 'demokrata ' sa zapada
vidimo kako ta 'demokratija " izgleda sada u Libiji
Afganistanu
Iraku i dalje ...
pa i kod nas na Balkanu , hvala im lijepo , odhebite; u skokovima NATO i USA ...

[scimitar19]

Uvijek idete na ideju nuklearnog napada, a za takvo nesto gotovo ne postoji nikakva sansa.

Mnogi ce reci da je nuklearno oruzje garant mira, a ne unistenja.

Problem s Iranom nije taj sto imaju teokratsku drzavu koja mrzi Izrael. Problem je sto imaju drzavu koja dugorocno nije stabilna.

je li ti stvarno mislis da USA ne bi bacila jos 10 nuklearki ako zatreba na iran ? oni su isto uradili i japanu i jos niko nije odgovarao za desetine hiljada neduzni koji su izgorili kao sibice u nekoliko sekundi, pa zar jedan mrski iran da bude izuzetak?! a uzmi u obzir da japan nije imao nuklearnu bombu ili bilo koji WMD...

Mislim da ti igras puno video igrica i gledas previse filmova!

imas li sta reci pametno ili argumentirano, a ne trolovat kao kakvo deriste...

[heckler]

http://balkans.aljazeera.net/%C4%8Dlana ... mska-bomba

Iran i atomska bomba

11 novembar 2011 Izmijenjeno 16:43 CET

U ovom, do sada najzamršenijem bliskoistočnom strateškom klupku toliko je aktera, i toliko interesa, da se svaka prognoza krajnjeg ishoda čini maglovitom.


Piše: Mufid Memija

Trenutno, dva najaktualnija politička pitanja savremenog svijeta glase: da li će se Izrael usuditi napasti iranska nuklearna postrojenja, te kakav bi u tom slučaju bio odgovor Irana?

Izvjesno da posljednjih sedmica izraelski i američki stratezi, kao i gotovo svi štapski resursi Zapada, užurbano odmjeravaju moguće posljedice poduzimanja tzv. anticipativne odbrane od navodne iranske nuklearne bombe.

Pod eufemizmom anticipativna odbrana misli se zapravo na nešto dijametralno suprotno, na preventivni napad, u punom ubilačkom i rušilačkom značenju toga pojma.

“Kredibilne” informacije

Još od svrgavanja šaha Reze Pahlavija, a tome su prošle već 32 godine, politička kultura Zapada percipira Islamsku Republiku Iran kao neprijateljsku državu, i pririče joj svakojake grijehe. Otprije deset godina Teheran u diplomatskom žargonu Washingtona i Tel Aviva slovi kao vrhunska kota rata protiv širenja oružja za masovno uništavanje, rata protiv terorizma i napora da se „demokratski“ preoblikuje Bliski istok.

Međutim, šifra za dekodiranje stalno rastućeg animoziteta američke administracije prema iranskom režimu puno je prozaičnija: Teheran je uz Peking i Moskvu, jedina nacionalna metropola koja insistira na vlastitim prioritetima, neovisno o američkim i, posredno, izraelskim interesima. Zbog toga je IRI od časa svoga osnivanja stalno pod sve strožijim trgovinskim, finansijskim i vojnim američkim i zapadnoevropskim sankcijama.

Nedavni izvještaj Međunarodne agencije UN za atomsku energiju (IAEA), sa sjedištem u Beču, ukazuje na „ozbiljnu zabrinutost“ zbog vojnog karaktera iranskog nuklearnog programa, što je, kako se navodi, utvrđeno na temelju "kredibilnih" informacija. Taj izvještaj tvrdi da je Iran „savladao ključne korake, neophodne da se napravi nuklearno oružje” i da je zbog toga „na pragu nuklearnog kluba”.

Zvanični Teheran čini se nije pretjerano impresioniran prijetnjama što horski odjekuju sa Zapada, svjestan da SAD, nakon iračkog iskustva, ne smiju sebi priuštiti još jednu internacionalnu blamažu, pokretanjem rata koji bi vjerovatno bio neizvjesniji i teži nego oni u Iraku i Afganistanu.

List New York Times je prije petnaestak dana objavio kako je direktor IAEA Jukio Amano sa sadržajem najnovijeg izvještaja upoznao Vijeće za nacionalnu sigurnost u Washingtonu, napomenuvši da je „predstavnik američke administracije odbio potvrditi da je Amano uopće bio u Bijeloj kući”.

Nastojeći procijeniti koliko je Iran odmakao u ovladavanju tehnologijom nuklearne bombe, IAEA tvrdi da je identificirana „struktura”, za koju se sumnja da predstavlja kapsulu za testiranje „uređaja za imploziju”, odnosno, isprobavanje upaljača atomskog punjenja. Ovakav zaključak izveden je na bazi obavještajnog mozaika, sačinjenog od satelitskih snimaka, raznih dokumenata, te evidencije o kupovini opreme i znanja iz Evrope i Izraela.

Prema navodima IAEA, ključni doprinos u otklanjanju posljednjih tehnoloških prepreka dao je ruski nuklearni ekspert Vjačeslav Danilenko, koji u razgovoru sa inspektorima Agencije nije poricao angažman sa Irancima, ali je odlučno tvrdio da se njegova asistencija u cijelom procesu odnosila isključivo na projekte civilnog inženjeringa.

Histerična kampanja

Osim navođenja Danilenka kao saradnika na iranskom nuklearnom programu, teza o inostranim pomagačima “potkrijepljena” je i neimenovanim stručnjacima iz Sjeverne Koreje. U istoj funkciji naveden je i “otac” pakistanske nuklearne bombe Abdul Kadir Kan, čiji su nacrti za „neutronski inicijator” (nuklearni upaljač), navodno, dospjeli u ruke Irancima.

Ovaj izvještaj, koji bi de facto mogao postati casus belli (povod za rat) protiv Irana, po mjerodavnim ocjenama ne sadrži ni jedan jedini vjerodostojan dokaz da vlada u Teheranu zaista radi na nuklearizaciji svojih oružanih snaga.

Kako Zapad motive za oružani napad ne može pronaći u međunarodnom pravu, jer ono ne zabranjuje proces obogaćivanja uranijuma, protiv Irana je intenzivirana obimna i histerična medijska i politička kampanja.

Washington je, za svaki slučaj, vladu u Teheranu zvanično imenovao većom prijetnjom i od Al Kaide. U nedostatku stvarnog razloga, i takva bi (dis)kvalifikacija mogla poslužiti kao opravdanje za eventualni udar.

Istovremeno, konzervativni premijer Binyamin Netanyahu, nekadašnji kapetan izraelskih komandosa, nastoji senzibilizirati međunarodnu javnost predstavljanjem iranske opasnosti u hitlerovskim razmjerama, sugerirajući da je sada „godina 1938., a Iran je Njemačka“.

U patetičnom govoru u Knesetu ove sedmice, Netanyahu je upozorio da bi nuklearno naoružan Iran bio "užasna prijetnja" svijetu i "strašna, direktna opasnost po Izrael".

Predsjednik Izraela Shimon Peres, laureat Nobelove nagrade za mir, apelira na svjetsku zajednicu da „ispuni svoju odgovornost, bez obzira da li to znači ozbiljne sankcije ili vojnu operaciju" protiv Irana…

S druge strane, zvanični Teheran se trudi da umanji tenzije, reagirajući što je moguće smirenije.

"Sjedinjene Države su na žalost izgubile mudrost i obazrivost u bavljenju međunarodnim pitanjima. One se oslanjaju samo na snagu", izjavio je iranski ministar vanjskih poslova Ali Akbar Salehi u Bengaziju, za nedavne posjete Libiji.

Zvanični Teheran čini se nije pretjerano impresioniran prijetnjama što horski odjekuju sa Zapada, svjestan da SAD, nakon iračkog iskustva, ne smiju sebi priuštiti još jednu internacionalnu blamažu, pokretanjem rata koji bi vjerovatno bio neizvjesniji i teži nego oni u Iraku i Afganistanu.

Bitan element u takvim kalkulacijama iranskog vođstva bez sumnje predstavlja i nezanemariva snaga njegovog oružanog protivudara, koji bi, u prvom redu, bio usmjeren na vitalne izraelske ciljeve. Ulozi u toj ratnoj igri su odveć veliki da bi olahko bili stavljeni na kocku…

U ovom, do sada najzamršenijem bliskoistočnom strateškom klupku toliko je aktera, i toliko interesa, da se svaka prognoza krajnjeg ishoda čini maglovitom. Utoliko prije što ključni protagonist ove svjetske drame, Izrael, i u slučaju da po njega stvari krenu najpovoljnijim tokom, ne bi mogao izbjeći opću osudu zbog svog odmetničkog ponašanja u odnosu na međunarodno pravo.

Frizirani podaci

Izrael, napokon, jeste jedina nuklearna sila u regionu, sa 200 do 400 nuklearnih punjenja, koja svim ostalim državama prijeti udarima čak i ako pomisle na razvoj vlastitog nuklearnog arsenala. Takvu hipokriziju malo ko je spreman danas opravdavati.

Ovu krizu je sasvim izvjesno moguće riješiti miroljubivim metodama, uvažavanjem pravnog, demokratskog i multilateralnog autoriteta međunarodnih institucija, a ne vojnom intervencijom, koja se u slučaju rata protiv Iraka pokazala kao fikcija, režirana friziranim obavještajnim podacima.

Napokon, nije li, u našem i nuklearno prenaoružanom svijetu, kucnuo krajnji čas da poslušamo savjet Alberta Einsteina, jednog od najumnijih ljudi uopće, koji je rekao: "Značajni problemi, sa kojima smo danas suočeni, ne mogu se riješiti na istoj razini razmišljanja, na kojoj smo bili kad smo ih stvorili" …

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

[MUNAFIK]

http://balkans.aljazeera.net/%C4%8Dlana ... mska-bomba

Iran i atomska bomba

11 novembar 2011 Izmijenjeno 16:43 CET

U ovom, do sada najzamršenijem bliskoistočnom strateškom klupku toliko je aktera, i toliko interesa, da se svaka prognoza krajnjeg ishoda čini maglovitom.


Piše: Mufid Memija

Trenutno, dva najaktualnija politička pitanja savremenog svijeta glase: da li će se Izrael usuditi napasti iranska nuklearna postrojenja, te kakav bi u tom slučaju bio odgovor Irana?

Izvjesno da posljednjih sedmica izraelski i američki stratezi, kao i gotovo svi štapski resursi Zapada, užurbano odmjeravaju moguće posljedice poduzimanja tzv. anticipativne odbrane od navodne iranske nuklearne bombe.

Pod eufemizmom anticipativna odbrana misli se zapravo na nešto dijametralno suprotno, na preventivni napad, u punom ubilačkom i rušilačkom značenju toga pojma.

“Kredibilne” informacije

Još od svrgavanja šaha Reze Pahlavija, a tome su prošle već 32 godine, politička kultura Zapada percipira Islamsku Republiku Iran kao neprijateljsku državu, i pririče joj svakojake grijehe. Otprije deset godina Teheran u diplomatskom žargonu Washingtona i Tel Aviva slovi kao vrhunska kota rata protiv širenja oružja za masovno uništavanje, rata protiv terorizma i napora da se „demokratski“ preoblikuje Bliski istok.

Međutim, šifra za dekodiranje stalno rastućeg animoziteta američke administracije prema iranskom režimu puno je prozaičnija: Teheran je uz Peking i Moskvu, jedina nacionalna metropola koja insistira na vlastitim prioritetima, neovisno o američkim i, posredno, izraelskim interesima. Zbog toga je IRI od časa svoga osnivanja stalno pod sve strožijim trgovinskim, finansijskim i vojnim američkim i zapadnoevropskim sankcijama.

Nedavni izvještaj Međunarodne agencije UN za atomsku energiju (IAEA), sa sjedištem u Beču, ukazuje na „ozbiljnu zabrinutost“ zbog vojnog karaktera iranskog nuklearnog programa, što je, kako se navodi, utvrđeno na temelju "kredibilnih" informacija. Taj izvještaj tvrdi da je Iran „savladao ključne korake, neophodne da se napravi nuklearno oružje” i da je zbog toga „na pragu nuklearnog kluba”.

Zvanični Teheran čini se nije pretjerano impresioniran prijetnjama što horski odjekuju sa Zapada, svjestan da SAD, nakon iračkog iskustva, ne smiju sebi priuštiti još jednu internacionalnu blamažu, pokretanjem rata koji bi vjerovatno bio neizvjesniji i teži nego oni u Iraku i Afganistanu.

List New York Times je prije petnaestak dana objavio kako je direktor IAEA Jukio Amano sa sadržajem najnovijeg izvještaja upoznao Vijeće za nacionalnu sigurnost u Washingtonu, napomenuvši da je „predstavnik američke administracije odbio potvrditi da je Amano uopće bio u Bijeloj kući”.

Nastojeći procijeniti koliko je Iran odmakao u ovladavanju tehnologijom nuklearne bombe, IAEA tvrdi da je identificirana „struktura”, za koju se sumnja da predstavlja kapsulu za testiranje „uređaja za imploziju”, odnosno, isprobavanje upaljača atomskog punjenja. Ovakav zaključak izveden je na bazi obavještajnog mozaika, sačinjenog od satelitskih snimaka, raznih dokumenata, te evidencije o kupovini opreme i znanja iz Evrope i Izraela.

Prema navodima IAEA, ključni doprinos u otklanjanju posljednjih tehnoloških prepreka dao je ruski nuklearni ekspert Vjačeslav Danilenko, koji u razgovoru sa inspektorima Agencije nije poricao angažman sa Irancima, ali je odlučno tvrdio da se njegova asistencija u cijelom procesu odnosila isključivo na projekte civilnog inženjeringa.

Histerična kampanja

Osim navođenja Danilenka kao saradnika na iranskom nuklearnom programu, teza o inostranim pomagačima “potkrijepljena” je i neimenovanim stručnjacima iz Sjeverne Koreje. U istoj funkciji naveden je i “otac” pakistanske nuklearne bombe Abdul Kadir Kan, čiji su nacrti za „neutronski inicijator” (nuklearni upaljač), navodno, dospjeli u ruke Irancima.

Ovaj izvještaj, koji bi de facto mogao postati casus belli (povod za rat) protiv Irana, po mjerodavnim ocjenama ne sadrži ni jedan jedini vjerodostojan dokaz da vlada u Teheranu zaista radi na nuklearizaciji svojih oružanih snaga.

Kako Zapad motive za oružani napad ne može pronaći u međunarodnom pravu, jer ono ne zabranjuje proces obogaćivanja uranijuma, protiv Irana je intenzivirana obimna i histerična medijska i politička kampanja.

Washington je, za svaki slučaj, vladu u Teheranu zvanično imenovao većom prijetnjom i od Al Kaide. U nedostatku stvarnog razloga, i takva bi (dis)kvalifikacija mogla poslužiti kao opravdanje za eventualni udar.

Istovremeno, konzervativni premijer Binyamin Netanyahu, nekadašnji kapetan izraelskih komandosa, nastoji senzibilizirati međunarodnu javnost predstavljanjem iranske opasnosti u hitlerovskim razmjerama, sugerirajući da je sada „godina 1938., a Iran je Njemačka“.

U patetičnom govoru u Knesetu ove sedmice, Netanyahu je upozorio da bi nuklearno naoružan Iran bio "užasna prijetnja" svijetu i "strašna, direktna opasnost po Izrael".

Predsjednik Izraela Shimon Peres, laureat Nobelove nagrade za mir, apelira na svjetsku zajednicu da „ispuni svoju odgovornost, bez obzira da li to znači ozbiljne sankcije ili vojnu operaciju" protiv Irana…

S druge strane, zvanični Teheran se trudi da umanji tenzije, reagirajući što je moguće smirenije.

"Sjedinjene Države su na žalost izgubile mudrost i obazrivost u bavljenju međunarodnim pitanjima. One se oslanjaju samo na snagu", izjavio je iranski ministar vanjskih poslova Ali Akbar Salehi u Bengaziju, za nedavne posjete Libiji.

Zvanični Teheran čini se nije pretjerano impresioniran prijetnjama što horski odjekuju sa Zapada, svjestan da SAD, nakon iračkog iskustva, ne smiju sebi priuštiti još jednu internacionalnu blamažu, pokretanjem rata koji bi vjerovatno bio neizvjesniji i teži nego oni u Iraku i Afganistanu.

Bitan element u takvim kalkulacijama iranskog vođstva bez sumnje predstavlja i nezanemariva snaga njegovog oružanog protivudara, koji bi, u prvom redu, bio usmjeren na vitalne izraelske ciljeve. Ulozi u toj ratnoj igri su odveć veliki da bi olahko bili stavljeni na kocku…

U ovom, do sada najzamršenijem bliskoistočnom strateškom klupku toliko je aktera, i toliko interesa, da se svaka prognoza krajnjeg ishoda čini maglovitom. Utoliko prije što ključni protagonist ove svjetske drame, Izrael, i u slučaju da po njega stvari krenu najpovoljnijim tokom, ne bi mogao izbjeći opću osudu zbog svog odmetničkog ponašanja u odnosu na međunarodno pravo.

Frizirani podaci

Izrael, napokon, jeste jedina nuklearna sila u regionu, sa 200 do 400 nuklearnih punjenja, koja svim ostalim državama prijeti udarima čak i ako pomisle na razvoj vlastitog nuklearnog arsenala. Takvu hipokriziju malo ko je spreman danas opravdavati.

Ovu krizu je sasvim izvjesno moguće riješiti miroljubivim metodama, uvažavanjem pravnog, demokratskog i multilateralnog autoriteta međunarodnih institucija, a ne vojnom intervencijom, koja se u slučaju rata protiv Iraka pokazala kao fikcija, režirana friziranim obavještajnim podacima.

Napokon, nije li, u našem i nuklearno prenaoružanom svijetu, kucnuo krajnji čas da poslušamo savjet Alberta Einsteina, jednog od najumnijih ljudi uopće, koji je rekao: "Značajni problemi, sa kojima smo danas suočeni, ne mogu se riješiti na istoj razini razmišljanja, na kojoj smo bili kad smo ih stvorili" …

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Svakome je jasno da je Izrael danas najveca prijetnja sigurnosti svih nas na ovoj planeti... Saka fanatika koji ne biraju sredstva da dokazu da su oni ''izabrani narod'' i da je VELIKI Izrael njihovo pravo, mogu nas sve u par sati uvesti u pakao...

[Soul_Sista]

Christmas did not arrive early for the "Bomb Iran" crowd.

Over the past several weeks, neoconservative hawks were gleefully predicting that the International Atomic Energy Agency's new report on Iran's nuclear program would provide the spark needed to ignite and justify a US or Israeli attack.

Sadly for them, the report did no such thing and the issue has been overshadowed by other stories. In fact, there was so little new in the IAEA report that Iran experts who had been scheduled to do media spots discussing the issue were told not to bother coming in. The Penn State cover-up, the Herman Cain sexual harassment scandal, and now the Rick Perry brain freeze would continue to dominate the news cycle.

This does not mean that the Iran nuclear threat has passed, only that the IAEA did not demonstrate that it has intensified. Yes, Iran is taking steps that indicate clear interest in developing nuclear weapons. But neither the IAEA nor anyone else knows if the Iranian regime intends to develop weapons, how long it will take to develop them or what its nuclear posture would be if it had the bomb. For 30 years, various experts have predicted that Iran would have nuclear weapons in a year, five years, or whenever - with the date always receding into the horizon.

The IAEA report doesn't offer much clarification. As a senior US government official said, in a conference call with reporters: "The IAEA does not assert that Iran has resumed a full scale nuclear weapons program nor does it have a program about how advanced the programs really are."

Of course, the usual suspects claim to know, just as they claimed to know that Saddam Hussein had weapons of mass destruction that would someday produce Condoleezza Rice's infamous "mushroom cloud" over Washington. And those same suspects agree about what needs to be done to deter Iran from developing nuclear weapons. As with Iraq, the answer is preventative war. Sooner rather than later.

It's a case of what Yogi Berra called "deja vu all over again".

It is amazing that the same gang of people that lied us into the disastrous war in Iraq (a war that has resulted in 4,471 Americans and hundreds of thousands of Iraqi dead) would have any credibility at all as they seek to get us involved in another Middle East war.

But apparently some people still take these warhawk neocons seriously.

After all, if it weren't for them, no one here would be contemplating a third war in the Middle East, one far more dangerous than the other two. In fact, it is impossible to find a single politician or journalist advocating war with Iran who is not a neocon or an AIPAC cutout (they're often both). And even when not specifically advocating war, they ratchet up the tension by predicting it, as if, by definition, an Iran with or on the verge of developing nuclear weapons means war. (This, obviously, has not been the case with the seven other nations that have gone nuclear since the United States bombed Hiroshima and Nagasaki in 1945.)

The leader of the Iran war claque is Israeli Prime Minister Binyamin Netanyahu who, in the words of New Yorker editor David Remnick, "has most heightened the sense of anxiety" with "a series of leaked reports" that Israel is "increasingly determined to launch a unilateral attack on Iranian nuclear facilities - with or without Obama's assent." Remnick writes:The country's most influential columnist, Nahum Barnea, wrote a front-page commentary in Yediot Ahronoth recently called "Atomic Pressure", slamming Netanyahu and [defence minister Ehud] Barak for acting dangerously and without a thorough public discussion. Barnea, who is as connected a journalist as I have ever met, tried to describe Netanyahu's thinking: "Ahmadinejad is Hitler; if he isn't stopped in time, there will be another Holocaust." He continued, "There are those who describe Netanyahu's attitude on the matter as an obsession: All his life he dreamed of being Churchill; Iran gives him the opportunity."


Remnick, who knows Netanyahu, continues:Barnea is right: Netanyahu is obsessed with the Second World War parallels, real or imagined, and even used them to justify his opposition to the peace process with the Palestinians in the nineties. Netanyahu is deeply influenced not only by his hundred-year-old father's right-wing Revisionist ideology, but also by a profound sense of himself as Israel's post-Holocaust protector. Heroic imagery, like the F15s flying over the rail tracks to Auschwitz, is no small part of what drives him. Five years ago, he said of the Iranian nuclear issue, "The year is 1938 and Iran is Germany."


Netanyahu's hysteria about Iran, and his repeated threats to attack its nuclear facilities, would - if the shoe was on the other foot - almost surely cause Israel to preemptively attack Iran. Obviously, the Iranians, whom the neocons invariably describe as "insane", know the difference between Bibi's bloviating and real threats. Nonetheless, repeatedly threatening Iran, as Netanyahu does, is dangerous business.

In any case, Netanyahu's acolytes here think in the same apocalyptic terms he does. Journalist Jeff Goldberg, one of the most outspoken advocates of invading Iraq in 2003, wrote this week about Iran:The Israeli case for preemption is compelling, and has been for some time. The leaders of Iran are eliminationist anti-Semites; men who, for reasons of theology, view the state of the Jews as a "cancer". They have repeatedly called for Israel's destruction and worked to hasten that end, mainly by providing material support and training to two organisations, Hamas and Hezbollah, that specialise in the slaughter of innocent Jews. Iran's leaders are men who deny the Holocaust while promising another.


Pretty overheated stuff - "eliminationist anti-Semites" specialising in "the slaughter of innocent Jews". Goldberg could be Hezbollah's Hassan Nasrallah except that Nasrallah would be referring to Israelis as the eliminationists and Palestinians as the victims.

Obviously, this kind of language is designed to ensure that there is no dialogue, that, in fact, the enemy is Hitler. Always Hitler. And, in Netanyahu's case, it's always 1938.

But it's not 1938, Iran is not Nazi Germany, and Israel - with 200 air, land, and sea-based nuclear missiles - is nothing like the Jewish communities of Europe that, without weapons or allies, were annihilated by Nazi Germany. As former Mossad chief Ephraim Halevy put it recently: "The State of Israel cannot be destroyed" by an Iranian attack, but an Israeli attack on Iran would produce turmoil "in the region for 100 years".

To put it simply, an attack on Iran by Israel or the United States would embroil the Middle East in war, threaten the world's oil supply and economy, likely unleash a massive missile attack by Hezbollah on Israel, jeopardise 100,000 US troops in the Middle East, solidify the Iranian regime's waning support among the population, and still only delay the Iranian nuclear program by a few years.
"The State of Israel cannot be destroyed" by an Iranian attack, but an Israeli attack on Iran would produce turmoil "in the region for 100 years."

- Ephraim Halevy, former Mossad chief


Insanity.

So what's to be done about Iran?

An attack will not deter whatever motivation Iranians may have for a nuclear bomb. In fact, an attack is one way to ensure that the Iranians do get a bomb (to protect themselves from future attacks). And further sanctions, which AIPAC has made a litmus test for campaign support, will only hurt ordinary Iranian citizens without affecting Iran's nuclear program.

There is only one way to deal with Iran and it is the one we have never tried: Unconditional, comprehensive negotiations.

No, not the kind of baby-step talks both sides occasionally propose, but real negotiations that put everything on the table: Iran's nuclear program, Israel's refusal to sign the Nuclear Non-Proliferation Treaty, Iran's threats against Israel and its unremitting hostility to it, Iranian support for terrorist groups such as Hezbollah and Hamas, US attempts to overthrow the Iranian regime and our support for the assassination of its civilian scientists, and, finally, Iran's role in Iraq and Afghanistan.

Only comprehensive negotiations will end the Iran crisis without plunging the region, and possibly the world, into war. Only successful comprehensive negotiations can provide both Israel and Iran with the confidence to get off a course that could lead to mutual destruction. Nothing else will work and everything else has been tried.

There is no alternative to diplomacy. Period.

MJ Rosenberg is a Senior Foreign Policy Fellow at Media Matters Action Network. The above article first appeared in Foreign Policy Matters, a part of the Media Matters Action Network.

The views expressed in this article are the author's own and do not necessarily reflect Al Jazeera's editorial policy.

http://www.aljazeera.com/indepth/opinio ... 78844.html

U prevodu, nista novo na zapadu jer pred svake izbore u Americi treba kreirati tamo neki novi "threat". Ta predizborna kampanja je naravno pocela i jos ce da bude intenzivnija. Roomeny, Bachman, Herman Cain..manje vise svi su se ufatili iste retorike kako treba spricijeti Iran u poduhvatu kreiranja nuklearnog oruzja, razlika je naravno u metodama kako to da urade. Valjda nisu toliko ludi da idu u neke napade. Treba nam vise onih Wall Street okupacija

[PipiDugaDevetka]

Imam osjećaj da će Iran biti proglašen odgovornim za širenje J-131 iznad Evrope,...
http://www.sarajevo-x.com/svijet/evropa ... /111112077

[ushtap]

Svakome je jasno da je Izrael danas najveca prijetnja sigurnosti svih nas na ovoj planeti... Saka fanatika koji ne biraju sredstva da dokazu da su oni ''izabrani narod'' i da je VELIKI Izrael njihovo pravo, mogu nas sve u par sati uvesti u pakao...[/quote]
Da, ali sva "sreca" pa bi i oni, ako do toga dodje, sa nama u pakao...il' bolje kazano u pm.

[Hadzi Lojo]

Da se kladimo, da ce prije zaratiti Turska i Grcka nego sto ce Amerika i Izrael napasti Iran?

[StupskaBitanga]

Ukoliko dođe a neće do napada na Iran to bi bio 3. sv.rat

[tesanj]

Mozel neko reci kako iranci stoje s raketama za obaranje satalita.

[zambaklija]

ja bi volio da Izrael rokne ove brade.....

[MUNAFIK]

ja bi volio da Izrael rokne ove brade.....

[tesanj]

ja bi volio da Izrael rokne ove brade.....

[StudentskiIC]

Mozel neko reci kako iranci stoje s raketama za obaranje satalita.

Možda imaju nekoliko nacrta, ništa više.
Čak ni Izrael nema takve rakete. Možda za obaranje satelita u nižoj orbiti, ali nikad nisu objavljeni nikakvi testovi, samo najave da imaju tu mogućnost prije par godina.

[tesanj]

Znam da je kina radila nesto oko toga i isprobavala ne nekom svom starom satalitu, mozda su im oni nesto isporucili.

[StudentskiIC]

Kina je glasala za sve četiri rezolucije na štetu Irana, ne bi im nakon toga isporučili takvo oružje. Niti Iran ima bazu ili mogućnosti da upravlja tako sofisticiranim raketama.

Na kraju krajeva, takvo oružje se ne daje nikome, nit se tehnologija dijeli kao lego kockice.

[tesanj]

Kina je glasala za sve četiri rezolucije na štetu Irana, ne bi im nakon toga isporučili takvo oružje. Niti Iran ima bazu ili mogućnosti da upravlja tako sofisticiranim raketama.

Na kraju krajeva, takvo oružje se ne daje nikome, nit se tehnologija dijeli kao lego kockice.

Kina jos nema snagu da amerima idu uz nos do kraja, ali ispod stola se moze nesto uradit.