Naravno da sam iskren u upitima, zasto ne bih bio. Mene zaista, i iskreno, zanima zasto su ljudi vjernici. I uopste se ne zafrkavam s tim. Ovo s HCMX jeste zabava, jer je ocigledno da on nije u stanju razlozno i smisleno dati bilo kakav odgovor.
Ovo sada ce biti malo duzi post, ali mislim da ga vrijedi procitati.
Ali, pazi sad... I ovo sto pisem ne pisem da bih tebe razuvjeravao u tvojoj vjeri. nego cisto da pokusas stvari sagledati i iz drugog, i vrlo moguceg i realnog ugla. Dakle- ovo je za mene samo jedna otvorena, i zaista iskrena diskusija. Bar je tako s moje strane. Uopste nemam namjeru nikoga ismijavati, vrijedjati ili bilo sta u negativnom kontekstu.
Dakle, redom cu. I, usput cu ti davati i svoja licna i razlicita iskustva, kao i svoje licne interpretacije istih. Da li ces mi vjerovati da mi se to desvalo i desava ili ne, do tebe je. Kazes:
patriot_1 wrote:Mislio sam da neću ali ipak ukratko"Bože ako postojiš,objavi mi se,daj mi neki znak,dokaz,i ja ću vjerovati.Daj da ja sada ili čijem tvoj glas,ili da te nakratko vidim,ili bar osjetim.Ako te nema,neće se ništa dogoditi,ako jesi,smatram da mi možeš i MORAŠ dati dokaz jer onda za moju nevjeru u tebe nisam kriv ja nego ti,jer se nisi potrudio da mi se objaviš!"
Otprilike tako!Stvarno sam tada bio iskren.Do krajnosti!I tada,u tu sobu u kojoj sam bio sam došao je netko.Ono,ne vidiš nikog a znaš,netko je sad tu!I nisam osjećao nikakav strah nego mir u srcu!Soba se ispunila nekom bjelinom,kao da se spustio jako bjel oblak,ili neka bjela para!U srcu sam tog časa osjetio neku toplinu,ljubav.Trajalo je to kratko.I kako napisah,prva reakcija je bila autosugestija,nisam očekivao da On ipak postoji.
Ono sto ovdje nedostaje jeste ono sto te dovelo do toga da mu trazis da ti se nekako prikaze/pokaze. Kako sam kazes, u tom momentu si bi nevjernik, ali - sta te netjeralo da ga trazis? Ljude na to obicno natjera neka muka, tegoba, belaj...
A pazi sad moje iskustvo... Samo, prije toga, moram ti reci da sam otkad znam za sebe na neki nacin bio drugaciji od ostale raje. Ne fizicki, nego psihicki (znam da ce se mnogi na ovo smijati, ali nema veze). Recimo, jos kao dijete od 2,5-3 godine sam se znao probuditi usred noci i ocekivati da se pocnem ljuljati zajedno s krevetom. Nakon 5-6 min bi se to i desilo. Tada nisam znao sta je to, ali sam znao sa 6-7 godina - zemljotres. Kasnije cu se vratiti na ove stvari, prvo ovaj tvoj "slucaj".
Kad mi je otac umro, a tome ima 8 godina, ja sam skoro mjesec dana nakon toga povremeno osjecao da je sa mnom u sobi jos neko. I ne samo to, nego sam tacno mogao osjetiti i da zeli da komunicira, ali da ne zna kako. A, nekako sam znao da je to moj stari. Zadnjih 10 godina do njegove smrti i nismo bili bas nesto vezani. Ne radi nekakve svadje i sl., nego je naprosto zivot tako diktirao. Hocu da kazem da nisam bio nesto vezan za njega, pa da mi je autosugestija radila radi toga sto mi je falio, da sam ga u sebi dozivao i sl..
Poenta je da je poltergeist poznata stvar, desava se, postoje mnogi poznati slucajevi, i jos vise nepoznatih i neprijavljenih. Ono sto ne znamo jeste razlog tog desavanja, odnosno "pojavljivanja" duhova, i tu svi samo nagadjamo sta se i zasto se to desava.
patriot_1 wrote:Npr. oženim se iza toga,ženu cjeli dan boli glava,jako,ja čitam Bibliju i to baš onaj dio gdje piše da molimo za bolesne i da neki od njih mogu tog časa ozdraviti!Položim ruku na njenu glavu i kažem"Bože,ozdravi je od glavobolje sada"!Ona me pogleda i kaže"Ja nemogu vjerovat,prošla glavobolja ovaj čas!"
Moc autosugestije je zaista ogromna, samo sto toga ogromna vecina ljudi nije svjesna. Takodjer, vecina ljudi autosugestiju koristi maltene svakodnevno i za razne stvari, ali vrlo je malo onih koji su sposobni kanalisati autosugestiju.
Ne kazem da sam ja jedan od takvih, ali iz nekih licnih primjera bi se to mozda moglo i tako reci.
Npr. zadnji takav slucaj je bio kada mi je riknulo slijepo crijevo. Imao sam bolove u desnom dijelu stomaka, logicno, ali nisam znao sta je uzrok. Pocelo je iznenada i bez ikakve najave, cak nista nisam ni radio, pa da bih mogao to eventualno povezati s nekakvim naporom. Desilo se to nekad poslijepodne, a bol nije prestajala ni navecer, kada sam dobio i temp. Tu sam znao da nesto ne valja, ali mi bilo mrsko ici u bolnicu i pretpostavljao sam da je u pitanju salmonela, koja ima slicne simptome. Ono sta sam uradio jeste neki moj standardni nacin "lijecenja". Ne znam da li to uopste mogu opisati kako treba, ali sustina je u tome da sam u svojoj glavi vizualizirao organe u svom stomaku, njihova mjesta (znam gdje je sta i kako izgleda jer sam nekad davno polagao anatomiju), a onda zamislim kako se bijela krvna zrnca, kao neki good guys, bore protiv infekcije. Na neki nacin, zamislim nekakav rat njih i bakcila, koji su ao neki bad guys (smijesno, znam), pri cemu good guys opkole bad guys i ne daju im da se dalje sire.
Nakon 4 dana, kada su mi konacno uspostavili dijagnozu (a to je, pored doktorske nesposobnosti, vjerovatno islo teze jer sam ja klinicki svaki dan izgledao bolje i bolje, kretao se normalno, pri cemu mi je i temp. sa 39,5 prvog dana u trecem danu pala na 37,2, sto doktori ni ne smatraju povisenom temperaturom), i kada sam konacno zavrsio na operacijskom stolu, sta mislis sta su mi rekli nakon operacije? Doslovno ovo:
- Da zivot mogu zahvaliti svom fantasticno jakom imunoloskom sistemu koji je odmah nakon puknuca slijepog crijeva ucahurio sve sto je iscurilo.
Da li sam ja uspjesno autosugestijom "natjerao" svoj imunoloski sistem (one good guys odozgo) da opkole i zadrze (ucahure) iscurjele otrove (oni bad guys)? Realno - ne znam niti mogu znati s bilo kakvom sigurnoscu. Ali, znajuci sta sve autosugestija moze, uopste ne bih bio iznenadjen da ovo jeste bilo tako. Imam ja jos slicnih primjera, ali mislim da je ovo sasvim dovoljno za konktekst ove price.
Da se sad vratim na ono s pocetka. Zemljotresi, ali i jos ponesto.
Kako sam te zemljotrese osjecao unaprijed jos kao vrlo malo dijete koje nije ni znalo objasniti sta osjeca, tako je i danas. I dan-danas se ponekad probudim u noci i tacno znam da za 3-4 min. slijedi zemljotres. Zena mi je vec navikla na to, kao i starci jos davno. Prije neki dan, kada je bio onaj zemljotres u Nevesinju, ja sam sjedio u kancelariji i kolegici na 2-3 min. ranije rekao - sad ce zemljotres. Ona se pocela smijati i govoriti da ne lupetam. 3 min. kasnije je sutila i samo me gledala dok smo se radi blagog zemljotresa ljuljuskali u svojim stolicama

.
Survival... Slicno zemljotresima, cesto sam osjecao ili osjetim i druge stvari. Npr. tokom rata sam ponekad za neke ljude tacno znao da ce taj dan poginuti. U nekom momentu ga pogledam, i tacno to znam. Nazalost, to se i desavalo. Da li sam mogao ikome od njih to reci...? Tesko, zar ne? Ko bi mi povjerovao...?
Ili, hodam gradom, ulicom, i tacno znam da ce uskoro u blizini pasti granata. Kako sam do tada vec naucio vjerovati tim svojim predosjecajima/instinktima, ja se uredno sklonim. Naravno - nakon 1o-15 sec. padne granata u neposrednu blizinu, toliku da bi me neki geler bez problema mogao dohvatiti. Jednom sam se cak zatekao kako cucim ispod drveta, a granata padne na tu krosnju. Uopste se ne sjecam kada sam cucnuo. Itd. itd.
Eh, sad... Da li bog ima ikakve veze sa svim ovim? Ne.
Ovo su sve naprosto nasi urodjeni i prirodni mehanizmi samoodrzanja/samoprezivljavanja kakve ima svaka druga zivotinja na planeti, s tim sto su kod nas odavno otupili i oslabili, za sta je najveci krivac prvenstveno tehnicko-tehnoloski razvoj, odvajanje od prirode i uporno pokusavanje prilagodjavanja prirode nama, umjesto da smo i dalje u skladu s njom. A, i mi smo, zapravo, samo jos jedna vrsta zivotinja, zar ne? Nauka je odavno dokazala da zivotinje unaprijed reaguju i bjeze kada slijedi erupcija vulkana, cunami, kataklizmicni zemljotres, uragan, velika poplava, itd.. To je upravo taj, sto mi nazivamo, zivotinjski instinkt.
Kako je poznato, postoji nesto sto nauka naziva "atavizam", a to su upravo neki praistorijski ostaci/nasljedja koja se ponekad pojavljuju kod nas, ljudi. Atavizmi mogu biti fizicki, ali i psihicki. Fizicki se ogledaju u izrastanju kozice medju prstima, repa, zivotinjske gustoce dlake po tijelu, itd., dok se psihicki manifestuju upravo na neke od nacina koje opisah.
I, atavizmi su jedan od nepobitnih dokaza nase evolucije, odnosno cinjenice da nismo oduvijek ovakvi kakvi smo danas, nego da smo stotinama hiljada godina, pa cak i milionima godina ranije ipak bili nesto drugo, vjerovatno uopste nismo ni licili na ovo kako izgledamo danas.
patriot_1 wrote:Važno je jako TKO kaže a ne samo ŠTO kaže!Pročitaj bar jedno evanđelje i to pažljivo,nećeš steći dojam da je Isus bio išto od navedenog!
Cekaj malo... Zasto je Isus na bilo koji nacin bitniji i zasto bi ono sto je on rekao prije 2000+ godina, ili Muhammed prije skoro 1500, na bilo koji nacin danas bilo bitnije i relevantnije od necega sto kaze bilo ko drugi, a za prilicno slicnu i, recimo, nedokazivu stvar?
Drugi dio se tice onog "ucenja u snu" koje spomenuh... Kako znamo da njih dvojica nisu bili podvgrnuti upravo tome, ili necemu slicnom?
patriot_1 wrote:Što god ja ovdje odgovorio,tebi će to biti sugestivno,probaj sam,ništa te ne košta!Ako ga ima,DUŽAN ti je dati dokaz ako iskreno želiš znati!
Ovdje bih te zmaolio da mi odgovoris na svako sljedece pitanje, a koja su, po meni, sasvim logicna:
1. A zasto moram biti iskren u tom pitanju?
2. Zasto moram biti ubijedjen u njegovo postojanje da bih ga uopste pitao da mi se prikaze/pokaze?
3. Zasto uopste moram
vjerovati u njega?
4. I, na kraju, zasto ti licno i dalje vjerujes u njega, kada vec znas da postoji? Cemu
vjera?
Na ovo zadnje i ja mogu ponuditi odgovor, s kojim ces se, mislim, sloziti - zato sto ipak ni sam nisi siguran u to sto tvrdis, tj. da ti se on na sve te nacine "ukazao". Jer da jesi 100% siguran, ti bi onda ZNAO, a ne VJEROVAO, i sada bi bio njegov poslanik, a ne samo vjernik/sjedbenik, zar ne?
patriot_1 wrote:Drugi dan nađem u sandučiću 500 Njemačkih maraka,Bez adrese pošaljitelja!U koverti!Nikad nisam saznao tko je to stavio!Nije Bog siguran sam nego netko koga je On potaknuo da to učini!
Ono sto bih ja uradio u ovom slucaju je sljedece, i u kontekstu o kojem pricamo - uzeo bih pare, logicno, a zatim bih preko raje u muriji s koverte uzeo otiske. Tako bih znao ko je ostavio pare.
Ali, nda bih i znao da li je to neko ko zna moju tesku zivotnu situaciju, i ko je odlucio da meni i mojoj porodici anonimno pomogne.
Zasto mislis da ne postoje i takvi ljudi koji bi uradili nesto takvo bez ikakvog bozijeg uplitanja?
Evo, ja sam zadrti ateista, a vjeruj mi (a i ne moras, ionako je svejedno), pomognem gdje i kako kome mogu. Npr. prosle godine sam otisao i kupio komplet namjestaj za dnevnu sobu prijatelju koji je
pravi vjernik, ali je u teskoj situaciji, s tesko i dozivotno bolesnim djetetom (i ovo je takodjer "super" primjer - zasto njemu, zaista iskrenom vjerniku, vrijednom, postenom i pozrtvovanom covjeku, taj sveposteni i svepravedni bog ne izlijeci dijete koje su uhakali ovozemaljski idioti u vidu doktora? Vjeruj mi, malo je reci da mu se molio i moli za to, vec godinama), nezaposlenom zenom...
Eto, kamara pitanja za razmisljanje. Logicno, ko o njima zeli razmisliti i kroz neku malo drugaciju i realnu prizmu.