Što "opet ja"? Pa, nisam ti replicirala ima sigurno 6 mjeseci i više.hAZNADAR wrote:opet ti. Pocinjem da shvatam zasto je ovaj forum postao utociste jugonostalgicara i elitne gradske raaaaje.
Lako je podebljavati iz konteksta,... i tumaciti negativno - kada se na nekoga nasiljis unaprijed.
A replicirala sam ti zbog količine stereotipa koji se tebi čine OK, a potpuno su ideološki kalibrirani - "oni" (Bosanci, dakle, nisu "mi"), "vi" ("mi" i out grupa), "atavizmi prošlog sistema" (orjunašenje?
Niti su svi Bosanci jugonostalgičari, niti su svi Bošnjaci nejugonostalgičari. Dapače, mislim da se medju Bošnjacima nalazi najveći broj jugonostalgičara po glavi stanovnika u bivšoj našoj. Ali to nema veze sa unutarnjim trenjima i trvenjima. Ima veze samo ili najviše sa idejom socijalne pravde i socijalne države. Da pojednostavim, i nacionalizam i jugonostalgija su reakcija na promjenu sistema, ništa neobično i nezabilježeno u analima evropske povijesti. Nismo mi pretjerano specijalni u tom smislu, niti je ovo što se kod nas dešava neki historijski presedan.Jedna stvar je ovdje jako uocljiva. Na jednoj strani imas deklarisane Bosnjake a na drugoj deklarisane Bosance i jugonostalgicare.
Mislim da ti to gledaš previše dramatično, a i da malo generaliziraš. Slažem se da su klasne razlike jedan od mehanizama identifikacije. Zato danas postoji termin kozmokratija - kulturne ili finansijske ili profesionalne ili političke 'elite' koje se identificiraju jedne s drugima po horizontalnom i transnacionalnom principu. Svi se ljudi identificiraju i gravitiraju ljudima koji su im slični, imaju slična interesovanja i slična životna iskustva. A, grupe se obično homogeniziraju kad su pod napadom.Ali od Bosanaca i jugonostalgicara nisam nikada dozivio da jedni druge nalijepe, opomenu, ograde se od bilo kakve gadosti, uvijek zdruzeno i skoro sektaski zajedno. Impozantno u neku ruku,.. ali ne u diskusijama. Nije politicko bratstvo, nije ni kako kazes psihologija jer smo razlicite individue,.. - fenomen je dakle cisto socioloski. Klasne i kulturoloske razlike ili slicnosti je nesto jace od politickog stava ili individualnosti. U nasem drustvu je najjaca solidarnost po klasnoj osnovi. Gdje se neki ljudi ogradjuju od primitivizma, papaka, zaostalih,.. nize klase,.. po svaku cijenu pa i odsustva bilo kakvog samokriticizma, objektivnosti,.. kada napr podrzavas "svog" pa cak i kada vise od pola populacije naziva skartom. Koliko je nacionalizam istovremeno i primitivizam i borba protiv papaka - je diskutabilno.
Kulturološki se - osim po religiji - (svi) Bosanci vrlo malo razlikuju (narcizam malih razlika). John iz Manchestera i Jovo iz Bijeljine nemaju puno zajedničkog - osim ako obojica nisu inžinjeri koji rade za Microsoft. E, onda počinju razvijati zajedničko, pa se sjete i da obojica vole fudbal, a možda otkriju i zajedničku ljubav prema indijskoj hrani. Ali, Jovo iz Bijeljine i Jusuf iz Zenice imaju puno toga zajedničkog i bez da rade za Microsoft. Tako da ne vidim odakle ta ideja o bosanstvu kao nekakvoj hijerarhijskoj, klasnoj identifikaciji - to je jednostavno horizontalna kulturološka identifikacija. Na kraju balade, što rek'o Rambo, kad plata predje 1,500 eura, počećemo pričati o ljetovanju, a ne o naciji. Mislim da je o tome besmisleno raspravljati.
I, kad već spomenu klasu - znaš (a, pretpostavljam da znaš) šta je bila nacija u 17. i 18. stoljeću? Klasa! Termin "nacija" se odnosio ekskluzivno na grupe zemljoposjednika i plemićkih porodica - "naroda" iz kojeg se "razvija" nacija nije bilo ni na mapi! Kao što ni prije toga savezi feudalnih posjeda nisu imali veze sa identitetom, nego sa oporezivanjem ljudi u bližoj i daljoj okolini i organizacijom resursa i ljudi za ratovanje. "Nacija" je nastala iz potrebe za kontrolom nad ljudima na tim udruženim posjedima, a ne kao neki spontani izraz kolektivnog narodnog identiteta. U 18. vijeku madjarski plemići nisu bili ni etnički Madjari, niti su govorili madjarskim jezikom. Tek kad su se posjedi ukrupnili u 'nacionalne saveze', nastali su prigodni mitovi o 'tisućljetnim stremljenima naroda'. Do tada je 'narod' znao samo za svoj rod, feudalca/plemića za kojeg ratuje, njegovu teritoriju, i religiju.
I, zato mi prosto dodje da se samostrmeknem kad čujem ove priče o 'narodu svjesnom svog identiteta' u 13. stoljeću i ove besmislene prepiske i skakanje oko logorske vatre oko toga je l' se narod tada zvao bošnjački ili bosanski, a sve to dok Bosnom u 21. stoljeću vladaju tri klasno povezana feudalca i njihovi klanovi dok običan svijet palamudi o imenima i procentima, umjesto da ganja šanse da se ostvari kao skup autonomnih ljudskih bića. Bakir, Dragan i Milorad/Mladen su jedna nacija, a narod/i druga. Jašta nego klasna podjela.
Ne znam kakva se polemika vodi oko imena i identiteta Bošnjaka. Sve je tu prilično jasno. Nego, na ovoj se temi od juče vodi polemika o imenu i identitetu Bosanaca i to na jedan prilično 'hrvatsko-srpski način'. S jedne strane nebulozna priča o 'unutarnjem neprijatelju koji podriva' (a la Kolinda), a s druge potreba da se nekom objasni da on ne postoji (a la vratite se veri pradedovskoj). Nebitno. Gradjanska je država neminovnost, tako kaže neumoljiva teta (h)istorija. Usput, ne zaboravi da je na ovom prostoru prije samo generaciju postojala jedna potpuno drugačija država. A, prije toga - ni dvije generacije - treća država. A, prije toga, ni 5 godina - četvrta država. A, generaciju prije nje - peta. Jedno je 100% sigurno - kada društvo protraći čitavu generaciju ne radeći ništa - stvari dodju na naplatu.Vezano za temu - ovo slavlje i brojanje krvnih zrnaca je sranje. Kao i ovaj virtuelni rat sa Srbima preko statistike.
Popis je bitan samo zato sto pokazuje realnu sliku bosnjackog drustva. Vise nema dilema niti polemike oko imena i identiteta Bosnjaka. Svako normalan to prihvata.
A Bošnjaka neka ima, šućur Allahu i mashallah, da bude što više ... kao i ostalih gradjana BiH, jer, kad pogledaš u onaj popis, pa analiziraš trend radjanja u zadnjih 15 godina, vidjećeš da broj u zadnjih 15 godina rapidno opada, manje-više svake godine po hiljadu, pa se prije 17 godina radjalo 50.000 beba, a 2013. 30.000. I kad skontaš da je Bosna poluprazna sa povećanim trendom pražnjena, onda dolazimo do pravih pitanja. Sve i da se taj trend naprasno promijeni, trebalo bi dvije generacije da se vratimo na isti nivo populacije kao 1991. I sad, recimo, ti imaš kuću koju si pravio u Banjaluci od 100,000 maraka, kome ćeš je prodati i za koliko para, kad se zemlja prazni i u njoj ostaju samo starci? A, i da se vratiš da u njoj pod starost proživiš, ko će te i gdje liječiti? To su prava pitanja.


