radostan dan wrote:ma ne...nemojte to svlačiti na lokalni nivo..dajte da malo šire pogledamo. šta, srbi napravili jugoslaviju? imali su najviše žrtava, ali dzabe da nije bilo zelenog svjetla za to.. šta, slovencima ekskluzivno pravo na ideju ujedinjenja južnoslovenskih naroda? itd, itd....ma ništa od toga, vi dobro znate da ni jedne jugoslavije ne bi bilo da to nije bio interes i zapada i istoka. kao što treba da znate da bi ona još uvijek postojala, pa i kao najgora diktatura, da nije bilo interesa - da je nema.
i generale, smiješno je porediti svijest i moć zemalja koji imaju toliki državno/društveno/politički kontinuitet sa narodima ex yu i njihovom državnošću, koja je istini za volju kod nekih duža, kod nekih kraća, ali sa bezbroj lomova, prestrojavanja, čupanja iz korijena pa ponovnog sađenja (iz monarhije u komunizam npr) itd, itd....
čitava ova rasprava je krenula od toga da tvrdim da su sadašnje političke garniture djelimično instalirane iz vana, i da ce biti na vlasti sve dok igraju kako se vani svira.
vi se ne slazete sa tim?
vi smatrate da su ovdašnje drzave i njihovi rukovodioci sposobni da izgrade drzave koje ce bar djelimično parirati, moci se uporediti sa finskom, islandom, sve jedno?
smatrate da je baza (narodi) sposobni, spremni za to?
moje je mišljenje da ne mogu, nisu u stanju, i plus - neće im se dati i da mogu. bila je jedna sansa, nije iskorišćena, i to je to.
raspad sfrj je zapadu bio zadnja rupa na svirali. raspad sfrj je poceo u trenutku kada je u svijetu poceo vjerovatno najdramaticniji proces mozda u modenroj istoriji ne racunajuci svejtske ratove - raspad globalnog svjetskog poretka i raspad sssr-a. raspad juge i cehoslovacke je u tom trenutku bio poptuno periferna stvar.
jos davno sam gledao negdje na tv izjavu direktora cia iz tog vremena koji je rekao da su oni znali da se sssr raspada, ali da ih je shokirala brzina kojom se to desilo. bukvalno preko noci je hiljade skladista sa ko zna kakvim oruzjima za masovno unistenje je ostalo bez nadzora. juga je u svemu tome bila poptuno nebitna.
mozda je to jos lakse objasniti kroz prizmu bosne. 3,5 miliona ljudi zivi, radi, pati se, radja se i umire u sistemu koji je definisan dejtonskim sporazumom koji je skrojen uz zalaganje amera, francuza, kuke i motike. svi su oni stali iza tog sporazuma. iz razumljivih razloga, mi, ljudi koji zive unutar tog dejtnskog uredjenja su u proteklim godinama razvili bezbroj teorija zasto je sve to skrojeno tako kako jeste (ono ameri su to, nista nije slucajno), a u sustini je to bilo tipicno prelamanje preko koljena jer mso im dopizdili.
svi ti zajebani kurtoni su isto tako stajali i prisutvovali na ko zna koliko i ko zna sve gdje pregovora sa istim ciljem okoncanja rata, na kojima su se iznosili prijedlozi - od malo do dramaticno drugaciji od ovog dejtonskog, ali eto spletom okolnosti i kojekavih hazarderskih poteza domacih likova nije zazivio nijedan prije dejtona iako je ko zna koliko puta sekunda falila da danas zivimo u mozda dramaticno drugacijem sistemu koji bi se zvao pariski, lonodnski, milanski, berlinski...sporazum.
generalno, mislim da je dobro sto ne zivimo u nekom strateski bitnom dijelu svijeta jer to onda ostavlja daleko veci prostor za autunomno vodjenje vlastite politike i daleko manju mogucnost da postanemo kolatealna steta, ali je tragicno sto su politicari uglavnom poptuno nedorasli tome.
a sto se tice finske i islanda, to je takodjer do nas. svijet napreduje zahvaljujuci znanju. na ovim prostorima mi trenutno ne pada nikakav domaci glavonja koji je shvatio vaznost obrazovanja i sto je vaznije, nesto poduzeo po tom pitanju. finska (iako znam da si je spomenuo slucajno) ima jedan od najboljih obrazovnih sistema na svijetu, dok recimo kod znas imas hrpu zvanja koja u svijetu postoje vec 20 godina, a kod nas se cak ne mogu ni nostrificirati jer ne postoji nista slicno, a kamoli da sami obrazujemo takav kadar. naravno, kvalitet i ovog sto imamo je tema za sebe.
jevrjere je svjetkog silom napravilo upravo obrazovanje, ali nema tu ad hoc rjesenja
, u medjunarodno priznatoj drzavi BiH, iz koje mogu iznijeti onoliko koliko im ostane na djonovima. 
