evo da vidimo sta hdz glasila imaju reci o tom scenariju
Masovni prosvjedi, građanski neposluh i naposljetku nova hrvatska samouprava – mogući je (i vjerojatni) scenarij s kojim bi se Federacija, a time i BiH, mogla suočiti ukoliko se vlast formira bez legitimnih političkih predstavnika hrvatskoga naroda u BiH, u prijevodu dva HDZ-a.
Piše: Jurica Gudelj, Sutra.ba
Realna opasnost dodatnog eskaliranja političke krize koja trenutno potresa našu zemlju, mogla bi već kroz sljedećih nekoliko dana poprimiti sasvim novo obličje. Naime, ukoliko stranke potpisnice platforme SDP-a ustraju u namjeri uspostave vlasti u Federaciji prije potpunog konstituiranja Doma naroda Parlamenta FBiH, već u ovom tjednu ćemo u Mostaru imati prosvjed studentske populacije što bi trebao biti uvod u masovne demonstracije protiv uspostave vlasti bez dva HDZ-a.
Vlada Federacije koju bi potvrdio Dom naroda u kojem neće biti izaslanika iz tri županije u kojima dva HDZ-a imaju kapacitet samostalno formirati vlast, Hercegbosanske, Zapadnohercegovačke te Posavske županije, neće imati legitimitet u tim županijama.
Kako u spomenutim županijama živi i većina bh Hrvata, logično je onda zaključiti kako takva federalna Vlada ne bi imala realnu vlast nad Hrvatima. Otkazivanjem poslušnosti triju županija središnjoj vlasti u Sarajevu stvorili bi se uvjeti za osivanje svojevrsnog saveza općina s hrvatskom većinom ili međužupanijskog vijeća (koje već postoji!) putem kojih bi se organizirao život na područjima koja ne priznaju vlast Vlade Federacije.
Također, važan kamenčić u mozaiku pri realizaciji ovog scenarija je i činjenica da svaka od županija ima svoj MUP i sudstvo, što bi omogućilo i realno provođenje vlasti koja ne priznaje Vladu u Sarajevu. S druge, pak, strane problema bi bilo s ubiranjem poreza koji je u potpunosti u nadležnosti razine Federacije. Županije ne mogu samostalno ubirati porez i niti jedna banka ne bi htjela činiti išta suprotno zakonu.
Na optužbe, pak, kako bi to značilo rušenje ustavnog poretka BiH, argumentiralo bi se kako je i vlast bez legitimnih hrvatskih predstavnika također neustavna, te kako se od dva zla izabire manje.
Ne zaboravimo i kako je peticiju ''Stop majorizaciji Hrvata'' potpisalo preko 140 000 bh Hrvata, što jasno govori kakvo je raspoloženje među Hrvatima u našoj zemlji. Nezadovoljstvo tinja još od 2006. godine kada je Željko Komšić po prvi puta, bošnjačkim glasovima, izabran za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH.
Potpisana peticija govori kako dva HDZ-a imaju jaku podršku naroda. Primjerice, u organizaciji potpisivanja peticije su sudjelovale braniteljske udruge, udruge studenata, ali i hrvatskih intelektualaca.
Kako sama peticija nije instrument kojim se postižu promjene, na nju se može gledati kao na istraživanje javnog mišljenja koje liderijma dva HDZ-a Draganu Čoviću i Boži Ljubiću jasno kazuje što im je činiti. Scenarij organiziranog građanskog neposluha uopće nije tajan i lideri dva HDZ-a o tome ozbiljno razmišljaju.
Dakle, ukoliko SDP i SDA ustraju na sutrašnjem održavanju sjednice Doma naroda FBiH, a prema svim najavama to će učiniti, svi zajedno se upuštamo u jako neizvjesnu avanturu guranja hrvatskoga naroda u vaninstitucionalno djelovanje.
Nitko sa sigurnošću ne može prognozirati kako će se ova problematika riješiti, no sasvim je jasno kako dva HDZ-a neće odustati o zahtjeva da dobiju svih pet ministarskih pozicija u Vladi FBiH namijenjenih Hrvatima.
Kako će SDP i SDA popuniti kvotu bošnjačkih i srpskih ministara u Vladi FBiH, dobijanjem još jedne hrvatske fotelje, te stranke bi imale prevlast u federalnoj Vladi, odnosno svaka odluka bi se mogla donijeti unatoč eventualnom protivljenju ministara iz dva HDZ-a koji bi predstavljali ''hrvatski blok''.
Takve bi odluke bile nominalno u skladu s Ustavom i Poslovnikom o radu Vlade FBiH, no Hrvati bi ih smatrali majorizacijom. Stoga dva HDZ-a zasigurno neće odustati od svoga zahtjeva da dobiju svih pet ministarstava namijenjih Hrvatima, a teško je očekivati i da SDA i SDP odustano od onoga što su najavili – vlast sa ili bez dva HDZ-a do kraja mjeseca.
Za sada je jedini izlaz u rukama međunarodne zajednice, no njihova prava (re)akcija se još uvijek iščekuje