#3376 Re: Milorad Dodik ALL ABOUT
Posted: 30/03/2009 14:24
Pronadjoj tekst iz Dana o M. Dodiku, iz 1998. godine.
Hasan Hadzic
POLJUBIVSI MILORADA DODIKA U SALI bijeljinskog Omladinskog doma, nakon sto je dobio podrsku skupstinske vecine, Biljana Plavsic je ozvanicila pocetak, ako ne slavlja, onda bar velikog olaksanja najveceg broja gradana RS-a zbog iznenadne i spektakularne najave skidanja s vrata nepodnosljivog jarma paljanske strahovlade. Kad je ova vidno oronula starica, nakon dvanaest sati neprekidnih uvreda koje je u bijeljinskoj noci straha i nade pretrpjela od SDS-ovaca i Poplasenovih radikala, uspjela da zada odsudni udarac Karadzicevom i Krajisnikovom carstvu - citava bh. i medunarodna javnost bila je na njenoj strani.
Sasvim drugacije je bilo sest godina ranije, kad je Biljana Plavsic u istom gradu poljubila Zeljka Raznatovica Arkana kao, po srpskoj sluzbenoj verziji, oslobodioca Bijeljine. To je ostalo kao cin legaliziranja pocinjenog zla, krunisanja kralja zlocina koji ce svoj krvavi pir reprizirati u mnogim gradovima iduci uz Drinu i Savu.
Drama takorekuc
Plavsickin "poljubac 98" sigurno nece iz svijesti i povijesti izbrisati njen "poljubac 92", ali je izvjesno da medunarodna real-politika, koja ne pati previse za pravdom i etickim nijansama, u ovom trenutku dozivljava predsjednicu RS-a kao snagu dobra i demokratije. Proteklih godina je paljanska vrhuska u svojoj poslovicnoj epskoj egzaltiranosti mnoge svoje skupove proglasila "historijskim". Sada kada su nacionalno-romanticarski krediti ostali bez pokrica, zasjedanju Parlamenta RS-a u Bijeljini - na kojem je izabrana Dodikova vlada - niko ni od sale nije pripisivao slican epitet, premda mu zbog znacaja donesenih odluka i njihovih posljedica niko nece moci oduzeti povijesnu supstancu.
Srpska demokratska stranka - politicko ime jednog nezapamcenog anticivilizacijskog projekta - na bijeljinskoj skupstini je dozivjela infarkt nakon kojeg u RS-u nista vise ne moze biti isto. Ta cinjenica je za opci politicki kontekst u BiH, odnosno za bilo kakav pomak iz sadasnje razarajuce pat-pozicije, daleko vaznija od svih zakulisnih radnji i scenarija koji su joj prethodili i koji su omogucili da se dogodi cudo, da za premijera Vlade RS-a bude izabran Milorad Dodik, najnestasniji akter politicke scene u tom entitetu; "neznabozac i onaj koji se boji Jevandelja i svijece" (iz diskusije popa Save Knezevica, poslanika SDS-a); "covjek koji je na izborima sakupio jedva dvije prikolice glasaca" (pjesnik i kamiondzija Bozidar Vucurevic).
Nije samo ova famozna sjednica imala obiljezja drame, vec i sati koji su joj prethodili. Kao eksplozija je medu poslanicima i u javnosti odjeknula vijest da je, nakon neuspjeha sa Ivanicem, Biljana Plavsic za novog mandatara predlozila Milorada Dodika. I za predstavnike medunarodnih institucija to ime je zvucalo kao "san o demokratiji", za koju je u tvrdokornom politickom miljeu RS-a odvec rano. Zato se ocekivala frka, zestoko protivljenje Pala, sto je na lice mjesta dovelo briznog Visokog predstavnika Westendorpa, americkog ambasadora Kauzlaricha i ostala najautoritativnija strana imena na privremenom radu u BiH. Brojni uniformirani i neuniformirani medunarodni sluzbenici za sigurnosna pitanja neprestano su plasili poslanike i novinarske ekipe koje su dosle iz Federacije da se ne udaljavaju izvan centralnog gradskog trga. Kolege iz OBN-a, sa svojim poslovicnim gardom najobavjestenijih osoba, skoro da su prizivali predevakuacionu paniku. Pripadnici SFOR-a i IPTF-a dijelili su po sirem podrucju pisana upozorenja gradanima da se ne odazivaju pozivima za masovna protestna okupljanja, jer ce u suprotnom biti vraceni tamo odakle su dosli. Na svim prilazima gradu opazena su SFOR-ova oklopna vozila.
Za SDS-ovce i radikale se znalo da ce kandidaturu Dodika docekati "na noz", a do pred samu sjednicu je velika zagonetka bio stav socijalista. Bliski saradnici Plavsicke i Dodika su sa nestrpljenjem ocekivali vijesti iz obliznjih Dvorova, gdje su socijalisti imali posljednju rundu premisljanja, zbog cega je sjednica Skupstine pocela sa dvosatnim zakasnjenjem. Medu novinarima iz Beograda pricalo se da je sam Milosevic ocitao vrucu lekciju delegaciji SDS-a zbog uskracene podrske Ivanicu, te da je preporucio da to niposto ne ponavljaju u slucaju Dodika. Medutim, nije bilo nikakvih izgleda da Karadzicevi najistrajniji sljedbenici, podrzani od bratskih radikala, omeksaju svoje stavove.
U takvoj situaciji osamnaestorica poslanika iz Federacije dobili su poseban znacaj. Naime, sa glasovima "Bicinih poslanika" (Safet Bico, sef poslanickog kluba Koalicije), banjalucki opozicioni blok mogao je dobiti minimalnu, ali dragocjenu skupstinsku vecinu. Na njih je svakako racunao i Dodik kada je jos prije pocetka sjednice samouvjereno rekao novinarima kako ce Parlamentu predloziti sastav nove vlade bez obzira na eventualni bojkot SDS-a i radikala.
Rat nerava
Strategija ovih potonjih je od samog pocetka sjednice bila jasna: iscrpljivanje protivnika beskonacnom raspravom, uz obilatu pomoc predsjedavajuceg Kalinica kao njihovog covjeka zaduzenog da kreira konfuziju. Biljana Plavsic je za dvanaest sati prvog dijela sjednice bila izlozena uvredama kakve vjerovatno nije niko dozivio u povijesti parlamentarizma. Zapjenusane epske tirade o izdajnistvu, optuzbe za propast RS-a i slicno, bile su, zapravo, posljednja linija odbrane rezima utemeljenog na zlocinu i kriminalu. Atmosfera odsudne politicke bitke dovela je nervozu do usijanja.
Predsjednica je "pusila" nezapaljenu cigaretu za cigaretom, Visoki predstavnik se nakon nekoliko sati impresivnog drzanja odjednom poceo neugodno vrpoljiti. E, kad mu je pop Savo Knezevic odrzao historijsko pojanje o konkvistadorima koji su svojevremeno, u kolonijalnim pohodima, "izvrsili brutalna etnicka ciscenja Maya, Inka i Azteka", Westendorp je demonstrativno ustao i izasao iz sale. Bio je ocigledno cvrsto rijesen da ne dopusti da sudbina Dejtonskog sporazuma vise ovisi od historijskih ogleda popa Knezevica i slicnih. Tako je odmah nakon prve pauze predsjedavajuci Kalinic prenio poslanicima energicno upozorenje Visokog predstavnika da se niposto vise ne upustaju u medunarodnu historiju i politiku, te da prionu na dnevni red, jer ce neuspjeh sjednice rezultirati drasticnim sankcijama za RS, a narocito za aktuelno rukovodstvo.
U iscrpljujucem ratu nerava izmedu paljanskog i banjaluckog tabora, te medunarodnih nadzornika - pred samu ponoc su popustili paljanski tvrdolinijasi. Predsjedavajuci Kalinic, koji je vec odavno bio izgubio kontrolu nad tim neuroticnim ambijentom, naprasno je prekinuo sjednicu i zakazao njen nastavak za sedam dana, dok se izvrse dodatne konsultacije oko premijera i Vlade. Beogradani su odmah prokomentarisali da je postupljeno po naredenju samog Karadzica. Poslanici SDS-a i radikali nisu bili ni napustili salu, kad je potpredsjednik Skupstine Jovan Mitrovic, inace pripadnik SNS-a, zamolio poslanike da se ne udaljavaju, jer se po vazecem poslovniku nisu stekli uslovi za prekid sjednice. Uslijedile su nove konsultacije u poslanickim klubovima preostalih stranaka. Westendorp i Kauzlarich su u tome uzeli znacajnog ucesca, stalno izrazavajuci bojazan za kvorum. Biljana Plavsic je vrsila direktan prenos svog straha: "Ako ovo veceras ne zavrsimo, sve ce propasti!"
Od medunarodnih bezbjednjaka ili od "Bicinih poslanika" - vise se nije moglo razaznavati porijeklo informacija - stiglo je upozorenje da se u sali nalazi korpulentni Mirko Jovic, lider Srpske narodne odbrane i vec zaboravljenih sajkaca iz Stare Pazove. Opet su naslucivani neredi.
U potrazi za Franjom
Najvecu glavobolju svima je, ipak, zadala potraga za poslanikom Koalicije za cjelovitu BiH Franjom Majdancicem. Covjeka nigdje nije bilo, pa je odmah pukla glasina kako je uzeo dobre pare da onemoguci kvorum. Kad mu se uz angazman cjelokupne medunarodne administracije ipak uslo u trag i kad je vracen sa brcanskog mosta, ustanovljeno je da je u pitanju nesporazum, odnosno da covjek nije bio obavijesten da ce sjednica biti nastavljena te veceri.
Sve sto se kasnije desavalo bila je puka formalnost. Biljana Plavsic je primijenila svoje bogato politicko iskustvo, skupo placeno u brojnim ranijim bitkama protiv paljanske strukture. Te veceri pobijedila je nokautom. Tako se destrukcija SDS-a vratila toj stranci kao bumerang. Ne samo da su ostali bez premijera, vec su u potpunosti izbrisani iz izvrsne vlasti, bez sanse za popravni ispit i revans.
Westendorp i Kauzlarich su sa primjetnim olaksanjem cestitali svima. Predsjednica je skoro kroz plac zahvaljivala poslanicima koji su dosli iz Federacije. Valjalo je stegnuti ruku jednom Hasanu Becirevicu iz Srebrenice. Nije li i to potvrda da se te bijeljinske noci desilo nesto povijesno. Dodik je mangupski namigivao i bucno komentirao: "Ko je ovo mogao pretpostaviti prije godinu dana? A zamislite sta ce se dogoditi u narednoj godini!"
U njegovoj vladi nema onih koji nisu Srbi, ali su u usima poslanika Koalicije i SDP-a ostale njegove rijeci iz ekspozea o cirilici i latinici, ekavici i ijekavici, gradanima RS-a... Za pocetak i to je revolucionarno. Na putu iz "kamenog doba" - kako je sam inventarisao preuzeto stanje u svom entitetu - prema civilizaciji, morat ce ici s ostarjelom predsjednicom, krhkom parlamentarnom vecinom, oziljkom podrske bosnjackih poslanika, umornom medunarodnom zajednicom i federalnim partnerima koji su zbunjeni radikalnim demokratskim promjenama Republike Srpske.
SVETOZAR MIHAJLOVIC, PREDSJEDNIK POSLANICKOG KLUBA SNS-a
NECEMO SDS PREVESTI U SNS
DANI: Gospodine Mihajlovicu, kako ide proces primopredaje vlasti nakon izbora nove vlade u RS-u?
MIHAJLOVIC: Ocekujem da ce se to, uglavnom, obaviti do naredne sjednice Narodne skupstine. Ne vjerujem u neke otvorene otpore, ali je tiha opstrukcija vec prisutna. Sva ministarstva su ispraznila novcana sredstva i sklonila ih "na sigurno", kao i opremu kojom su raspolagala: automobile, racunare, itd. Sto se tice MUP-a, tu je prisutna varijanta da se novom ministru iskaze lojalnost, ali pod uslovom da on ne vrsi nikakve kadrovske promjene. Sa stanovista zapocetog procesa demokratizacije to je neprihvatljivo i takav zahtjev se niposto ne smije prihvatiti.
DANI: Kako se SDS-ovci i radikali sada ponasaju? Mogu li pokrenuti narodne pobune radi zastite svojih ugrozenih pozicija?
MIHAJLOVIC: Oni moraju biti svjesni da nakon parlamentarnih izbora politicka situacija u RS-u nije vise ista. Na sceni su sada umjerenije politicke opcije spremne da izvuku narod iz agonije u koju je zapao politikom SDS-a. Zbog toga su i sami svjesni da narod nece pristati na nekakve njihove masovne pohvale. Ocekujem njihove opstrukcije u Skupstini kako bi program nove vlade ostao bez podrske.
DANI: Koliko su osnovane informacije o teznji nekih poslanika SDS-a da promijene stranacke boje?
MIHAJLOVIC: Na ocekujem tako nesto u bliskoj buducnosti, ali je izvjesno da ce neki od njih vratiti mandat SDS-u i jedno vrijeme biti vanstranacki. Sto se tice SNS-a, mi cemo biti veoma oprezni prema takvim kadrovima. Naime, nismo nista napravili ako SDS prevedemo u SNS. Radi se o dvije razlicite politicke koncepcije.
DANI: Medunarodna zajednica je ovu godinu nazvala "godinom povratka", pa ce i podrska novoj vlasti u RS-u zavisiti i od spremnosti da se nesto vise ucini po tom planu. Moze li se uopce vjerovati u nekakav masovniji povratak?
MIHAJLOVIC: Povratak prognanih je najosjetljivije i najbolnije pitanje. Prije svega, bez velike ekonomske pomoci medunarodne zajednice nista znacajno necemo moci da uradimo. Mislim da ce se u ovoj godini napraviti veci pomaci na povratku onih koji se nalaze izvan prostora BiH, jer ce to svojom finansijskom podrskom poticati neke zapadne zemlje. U sustini ne ocekujemo velike seobe, jer za to nemamo mogucnosti, a i proteklih sest-sedam godina su ucinile svoje. Treba sto prije formirati Komisiju na nivou BiH, u skladu s Dejtonskim sporazumom, koja ce poraditi na zastiti privatne svojine.
DANI: U federalnom dijelu BiH sve je uvrjezenije misljenje da je kljucnu ulogu u postavljanju nove vlade u RS-u, iza kulisa, odigrao Beograd. Kako biste to prokomentarisali? Da li je Dodik Milosevicev covjek?
MIHAJLOVIC: Novu vladu na celu sa Dodikom podrzao je citav svijet, a dobro je sto je to uradila i Jugoslavija. Dodik je, prije svega, covjek Parlamenta Republike Srpske koji ga je podrzao. Koliko bude u svom radu manje zavisio od drugih politicara, toliko ce biti uspjesniji.
DANI: Kakve bi, po Vasem misljenju, mogle biti posljedice politickog preokreta u RS-u na stanje u Federaciji BiH?
MIHAJLOVIC: Ocekujem da ce proces demokratizacije koji je ovdje na sceni zahvatiti i Federaciju, kao i druge prostore na Balkanu.
S. Pecanin
POCETKOM SVOG MANDATA U BOSNI
i Hercegovini Carlos Westendorp je razgovarao sa svim celnicima parlamentarnih stranaka u oba entiteta. Tako su na red dosli i Miodrag Zivanovic, predsjednik Socijalno-liberalne stranke, i Milorad Dodik, predsjednik Nezavisnih socijaldemokrata Republike Srpske. Istovremeno upoznavajuci obojicu, Visoki predstavnik im je postavio sljedeca pitanja: "Kako demokratizirati Republiku Srpsku, kako smanjiti uticaj Pala, kako osnaziti procese koje je zapocela Biljana Plavsic...?"
Prvi je, u svom profesorskom stilu, odgovarao filozof Zivanovic, cija je dugacka teorijska elaboracija beznada sredine odisala sumornim tonovima, bez prakticnih odgovora na sasvim konkretna pitanja. Westendorpa, obeshrabrenog Zivanovicevim odgovorom, iz apatije je prenuo Dodik svojom prvom recenicom: "Imam vrlo jednostavno rjesenje!" Na zacudeni pogled Visokog predstavnika, on je odgovorio: "Dakle, strategija je sljedeca: naprijed idu tenkovi SFOR-a, a mi trcimo za njima. Tako ulazimo u gradove i odmah zauzimamo RTV stanice i stanice policije. I to je sve!" Svjedoci tvrde da je Westendorp Dodikov prijedlog prvo shvatio kao salu, a kada se uvjerio da je Dodik smrtno ozbiljan, poceo je postavljati pitanja koja svjedoce da stranci stvarno pojma nemaju o Balkanu: "Kako to mislite? A demokratska procedura? A izbori? A ustavna predaja vlasti...?" Srecom, Carlos Westendorp brzo uci, a samo nekoliko mjeseci nakon ovog razgovora Milorad Dodik je predsjednik Vlade Republike Srpske.
Maloprivredni cudak
Milorad Dodik nikada nije bio clan Srpske demokratske stranke i u Skupstinu Socijalisticke Republike Bosne i Hercegovine ulazi 1990. godine kao poslanik Saveza reformskih snaga. Oktobra 1991. godine Srpska demokratska stranka je napustila Skupstinu Bosne i Hercegovine i sa vecinom srpskih poslanika (82) formirana je paralelna Skupstina srpskog naroda BiH, koja je nastavila da djeluje sve do danasnjih dana. Zbog "neslaganja sa programom i nacinom rada" vrhuske okupljene oko Radovana Karadzica, Dodik formira Klub nezavisnih poslanika pri paljanskoj skupstini i tako postaje prvi javni oponent vladajucem rezimu. Nakon zestokih osuda od strane paljanskog rukovodstva, Dodik se decembra 1994. godine nakratko povlaci iz politike i pokusava posvetiti biznisu u svojim Laktasima, koji su jos od Markoviceve ere proglaseni jugoslavenskim "maloprivrednim cudom". Bez imperativa bogacenja u ratu, u koji je usao kao bogat covjek, Dodik ubrzo shvata da pored SDS-ovih kerbera nema nikakvih sansi za biznis i odlucuje da sa Nenadom Bastincem osnuje stranku socijaldemokratske provenijencije. Najblize saradnike pronalazi u Sejfudinu Tokicu i Selimu Beslagicu, pri cemu se nimalo ne trudi da demantira price o bliskosti sa Slobodanom Milosevicem (sto mu je, mozda, i sacuvalo glavu).
Milorad Dodik je diplomirani politolog, a Fakultet politickih nauka je zavrsio u Beogradu. Nekadasnji sekretar Komiteta saveza komunista u Laktasima, prvi put je postao poznat siroj javnosti kada je od ovog mjesta napravio Meku privatnog, tada jos uvijek po definiciji sumnjivog biznisa. U gradicu sa 18.000 stanovnika pred rat je bilo registrirano 2.500 privatnih firmi iz citave Jugoslavije. Osim toga, Laktasi postaju poznati i po prvoj registriranoj privatnoj radiostanici u tadasnjoj Jugoslaviji. Premijer Republike Srpske i danas u Laktasima ima privatnu firmu, a izbor ga je docekao na mjestu ministra u Alternativnom ministarskom vijecu Bosne i Hercegovine i funkciji predsjednika Izvrsnog odbora Skupstine opcine. Dodik je ozenjen i ima dvoje djece.
Miloradova konkretnost
Svi oni koji su neozbiljno shvatali Dodika sve ove godine, a nije da i sam nije davao povoda za takve prosudbe, sada mogu analizirati uzroke svojih losih procjena. Bit ce da je Dodik bolje od ostalih shvatio da je jedina racionalna politika u danasnjoj Bosni - politika "na sve ili nista". Jednostavno zato sto samo najuzi sloj ljudi u vrhovima vladajucih stranaka danas objektivno ima nesto sto bi moglo biti izgubljeno. O Dodikovoj poslovicnoj konkretnosti medu njegovim prijateljima vec se ispredaju legende. Svaki razgovor sa strancima, koji bi rado satima divanili o demokratizaciji i civilnom drustvu, Dodik je u ime opozicije prekidao vec svojom prvom recenicom: "Nama trebaju pare!" Jednom su ga sluzbenici jedne zapadne ambasade pripremali za razgovor sa visokim duznosnikom svoje zemlje. Molili su ga da se strpi i da barem prvih desetak minuta ne trazi finansijsku pomoc. Dodik se potrudio i izdrzao citavih - pedeset sekundi. Upuceni tvrde da u zvanicnim americkim ocjenama o bosanskim liderima uz Dodika stoji ocjena "Dobar, samo prepragmatican."
Nema sumnje da su za ovu ocjenu znali i visoki americki duznosnici u Bosni, koji su nekoliko dana nakon imenovanja otisli u Banju Luku da mu cestitaju na izboru. Dodik je primio cestitke, ali visoki gosti nisu izisli dok nisu dali pare za isplatu plata prosvjetnim radnicima Republike Srpske, koji su vec mjesecima bez njih. Svi koji su slusali salve uvreda i najprimitivnijih vrijedanja Milorada Dodika u izvodenju poslanika SDS-a i radikala u Skupstini Republike Srpske prije izbora premijera, nisu se mogli cudom nacuditi kako to da on nije burno reagirao kako to u svakoj situaciji cini. Nakon povratka iz Perude 1994. godine i susreta sa Sejfudinom Tokicem, jedan slusalac radiostanice iz Laktasa se u direktnom kontakt-programu Dodiku obratio sljedecim rijecima: "Isao si, Milorade, da se sretnes sa balijom, majku li ti jebem!" Voditelj je bio zbunjen, ali ne i Dodik, koji mu je odgovorio: "Jebem i ja tebi majku!"
Jal' dvjesta, jal' trista miliona
Epicentar politickog potresa koji je izazvalo formiranje nove Vlade Republike Srpske jeste bio na Palama, ali Sarajevo ovog puta nije samo geografski nadomak dojucerasnjem neosvojivom bastionu srpskog nacionalistickog rezima. Dodikov izbor jeste pobrisao SDS sa scene, ali polozaji ni vladajucih ni opozicionih stranaka u Federaciji vise nisu kao prije njegovog izbora. Kao majski snijeg, preko noci je nestala startna prednost koju vec godinama uziva bosnjacka vlast koja se samozadovoljno voljela porediti sa paljanskom: i zaista, koji god civilizacijski parametar odabrali, bosnjacka Stranka demokratske akcije je vec osam godina u neupitnoj prednosti nad Srpskom demokratskom strankom. Ovom cinjenicom zatvarana su usta i dobronamjernim upozoravateljima koji godinama skrecu paznju na okolnosti po kojima vladajuca bosnjacka stranka svojom politikom u potpunosti dezavuira atribuciju "demokratska" iz svog imena. Koliko god se bunili zbog poredenja sa SDS-om, celnici SDA su u njemu uzivali. Naravno, uvijek zbog toga sto je njima pripadao svjetliji dio bosanskohercegovacke stvarnosti, ukoliko se on slika "crno-bijelo".
Premijeru Federalne vlade Edhemu Bicakcicu nije se bilo tesko porediti sa grotesknim Gojkom Klickovicem, bivsim premijerom Vlade Republike Srpske. Isto je vazilo i za bosnjacke ministre u poredenju sa Ostojicem, Buhom i slicnim, za koje se danas i u Banjoj Luci gleda kao na potencijalne stanovnike Haaga. No, dok novi ministar informiranja u Vladi Republike Srpske Rajko Vasic drzavne medije u svom entitetu opisuje profesionalno katastrofalnim, dotle predsjedavajuci Predsjednistva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegovic javno hvali svoje drzavne medije, preuzimajuci pritom koliko pogromasku, toliku i neozbiljnu izjavu bivseg ministra Hasana Muratovica, po kojoj je zbog nezavisnih sarajevskih casopisa ovdje stiglo "jal' dvjesta, jal' trista miliona dolara pomoci i kredita manje". Ili, prije nego je ubacio namjestaj u svoj novi ured, Milorad Dodik se najkonkretnije moguce odredio protiv politizacije Srpske pravoslavne crkve i njene komesarske i duhovno-logisticke potpore pojedinacnim politickim opcijama. O slicnoj izjavi Edhema Bicakcica, u kontekstu visegodisnje potpune simbioze Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i Stranke demokratske akcije, i ponasanju konsekventnom njoj, u Sarajevu se moze samo sanjati.
Ni opoziciji nije lako
Koliko god se cinio prirodnim saveznikom opozicije u Federaciji, Dodikov izbor ce u slicne nevolje kao i vladajuce strukture staviti i ovdasnju opoziciju, a prije svega dvije socijaldemokratske partije. Doduse, ni Lagumdzijinim ni Beslagicevim socijalistima ne moze se osporiti gradanska, antinacionalisticka, demokratska dosljednost, ali ona bez znacajnijih rezultata na narednim izborima postaje vec pomalo zamarajuca, da ne kazem i dosadna. Neizbjeznim poredenjem sa raspletom dogadaja u drugom entitetu, ova osjecanja se pojacavaju. Prije Dodika, i 30 posto glasova biraca za demokratsku opoziciju u Federaciji bio bi zadovoljavajuci rezultat. No, nakon njega, samo pobjeda je adekvatni federalni odgovor na cudo u Republici Srpskoj, u koje niko nije vjerovao prije godinu dana.
Za pobjedu opozicije preduslov je hitno ujedinjenje Socijaldemokratske partije i Unije bosanskohercegovackih socijaldemokrata. Iako nije njen garant, ona jeste njen preduslov. Prije Dodika, mozda bi se i moglo progutati da celnici ove dvije stranke ne mogu postici dogovor o ujedinjenju, jer se ne mogu dogovoriti o tako "vaznim" stvarima kao sto su ime nove stranke ili broj delegata na konstituirajucem sastanku. No, nakon ostvarenja Dodikove vizije, federalnim biracima nezadovoljnim vladajucim nacionalnim strankama, ciji broj po svim pokazateljima rapidno raste, ostaje jedino da sa zaljenjem zakljuce da, ako ne mogu zajedno, onda ni Lagumdzija, ni Beslagic, ni Dapo, ni Tokic, jednostavno nisu ljudi koji bi realizirali njihovu viziju demokratske Bosne i Hercegovine.
Za zakljucak teksta o Miloradu Dodiku ne nalazim nista bolje od ocjene koju je o njemu iznio novinar agencije AIM: "Miloradom Dodikom ce vjerovatno ostati razocarani oni koji ocekuju da ce se on odmah dati na izgradnju multietnickog drustva u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini, ali i oni koji vjeruju da su svi Srbi nepopravljivi nacionalisti."
Hasan Hadzic
POLJUBIVSI MILORADA DODIKA U SALI bijeljinskog Omladinskog doma, nakon sto je dobio podrsku skupstinske vecine, Biljana Plavsic je ozvanicila pocetak, ako ne slavlja, onda bar velikog olaksanja najveceg broja gradana RS-a zbog iznenadne i spektakularne najave skidanja s vrata nepodnosljivog jarma paljanske strahovlade. Kad je ova vidno oronula starica, nakon dvanaest sati neprekidnih uvreda koje je u bijeljinskoj noci straha i nade pretrpjela od SDS-ovaca i Poplasenovih radikala, uspjela da zada odsudni udarac Karadzicevom i Krajisnikovom carstvu - citava bh. i medunarodna javnost bila je na njenoj strani.
Sasvim drugacije je bilo sest godina ranije, kad je Biljana Plavsic u istom gradu poljubila Zeljka Raznatovica Arkana kao, po srpskoj sluzbenoj verziji, oslobodioca Bijeljine. To je ostalo kao cin legaliziranja pocinjenog zla, krunisanja kralja zlocina koji ce svoj krvavi pir reprizirati u mnogim gradovima iduci uz Drinu i Savu.
Drama takorekuc
Plavsickin "poljubac 98" sigurno nece iz svijesti i povijesti izbrisati njen "poljubac 92", ali je izvjesno da medunarodna real-politika, koja ne pati previse za pravdom i etickim nijansama, u ovom trenutku dozivljava predsjednicu RS-a kao snagu dobra i demokratije. Proteklih godina je paljanska vrhuska u svojoj poslovicnoj epskoj egzaltiranosti mnoge svoje skupove proglasila "historijskim". Sada kada su nacionalno-romanticarski krediti ostali bez pokrica, zasjedanju Parlamenta RS-a u Bijeljini - na kojem je izabrana Dodikova vlada - niko ni od sale nije pripisivao slican epitet, premda mu zbog znacaja donesenih odluka i njihovih posljedica niko nece moci oduzeti povijesnu supstancu.
Srpska demokratska stranka - politicko ime jednog nezapamcenog anticivilizacijskog projekta - na bijeljinskoj skupstini je dozivjela infarkt nakon kojeg u RS-u nista vise ne moze biti isto. Ta cinjenica je za opci politicki kontekst u BiH, odnosno za bilo kakav pomak iz sadasnje razarajuce pat-pozicije, daleko vaznija od svih zakulisnih radnji i scenarija koji su joj prethodili i koji su omogucili da se dogodi cudo, da za premijera Vlade RS-a bude izabran Milorad Dodik, najnestasniji akter politicke scene u tom entitetu; "neznabozac i onaj koji se boji Jevandelja i svijece" (iz diskusije popa Save Knezevica, poslanika SDS-a); "covjek koji je na izborima sakupio jedva dvije prikolice glasaca" (pjesnik i kamiondzija Bozidar Vucurevic).
Nije samo ova famozna sjednica imala obiljezja drame, vec i sati koji su joj prethodili. Kao eksplozija je medu poslanicima i u javnosti odjeknula vijest da je, nakon neuspjeha sa Ivanicem, Biljana Plavsic za novog mandatara predlozila Milorada Dodika. I za predstavnike medunarodnih institucija to ime je zvucalo kao "san o demokratiji", za koju je u tvrdokornom politickom miljeu RS-a odvec rano. Zato se ocekivala frka, zestoko protivljenje Pala, sto je na lice mjesta dovelo briznog Visokog predstavnika Westendorpa, americkog ambasadora Kauzlaricha i ostala najautoritativnija strana imena na privremenom radu u BiH. Brojni uniformirani i neuniformirani medunarodni sluzbenici za sigurnosna pitanja neprestano su plasili poslanike i novinarske ekipe koje su dosle iz Federacije da se ne udaljavaju izvan centralnog gradskog trga. Kolege iz OBN-a, sa svojim poslovicnim gardom najobavjestenijih osoba, skoro da su prizivali predevakuacionu paniku. Pripadnici SFOR-a i IPTF-a dijelili su po sirem podrucju pisana upozorenja gradanima da se ne odazivaju pozivima za masovna protestna okupljanja, jer ce u suprotnom biti vraceni tamo odakle su dosli. Na svim prilazima gradu opazena su SFOR-ova oklopna vozila.
Za SDS-ovce i radikale se znalo da ce kandidaturu Dodika docekati "na noz", a do pred samu sjednicu je velika zagonetka bio stav socijalista. Bliski saradnici Plavsicke i Dodika su sa nestrpljenjem ocekivali vijesti iz obliznjih Dvorova, gdje su socijalisti imali posljednju rundu premisljanja, zbog cega je sjednica Skupstine pocela sa dvosatnim zakasnjenjem. Medu novinarima iz Beograda pricalo se da je sam Milosevic ocitao vrucu lekciju delegaciji SDS-a zbog uskracene podrske Ivanicu, te da je preporucio da to niposto ne ponavljaju u slucaju Dodika. Medutim, nije bilo nikakvih izgleda da Karadzicevi najistrajniji sljedbenici, podrzani od bratskih radikala, omeksaju svoje stavove.
U takvoj situaciji osamnaestorica poslanika iz Federacije dobili su poseban znacaj. Naime, sa glasovima "Bicinih poslanika" (Safet Bico, sef poslanickog kluba Koalicije), banjalucki opozicioni blok mogao je dobiti minimalnu, ali dragocjenu skupstinsku vecinu. Na njih je svakako racunao i Dodik kada je jos prije pocetka sjednice samouvjereno rekao novinarima kako ce Parlamentu predloziti sastav nove vlade bez obzira na eventualni bojkot SDS-a i radikala.
Rat nerava
Strategija ovih potonjih je od samog pocetka sjednice bila jasna: iscrpljivanje protivnika beskonacnom raspravom, uz obilatu pomoc predsjedavajuceg Kalinica kao njihovog covjeka zaduzenog da kreira konfuziju. Biljana Plavsic je za dvanaest sati prvog dijela sjednice bila izlozena uvredama kakve vjerovatno nije niko dozivio u povijesti parlamentarizma. Zapjenusane epske tirade o izdajnistvu, optuzbe za propast RS-a i slicno, bile su, zapravo, posljednja linija odbrane rezima utemeljenog na zlocinu i kriminalu. Atmosfera odsudne politicke bitke dovela je nervozu do usijanja.
Predsjednica je "pusila" nezapaljenu cigaretu za cigaretom, Visoki predstavnik se nakon nekoliko sati impresivnog drzanja odjednom poceo neugodno vrpoljiti. E, kad mu je pop Savo Knezevic odrzao historijsko pojanje o konkvistadorima koji su svojevremeno, u kolonijalnim pohodima, "izvrsili brutalna etnicka ciscenja Maya, Inka i Azteka", Westendorp je demonstrativno ustao i izasao iz sale. Bio je ocigledno cvrsto rijesen da ne dopusti da sudbina Dejtonskog sporazuma vise ovisi od historijskih ogleda popa Knezevica i slicnih. Tako je odmah nakon prve pauze predsjedavajuci Kalinic prenio poslanicima energicno upozorenje Visokog predstavnika da se niposto vise ne upustaju u medunarodnu historiju i politiku, te da prionu na dnevni red, jer ce neuspjeh sjednice rezultirati drasticnim sankcijama za RS, a narocito za aktuelno rukovodstvo.
U iscrpljujucem ratu nerava izmedu paljanskog i banjaluckog tabora, te medunarodnih nadzornika - pred samu ponoc su popustili paljanski tvrdolinijasi. Predsjedavajuci Kalinic, koji je vec odavno bio izgubio kontrolu nad tim neuroticnim ambijentom, naprasno je prekinuo sjednicu i zakazao njen nastavak za sedam dana, dok se izvrse dodatne konsultacije oko premijera i Vlade. Beogradani su odmah prokomentarisali da je postupljeno po naredenju samog Karadzica. Poslanici SDS-a i radikali nisu bili ni napustili salu, kad je potpredsjednik Skupstine Jovan Mitrovic, inace pripadnik SNS-a, zamolio poslanike da se ne udaljavaju, jer se po vazecem poslovniku nisu stekli uslovi za prekid sjednice. Uslijedile su nove konsultacije u poslanickim klubovima preostalih stranaka. Westendorp i Kauzlarich su u tome uzeli znacajnog ucesca, stalno izrazavajuci bojazan za kvorum. Biljana Plavsic je vrsila direktan prenos svog straha: "Ako ovo veceras ne zavrsimo, sve ce propasti!"
Od medunarodnih bezbjednjaka ili od "Bicinih poslanika" - vise se nije moglo razaznavati porijeklo informacija - stiglo je upozorenje da se u sali nalazi korpulentni Mirko Jovic, lider Srpske narodne odbrane i vec zaboravljenih sajkaca iz Stare Pazove. Opet su naslucivani neredi.
U potrazi za Franjom
Najvecu glavobolju svima je, ipak, zadala potraga za poslanikom Koalicije za cjelovitu BiH Franjom Majdancicem. Covjeka nigdje nije bilo, pa je odmah pukla glasina kako je uzeo dobre pare da onemoguci kvorum. Kad mu se uz angazman cjelokupne medunarodne administracije ipak uslo u trag i kad je vracen sa brcanskog mosta, ustanovljeno je da je u pitanju nesporazum, odnosno da covjek nije bio obavijesten da ce sjednica biti nastavljena te veceri.
Sve sto se kasnije desavalo bila je puka formalnost. Biljana Plavsic je primijenila svoje bogato politicko iskustvo, skupo placeno u brojnim ranijim bitkama protiv paljanske strukture. Te veceri pobijedila je nokautom. Tako se destrukcija SDS-a vratila toj stranci kao bumerang. Ne samo da su ostali bez premijera, vec su u potpunosti izbrisani iz izvrsne vlasti, bez sanse za popravni ispit i revans.
Westendorp i Kauzlarich su sa primjetnim olaksanjem cestitali svima. Predsjednica je skoro kroz plac zahvaljivala poslanicima koji su dosli iz Federacije. Valjalo je stegnuti ruku jednom Hasanu Becirevicu iz Srebrenice. Nije li i to potvrda da se te bijeljinske noci desilo nesto povijesno. Dodik je mangupski namigivao i bucno komentirao: "Ko je ovo mogao pretpostaviti prije godinu dana? A zamislite sta ce se dogoditi u narednoj godini!"
U njegovoj vladi nema onih koji nisu Srbi, ali su u usima poslanika Koalicije i SDP-a ostale njegove rijeci iz ekspozea o cirilici i latinici, ekavici i ijekavici, gradanima RS-a... Za pocetak i to je revolucionarno. Na putu iz "kamenog doba" - kako je sam inventarisao preuzeto stanje u svom entitetu - prema civilizaciji, morat ce ici s ostarjelom predsjednicom, krhkom parlamentarnom vecinom, oziljkom podrske bosnjackih poslanika, umornom medunarodnom zajednicom i federalnim partnerima koji su zbunjeni radikalnim demokratskim promjenama Republike Srpske.
SVETOZAR MIHAJLOVIC, PREDSJEDNIK POSLANICKOG KLUBA SNS-a
NECEMO SDS PREVESTI U SNS
DANI: Gospodine Mihajlovicu, kako ide proces primopredaje vlasti nakon izbora nove vlade u RS-u?
MIHAJLOVIC: Ocekujem da ce se to, uglavnom, obaviti do naredne sjednice Narodne skupstine. Ne vjerujem u neke otvorene otpore, ali je tiha opstrukcija vec prisutna. Sva ministarstva su ispraznila novcana sredstva i sklonila ih "na sigurno", kao i opremu kojom su raspolagala: automobile, racunare, itd. Sto se tice MUP-a, tu je prisutna varijanta da se novom ministru iskaze lojalnost, ali pod uslovom da on ne vrsi nikakve kadrovske promjene. Sa stanovista zapocetog procesa demokratizacije to je neprihvatljivo i takav zahtjev se niposto ne smije prihvatiti.
DANI: Kako se SDS-ovci i radikali sada ponasaju? Mogu li pokrenuti narodne pobune radi zastite svojih ugrozenih pozicija?
MIHAJLOVIC: Oni moraju biti svjesni da nakon parlamentarnih izbora politicka situacija u RS-u nije vise ista. Na sceni su sada umjerenije politicke opcije spremne da izvuku narod iz agonije u koju je zapao politikom SDS-a. Zbog toga su i sami svjesni da narod nece pristati na nekakve njihove masovne pohvale. Ocekujem njihove opstrukcije u Skupstini kako bi program nove vlade ostao bez podrske.
DANI: Koliko su osnovane informacije o teznji nekih poslanika SDS-a da promijene stranacke boje?
MIHAJLOVIC: Na ocekujem tako nesto u bliskoj buducnosti, ali je izvjesno da ce neki od njih vratiti mandat SDS-u i jedno vrijeme biti vanstranacki. Sto se tice SNS-a, mi cemo biti veoma oprezni prema takvim kadrovima. Naime, nismo nista napravili ako SDS prevedemo u SNS. Radi se o dvije razlicite politicke koncepcije.
DANI: Medunarodna zajednica je ovu godinu nazvala "godinom povratka", pa ce i podrska novoj vlasti u RS-u zavisiti i od spremnosti da se nesto vise ucini po tom planu. Moze li se uopce vjerovati u nekakav masovniji povratak?
MIHAJLOVIC: Povratak prognanih je najosjetljivije i najbolnije pitanje. Prije svega, bez velike ekonomske pomoci medunarodne zajednice nista znacajno necemo moci da uradimo. Mislim da ce se u ovoj godini napraviti veci pomaci na povratku onih koji se nalaze izvan prostora BiH, jer ce to svojom finansijskom podrskom poticati neke zapadne zemlje. U sustini ne ocekujemo velike seobe, jer za to nemamo mogucnosti, a i proteklih sest-sedam godina su ucinile svoje. Treba sto prije formirati Komisiju na nivou BiH, u skladu s Dejtonskim sporazumom, koja ce poraditi na zastiti privatne svojine.
DANI: U federalnom dijelu BiH sve je uvrjezenije misljenje da je kljucnu ulogu u postavljanju nove vlade u RS-u, iza kulisa, odigrao Beograd. Kako biste to prokomentarisali? Da li je Dodik Milosevicev covjek?
MIHAJLOVIC: Novu vladu na celu sa Dodikom podrzao je citav svijet, a dobro je sto je to uradila i Jugoslavija. Dodik je, prije svega, covjek Parlamenta Republike Srpske koji ga je podrzao. Koliko bude u svom radu manje zavisio od drugih politicara, toliko ce biti uspjesniji.
DANI: Kakve bi, po Vasem misljenju, mogle biti posljedice politickog preokreta u RS-u na stanje u Federaciji BiH?
MIHAJLOVIC: Ocekujem da ce proces demokratizacije koji je ovdje na sceni zahvatiti i Federaciju, kao i druge prostore na Balkanu.
S. Pecanin
POCETKOM SVOG MANDATA U BOSNI
i Hercegovini Carlos Westendorp je razgovarao sa svim celnicima parlamentarnih stranaka u oba entiteta. Tako su na red dosli i Miodrag Zivanovic, predsjednik Socijalno-liberalne stranke, i Milorad Dodik, predsjednik Nezavisnih socijaldemokrata Republike Srpske. Istovremeno upoznavajuci obojicu, Visoki predstavnik im je postavio sljedeca pitanja: "Kako demokratizirati Republiku Srpsku, kako smanjiti uticaj Pala, kako osnaziti procese koje je zapocela Biljana Plavsic...?"
Prvi je, u svom profesorskom stilu, odgovarao filozof Zivanovic, cija je dugacka teorijska elaboracija beznada sredine odisala sumornim tonovima, bez prakticnih odgovora na sasvim konkretna pitanja. Westendorpa, obeshrabrenog Zivanovicevim odgovorom, iz apatije je prenuo Dodik svojom prvom recenicom: "Imam vrlo jednostavno rjesenje!" Na zacudeni pogled Visokog predstavnika, on je odgovorio: "Dakle, strategija je sljedeca: naprijed idu tenkovi SFOR-a, a mi trcimo za njima. Tako ulazimo u gradove i odmah zauzimamo RTV stanice i stanice policije. I to je sve!" Svjedoci tvrde da je Westendorp Dodikov prijedlog prvo shvatio kao salu, a kada se uvjerio da je Dodik smrtno ozbiljan, poceo je postavljati pitanja koja svjedoce da stranci stvarno pojma nemaju o Balkanu: "Kako to mislite? A demokratska procedura? A izbori? A ustavna predaja vlasti...?" Srecom, Carlos Westendorp brzo uci, a samo nekoliko mjeseci nakon ovog razgovora Milorad Dodik je predsjednik Vlade Republike Srpske.
Maloprivredni cudak
Milorad Dodik nikada nije bio clan Srpske demokratske stranke i u Skupstinu Socijalisticke Republike Bosne i Hercegovine ulazi 1990. godine kao poslanik Saveza reformskih snaga. Oktobra 1991. godine Srpska demokratska stranka je napustila Skupstinu Bosne i Hercegovine i sa vecinom srpskih poslanika (82) formirana je paralelna Skupstina srpskog naroda BiH, koja je nastavila da djeluje sve do danasnjih dana. Zbog "neslaganja sa programom i nacinom rada" vrhuske okupljene oko Radovana Karadzica, Dodik formira Klub nezavisnih poslanika pri paljanskoj skupstini i tako postaje prvi javni oponent vladajucem rezimu. Nakon zestokih osuda od strane paljanskog rukovodstva, Dodik se decembra 1994. godine nakratko povlaci iz politike i pokusava posvetiti biznisu u svojim Laktasima, koji su jos od Markoviceve ere proglaseni jugoslavenskim "maloprivrednim cudom". Bez imperativa bogacenja u ratu, u koji je usao kao bogat covjek, Dodik ubrzo shvata da pored SDS-ovih kerbera nema nikakvih sansi za biznis i odlucuje da sa Nenadom Bastincem osnuje stranku socijaldemokratske provenijencije. Najblize saradnike pronalazi u Sejfudinu Tokicu i Selimu Beslagicu, pri cemu se nimalo ne trudi da demantira price o bliskosti sa Slobodanom Milosevicem (sto mu je, mozda, i sacuvalo glavu).
Milorad Dodik je diplomirani politolog, a Fakultet politickih nauka je zavrsio u Beogradu. Nekadasnji sekretar Komiteta saveza komunista u Laktasima, prvi put je postao poznat siroj javnosti kada je od ovog mjesta napravio Meku privatnog, tada jos uvijek po definiciji sumnjivog biznisa. U gradicu sa 18.000 stanovnika pred rat je bilo registrirano 2.500 privatnih firmi iz citave Jugoslavije. Osim toga, Laktasi postaju poznati i po prvoj registriranoj privatnoj radiostanici u tadasnjoj Jugoslaviji. Premijer Republike Srpske i danas u Laktasima ima privatnu firmu, a izbor ga je docekao na mjestu ministra u Alternativnom ministarskom vijecu Bosne i Hercegovine i funkciji predsjednika Izvrsnog odbora Skupstine opcine. Dodik je ozenjen i ima dvoje djece.
Miloradova konkretnost
Svi oni koji su neozbiljno shvatali Dodika sve ove godine, a nije da i sam nije davao povoda za takve prosudbe, sada mogu analizirati uzroke svojih losih procjena. Bit ce da je Dodik bolje od ostalih shvatio da je jedina racionalna politika u danasnjoj Bosni - politika "na sve ili nista". Jednostavno zato sto samo najuzi sloj ljudi u vrhovima vladajucih stranaka danas objektivno ima nesto sto bi moglo biti izgubljeno. O Dodikovoj poslovicnoj konkretnosti medu njegovim prijateljima vec se ispredaju legende. Svaki razgovor sa strancima, koji bi rado satima divanili o demokratizaciji i civilnom drustvu, Dodik je u ime opozicije prekidao vec svojom prvom recenicom: "Nama trebaju pare!" Jednom su ga sluzbenici jedne zapadne ambasade pripremali za razgovor sa visokim duznosnikom svoje zemlje. Molili su ga da se strpi i da barem prvih desetak minuta ne trazi finansijsku pomoc. Dodik se potrudio i izdrzao citavih - pedeset sekundi. Upuceni tvrde da u zvanicnim americkim ocjenama o bosanskim liderima uz Dodika stoji ocjena "Dobar, samo prepragmatican."
Nema sumnje da su za ovu ocjenu znali i visoki americki duznosnici u Bosni, koji su nekoliko dana nakon imenovanja otisli u Banju Luku da mu cestitaju na izboru. Dodik je primio cestitke, ali visoki gosti nisu izisli dok nisu dali pare za isplatu plata prosvjetnim radnicima Republike Srpske, koji su vec mjesecima bez njih. Svi koji su slusali salve uvreda i najprimitivnijih vrijedanja Milorada Dodika u izvodenju poslanika SDS-a i radikala u Skupstini Republike Srpske prije izbora premijera, nisu se mogli cudom nacuditi kako to da on nije burno reagirao kako to u svakoj situaciji cini. Nakon povratka iz Perude 1994. godine i susreta sa Sejfudinom Tokicem, jedan slusalac radiostanice iz Laktasa se u direktnom kontakt-programu Dodiku obratio sljedecim rijecima: "Isao si, Milorade, da se sretnes sa balijom, majku li ti jebem!" Voditelj je bio zbunjen, ali ne i Dodik, koji mu je odgovorio: "Jebem i ja tebi majku!"
Jal' dvjesta, jal' trista miliona
Epicentar politickog potresa koji je izazvalo formiranje nove Vlade Republike Srpske jeste bio na Palama, ali Sarajevo ovog puta nije samo geografski nadomak dojucerasnjem neosvojivom bastionu srpskog nacionalistickog rezima. Dodikov izbor jeste pobrisao SDS sa scene, ali polozaji ni vladajucih ni opozicionih stranaka u Federaciji vise nisu kao prije njegovog izbora. Kao majski snijeg, preko noci je nestala startna prednost koju vec godinama uziva bosnjacka vlast koja se samozadovoljno voljela porediti sa paljanskom: i zaista, koji god civilizacijski parametar odabrali, bosnjacka Stranka demokratske akcije je vec osam godina u neupitnoj prednosti nad Srpskom demokratskom strankom. Ovom cinjenicom zatvarana su usta i dobronamjernim upozoravateljima koji godinama skrecu paznju na okolnosti po kojima vladajuca bosnjacka stranka svojom politikom u potpunosti dezavuira atribuciju "demokratska" iz svog imena. Koliko god se bunili zbog poredenja sa SDS-om, celnici SDA su u njemu uzivali. Naravno, uvijek zbog toga sto je njima pripadao svjetliji dio bosanskohercegovacke stvarnosti, ukoliko se on slika "crno-bijelo".
Premijeru Federalne vlade Edhemu Bicakcicu nije se bilo tesko porediti sa grotesknim Gojkom Klickovicem, bivsim premijerom Vlade Republike Srpske. Isto je vazilo i za bosnjacke ministre u poredenju sa Ostojicem, Buhom i slicnim, za koje se danas i u Banjoj Luci gleda kao na potencijalne stanovnike Haaga. No, dok novi ministar informiranja u Vladi Republike Srpske Rajko Vasic drzavne medije u svom entitetu opisuje profesionalno katastrofalnim, dotle predsjedavajuci Predsjednistva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegovic javno hvali svoje drzavne medije, preuzimajuci pritom koliko pogromasku, toliku i neozbiljnu izjavu bivseg ministra Hasana Muratovica, po kojoj je zbog nezavisnih sarajevskih casopisa ovdje stiglo "jal' dvjesta, jal' trista miliona dolara pomoci i kredita manje". Ili, prije nego je ubacio namjestaj u svoj novi ured, Milorad Dodik se najkonkretnije moguce odredio protiv politizacije Srpske pravoslavne crkve i njene komesarske i duhovno-logisticke potpore pojedinacnim politickim opcijama. O slicnoj izjavi Edhema Bicakcica, u kontekstu visegodisnje potpune simbioze Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i Stranke demokratske akcije, i ponasanju konsekventnom njoj, u Sarajevu se moze samo sanjati.
Ni opoziciji nije lako
Koliko god se cinio prirodnim saveznikom opozicije u Federaciji, Dodikov izbor ce u slicne nevolje kao i vladajuce strukture staviti i ovdasnju opoziciju, a prije svega dvije socijaldemokratske partije. Doduse, ni Lagumdzijinim ni Beslagicevim socijalistima ne moze se osporiti gradanska, antinacionalisticka, demokratska dosljednost, ali ona bez znacajnijih rezultata na narednim izborima postaje vec pomalo zamarajuca, da ne kazem i dosadna. Neizbjeznim poredenjem sa raspletom dogadaja u drugom entitetu, ova osjecanja se pojacavaju. Prije Dodika, i 30 posto glasova biraca za demokratsku opoziciju u Federaciji bio bi zadovoljavajuci rezultat. No, nakon njega, samo pobjeda je adekvatni federalni odgovor na cudo u Republici Srpskoj, u koje niko nije vjerovao prije godinu dana.
Za pobjedu opozicije preduslov je hitno ujedinjenje Socijaldemokratske partije i Unije bosanskohercegovackih socijaldemokrata. Iako nije njen garant, ona jeste njen preduslov. Prije Dodika, mozda bi se i moglo progutati da celnici ove dvije stranke ne mogu postici dogovor o ujedinjenju, jer se ne mogu dogovoriti o tako "vaznim" stvarima kao sto su ime nove stranke ili broj delegata na konstituirajucem sastanku. No, nakon ostvarenja Dodikove vizije, federalnim biracima nezadovoljnim vladajucim nacionalnim strankama, ciji broj po svim pokazateljima rapidno raste, ostaje jedino da sa zaljenjem zakljuce da, ako ne mogu zajedno, onda ni Lagumdzija, ni Beslagic, ni Dapo, ni Tokic, jednostavno nisu ljudi koji bi realizirali njihovu viziju demokratske Bosne i Hercegovine.
Za zakljucak teksta o Miloradu Dodiku ne nalazim nista bolje od ocjene koju je o njemu iznio novinar agencije AIM: "Miloradom Dodikom ce vjerovatno ostati razocarani oni koji ocekuju da ce se on odmah dati na izgradnju multietnickog drustva u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini, ali i oni koji vjeruju da su svi Srbi nepopravljivi nacionalisti."
ferdinand je u sarajevo dosao previse mlad, znas kako mladost ludost
