Nisam primjetio ni jednu novu informaciju. Ne znam kakve ovo VBRove spominju da je BNT prodao Gruziji?
Bratstvo Novi Travnik – Tvornica mašina i hidraulike (BNT-TMiH) razvija prototip prvog modernog artiljerijskog oružja proizvedenog poslije rata u BiH, samohodnu haubicu kalibra 155 milimetara, a vojni analitičar Nedžad Ahatović kaže da je to veliki korak za tu zemlju.
Haubice, odnosno samohodne haubice, kako objašnjava vojni analitičar Denis Avdagić, su sastavni dio opreme modernih vojski.
“Takvo oružje se može prebaciti na potrebnu lokaciju i početi djelovati prije nego je to moguće sa vučenim topničkim naoružanjem. Ono služi potpori i napadu na neprijatelja s većim dometom, a proizvode se kao gusjeničari i točkaši“, kaže Avdagić.
Testiranje bh. haubice, na čijem razvoju se radi već godinama, bit će sveobuhvatno.
“Testiraju se različiti tipovi municije, testira se otpornost materijala, testira se konstrukcija vozila... To je jedan jako zahtjevan posao, ali inžinjeri koji rade na testiranju su najbolji u BiH i to za njih neće biti problem. Većina njih imaju jako dobar temelj i obrazovanje, koje su stekli još u bivšoj Jugoslaviji, kada je Bratstvo Novi Travnik radilo jako složne artiljerijske sisteme i višecijevne bacače raketa, tipa orkan i oganj“, kaže Ahatović.
Bh. haubica u rangu Sore i Nore
Saopćeno je da će početkom 2017. biti obavljena prva testiranja samonavodećeg modernog oružja čiji je domet, kako je navedeno, 40 kilometara.
Navedeno je također da će cijena haubice biti oko pola miliona eura, ali da do završetka testiranja nikakvi ugovori neće biti potpisani.
Narudžbe iz Srbije i Gruzije
Vojni analitičar Nedžad Ahatović kaže da je "Bratstvo" Novi Travnik u sklopu programa "Opremi i obuči" 1997-98. godine proizvelo jedan kontingent haubica, ali samo za potrebe Oružanih snaga BiH, tada Vojske Federacije.
"To je jedina ozbiljnija proizvodnja koja se desila nakon rata u BiH. Bilo je tu nekoliko i porudžbina iz inostranstva, kao, naprimjer, iz Srbije i Gruzije, a kupci su tražili minobacače. Posebno je interesantna porudžbina iz Gruzije nakon rata sa Rusijom 2008/9, gdje je proizvedeno 20 višecijevnih raketnih bacača", tvrdi Ahatović.
Ovim potezom, kaže Ahatović, Bratstvo Novi Travnik daje novi zamah namjenskoj industriji u BiH.
“Radi se o NATO kalibru artiljerijskog naoružanja. To je jedno veoma ozbiljno oružje koje ima automatski punjač sa šest granata, koji sa posebnom vrstom municije ima domet od 40 kilometara. Ima, također, informacijski sistem vođenja, što znači da može automatski zauzeti elemente za gađanje, koje dobija elektronskim putem. Vozilo je opremljeno sa GPS sistemom i ono daje svoju lokaciju elementima u elektronskom izviđanju fronta“, ističe.
Dodaje da je prva bh. haubica u rangu haubica 'Sora' i 'Nora', koje proizvodi Jugoinport u Srbiji. Tvrdi da je, za razliku od tih samohodnih haubica, bh. haubica puno lakša i dosta jeftinija.
Prednost je i to, navodi Ahatović, što Bratstvo Novi Travnik ne mora uvoziti određene komponente hidraulične opreme.
To je ranije kazao i Adis Ikanović, v. d. direktora BNT-TMiH.
Naveo je da je riječ o oružju koje je skoro u potpunosti bh. proizvod jer je sve, osim kamiona i računarske opreme za navođenje, proizvedeno u pogonima u Novom Travniku.
“To se sve proizvodi u samoj tvornici, dok konkurencija sve to mora uvoziti i montirati. Ovdje slučaj da imate inžinjere i stručnjake koji to rade direktno. Zato je i naša haubica jeftinija“, kaže Ahatović.
Dodaje da je najbolje mjesto za testiranje bh. haubice u Glamoču na strelištu, ali kaže kako se testiranja koja zahtijevaju provjeru tehničkih karakteristika oružja mogu raditi vani.
Adis Ikanović je do sada potvrdio da će prva probna testiranja paljbe biti obavljena na poligonu Bratstva Novi Travnik, gdje testiraju minobacače.
“Treba vidjeti gdje ćemo pucati na mete daljeg dometa. Jedini takav poligon u BiH je u Glamoču, pa kad uzmemo u obzir da bi testiranje oružja u Češkoj, Turskoj ili drugoj zemlji koštalo i do milion konvertibilnih maraka, bolje je da platimo nešto novaca našoj vojsci", rekao je Ikanović.
'Buđenje' namjenske industrije u BiH
Ahatović kaže da, ako se bh. namjenska industrija 'probudi', u regiji joj neće biti konkurencije.
“Podsjećam vas da Bratstvo Novi Travnik, pored haubice, radi višecijevne bacače raketa, minobacače, tenkovske topove za tenkove T-72 serije... A sve to radi za inostrano tržište. Samo je potrebno da toj firmi država da neki impuls i da im osigura neke beneficije. Takva ulaganja, a pogotovo zato što se radi o porudžbinama gotovog oružanog sistema, bi bila višestruko vraćena. Razvile bi se i neke druge grane industrije“, kaže.
Ahatović podsjeća da je i firma Igman Konjic kvalitetnim radom došla do toga da može imati 1.200 zaposlenih, koji su raspoređeni u četiri smjene.
“Oni su ubacili su novu traku za proizvodnju municije jer je potražnja velika, a ulaganja minimalna za ono što dobijete“, smatra on i dodaje da u regionu jedino Srbija ima vlastitu proizvodnju artiljerijskog oružja.
Vojni analitičar Avdagić kaže da se za sada o prototipu bh. haubice znaju tek osnove.
“Navodi se kako će njegova glavna prednost nad konkurentima biti cijena, što je svakako važno ali bit će još važnije vidjeti opremu i karakteristike pri djelovanju. Važno je što se radi o proizvođaču s iskustvom u proizvodnji i referencama posebno u domeni topničkog naoružanja, a za sada okvirno rečeno treba spomenuti da je na sličnim osnovama u Srbiji pokrenuta proizvodnja Nore B52“, kaže Avdagić.
Smatra da, za sada, što se tiče regije, Srbija ima prednost u proizvodnji Nore B52, također točkaš, a da je u bližem okruženju Italija je proizvođač samohodnog gusjeničara.
“Zapravo sve skupa relativno mali broj zemalja proizvodi takvo oružje. Mana novog proizvoda je što postoji uhodana konkurencija. Međutim interes koji je pobudila srbijanska proizvodnja samohodne haubice govori da postoji potreba. Vjerujem da BiH ima potencijala kao i proizvođač i u ovom segmentu, međutim dalek je put do proizvodnje, s obzirom da se radi o protutipu koji tek kreće na testiranja“, navodi.
Za BiH, kaže on, nova proizvodnja znači puno, ali ističe da će proizvođaču puno značiti ukoliko mu klijent budu Oružane snage BiH jer u 'svijetu naoružanja teško je nešto prodati ukoliko na listi reference nemate za početak vlastitu zemlju'.
Iskustvo, kadar i tržište
Dodaje da je kod haubica ključno testiranje dometa i preciznosti pri gađanju ciljeva, a da su očekivane i moguće promjene, pa i usklađenja, tokom testiranja prototipa.
“Prije nego se krene u prodaju i proizvodnju potrebno je dokumentirati sposobnosti tehnike. Sami kupci prije uvođenja također isprobavaju ovakvo naoružanje, a i ugovorima se preciziraju jamstva na opisne karakteristike. U ovom slučaju radi se o proizvođaču naoružanja s iskustvom koji već ima dozvole pa i certifikate“.
Dobro je po o Avdagiću što je Bosna i Hercegovina bila veliki proizvođač naoružanja u okviru bivše Jugoslavije, pa postoji iskustvo i kadar, a i tržišta koja su zainteresirana.
Ipak, kaže da za svaku novu proizvodnju treba veliki napor, jer se odvajaju sredstva koja ne donose dobit odmah i uostalom nisu sigurna ulaganja jer se od proizvodnje na kraju može i odustati zbog mnoštva razloga.
“Većina vojne proizvodnje u okruženju, u ex-Yu zemljama temelji se na industrijskim postrojenjima koji su malo modernizirani, a jako je malo i novih proizvođača“.
Međutim da se može konkurirati u brojnim segmentima, zaključuje Avdagić, pokazuju primjeri iz Hrvatske gdje su se pojavili i novi proizvođači opreme i naoružanja, poput HS-produkta ili Šestan&Busha, a koji su s vremenom postali vrh kvalitete.
Izvor: Al Jazeera
Pretis radi na razvoju sofisticarnih granata koje će imati takav domet
