...nakon početnog zanosa, otišle su kući i zvanice...

...napokon si formalno i moj/a...eto i zubi života i povazdan prenosa ... papir... posjedujemo jedno drugo, zar ne...a on eno ga negdje šuti, muti i žuti, zaturio se u ladici...opet neka fleka na majici... pošalji ju na pranje mamici...
...joj namrštene joj/mu face...šta je sad bilo... a nije se tako iluzorno snilo ...dok smo bili u vezi bio je okej i taj kez...odakle sada taj grč na licu...mislim on/ona su isti...ma hajde bogati, sad smo tu gdje jesmo, šta refleksno ćemo da se vozikamo samo od sebe neka to sve ide...
...naše male stvari koje smo prije furali, nekako se više ne podrazumijevaju...a mi ostajemo na suhom...Hjuston imamo li belaj, ma jok večeras ću se uklopiti joj/mu uz bok...
... mi nemamo iste, sve je tako bajno...nije li nam sjajno, ali šta je tu je...eno i kinder plače...poliži tu slanu vodu, glavu gore...u ćošku do zore...jer šta da se trudimo jedno oko drugoga...mislim moj je muž, njegova sam žena...težak plašt života nas i tako prekriva...ma za sve je kriva ona svekr(i)va...
...dan za danom tegobe kucaju i kljucaju ...on/ona će skapirati...on/ona me poznaje...pa mislim bili smo prije ovoga stanja-sranja u vezi... možeš li ...se sada briše i blijedi, a moramo valjda...eto uselila se i tišina, prebacivanje....
...gorak okus te ljubavi nas sada liže...

...po nama gmiže...ljutito, ogorčeno sjedimo dok gutamo knedle, a nije trebalo ovako da bude...nisam ovo očekivao/la...zašto mi niko nije rekao da ovo ovako ide...pa nikad ne bi stavio svoj potpis...mah to nas trenutno samo kriza zeza, ma vozi ...ali Miško samo dalje...

ali, samo od sebe se ne vozi...
