A ova opet iz reda dosla u nered,cudni su putevi gospodnji
Da je Sarajevo posebno inspirativno za ovu spisateljicu pokazuje i činjenica da je ovoga ljeta u bosanskom domu napisala i svoju drugu knjigu, koja će biti objavljena u Italiji sljedeće godine.
- Kako ovdje sada imam svoj život, imam i svoju dnevnu rutinu. Ujutro nakon što se probudim idem u šetnju i svaki put idem nekim drugim putem do malenog kafića Sova, koji se nalazi na Marijinom Dvoru. Tu sam napisala gotovo cijelu drugu knjigu koja isto govori o Sarajevu. Najljepše od svega je što o sam o svom Sarajevu govorila i pisala za italijanske medije. Tako sam o Sarajevu pisala u novinama Corriere della Sera, zajedno sa fotografom Ziyahom Gafićem uradila sam reportažu za Repubblicu. U svim zemljama gdje imam promociju knjige, govorim o Sarajevu. Ne mogu biti više ponosna na Sarajevo i njegovu, zapravo moju raju - kaže Andrea.
Govoreći o Sarajevu Andrea ističe da joj se u njemu najviše sviđa spektakularan pogled.
- Satima bih se mogla diviti planinama koje okružuju grad, a navečer svjetlima na brdima, koje izgledaju kao zvijezde na zemlji umjesto na nebu. Sviđa mi se zelenilo, sviđaju mi se vaši parkovi, vaše planine. Ono što mi nedostaje jeste more, ali zbog toga često vikende provodim u Hercegovini. Mnogo volim Trebinje, a i Mostar mi je nezaboravan – priča naša sagovornica.
Ono zbog čega joj Sarajevo zauzima posebno mjesto u srcu jeste i to što su sarajevski veterinari uspjeli spasiti život njenog psa Karla, koji je zbog pogrešne operacije u Italiji bio u teškom stanju.
- Nakon te operacije, sjela sam kasno navečer u auto i krenula iz Livorna. Vozila sam bez stajanja i oko 8 sati ujutro bila sam na veterinarskoj klinici na Otoci. Doktor, kojem to nikada neću zaboraviti, spasio je mog psa, i od tada svakoga dana trči sav sretan u parku Koševo – kaže Andrea.
Poredeći život u Bosni i Hercegovini i Italiji, Andrea kaže da je mnogo sličnosti, ali i različitosti.
- U Bosni još postoji poštovanje, iskrenost, elegantnost, osjećaj zajedništva. Italija je žrtva naglog četrdesetogodišnjeg napretka, žrtva je Berlusconijeve dvadesetogodišnje vladavine i desetogodišnje ekonomske krize. Sada je kriza u ljudima, jer više nikome ne vjeruju, čak više ni ne pozdravljaju komšije, zatvoreni su zbog straha od stranaca. Toliko je neznanja i neljudnosti. U Bosni postoji osjećaj da pripadate nečem većem, da ste građani, a ne samo brojevi. Zbog toga svojim prijateljima iz BiH koji se žale na korupciju, zdravstvo koje ne funkcioniše, javni saobraćaj i tako dalje, kažem – idite u Italiji pa ćete vidjeti – kaže kroz smijeh Andrea.
Tetovaža "Sarajevsko"
Dok je ambasador italije u BiH Nicola Minasi nije uključio u mnogobrojna kulturna dešavanja u gradu, kojih je kako kaže jako puno, Andrea nije poznavala ni jednog Italijana. Svi njeni pravi prijatelji u Sarajevu su Bosanci, kojima je oduševljena.
- Pijemo zajedno kafe, idemo na piće, idemo na stadion, u kino... Divim se iskrenosti Bosanaca koja može da boli, ali život čini lakšim. Volim vaš smijeh, vašu muziku (slušam Zabranjeno pušenje i Skroz), vašu elegantnost, to što zaista uvijek živite život, uživate u malim stvarima svakoga dana – priča Marcolongo.
Pored toga što su je upoznali sa drugačijim načinom života, prijatelji iz Sarajeva su joj pomogli i sa učenjem Bosanskog jezika. Među prvim riječima i rečenicama koje je naučila, osim pozdrava bile su: "nema problema", "šta ima ba", "ja pričam bosanski" i "cuko".
- Odmah sam počela da učim jezik. Krenula sam od nule, sa knjigama za djecu sa slikama drveća i cvijeća. Već tri godine gdje god da putujem sa sobom u koferu nosim knjigu gramatike bosanskog jezika i učim kao luda u vozovima i avionima. I sada uzimam časove kada god mogu – ističe Marcolongo.
Koliko je zavoljela bosanski jezik, Bosance, Sarajevo i sve sarajevsko dokazuje i nova tetovaža na Andreinom tijelu.
- Imam mnogo tetovaža, ali sam ih pola uradila ovdje na Skenderiji. Ona koja nasmijava mnoge jeste natpis "Sarajevsko", poput Sarajevske pive, na lijevoj ruci. Iako me svi zbog nje zezaju, meni je jako draga, podsjeća me na prve dane u Sarajevu – priča spisateljica.
Ova Italijanka trenutno promovira svoju knjigu u zemljama Južne Amerike, odakle se u decembru, umjesto u Italiju, opet vraća u Sarajevo.
- Moram završiti svoju drugu knjigu, a ko zna sa kojeg ću je sada mjesta poslati. Naravno da će i ona biti posvećena Sarajevu, samo Sarajevu – ističe na kraju razgovora za Faktor Andrea Marcolongo.
smrdim/vijest/italijanska-spi ... u-268029#1