Joooj koje razočarenje jbt
A nije mi izgledalo da ću se toliko razočarat. Naime, prije utakmice sam bio uvjeren da ćemo glat zijanit. Iako sam vječiti pesimist, uvijek je u meni tinjala nada, i protiv Portugala, i Srbije i Danske i... da ne nabrajam, ali večeras se stvarno ni trunku nisam nado pobjedi u Parizu...
Al' krenu utakmica... mi napadamo, Francuzi se uvezat ne mogu, utakmica mi je ličila ko na prošlogodišnju na Koševu, samo sa zamjenjenim ulogama. Al kontam, pa to je ono početno naše, sad će Francuzi preuzet igru i ubit nas... kad ono minute idu, Francuza nigdje... I onda Džeko fuli priliku... e tad su mi živci počeli da rade... a kad ga je nedugo zatim zabio, goooooool padam u trans... odjednom, tek tako više nisam pesimista

iako ono skoro svaki minut ''protiv uroka'' govorim: e, sad ćemo ga primit, al u sebi vjerujem da možemo to očuvat do kraja... Poluvrijeme, razmišljam jbt ipak treba izdržat 45 minuta, al haj trudim se ne razmišljat previše, iako ono već kontam kako ću se vratit kući iz grada ako pobjedimo jer će saobraćaj garant bit zakrčen
Počinje drugo... one minute usporile nevjerovatno, Francuzi preuzeli incijativu, al napadi im jalovi. Jest da mi je srce stalo kod onog slobodnjaka, ali i dalje sam zadovoljan igrom. Govorim: valja izdržat još 40 minuta... još pola sata... još 20 minuta... i onda penal. Jebem ga. Odmah mi kroz glavu proleti ona mrska, na forumu često spominjana rečenica: neda se usranom do potoka

I tad se ja vraćam na svoj početni pesimizam, te se preostalih 10-15 minuta nisam ni pretjerano nado izjednačenju. Baš sam se osjećo ko popišan... Haj sreća djevojka bi sa mnom, pa misli brzo okrenuh ka njoj, al' stvarno ne znam da se ikad prije ovako razočarah... Znam da ide baraž i da imamo još solidne šanse, al baš je sranje kad se čovjek ponada

i onda na takav glup način tresne o zemlju
Ipak, kako sam stigo kući razmišljam samo o baražu

i čitam ove komentare na forumu kako je utakmica tekla i opet me obuze tuga

Kontam da se Hrvati i Portugalci moraju izbjeći, a Češka i Turska/Irska su tu negdje i sa njima se možemo nosit