insomnia78 wrote:Aha. Vi bi predpostavljam ljude osudjivali na osnovu lijepe rijeci
Mislim da je poruka teksta drugačija.
Ja ću samo izložiti svoje mišljenje kao i obično, do tebe je da li ćeš ga smatrati validnim i eventualno pokušati razumjeti. Ja ovdje ne nastupam isključivo kao žena, već i kao ljudsko biće.
Ključni izraz ovdje je - ako nije bilo nasilja, onda to nije silovanje. Odnosno ako se žrtva (muškarac,žena itd.) nije branila, te time nije uzrokovala dublje fizičke povrede sebi koje se dešavaju kada se žrtva otima tokom silovanja, odnosno ako ista leži i šuti, zatvorenih očiju jer zna da ne može učiniti mnogo u tom slučaju, te zapravo svjesno čeka da to sve prođe, pogotovo kod ovog čoporativnog silovanja, onda se to ne tretira kao silovanje, već samo seksualno zlostavljanje. Iako se često koriste kao istoznačnice, postoji razlika u nekim sudskim sistemima, na što članak, iako nezgrapno i bez dovoljno informacija, pokušava da ukaže.
Da li je neophodno da se žrtva bori na sve načine, te time eventualno se dovede u situaciju da bude i ubijena, tokom silovanja, da bi se isto klasificiralo kao silovanje?
Kalifornija je na primjer jedna od prvih država u SAD-u koja je dala jasnu definiciju pristanka - odnosno tišina ili manjak otpora tokom seksualne aktivnosti se ne može uzeti kao potvrda pristanka na seksualnu odnos - ako je neko u nesvijesti, pijan ili drogiran ili ne pruža otpor. Također se navodi da se pristanak na seksualni odnos može povući tokom samog seksualnog odnosa, odnosno ako druga strana u seksualnom odnosu da jasno do znanja da joj odnos koji se odvija nije ugodan (bolan, neugodan, ponižavajući, nasilan...), te želi da se isti prekine, a isti se ne prekine - taj odnos prestaje da bude seksualni odnos dvoje ljudi koji su dali pristanak. Ako pogledamo šire od vlastitog iskustva seksualnih odnosa kao ugodne aktivnosti, te vlastitih spolnih uloga mene i tebe kao žene i muškarca u ovom slučaju, te pokušamo zamisliti da u određenim trenucima može doći do momenta gdje jedna od strana u žaru vlastite strasti, egoizma i užitka počne da radi stvari koje njoj pričinjavaju ugodu i zadovoljstvo, a drugoj strani ne, iako je pristala na početku na seksualni odnos (ova situacija pokriva i scenarije bračnih parova, veza...), da li je moralno i ljudski nastaviti sa takvim odnosom, a u cilju ispunjavanja vlastitog nagona i krajnjeg cilja - orgazma, a pogotovo u svjetlu instituta braka i veze sa tom osobom?